REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 91 Pž-242/2022-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Marković, u pravnoj
stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava
Jagića 33, protiv 1. tuženika ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE SPLIT, OIB
65717231356, Split, Ruđera Boškovića 22, i 2. tuženika GRAD IMOTSKI, OIB
18919978758, Imotski, Ante Starčevića 23, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika
GRAD IMOTSKI, protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj
P-405/2018-36 od 2. prosinca 2021., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj
P-405/2018-46 od 26. listopada 2022., 3. veljače 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tuženika Grada Imotskog kao neosnovana i potvrđuje
presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-405/2018 od 2. prosinca 2021.,
ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P-405/2018-46 od 26. listopada 2022., u
točki I. izreke dijelu kojim je naloženo tuženiku Gradu Imotskom platiti tužitelju iznos
od 2.655,28 EUR (dvijetisućešestopedesetpet eura i dvadesetosam centi) /
20.006,22 kn (dvadesettisućašestkuna i dvadesetdvije lipe) sa zateznim kamatama
na iznos od:

- 2.036,07 EUR (dvijetisućetridesetšest eura i sedam centi) / 15.340,76 kn
(petnaesttisućatristočetrdeset kuna i sedamdesetšest lipa) od 16. svibnja 2018. i
- 619,21 EUR (šestodevetnaest eura i dvadesetjedan cent) / 4.665,46 kn
(četiritisućešestošesetdesetpet kuna i četrdesetšest lipa) od 13. rujna 2018. do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena te u točki III. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj
P-405/2018-36 od 2. prosinca 2021., ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj
P-405/2018-46 od 26. listopada 2022., u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo
tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate od dospijeća pojedinačnih novčanih iznosa
do isplate preko stope naznačene u točki I. izreke ove presude i sudi:

______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 91 Pž-242/2022-4 2

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu isplatu zateznih kamata na iznos od:

- 2.036,07 EUR (dvijetisućetridesetšest eura i sedam centi) / 15.340,76 kn
(petnaesttisućatristočetrdeset kuna i sedamdesetšest lipa) od 16. svibnja 2018. i
- 619,21 EUR (šestodevetnaest eura i dvadesetjedan cent) / 4.665,46 kn
(četiritisućešestošesetdesetpet kuna i četrdesetšest lipa) od 13. rujna 2018. do
isplate preko stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Grada Imotskog za naknadu
troškova žalbenog postupka u iznosu od 165,90 EUR (stošestdesetpet eura i
devedeset centi) / 1.250,00 kn (tisućudvijesto kuna).

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-405/2018 od 2.
prosinca 2021. naloženo je tuženiku Gradu Imotski platiti tužitelju iznos od 20.006,22
kn sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate po stopi
propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora (točka I. izreke). Točkom II. izreke
odbijen je tužbeni zahtjev da tuženik Županijska uprava za ceste Split plati tužitelju
iznos od 20.006,22 kn sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačnih iznosa do
isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora. Točkom III. izreke
naloženo je tuženiku Gradu Imotski naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u
iznosu od 6.253,00 kn.

2. Rješenjem poslovni broj P-405/2018-46 od 26. listopada 2022.
prvostupanjski sud je primjenom odredbe članaka 342. i 347. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22;
dalje: ZPP) ispravio navedenu presudu u točki III. izreke na način da je umjesto
nalaganja drugotuženiku da tužitelju nakadi troškove parničnog postupka u iznosu od

6.253,00 kn naložio drugotuženiku da mu naknadi troškove parničnog postupka u
iznosu od 3.253,00 kn te da na stranici 9. obrazloženja presude pod točkom 38.
umjesto „sveukupno 6.253,00 kn“ ima ispravno pisati „sveukupno „3.253,00 kn“.

3. Protiv presude u točkama I. i III. izreke žalbu je podnio tuženik Grad Imotski
zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud
preinači presudu u pobijanom dijelu i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine presudu
u tom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva
naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sastava žalbe u iznosu od

1.250,00 kn.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

Poslovni broj: 91 Pž-242/2022-4 3

6. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu na temelju odredbe članka 365.
stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj
dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2.
točaka 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356.
ZPP-a), te imajući u vidu odredbu članka 467. stavka 1. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da
je pravilna i zakonita, osim djelomično u odnosu na zatezne kamate.

7. Kako je ovaj spor u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a spor male
vrijednosti, presuda ili rješenje kojima se on završava može se pobijati samo zbog
bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP-a
i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga se predmetna presuda ne može
pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1.,
odnosno jer prvostupanjski sud nije primijenio ili je pogrešno primijeni koju od odredbi
tog Zakona pa tuženikovi žalbeni navodi izneseni u tom pravcu nisu uzeti u
razmatranje, kao ni takvi navodi izneseni u okviru dopuštenih žalbenih razloga.

