1

Poslovni broj 24 Pr-807/2021-24

 

 

     

Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

 

Poslovni broj 24 Pr-807/2021-24

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Gordani Mahovac, u pravnoj stvari tužiteljice B. M. iz S. B., OIB:…, zastupane po punomoćniku M. D., odvjetniku iz Z., protiv tužene O. b. "Dr. J. B.", S. B., OIB:…, zastupane po punomoćniku D. I., odvjetniku iz S. B., radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne i javne rasprave 11. siječnja 2023. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, I. B., odvjetničke vježbenice u o. u. J. J. i M. J. iz S. B. i punomoćnika tužene, odvjetnika D. I. iz S. B., a u nenazočnosti tužiteljice, 3. veljače 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

              I Nalaže se tuženoj O. b. "Dr. J. B.", S. B., OIB:…, da tužiteljici B. M. iz S. B.,  OIB:…, isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 943,04 eura (slovima: devetsto četrdeset tri eura i četiri centa / 7.105,30 kn[1] (slovima: sedam tisuća sto pet kuna i trideset lipa), bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kako slijedi:

 

na iznos od 80,46 / 606,24 eur/kn od 16. veljače 2016. do isplate;

na iznos od 75,00 / 565,12 eur/kn od 16. ožujka 2016. do isplate;

na iznos od 75,80 / 571,09 eur/kn od 16. travnja 2016. do isplate;

na iznos od 55,82 / 420,60 eur/kn od 16. svibnja 2016. do isplate;

na iznos od 71,45 / 538,35 eur/kn od 16. lipnja 2016. do isplate;

na iznos od 79,73 / 600,71 eur/kn od 16. srpnja 2016. do isplate;

na iznos od 75,43 / 568,30 eur/kn od 16. kolovoza 2016. do isplate;

na iznos od 77,62 / 584,86 eur/kn od 16. rujna 2016. do isplate;

na iznos od 75,19 / 566,52 eur/kn od 16. listopada 2016. do isplate;

na iznos od 74,80 / 563,56 eur/kn od 16. studenog 2016. do isplate;

na iznos od 75,79 / 571,03 eur/kn od 16. prosinca 2016. do isplate;

na iznos od 77,13 / 581,13 eur/kn od 16. siječnja 2017. do isplate;

na iznos od 48,81 / 367,79 eur/kn od 16. veljače 2017. do isplate;

 

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

II Nalaže se tuženoj O. b. "Dr. J. B.", S. B., OIB:…,, naknaditi tužiteljici B. M. iz S.B., OIB:…,  troškove parničnog postupka u iznosu 847,35 eura (slovima: osamsto četrdeset sedam eura i trideset pet centi) / 6.384,37[2] (slovima: šest tisuća tristo osamdeset četiri kune i trideset sedam lipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja (3. veljače 2023.), pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

III Odbija se tužiteljica B. M. iz S. B., OIB:…, s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 507,75 eura (slovima: petsto sedam eura i sedamdeset pet centi) / 3.825,64 kn[3] ( slovima: tri tisuće osamsto dvadeset pet kuna i šezdeset četiri lipe) i sa zahtjevom za isplatu  zakonske zatezne kamate na taj iznos, kao neosnovanim.

 

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                     

Obrazloženje

 

 

 

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tužene radi isplate razlike plaće.

 

2. U tužbi navodi da tužena kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01 i 39/09) te da je  dana 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje Sporazum). Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u

javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Dana 13. svibnja 2009. Vlada i Sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u

javnim službama (dalje Dodatak Sporazumu). Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno članku III. Dodatka Sporazuma. Odredbama članka IV. – V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi usklađivanja plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Nadalje, dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu podnesene tužbe. Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Sukladno članku XI. stavak 4. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno trajanje istog je pet godina. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu, primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5. u svezi sa člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom članka 11. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je slijedeće:

              "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema predmetnim Izmjenama i dopunama.“

 

Dana  27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a za  drugo tromjesečje  2015. realan rast BDP-a iznosio je 1,2%. Iz tih podataka slijedi da je  dva tromjesečja uzastopno prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%. Vlada Republike Hrvatske nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za  2016., jer je na snazi bio TKU i  Sporazumi o osnovici, kojima je visina osnovice za obračun plaća za 2016. bila određena na 5.415,37 kn, međutim tuženik je tužitelju sve plaće u 2016. obračunavao sa osnovicom od 5.108,84 kn. Zbog navedenog, tuženik je obračunom plaće s nižom osnovicom tužitelju pogrešno obračunao svaki element tužiteljeve plaće za rad u prosincu 2015. i u cijeloj 2016.

