Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA Pp – 3442/2022-8 OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU
Split, Domovinskog rata 4/III
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji suda Željki Matkov, uz sudjelovanje
zapisničarke Gordane Šuker, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika „E. W.“
d.o.o. i K. L. P. okrivljenih po optužnom prijedlogu Državnog inspektorata, Područni ured Split Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, pod Urbroj: 443-02-03-11/2-22-4, Klasa: 116-02/22-01/1624 od 21. ožujka 2022., radi prekršaja iz članka 3. Zakona o minimalnoj plaći (NN RH 118/18, 120/21) a kažnjivo po članku 10. st. 1.i 2. istoga Zakona, nakon održane i zaključene glavne rasprave 01. veljače 2023., bez prisustva okrivljenika i predstavnika ovlaštenog tužitelja, te objavljene 3. veljače 2023.
presudio je
prvookrivljenik: „E. W.“ d.o.o. sjedište S., OIB …, kao pravna osoba, prekršajno nekažnjavana,
drugookrivljeni: K. L. P., sin B. i E., rođen … u O., P., OIB: …, s prebivalištem u S. D.,
po zanimanju ugostitelj, neoženjen, bez djece, srednjeg imovnog
stanja državljanin Poljske, prekršajno ne kažnjavan,
zastupani po braniteljici S. M., odvjetnici u S., punomoć u spisu,
krivi su
- što 15. veljače 2022. prvookrivljenik kao poslodavac i drugookrivljeni kao odgovorna
osoba kod poslodavca u S., u sjedištu okrivljene pravne osobe, radnicima D. D., A. T. K., A. J., Lj. K., T. M., R. B. i D. M. na dan isplate plaće za mjesec siječanj 2022. nisu isplatili minimalnu plaću za mjesec siječanj 2022. u iznosu od 4.687,50 kuna bruto, sukladno odredbi članka 2. Zakona o minimalnoj plaći,
- što 15. ožujka 2022., prvookrivljenik kao poslodavac i drugookrivljeni kao odgovorna
osoba kod poslodavca u S., u sjedištu okrivljene pravne osobe radnicima D. D., A. T. K., A. J., Lj. K., T. Mo., R. B., nisu isplatili minimalnu plaću za mjesec veljaču 2022. u iznosu od 4.687,50 kuna bruto, sukladno odredbi članka 2. Zakona o minimalnoj plaći,
Pp – 3442/2022-8
dakle, prvookrivljenik kao poslodavac i drugookrivljenik kod poslodavca, u propisanim
rokovima radniku ne isplati minimalnu plaću u visini utvrđenoj odredbama ovoga Zakona,
time su počinili prekršaj iz članka 3. Zakona o minimalnoj plaći (NN RH 39/13) a kažnjivo
po članku 10. st. 1. toč.A i st. 2. istoga Zakona,
pa se temeljem članka 38. st.2. t. 2. Prekršajnog zakona okrivljenici
OSLOBAĐAJU OD KAZNE
Temeljem članka 139. st. 3. u svezi s člankom 138. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenici
su dužni na ime TROŠKOVA PREKRŠAJNOG POSTUPKA platiti iznos od po 26,54 eura
(dvadeset šest eura i pedeset četiri centa) / 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 15 (petnaest)
dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno.
Obrazloženje
1.Državni inspektorat, Područni ured Split Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja,
pod Urbroj: 443-02-03-11/2-22-4, Klasa: 116-02/22-01/1624 od 21. ožujka 2022., podnijeli
su optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog kao u
izreci ove presude.
2.Na glavnu raspravu zakazanu za 15. rujna 2022. pristupio je drugookrivljeni K. L. P., dok nije pristupio uredno pozvani predstavnik ovlaštenog tužitelja, te iako isti nisu pristupili na zakazanu raspravu sud je odlučio da se glavna rasprava održi na temelju članka 167. st.5. Prekršajnog zakona.
3.Drugookrivljenik K. L. P. nakon što je upoznat s navodima iz optužnog prijedloga i svojim zakonskim pravima u obrani je izjavio da obranu daje u svoje ime i u ime okrivljene pravne osobe kao odgovorna osoba, jer je on jedini upisan u Sudski registar. Što se tiče navoda iz optužnog prijedloga, točno je da radnicama D. D., A. T. K., A. J., Lj. K. T. M., R. B. i D. M.,
za mjesec siječanj i veljaču 2022. nisu u zakonskim rokovima isplatili minimalnu plaću, ali su
plaće isplatili naknadno, te se obvezao sudu u roku od 8 dana dostaviti na uvid isplaćene
plaće za gore navedene radnice.