8. Iz obrazloženja pobijane presude i podataka u spisu proizlazi da je predmet
spora regresni zahtjev tužitelja za isplatom štete u iznosu od 20.006,22 kn koju je
pretrpio isplatom svom osiguraniku Zoranu Joviću u iznosu od 15.340,76 kn i svojoj
osiguranici Valentini Vučak u iznosu od 4.665,46 kn s osnove naknade štete zbog
prometne nezgode koja se dogodila 6. srpnja 2015. na križanju lokalne ceste LC-
67155 kojom se kretao Zoran Jović sa nekategoriziranom cestom iz zaseoka Aračići
kojom se kretala osiguranica tužitelja Valentina Vučak, a na kojem raskrižju nisu
postojali znakovi vertikalne, ni horizontalne signalizacije koji bi ukazivali koja
prometnica ima prednost prolaska. Prvostupanjski sud je utvrdio da je sporna
odgovornost tuženika Grada Imotskog za nastanak predmetnog štetnog događaja
zbog njegovog prigovora da je propust tuženika Županijske uprave za ceste Split u
neoznačavanju predmetnog raskrižja potrebno vertikalnom signalizacijom, kao i zbog
potrebe umanjenja naknade štete za iznos doprinosa-postotka nastanku predmetne
štete tužiteljeve osiguranice Valentine Vučak te zbog nepostojanja odgovornosti
tuženika Grada Imotskog za nastalu štete uslijed propusta postavljanja novih
prometnih znakova.

9. Prvostupanjski sud je zaključio da prema odredbi članka 5. stavka 1. točke

1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10,
74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/14, 108/17, 70/19 i 40/20) jedinice lokalne i područne
(regionalne) samouprave u skladu s odredbama tog Zakona uz prethodnu suglasnost
Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove uređuju promet na svom području tako
da određuju, među ostalim, i ceste s prednošću prolaska. Nadalje je zaključio da se
prema odredbi članka 12. stavka 1. tog Zakona ceste moraju obilježavati propisanim
znakovima kojima se sudionici u prometu upozoravaju na opasnost koja im prijeti na
određenoj cesti ili dijelu te ceste, stavljaju ograničenja, zabrane i obveze koje se
sudionici u prometu moraju držati i daju potrebne obavijesti za siguran i nesmetan tok
prometa.

10. Prvostupanjski sud je nadalje zaključio da ni odredbe Zakona o sigurnosti
prometa na cestama ni odredbe Zakona o cestama nisu nametnule niti dale
ovlaštenje tuženiku Županijskoj upravi za ceste Split, kroz radove održavanja

Poslovni broj: 91 Pž-242/2022-4 4

postavljati nove prometne znakove tamo gdje oni nisu postojali nego održavati
postojeće stanje prometa i signalizaciju. Prvostupanjski sud je zaključio da se
odgovornost tuženika Grada Imotskog temelji na nepostojanju prometnog znaka koji
bi jasno ukazivao koja od dviju prometnica je prometnica s prednošću prolaska.
Stoga je zaključio da je tuženik Grad Imotski bio dužan postaviti prometnu
signalizaciju kojom bi bila određena cesta s prednošću prolaza pri ulasku u raskrižje
u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona o sigurnosti prometa na
cestama u svezi s odredbom članka 12. stavka 1. tog Zakona, a što je propustio
učiniti. Zaključio je da nije osnovan prigovor tužitelja Grada Imotskog da bi naknadu
štete u konkretnom slučaju trebalo umanjiti za iznos doprinosa-postotka nastanku
predmetne štete tužiteljeve osiguranice Vesne Vučak budući da je u pravomoćno
okončanom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu, Stalne službe u
Imotskom odlučeno o omjeru njene suodgovornosti od 90% sukladno kojem omjeru
je tamo tužiteljici Vesni Vučak dosuđena naknada štete, a u kojoj visini, odnosno
sukladno tom omjeru suodgovornosti tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu te
isplaćene naknade svojoj osiguranici.

11. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 963. Zakona o obveznim
odnosima naložio je tuženiku Gradu Imotskom isplatu iznosa od ukupno 20.006,22
kn sa pripadajućim zateznim kamatama prema odredbi članka 29. stavka 2. istog tog
Zakona.

12. Tuženik Grad Imotski u žalbi u bitnom navodi da se nepostojanje
predmetnog znaka može pripisati jedino i isključivo radnji tuženika Županijske uprave
za ceste Split jer je prije stupanja na snagu Zakona o cestama obveza održavanja
svih cesta bila u nadležnosti tog tuženika. Ističe da tuženik Županijske uprava za
ceste nije ostvario glavnu svrhu održavanja županijskih i lokalnih cesta jer ih nije
održao sigurnim za kretanje ljudi i robe, niti je nadopunio manjkavu prometnu
signalizaciju sukladno Pravilniku o održavanju cesta.