 

Tužiteljica podnosi tzv. stupnjevitu tužbu i na temelju odredbe čl. 186.b. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku predlaže da sud donese rješenje kojim će naložiti tuženiku da u spis dostavi tužiteljičine platne liste za razdoblje od 1. siječnja 2016. do zaključno za plaću za siječanj 2017. pa da će po pribavi navedene dokumentacije i nakon provedenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl.  186.b. st. 4. ZPP-a.

 

3. Sud je rješenjem pozvao tužiteljicu da postavi točno određeni tužbeni zahtjev (ukupan iznos potraživanja razlike plaće i zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate).

 

Postupajući u skladu s rješenjem  suda, tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 1.450,79 eura / 10.931,00 kn.

 

Nakon što je tužiteljica zaprimila obračun stalnog sudskog vještaka razlike plaća, tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev na iznos od 943,04 eura bruto na ime razlike plaće za razliku plaće od  mjeseca siječnja 2016. do zaključno s plaćom za siječanj 2017.

 

3. U odgovoru na tužbu tužena se prvenstveno protivi podnošenju stupnjevite tužbe iz razloga što se nisu ispunile zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 186.b. st. 1., 2. i 3. ZPP-a, te se protivi dostavi službene dokumentacije tuženika jer tužitelj raspolaže traženom dokumentacijom. Tužena se protivi prijedlogu tužiteljice da naknadno uredi tužbeni zahtjev jer je ista bila dužna postaviti u točno određenom nominalnom iznosu. Tužena ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer tužena osim što ne određuje visinu osnovice za plaće u javnim službama niti implementira parametre za izračun plaća, nije niti potpisnik bilo kojeg pravnog akta kojim se definira visina osnovice. Ističe kako su eventualno  potpisnici navedenih sporazuma imali mogućnost oformiti arbitražno vijeće kao i mogućnost sudske zaštite te pokrenuti odgovarajući postupak kojim bi se utvrdilo postojanje ovog prava budući da tužena nije sudjelovala niti u pregovorima o donošenju Sporazuma, kao niti Izmjena i dopuna na koje se tužiteljica poziva, a nije ni potpisnica navedenih sporazuma. 

 