4.Na ročište zakazano za 1. veljače 2023. pristupio je drugookrivljeni, te braniteljica
okrivljenika, dok nije pristupio predstavnik ovlaštenog tužitelja za koga je dostava uredno
iskazana, svoj izostanak nisu opravdali, ali unatoč njihovu izostanku sud je odlučio da se
glavna rasprava održi temeljem čl.167.st.5. PZ-a.
4.1.Drugookrivljeni je izjavio da ostaje kod svoje obrane kojju je dao kod ovog suda 15.
rujna 2022., te sudu dostavio izvatke iz banke da su navedenim radnicama isplaćene
minimalne plaće za mjesec siječanj i veljaču 2022.
5.U daljnjem dokaznom postupku izvršen je uvid u evidenciju Ministarstva pravosuđa iz
koje proizlazi da okrivljenici nisu prekršajno kažnjavani, Ugovor o radu sklopljen između
Pp – 3442/2022-8
pravne osobe i T. A. udana S. 13. kolovoza 2015., Aneks Ugovora o radu za T. S. od 13. kolovoza 2017., potvrda o isplaćenoj plaći za veljaču i ožujak 2018., zapisnik o Inspekcijskom nadzoru od 18. listopada 2018.
Sud nije uzeo u obzir navode drugookrivljenika da Prekršajni sud u Splitu ne bi bio
nadležan za rješavanje navedenog predmeta, a sve iz razloga što je radnica T. S. radila na poslovima trgovačkog demonstratora i prodavača u Z. u Podružnici koja je samostalna pravna osoba.
Uvidom u Izvadak iz sudskog registra nesporno je da je okrivljena pravna osoba
„F.“ d.o.o. sjedište u S., te da je odgovorna osoba director društva drugookrivljenik E. R. te da postoje podružnice u Z. i O.. Okrivljenik je prigovor nenadležnosti mogao dostaviti sudu prije nego što je započeo prekršajni postupak tj. čim je primio Obavijest od Ministarstva rada da će protiv njega I pravne osobe biti podignut optužni prijedlog. Prema članku 102. st. 2. Prekršajnog zakona nakon započinjanja postupka, sud se ne može proglasiti mjesno nenadležnim niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadležnosti.
Uvidom u Ugovor o radu koji je dostavljen sudu nesporno proizlazi da je on sklopljen
između okrivljene pravne osobe „F.“ d.o.o. sa sjedištem u S., i T. A. udana S., a Ugovor nije sklopljen između Podružnice u Z. I imenovane radnice, pa sukladno tome, što je optužni prijedlog podnesen protiv okrivljene pravne osobe, a ne Podružnice, to prema stajalištu suda nadležan je Prekršajni sud u Splitu, jer se računovodstvo i čitava uprava nalazi sa sjedištem u S..
Na temelju ovako provedenog postupka sud je došao do zaključka da se u ponašanju okrivljenika
za prekršaj pod točkom 1) izreke presude ostvarila obilježja prekršaja iz članka 2. Zakona o
minimalnoj plaći, a kažnjivo po članku 10 st. 1. i 2. istoga Zakona.
Nesporno je, a što proizlazi iz obrane drugookrivljenika da radnici T. S. nisu na dan
isplate plaće za mjesec veljača 2018. i ožujak 2018. isplatili minimalnu plaću u iznosu od
po 3.439,80 kuna, ali je također nesporno da su radnici isplatili minimalnu plaću naknadno i
to za veljaču 2018. 26.lipnja 2018. a za ožujak 2018. dana 9. kolovoza 2018.
Kaznena odredba članka 10. st. 1. Zakona o minimalnoj plaći glasi da će se novčanom
kaznom u iznosu od 60.000,00 do 100.000,00 kuna za prekršaj poslodavac pravna osoba
ako u propisanim rokovima radniku ne isplati minimalnu plaću u visini utvrđenoj odredbama
ovoga Zakona, a prema st. 2. Istog članka novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 do
10.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Odredbom članka 38. st. 2. t. 2. Prekršajnog zakona propisano je da sud može osloboditi
od kazne počinitelja prekršaja kada je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio
štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg
neplaćanja odnosno ne ispunjenja je pokrenut prekršajni postupak.
