REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

Poslovni broj: 42. Pp J-618/2020-22

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice R. R., radi prekršaja iz članka 22. stavka 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Garešnica broj: 511-02-08/05-5-137-1/2020. od 16.11.2020., nakon provedenog žurnog postupka te proglašenja presude dana 2.2.2023., na temelju članka 183. u vezi članka 221. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona Prekršajnog zakona  (NN 107/07), dana 3. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o     j  e

 

OKRIVLJENICA R. R., O.:...4,  kćerka A. i M. rođ. Ž.,  rođena .... u V., s prebivalištem u    B. 87,   domaćica, uzdržava se od  dječjeg doplatka,  porodiljske naknadne i socijalne pomoći,  državljanka Republike Hrvatske,  izvanbračna zajednica,  majka 8  djece i svi su maloljetni,  sa završenom  osnovnom školom,  pismena, prekršajno osuđivana, 

 

 

k  r  i  v  a     j  e

 

I               što je dana 16. studenog 2020., u vremenu od oko 20:00 sati do 21:30  sati, u obiteljskoj kući u  mjestu B. 87., ponovno se nasilnički ponašala u obitelji na način što je u vidno alkoholiziranom stanju, u kuhinji i dvorištu, kćeri maloljetnoj M. R. upućivala pogrdne riječi: "Kurvetino! Idi si tati on ti je i napravio dijete", te ju fizički napala na način da ju je više puta odgurnula rukama u predjelu prsa i uhvatila za kažiprst desne ruke te joj ga savinula, a kada se M. istrgnula i izašla van iz kuće, došla je za njom i snažno je objema rukama odgurnula u predjelu prsa na zid, a sve se to događalo u prisutnosti maloljetne djece E. R., rođene ...., N. R., rođene ...., P. R., rođenog ...., A. R., rođene ...., P. R., rođenog .... i H. R., rođene ....,

dakle, vrijeđanjem i fizičkim napadom na maloljetnu kćer u prisutnosti maloljetne djece ponovno se nasilnički ponašala u obitelji, 

pa je time počinila prekršaj iz članka 22. stavka 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj se prekršaj na temelju istog propisa,  35. stavka 2. i  37. stavka 3. točke 2.  Prekršajnog zakona  

 

i  z  r  i  č  e

 

                KAZNA  ZATVORA  U TRAJANJU OD  60 (šezdeset)  DANA.

 

II               Na temelju članka  44. Prekršajnog zakona nad okrivljenicom se primjenjuje

 

U  V  J  E  T  N  A    O  S  U  D  A

 

              tako da se izvršenje izrečene kazne zatvora odgađa na vrijeme od 12 (dvanaest) mjeseci pod uvjetom da okrivljenica u navedenom roku provjeravanja ne počini jedan ili više prekršaja za koje joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom. 

 

III               Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu zatvora uračunava se i vrijeme koje je okrivljenica provela povodom uhićenja u policiji u trajanju od 2 dana.

 

IV               Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna platiti trošak prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 80,00 eura (osamdeset eura)/ 602,76 kuna (šesto dvije kune i sedamdeset šest lipa) u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe. 

 

Obrazloženje

 

1.               Policijska postaja Garešnica podnijela je protiv okrivljenice Optužni prijedlog broj: 511-02-08/05-5-137-1/2020. od 16.11.2020., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2.               Okrivljenica se očitovala o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnila  kako se ne smatra krivom za prekršaj stavljen joj na teret.