              Nadalje navodi u odgovoru na tužbu da je odredbom članka 3. Zakona o osnovici plaće u javim službama („Narodne novine broj 39/2009) propisano je kako od 1. travnja 2009. prestaju važiti odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju. Odmah zatim Vlada RH je sukladno odredbi članka 2. Zakona o osnovici za plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/2009) donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 40/90) koja se primjenjuje od 1. travnja 2009. Dakle, odredbom članka 3. Zakona o osnovici plaće u javnim službama stavljen je izvan snage Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. pa tako niti daljnje izmjene i dopune toga sporazuma ne mogu samostalno egzistirati kako to tužitelj smatra. Vlada Republike Hrvatske je na temelju Zakona o osnovici plaće u javnim službama donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 40/90) kojom se utvrđuje osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kn bruto i primjenjuje se kontinuirano od 1. travnja 2009. do 1. siječnja 2017. Naime, 1. siječnja 2017. na snagu je stupila Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojim se visina osnovice za obračun plaća utvrđuje u iznosu od 5.211,02 kn. Prema mišljenju tužene svaka odluka,  a kojom  bi se odlučivalo o visini same osnovice ili o ispunjenju uvjeta navedenih Sporazuma, bila bi nedopuštena. Posebno ističe da utvrđivanje ispunjenja uvjeta navedenih u Sporazumu te Dopunama i Izmjenama nije predmet ovog postupka iz jednostavnog razloga što tuženik nije stranka predmetnog Sporazuma. Tužiteljica pogrešno kvalificira Sporazume, Dodatak te Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. kao Kolektivni ugovor. Tuženoj je dakle, prije svega sporna  pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. jer u pogledu sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenih dana 26. listopada 2011. je potrebno odmah utvrditi kako je isti potpisan od sedam potpisnika dok su prethodni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika. Dakle, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. jest parafirao, ali nije i potpisao, dakle nije sklopio jedan potpisnik Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske. Slijedom toga predmetne izmjene i dopune potpisalo je manje potpisnika od potpisnika prethodnih akata, što znači da nisu svi potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatku Sporazuma sudjelovali u izmjenama i dopunama te sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. S gornjim u svezi notorno je kako se sve ove izmjene i dopune, a da bi bile pravno valjane, imaju uvijek sačiniti i sklopiti od svih stranaka ugovornog odnosa. Ovo je temeljno načelo obveznog prava i činjenično, je ovdje razvidno kako na ugovornoj strani sindikata ne postoji identitet stranaka, dakle nisu sve stranke prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama koje su stajale na ugovornoj strani sindikata sudjelovale u izmjenama i dopunama te sklopile Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. što čini ove izmjene pravno nevaljanim. Nastavno, za slučaj kada se radi o kolektivnom ugovoru pravna situacija je ista – da bi izmjene Kolektivnog ugovora, bez obzira na njihov naziv, bile pravno valjane potrebno je da ih sklope svi sindikati koji su sklopili i sam izvorni kolektivni ugovor. Dakle, stav je sudske prakse da je izmjena Kolektivnog ugovora "pravno nevaljana zato što u njegovom sklapanju nisu sudjelovali svi oni sindikati koji su sklopili Kolektivni ugovor …", a takav stav o nevaljanosti  odnosno nezakonitosti takvih izmjena iznio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Gž-5/05 od 27. travnja 2005., a što isto proizlazi i iz Odluke Vrhovnog suda broj Revr-409/09 od 17. ožujka 2010. Zbog navedenog, tužena navodi da su pravno nevaljane, dakle ništetne i nepostojeće Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. te ne postoji nikakva utuživa obveza pa stoga niti obveza uvećanja odnosno podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama. Dakle, tužena smatra da nisu bili na zakonit način sklopljeni ni Kolektivni ugovori jer sklapanju Kolektivnih ugovora te svih njegovih daljnjih dodataka, izmjena i dopuna nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, a ovo stoga što poslodavac o sklapanju Kolektivnog ugovora nije pregovarao s Pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se Kolektivni ugovor sklapa. Ovi predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za Kolektivne pregovore iz odredbi članka 186. Zakona o radu, odnosno odredbi članka 254. Zakona o radu. Dakle, radi se o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja obični ugovor obveznog prava, a ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava, odnosno ovaj sporazum je kao potonji ništetan. Tužena se poziva na odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-425/13 od 16. travnja 2013.

 

Dakle, moguće je prigovoriti pravnoj naravi i valjanosti navedenog Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., njegovog dodatka i izmjena i dopuna dodatka kao i Kolektivnog ugovora obzirom da za njih nikada, prema proceduri i Zakonu o radu, nije sporazumno ustanovljen Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno nije imenovan po Gospodarsko-socijalnom vijeću. Dakle, ne bi postojala subjektivno utuživa obveza podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama kao i drugih usklađivanja plaća. Niti u pogledu sadržaja sporazuma, njegovog dodatka i izmjena i dopuna ne može se govoriti o kolektivnom ugovoru jer isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno i neposredno samo pozivom na iste mogla primijeniti.

 

              Pogrešno je i nepotpuno  pozivanje i temeljenje tužbenog zahtjeva na članku 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. u kojem stoji „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)“. Tužena smatra da tužiteljica pogrešno cijeni da su nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn bruto iz odredbe članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tužiteljica, slučajno ili ne, predviđa da u članku 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovice plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. stoje navedeni uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tako se u točki 1. istog članka navodi: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. – V. Izmjena i Dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i Dopuna." Citirano nesporno uređuje odgodu uskladbe za onaj broj razdoblja "pada realnog tromjesečnog BDP-a" (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen člankom 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011.  kao trenutak primjene "poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto."