Obzirom da su nakon počinjenja prekršaja okrivljenici radnici isplatili minimalnu plaću, a
uzimajući u obzir tešku gospodarsku situaciju u Republici Hrvatskoj, te da okrivljenici nisu
Pp – 3442/2022-8
do sada prekršajno kažnjavani, to je sud uzeo kao olakotne okolnosti, dok otegotnih
okolnosti sud nije našao, pa je smatrao da okrivljenicima za prvi put nije potrebno izreći
novčanu kaznu jer nisu nastupile štetne posljedice, pa je sud primijenio odredbu članka 38.
st. 2. t. 2. Prekršajnog zakona i okrivljenike za djelo pod 1) oslobodio od kazne.
2) Temeljem članka 182. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona sud je okrivljenike oslobodio od
optužbe za prekršaj pod točkom 2, izreke presude jer tokom postupka nije dokazano da se
u ponašanju okrivljenika ostvarila obilježja prekršaja iz članka 84. st. 1. Zakona o radu a
kažnjivo po članku 228. st. 1. t. 15. i st. 2. istoga Zakona.
Sud je prihvatio obranu drugookrivljenika da je radnica Tea Skoko do 30. lipnja 2017.
iskoristila preostali dio godišnjeg odmora za 2016. Uvidom u Ugovor o radu koji je sklopljen
između okrivljene pravne osobe i T. A. udana S. od 13. kolovoza 2015. u točci 11. navedenog Ugovora je propisano da radnik ima pravo na godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu u trajanju od četiri tjedna. Uvidom u očitovanje koje je T. S.
dostavila ovlaštenoj inspektorici proizlazi da je imala godišnji odmor u trajanju od četiri
tjedna, no da ih nažalost nije nikada mogla iskoristiti, te da bi svake godine dobila dva
tjedna godišnjeg odmora po ljeti, a ostatak nikada ne bi smjela koristiti, jer je bilo previše
posla, zatim je navela da u 2017. iskoristila čitava četiri tjedna, te izjavila da je godišnji
odmor koristila od 1. kolovoza do 14. kolovoza 2016. te ponovno 6. lipnja do 18. lipnja
2017. , te ponovno 31. srpnja do 13. kolovoza 2017.
Naime, iz ovakvog očitovanja proizlazi da je radnica dva tjedna godišnjeg odmora za 2016.
iskoristila prvi dio od 1. kolovoza do 14. kolovoza 2016. a drugi dio za 2016. u trajanju od
6. lipnja do 18. lipnja 2017. , pa se stoga može smatrati da je radnica iskoristila u cijelosti
godišnji odmor za 2016., a naknadno bi se moglo raspravljati o korištenju godišnjeg
odmora za 2017. je li istoj omogućeno, a budući da to nije predmet postupka sud u to nije
ulazio.
Kaznena odredba članka 228. st. 1. Zakona o radu propisuje novčanom kaznom od
31.000,00 do 60.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj poslodavac pravna osoba ako
radniku ne omogući korištenje godišnjeg odmora na način i pod uvjetima propisanim ovim
zakonom (točka 15.), a prema st. 2. istoga članka novčanom kaznom u iznosu od 4.000,00
do 6.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Prema materijalnoj odredbi članka 83. Zakona o radu je propisano, ako radnik koristi
godišnji odmor udjelovima, mora tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na
godišnji odmor iskoristi najmanje dva tjedna u neprekidnom trajanju, osim ako se radnik i
poslodavac drukčije ne dogovore, pod uvjetom da je ostvario pravo na godišnji odmor u
trajanju dužem od dva tjedna, a u članku 84. st. 1. istoga Zakona, ne iskorišteni dio
godišnjeg odmora u trajanju dužem od dijela godišnjeg odmora iz člana 83. ovoga Zakona,
radnik može prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja slijedeće kalendarske godine.
Slijedom gore obrazloženog nije dokazano da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila
obilježja prekršaja iz članka 228. st. 1. t. 15. i st. 2. istoga Zakona, pa je sud u nedostatku
dokaza na temelju članka 182. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona okrivljenike oslobodio od
optužbe.
Pp – 3442/2022-8
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 139. st. 3. svezi s člankom 138.
st. 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušalne troškove suda, a isti su odmjereni s
obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka.
U Splitu, 3. veljače 2023.
Zapisničarka SUTKINJA
. Željka Matkov,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude okrivljenici i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom
sudu Republike Hrvatske u Zagrebu u roku od 8 dana od dana primitka ove presude. Žalba
se podnosi pismeno, a putem ovoga suda, u dva ista primjerka bez takse.
Dostavlja se:
okrivljenicima
ovlaštenom tužitelju
u spis
Za točnost otpravka- ovlaštena službenica
G. Šuker