1

Poslovni broj:10 Gž Zk-10/2023-2

Poslovni broj: 10 Gž Zk-10/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja O. M. (OIB:...), zastupane po punomoćnici I. H. M., odvjetnici iz S. protiv protustranke G. d.o.o. (OIB:...) iz T., radi uknjižbe prava vlasništva, povodom žalbe predlagatelja izjavljene protiv rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru broj Z-30919/2022 od 28. studenog 2022., dana 3. veljače 2023.,

r i j e š i o   j e

I/ Odbija se žalba predlagatelja i potvrđuje se rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru broj Z-30919/2022 od 28. studenog 2022.

II/ Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe predlagatelja upisane pod brojem Z-54539/2022 dana 23.12.2022. u zk.ul. 3160 k.o. M..

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor predlagatelja i potvrđeno rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta istog prvostupanjskog suda broj Z-28438/2022 od 6. srpnja 2022. kojim je odbijen njegov prijedlog za uknjižbu prava vlasništva u odnosu na čkbr. 3750/3 upisane u zk.ul. 3160 k.o. M..

1.1. Obrazlažući zauzeto stajalište, prvostupanjski sud navodi, u bitnome, da je odredbom čl. 48. stav. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (dalje: ZZK - "Narodne novine" broj 63/19) propisano da će se uknjižba dopustiti samo na temelju isprava sastavljenih u obliku propisanom za njihovu valjanost, a da za upis knjižnog prava, njegove promjene, ograničenja ili prestanak mora iz isprave biti vidljiv pravni temelj (stav. 2.) pa kako iz Ugovora o ustupu nekretnine nije vidljiv pravi temelj stjecanja prava vlasništva u korist predlagatelja, to je navode predlagateljevog prigovora – da je predmetni Ugovor kauzalni pravni posao i da se iz njega vidi stranačka volja protustranke kao ustupitelja da prenese pravo vlasništva na stjecatelja – predlagatelja, da sadrži klauzulu intabulandi, da je potpis ustupitelja ovjeren slijedom čega da udovoljava svim zakonom propisanim pretpostavkama - ocijenio bez utjecaja na pravilnost i zakonitost rješenja ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta zbog čega je prigovor predlagatelja pozivom na odredbu čl. 145. stav. 4. ZZK odbio kao neosnovanog.

2. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku  (dalje: ZPP – NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH; 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.107.stav.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 80/22 uz izuzetke propisane odredbama čl. 107. stav. 2., 3. i 4. ZID ZPP/22) a koji svoju primjenu u zemljišnoknjižnim postupcima nalazi osnovom odredbe čl. 99. stav. 2. ZZK, prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima predlagatelja (dalje: žalitelja).

3. Naime, pravodobno izjavljenom žalbom žalitelj pobija navedeno rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da isto preinači i dopusti zahtjevani upis.

3.1. Žalitelj – u bitnome – osporava materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda vezano uz nedostatke isprave ne osnovu koje predlaže provesti uknjižbu prava vlasništva, ističući da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da predmetni ugovor ne predstavlja valjanu tabularnu ispravu pa u tom kontekstu iznosi zakonski tekst odredbe čl. 48. ZZK smatrajući da je pravni posao kao pravni temelj stjecanja prava vlasništva propisan odredbom čl. 114. stav. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV – „Narodne novine“ broj  91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - ispravak) i da je stoga i zahtjevima iz odredbe čl.48.stav.2. ZZK u potpunosti udovoljeno, a da je pobijano rješenje „produkt dogmatskog tumačenja“ predmetnog Ugovora i odredbe čl. 48. stav. 2. ZZK to više što odredbe čl. 114. stav. 1. i čl. 115. stav. 1. ZV ne propisuju potrebu konkretizacije samog pravnog posla. Konačno, žalitelj smatra da je donošenjem pobijanog rješenja postupljeno protivno načelu pravne sigurnosti i načelu zaštite legitimnih očekivanja stranaka u postupku čime mu je povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Protokolom br.1. uz „Konvenciju“ a i pravo na pravično suđenje kroz povredu prava na pristup suda zajamčeno čl. 29. stav. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. stav. 1. „Konvencije“.

4. Ispitujući pobijano rješenja iz aspekta žalbom obrazložene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a – da je prvostupanjski sud propustio cijeniti navode prigovora jer nije dao niti jedan razlog odbijanja istog – ovaj sud je, suprotno žalbenom stajalištu žalitelja utvrdio da pobijano rješenje ne sadrži nikakve nedostatke, već sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni, slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP-a u vezi sa čl.381. istog.

5. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, sukladno ovlasti iz odredbe čl. 375. stav.1. i čl. 381. ZPP-a, ovaj sud drži potrebnim tek ponoviti da predmetni ugovor o ustupu nekretnine, iako neprijeporno predstavlja pravni posao sklopljen između ugovornih – ovdje zemljišnoknjižnih stranaka ne sadrži niti svojim sadržajem upućuje na pravni temelj stjecanja predmetnih nekretnina po predlagatelju.

5.1. Naime, odredba čl. 120. stav. 2. ZV-a propisuje da se radi uknjižbe vlasništva mora o pravnom poslu na čijem se temelju vlasništvo stječe sastaviti isprava čiji sadržaj i oblik mora odgovarati pravilima zemljišnoknjižnoga prava.

5.2. Predmetni ugovor temeljem kojeg predlagatelj traži uknjižbu prava vlasništva naslovljen je „Ugovor o ustupanju nekretnine“, istim protustranka ustupa predmetnu nekretninu predlagatelju (čl. 2.), što predlagatelj prihvaća (čl.3.) dok čl.4. ugovora reflektira valjanu tabularnu izjavu no pri tom doista nije vidljiv pravni temelj na kojem bi predlagatelj stekao pravo vlasništva jer iz sadržaja ugovora ne proizlazi na koji način je u odnosu na protustranku stekao pravo vlasništva – da li se radi o ustupu radi ispunjenja, ustupu umjesto ispunjenja ili ustupu radi osiguranja dok bi sadržaj samog ugovora upućivao na besplatni pravni posao darovanja.

5.3. Iz izloženog je evidentno da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prigovor predlagatelja odbio i potvrdio rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta kojim je odbio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva pa kako iznesenim žalbenim sadržajem nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje temeljem odredbe čl. 149. stav. 3. ZZK uz istodobno brisanje zabilježbe žalbe koja je upisana pod brojem Z-54539/2022 dana 23.12.2022. u zk.ul. 3160 k.o. M..

U Varaždinu 3. veljače 2023.

                                                                                                                              Sutkinja

    Dijana Hofer v.r.