 

              Kako je nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini – realni tromjesečni BDP – u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine, zabilježio 12 konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011., a zaključno s trećim tromjesečjem 2014., to imajući u vidu podatke Državnog zavoda za statistiku o padu realnog tromjesečnog BDP-a, nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima III. – V. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. treba odgoditi za 12 konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. pa nadalje. To sve znači kako okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako navodi tužiteljica nisu nastupile. Obzirom da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od pet godina, čije trajanje je isteklo 25. listopada 2016. to implicira kako do uskladbe osnovice plaća u javnim službama ne bi došlo u razdoblju važenja i primjene navedenih propisa.  Nadalje, tužiteljica se poziva na Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku od dana 27. studenog 2015. u kojem je izričito navedeno kako je priopćenje prva procjena tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda, a tužena ističe kako ni iz čega u dostavljenoj dokumentaciji ne proizlazi kako je podatak točan niti upućuje na zaključak kako je riječ o konačnoj procjeni, a osim navedenog preslika nepotpisanog i neovjerenog priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku nije i ne može predstavljati obvezujući akt u smislu članka III. Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama.

 

              Tužena ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije budući da su tek sindikati javnih službi, ukoliko to smatraju osnovanim, ovlašteni pokrenuti postupak s Republikom Hrvatskom, odnosno Vladom RH radi donošenja odluke postoji li pravo na osnovicu za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.415,37 kn temeljem akata ne koje se tužiteljica poziva.

 

4. Podredno prigovoru promašene pasivne legitimacije tužena predlaže, da se kao umješač u ovom postupku pozove i nadležno Državno odvjetništvo obzirom da su eventualna prava i obveze iz navedenih  sporazuma zasnovali Vlada RH i sindikati javnih službi. Tužena se protivi dokaznom prijedlogu provođenja vještačenja na okolnost izračuna svake plaće u 2016. s osnovicom od 5.415,37 kn, sve dok sud ne odluči o primjeni materijalnog prava, a posebno osporava potraživanje tužiteljice za siječanj 2017., kao neosnovan. Zbog sveg iznesenog, tužena predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tuženoj.

 

5. Sud je obavijestio Republiku Hrvatsku o otpočetoj parnici, a koja je dostavila podnesak  u kojem navodi da se neće miješati u ovaj parnični postupak uzimajući u obzir stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske  izražen u presudi Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. i činjenicu da Republika Hrvatska  nije osnivač tužene.

 

6. U provedenom dokaznom postupku  izvršen je uvid u Sporazum o osnovici

za plaće u javnim službama, Dodatak Sporazumu, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku, Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., priopćenja za javnost, procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda koji su javno objavljeni, Zahtjev za dostavu dokumentacije, Ugovor o radu tužiteljice, obračune plaća i Nalaz i mišljenje stalog sudskog vještaka J. C., a koja je i saslušana na ročištu za glavnu raspravu. 

 

7. Sud je odbio dokazni prijedlog tužene za dostavu podataka od Državnog zavoda za statistiku od 1. studenog 2011. do 31. prosinca 2014. na okolnost negativnog rasta  BDP-a jer su priopćenja  Državnog zavoda za statistiku javno objavljena i jer je iz službenih podataka Državnog zavoda za statistiku utvrđeno da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. odnosno 12 tromjesečja uzastopno te da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% i da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015.

 

8. Dakle, između  stranaka je nesporno  da je tužiteljica zaposlenica tužene te da joj tužena u  utuženom  razdoblju nije obračunavala plaće po osnovici od 5.415,37 kn te nadalje nije niti sporno da su Vlada Republike Hrvatske s jedne strane i Sindikat Hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi s druge strane sklopili: Sporazum o osnovici plaće u javnim službama dana 23. studenog 2006. i Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te da su iste ugovorne strane, osim Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi, sklopili i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

 

9. Između parničnih stranaka sporno je pripada li tužiteljici pravo na plaću za utuženo razdoblje, obračunata po osnovici od  5.415,37 kn bruto, odnosno jesu li nastupile pretpostavke iz odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn bruto te jesu li Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ništetne iz razloga na koje se tužena poziva u odgovoru na tužbu kao što je sporna i  aktivna i pasivna legitimacija.