3.               Ispitana R. R. navodi da od njezine strane kritične zgode nije bilo ponavljanja  nasilničkog ponašanja u obitelji koje bi u ovoj situaciji usmjerila prema svojoj maloljetnoj kćeri M. R. u dobi od 16 godina.  Ne spori činjenicu da je tom prilikom u nekoj mjeri bila alkoholizirana, jer su obitelji u posjet došli kumovi te je kuma donijela za probu neka alkoholna pića žestoke naravi i ona je to probavala. Usprkos tome nije se osjećala posebno alkoholiziranom i ta činjenica nije mijenjala njezino ponašanje. U večernjim satima u kuću je došla njezina starija kćer odnosno oštećena i počela se razuzdano ponašati, provodeći svoju volju kao što to inače često čini i dolazi u sukob sa njom i svojim  mlađim sestrama odnosno braćom. Oštećena je prilično svojeglave naravi te zna bezrazložno izazivati  verbalne sukobe u obitelji, kao što je bilo i ove zgode. Bez ikakvog valjanog razloga verbalno ju je napala i potom je rukama počela odguravati u prsa, ali kako je to već i ranije činila, odlučila je da ne trpi  takvo njezino agresivno ponašanje, posebno kada ju je rukama počela izguravati iz kuće. Tada je u obrani od njezina napada nekoliko puta uzvratila odguravanje rukama prema oštećenoj, ali je nije vrijeđala pogrdnim riječima iz optužnog akta niti ju je primala za ruku i savijala prst. Cijelu ovu situaciju pratila su preostala njezina maloljetna djeca, kao i kumovi koji su se nalazili u kući i suprug Ž. R.. Na kraju napominje da je unazad kratko vrijeme pravomoćnom presudom ovoga suda oglašena krivom za nasilničko ponašanje te joj je uz  sankciju izrečena i zaštitna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti od alkohola. To znači da će se uskoro javiti u bolnicu kod  ovlaštenog liječnika radi početka  navedenog liječenja od ovisnosti. Prema tome u ovoj situaciji ona je bila napadnuta od strane svoje kćeri M., verbalno i  fizički, i stoga ne smatra da je ponovila nasilje kako joj se to stavlja na teret.

4.               Obzirom da je okrivljenica porekla prekršaj za koji se tereti, sud je tokom postupka ispitao svjedoke i to Ž. R., N. N. te I. A. kao i oštećenu M. R.,  nakon čega je izvršen uvid u zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti te ovosudnu pravomoćnu presudu broj: Pp J-372/2020. 

5.               Ispitani Ž. R. iskazuje da je on suprug okrivljenice i s njom živi u izvanbračnoj zajednici   23 godine i iz te zajednice  života  imaju  8  zajedničke maloljetne djece.  Poznato mu je da supruga  očito ima nekih  psihičkih problema zbog kojih ponekad  mijenja svoje ponašanje,  te postaje verbalno  agresivna. Također mu je poznato da supruga povremeno uzima alkohol, ali nije smatrao da je ovisnik o tom poroku. I ranije  se znalo  događati  da ona psihički maltretira članove obitelji odnosno njihovu djecu,   izricanjem izvjesnih psovki odnosno  uvreda na njihov račun, tako da je već i osuđena za nasilje u  obitelji. Ove zgode prvotno je došao kući u popodnevnim satima i zatekao verbalnu prepirku između   supruge i najstarije kćeri M.. Kako se ta prepirka ne bi nastavila, zajedno sa kćeri  M. otišao je iz kuće te su bili na kavi u ugostiteljskom objektu. Tamo u se zadržali izvjesno vrijeme s tim  da je kćer  M. ranije otišla kući.  On je ubrzo pošao za njom i po dolasku kući iza 20:00 sati ponovno je zatekao suprugu u verbalnoj prepirci sa kćeri  M., a tada su u kući bili i njihovi kumovi N. N. i I. A.. Tako je čuo da je supruga povišenim tonom uputila kćeri   M. pogrdne riječi : “kurvo,  evo ti tvog tate, koji ti je napravio dijete“, a usput je dodala još neke   psovke. Potom je došlo do toga da je supruga dva ili tri puta rukama  odgurivala kćer M. u prsa,  dok se ova povlačila unazad i sjeća se da je majci govorila da je ostavi na miru, te da je  ne odguruje jer je trudna. Misli da je prilikom tog odguravanja supruga kćer M. primila i za  desnu ruku te joj savijala kažiprst, što mu je kćer nakon događaja i pokazivala, kako bi se utvrdilo da li ima povredu prsta.   Usprkos tome, supruga je pošla za kćeri  M. kada je ova  zbog naguravanja  izašla iz kuće,  pa ju je još jednom supruga odgurnula u prsa na zid kuće. Cijeloj toj situaciji bila su prisutna njihova  preostala maloljetna djeca. Time napominje da kćer M. kao oštećena niti u jednom trenutku nije nasrtala  na svoju majku odnosno okrivljenicu, posebno da bi  je prva počela odguravati rukama.  