13. Ocjena je ovog suda da žalbeni navodi tuženika Grada Imotski nisu osnovani.

14. U postupku donošenja pobijane presude, ni u pobijanoj presudi, nema
bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje je ovaj sud dužan pazi po
službenoj dužnosti. Presuda sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama za
ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Razlozi iz obrazloženja pobijane presude u
suglasnosti su s ispravama u spisu i sadržajem zapisnika o provedenim dokazima,
kao i rezultatima provedenog postupka te ne postoji proturječnost između onoga što
se razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u
postupku i samih tih isprava i zapisnika.

15. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke,
u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama,
utvrđenje je ovog suda da njima tuženik Grad Imotski nije uspješno osporio prosudbe
i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom
primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu.

Poslovni broj: 91 Pž-242/2022-4 5

16. Odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama
(„Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13 i 92/14 i 96/15; dalje:
ZSPC) koji se primjenjuje s obzirom na trenutak nastanka štetnog događaja,
propisano je da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u skladu s
odredbama tog Zakona uz prethodnu suglasnost Ministarstva nadležnog za
unutarnje poslove uređuju promet na svom području tako da određuju između
ostalog i ceste s prednošću prolaska. Prema odredbi članka 2. stavka 1. tog Zakona
ceste se moraju obilježavati propisanim prometnim znakovima kojima se sudionici u
prometu upozoravaju na opasnost koja im prijeti na određenoj cesti ili dijelu te ceste,
stavljaju do znanja ograničenja, zabrane i obveze kojih se sudionici u prometu
moraju držati i daju potrebne obavijesti za siguran i nesmetan tok prometa.

17. Budući da prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 1. ZSPC-a pojam cesta
označuje svaku javnu cestu, ulice u naselju i nerazvrstane ceste na kojima se obavlja
promet, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tuženik Grad Imotski u
konkretnom slučaju bio dužan odrediti koja od tih dviju cesta je cesta s prednošću
prolaska, a što bi se označilo odgovarajućom prometnom signalizacijom, sve u
skladu s gore citiranim odredbama. Iako je prvostupanjski sud primijenio ZOSPC/20,
to ne utječe na pravilnost i zakonitost presude u tom dijelu jer su te odredbe
ZOSPC/15 i ZOSPC/20 sadržajno iste, zbog čega bi jednako trebalo odlučiti o
odgovornost tuženika Grada Imotskog.

18. S tim u vezi neosnovani su tuženikovi žalbeni navodi da je prvostupanjski
sud trebao primijeniti odredbe Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11,
22/13, 54/13, 148/13 i 92/14). To iz razloga jer se njegove odredbe, konkretno
odredba članka 26. tog Zakona odnosi na poslove održavanja javnih cesta, a ne na
uređivanje prometa na području jedinice lokalne i područne samouprave u smislu
određivanja ceste s prednošću prolaska, što je u nadležnosti jedinice lokalne i
područne samouprave, u konkretnom slučaju Grada Imotskog.

19. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primjenom
odredbe članka 963. Zakona o obveznim odnosima obvezao tuženika Grad Imotski
na isplatu iznosa od 20.006,22 kn.

20. Slijedom navedenog, valjalo je u odnosu na odluku o glavnoj stvari
primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao
neosnovanu i potvrditi presudu.

21. Međutim, u odnosu na odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud je
pogrešno primijenio materijalno pravo dosudivši tužitelju zatezne kamate od
dospijeća po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim
odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO) određenoj za
odnose iz trgovačkih ugovora. Naime, u konkretnom slučaju se radi o regresnoj
tražbini i to s naslova isplate koju je tužitelj izvršio drugoj osobi te sada od tuženika
kao treće osobe potražuje taj iznos. Stoga tužitelju pripadaju zatezne kamate po nižoj
kamatnoj stopi određenoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za odnose iz ostalih
odnosa, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim

Poslovni broj: 91 Pž-242/2022-4 6

trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.

22. Slijedom navedenog, valjalo je u tom dijelu primjenom odredbe članka

368. stavka 1. ZPP-a djelomično odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi
presudu, a djelomično temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a preinačiti
presudu i odbiti tužbeni zahtjev u tom dijelu kao neosnovan.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka, na koju tuženik ni ne ističe neke
posebne žalbene razloge, pravilna je i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak

1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. ZPP-a). Stoga je i u tom dijelu valjalo odbiti
žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu.

24. Tuženik nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom
iznosu od 1.250,00 kn jer je sa žalbom uspio samo djelomično u odnosu na zatezne
kamate koje predstavljaju sporednu tražbinu, što nema za obvezu tužitelju da mu
naknadi troškove žalbenog postupka.

25. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

26. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici
Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22) nužno je prilagoditi sudske odluke
vezano uz uvođenje eura kao službene valute (članak 43. i 48.). Stoga je iznose
izražene u kunama u uvodu i izreci ove presude valjalo uz primjenu fiksnog tečaja
konverzije 7,53450 valjalo preračunati u eure sukladno općim pravilima za
preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe članka 14. Zakona o uvođenju eura kao
službene valute u Republici Hrvatskoj.

Zagreb, 3. veljače 2023.

Sudac Nevenka Marković v.r.