 

10. Sporazumom o osnovici plaće u javnim službama koji je sklopljen između Sindikata Hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatskog liječničkog sindikata, Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara i Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi s jedne strane i Vlade Republike Hrvatske s druge strane, utvrđeno je da su ugovorne stranke suglasno utvrdile da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava na način:

 

-          osnovica za izračun plaća u javnim službama za 2007. povećat će se za

6% u odnosu na osnovicu za izračun plaća u javnim službama koja je primijenjena u 2006.,  

-          osnovica za izračun plaća u javnim službama za 2008. povećat će se za

6% u odnosu na osnovicu za izračun plaća u javnim službama koja je primijenjena u 2007.,  

-          osnovica za izračun plaća u javnim službama za 2009. povećat će se za

6% u odnosu na osnovicu za izračun plaća u javnim službama koja je primijenjena u 2008., a navedene obračunske osnovice primjenjivat će se od 1. siječnja svake godine.

 

11. Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od

13. svibnja 2009., potpisan po potpisnicima Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama potpisnici  Sporazuma suglasili su se da se s danom potpisa Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto. Od 1. siječnja 2010. osnovica za obračun plaće povećat će se za inflaciju mjerenu indeksom potrošačkih cijena u razdoblju od 1. srpnja do 31. prosinca 2009. (lipanj 2009. = 100) prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Nadalje je u točki III. ovog Dodatka Sporazumu dogovoreno da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto. Točkom IV. ugovoreno je da će se nakon proteka roka od 6 mjeseci iz točke III. Sporazuma utvrditi razlika u paritetima i to između: pariteta prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj u 2010. i pariteta prosječne mjesečne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u Republici Hrvatskoj u 2008., a sve prema podacima državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Osnovica za obračun plaća korigirat će se prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za 50% utvrđene razlike između pariteta, uvećano za projekciju očekivanog rasta plaća u 2011. Nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta, uvećano za projekciju očekivanog rasta plaća u 2011. s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Stranke su također ugovorile da će putem Arbitražnog vijeća utvrditi projekciju rasta plaća za 2011. Točkom V. tvrđeno je da se Vlada Republike Hrvatske, nakon 11 mjeseci od korekcije osnovice obvezuje započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25 i prosječne plaće u RH na razini 92:100, na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne plaće u RH za zadnji 6 mjeseci za koje postoje objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske uvećana za 1,5%. Daljnji proces konvergencije plaća u javnim službama nastavit će se svake godine u razdoblju od 4 godine povećanjem osnovice jednom godišnje za međugodišnji rast prosječne plaće u RH uvećano za postotak o kojemu će se pregovarati jednom godišnje. Proces konvergencije uskladit će se do kraja 2016. U Dodatku Sporazumu u točki VII. utvrđeni su uvjeti koji su nužni za ostvarivanje Sporazuma i to ako do 30. rujna 2010. rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a ne bude prosječno veći dva uzastopna tromjesečja od 2% (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) Vlada Republike Hrvatske će od 1. listopada 2010. korigirati osnovicu za obračun plaća za inflaciju mjerenu indeksom potrošačkih cijena u razdoblju 30. rujan 2009. do 30. rujan 2010.  Za iznos tako korigirane osnovice zbog promjene potrošačkih cijena umanjit će se rast osnovice koji nastupi u trenutku navedenom u točki III. sporazuma, te ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u točki IV. – V. Sporazuma uskladba se odgađa za tri razdoblja, odnosno ako međugodišnji realni tromjesečni BDP zabilježi tijekom 2009. u prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) pad od 5% ili više, potpisnici Sporazuma pristupiti će reviziji Sporazuma. Ako se potpisnici ne dogovore o reviziji o istom će odlučiti arbitraža koju će ugovoriti potpisnici Sporazuma,; ako međugodišnji realni tromjesečni BDP zabilježi tijekom 2010. pad u

prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) veći od 0,5%, odnosno tijekom 2011. i 2012. pad u prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) veći od 1% potpisnici Sporazuma pristupit će reviziji Sporazuma. Ako se potpisnici ne dogovore o reviziji o istom će odlučiti arbitraža koju će ugovoriti potpisnici Sporazuma, i u konačnici ako masa za plaće korisnika Državnih proračuna prijeđe više od 11% na

godišnjoj razini u 2011. i 2012. pristupit će se reviziji Sporazuma.

 

12.   26. listopada 2011. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih

Službi i to: Sindikat Hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je u bitnom izmijenjen članak III. Na način da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast realnog mjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema predmetnim Izmjenama i dopunama. Odredbom članka XI. stavak 4. ugovoreno je trajanje ovog sporazuma na vrijeme od 5 godina, dakle do 26. listopada 2016., s tim da su se ugovorne strane obvezale u dobroj vjeri pristupiti produljenju trajanja navedenih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto. Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. u članku III. određeno je da će

osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno  (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Nesporno je da ugovorne strane kasnije nisu pristupile produljenju primjene navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

 

13. 28. prosinca 2012. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi (potpisnici  Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama),  donijeli su  Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe u odnosu na članak IV., u vezi sa člankom VII. Dodatka Sporazumu. Vjerodostojnim tumačenjem određeno je da  primjena članka IV. stavak 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. se odgađa do 31. prosinca 2013., međutim, nije odgođena primjena članka III. Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., a niti odredbe članka III. Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. kojima je određeno da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto.

 

14. U utuženom razdoblju bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor  za

službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12 – dalje TKU), koji u članku 51. stavak 4. propisuje da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze  važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Ovo proizlazi i iz činjenice da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili naprijed analizirano Vjerodostojno  tumačenje izmjena Dodatka Sporazumu. Iz službenih podataka Državnog zavoda za statistiku utvrđeno je da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., odnosno 12  tromjesečja uzastopno te da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% i da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015.

 

     15. Shodno prednje navedenom,  uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu su ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od prosinca 2015.

 

                   16. Na temelju čl. 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19- dalje u tekstu ZR), za radnika će se primijeniti najpovoljnije pravo ako je neko pravo  iz radnog odnosa različito uređeno Ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom  o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

 

                 17. Neprihvatljiva je tvrdnja tužene da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III. navedenih Izmjena i dopuna pravno nevaljani akti. Naime, iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-408/12 i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene Kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika Kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. nije potpisao, već samo parafirao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Niti jedan potpisnik,  u zakonom predviđenom postupku nije osporavao valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

 

   18. Ispunjeni su i uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III. – IV. Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, članak VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju iz članka III-IV bio zabilježen negativan rast BDP-a. Odredba članka III odnosi se na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa ubuduće. Što znači, nije odgođena primjena članka III. Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009, a niti odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., kojima je određeno da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća iznositi 5.425,37 kn bruto. Odredbe o osnovici za obračun plaća u javnim službama implementirane su u odredbi članka 51. stavak 4. TKU-a, kojom odredbom je ugovoreno da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju  ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaće u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim u tim dokumentima. Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. ugovoreno je da će se odredba članka III. Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu od 26. listopada 2011. primjenjivati do prve slijedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. u daljnjem razdoblju više nije bilo. Citirana odredba članka III. Izmjena i dopuna, ostala je na snazi i trebala se primjenjivati ne samo tijekom ugovorenog trajanja navedenih Izmjena i dopuna za vrijeme od pet godina, dakle do 26. listopada 2016., već uz primjenu odredbe članka 199. stavak 1. ZR-a o produženoj primjeni kolektivnih ugovora do 26. siječnja 2017. Navedenom zakonskom odredbom određeno je da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen ugovor, odnosno tri mjeseca do isteka otkaznog roka.

 

19. Prema podacima koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, proizlazi  da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a i da je BDP stalno rastao, što znači da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prema aritmetičkoj sredini od 2%. Dakle, ispunili su se uvjeti da se tužiteljici od 1. prosinca 2015. obračunava plaća po osnovici od 5.415,37 kn.

 

20. Neosnovan je i prigovor tužene nedostatka aktivne legitimacije jer je nesporno među strankama da je tužiteljica zaposlena u Općoj bolnici "Dr. J. B." te kao takva aktivno je legitimirana potraživati razliku manje isplaćenih plaća kao javni službenik na koga se odnosi Sporazum od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu od  13. svibnja 2009. te izmjene i dopune Dodatka  Sporazumu od 26. listopada 2011.

 

21. Neosnovan je i  prigovor tužene o promašenoj pasivnoj legitimaciji jer je upravo  tužena kao poslodavac sukladno odredbi članka 90. st. 1. Zakona o radu dužna isplatiti plaću radniku odnosno tužiteljici u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

 

22. O spornim pravnim pitanjima iz ovog parničnog predmeta Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom poslovni broj Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. odlučio je o pravnim pitanjima iz dopuštene revizije koju je podnijela Republika Hrvatska kao umješač u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-581/2017 (spis Županijskog suda u Zagrebu (Gž R-1083/2018) na način da:

 

-          dan početka primjene uvećane osnovice iz članka III u javnim službama

nije odgođen primjenom odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP-a zabilježio negativan rast od listopada 2011. do rujna 2014. (za 12. tromjesečja),

 

-          ispunjenje uvjeta iz članka III. nije preduvjet primjene članka IV., a

ispunjenje uvjeta iz članka III. i IV. nije preduvjet primjena članka V., a članka VII. na članak III. do V. na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008. i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenog dosezanja (konvergenciji).

 

              Prema tome, odredbom članka VII. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., zaključenog 26. listopada 2011. nije odgođena primjena odredbe članka III. o povratu osnovice jer se odredba članka VII. navedenih izmjena odnosi na način usklađivanja pariteta.              

 

23. Radi utvrđivanja visine razlike plaće obračunate po osnovici  5.108,84 kn, odnosno 5.211,02 kn za siječanj 2017. i 5.415,37 kn u utuženom razdoblju, sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku J. C., koja je sukladno zakonskoj regulativi koja određuje visinu plaće tužiteljice i to Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te u skladu sa službenim podacima Državnog zavoda za statistiku  Republike Hrvatske obračunala razliku bruto plaće tužiteljice prema osnovici od 5.415,37 kn. Stalni sudski vještak  prikazala je izračun razlike isplaćene plaće i plaće koja bi bila isplaćena uz primjenu osnovice za izračun plaće u iznosu od 5.415,37 kn i razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

Sukladno odredbi čl. 81. Zakona o radu, radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Na ovaj način stalni  sudski vještak utvrdila je razliku bruto plaće zbog uvećanja osnovice, u iznosu od 7.105,30 kn / 943,04 eura, u utuženom razdoblju.

 

24. Tužiteljica nije imala primjedbe na obračun razlike plaće stalnog sudskog vještaka, a tužena osporava nalaz i mišljenje,  na način da navodi da isti nije izrađen u skladu s pravilima financijsko-knjigovodstvene struke te da je matematički izračun pogrešan. Prvenstveno ističe da se u ovoj pravnoj stvari radi o pravnom pitanju ima li tužiteljica pravo na povećanje osnovice plaće od 6%. U bitnome tužena osporava nalaz i mišljenje pobijanjem pravne osnove na koju se poziva tužiteljica u tužbi. Tužena nije predložila vještačenje po drugom vještaku, a niti iznijela konkretne primjedbe na matematički izračun bruto razlike plaće.

U očitovanju na primjedbe tužene, vještak se očitovala da ostaje kod nalaza i mišljenja koji je sačinjen na temelju zakonodavnog okvira koji je naveden u Nalazu i mišljenju i u skladu sa zadanim zadatkom vještačenja jer tužena nije iznijela niti jednu konkretnu primjedbu na matematički izračun osim paušalne tvrdnje da vještačenje nije matematički točno. Prilikom  izrade nalaza da je izvršila matematički izračun razlike plaće ne ulazeći u pravna pitanja.

 

25. Obzirom na utvrđenje da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnje realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja: 1,2% + 2,8% = 45 : 2 = 2%) te da su krajem studenog 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto, te obračun stalnog sudskog vještaka, a koji obračun sud u cijelosti prihvaća jer je isti izrađen u skladu s pravilima struke, s jasnom i na zakonu osnovanom metodologijom obračuna, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice u ukupnom iznosu od 7.105,30 kn / 943,04 eura.

 

26. Sukladno odredbi čl. 193. st. 1 ZPP, tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, a nakon toga, sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a, tužitelj može povući tužbu samo ako tuženik na to pristane.

              Tužiteljica je potraživala 1.450,79 eura, a nakon upuštanja tužene u raspravljanje i nakon provedenog vještačenja, tužiteljica potražuje iznos od 943,04 eura.

              Ovakvom smanjenju tužbenog zahtjeva tužena se protivi i potražuje troškove postupka.

              Kada tužitelj smanji tužbeni zahtjev dolazi do djelomičnog povlačenja tužbe na koji se primjenjuju odredbe o povlačenju tužbe iz odredbe čl. 193. ZPP. S obzirom da se tužena nije suglasila sa djelomičnim povlačenjem tužbe, sud je odlučio o tužbenom zahtjevu u visini kakva je bila prije djelomičnog povlačenja (1.450,79 eura), što je u skladu i s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH od 26. travnja 2021. broj Su IV-16/21-8.

             

27. S obzirom na protivljenje tužene djelomičnom povlačenju tužbe, a samim time odlučivanju suda o tužbenom zahtjevu prije djelomičnog povlačenja tužbe, u iznosu od 1.450,79 eura, sud je djelomično odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos  od 507,75 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a kako je to citirano u točki III izreke presude, kao neosnovan.

 

28. Sukladno odredbi članka 433. a. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), kad se utužuje novčana tražbina po osnovi radnog odnosa koja se utvrđuje u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu, a ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je bruto – iznos.

 

29. Sukladno odredbi članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO-a) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i zatezne kamate, a sukladno odredbi  članka 92. stavak 3. ZR-a plaća se isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, zbog čega kamata na mjesečne iznose razlike plaće teče od šesnaestog u mjesecu. 

 

30. Sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19 i 32/20) i odredbama  Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 10/17) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavni dio bruto dohotka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose kamate ne obračunavaju (pravni stav i odluka Vrhovnog suda povodom izvanredne revizije u predmetu Revr-717/16-2 od 6. rujna 2017.).

 

31. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a. Visina troškova određena je prema vrijednosti predmeta spora – 1.450,79 eura, te u skladu sa odredbama Tarife o naknadama i nagradi za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 - dalje Tarife). 

 

32. Trošak tužiteljice koji je bio potreban za svrhovito vođenje postupka odnosi se na sastav tužbe po tbr. 7/1 Tarife u iznosu od 1.500,00 kn, zastupanje na pripremnom ročištu 28. srpnja 2022. koje nije dovršeno  u iznosu od 750,00 kn po tbr. 9/2 Tarife umjesto zatraženog iznosa od 1.500,00 kn. Priznat je i trošak podnesaka od  14. listopada 2021. kojim podneskom se tužiteljica očituje na navode tužene iz odgovora na tužbu i trošak podneska od 22. prosinca 2022.  kojim  se tužiteljica očituje na nalaz financijskog vještaka i uređuje tužbeni zahtjev,  u iznosu od 1.500,00 kn , po tbr. 8/1 Tarife po podnesku. Tužiteljici je priznat i trošak ročišta 11. siječnja 2023. u iznosu od 1500,00 kn po Tbr 9/1 Tarife. Na ove iznose priznat je i trošak PDV po tbr 42. Tarife u iznosu od 1.687,50 kn.

Dakle, ukupni trošak zastupanja tužiteljice iznosi 8.437,50 kn.

 

33. Budući da dužnost naknade parničnih troškova zavisi od konačne odluke o  glavnoj stvari, te da je tužiteljica u konačnici uspjela  sa  65% , a  tužena sa 35%, to tužiteljici pripada  trošak zastupanja u iznosu od 5.484,37 kn / 727,90 eura (65% od 8.437,50 kn).

Tužiteljici je u cijelosti dosuđen trošak financijskog vještačenja u iznosu od 900,00 kn jer je isti bio nužan za pravilno presuđenje.

 

Dakle, ukupno dosuđen trošak tužiteljice iznosi 6.384,37 kn, odnosno 847,35 eura.

 

34.  Zakonska zatezna kamata na parnične troškove teče od dana donošenja

prvostupanjske presude po stopi određenoj čl. 29. ZOO-a.

 

35.  Paricijski rok i rok za žalbu u radnim sporovima, sukladno Zakonu o

izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19), iznosi 15 dana.

 

36. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

U Slavonskom Brodu, 3. veljače 2023.

 

Sutkinja

 

Gordana Mahovac v.r.

 

 

UPUTA O  PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u  roku do 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem  ovog suda na Županijski sud.

 

 

DN-a:

1. odvjetnik M. D. iz Z.

2. odvjetnik D. I. iz S. B.

3. Porezna uprava S. B. – nakon pravomoćnosti