6.               Ispitani N. N. iskazuje da su kritičnog dana on i supruga I. A. došli u goste k prijateljima odnosno kumovima R. R. i Ž. R. koji žive zajedno. Vidio je da je R. u kući pod utjecajem alkohola i čuo je te vidio kako viče na kćer M. "Kurvetino. Idi si tati, on ti je i napravio dijete", ali nije vidio  da bi ju i fizički napala, dok je cijelom događaju bila prisutna cijela obitelj odnosno i djeca E., N., P., A., P. i H..  Ne zna što se događalo u dvorištu.

7.               Ispitana I. A. iskazuje da su te zgode njezin nevjenčani suprug N. N. i ona došli u goste prijateljima R. R. i Ž. R. te je vidjela da je okrivljenica pod utjecajem alkohola i nešto je prigovarala svojoj kćeri M. koja je bila trudna. Govorila joj je da je kurvetina i da joj je tata napravio dijete. Kada je ona izašla sa M. na dvorište, došla je za njima i R. te počela naguravati M. odnosno odgurnula ju je u predjelu prsa, tako da je M. leđima udarila u zid, a kasnije joj je M. rekla da ju je okrivljenica udarila u trbuh i savinula prst. Svemu tome su prisustvovala djeca E., N., P., A., P. i H..

8.               Ispitana M. R. iskazuje da je ona kćer i okrivljenice i u kritično vrijeme je bila maloljetna i živjela je s njom u obiteljskoj kući te još sa šestoro mlađe braće odnosno sestara. U to vrijeme njezin otac Ž. R. nije živio s njima, jer je prethodno prekinuo životnu zajednicu sa okrivljenom. Njoj je bilo poznato da majka prilično učestalo i prekomjerno uzima alkohol i u pojedinim takvim situacijama se znala neprimjereno i asocijalno ophoditi prema osobama iz svoje blizine, pa tako i prema svojoj djeci. Kritične zgode tokom dana kod njih na adresi u B. gdje je tada živjela pojavili su se obiteljski kumovi N. N. i I. A. te je majka s njima tokom dana konzumirala alkoholna pića. Kada su se svi zatekli u kući, pa tako i njezina maloljetna braća odnosno sestre, majka je pod vidnim utjecajem alkohola bezrazložno nju najprije verbalno napala vrijeđajući je pogrdnim riječima nazivajući je kurvetinom i govoreći da ide ocu koji joj je navodno napravio dijete, jer je u to vrijeme bila u 7 mjesecu trudnoće. Potom ju je fizički napala višekratno je odgurujući rukama u prsa te ju je primila za kažiprst desne ruke i prste savijala. Uspjela se istrgnuti iz stiska majke i izašla je van  iz kuće, ali je majka krenula za njom te je s obje ruke odgurnula u predjelu prsa prema zidu. Cjelokupnu situaciju su pratila malodobna braća odnosno sestre, kao i navedeni kumovi koji su se zatekli u kući. Nakon spornog događaja otprilike 2 mjeseca odnosno neposredno prije porođaja boravila je u kući s majkom, nakon čega se odselila od nje i sada živi sa suprugom u drugom mjestu. Napominje da je ipak nakon svega toga ostala u komunikaciji sa majkom te se povremeno i viđaju odnosno susreću, jer ona dolazi na adresu gdje majka živi, a ujedno se tamo susreće sa svojom braćom i sestrama. Time joj je poznato da majka i nadalje povremeno konzumira alkohol, ali nema saznanja da li se i dalje u takvim situacijama nasilno ponaša. Ipak u ovoj situaciji nije zadobila tjelesne povrede, ali se nije ugodno osjećala dok ju je ona maltretirala u stanju trudnoće i bila je uznemirena kada ju je vrijeđala pogrdnim riječima koje su bile neprimjerene dok se iskazuju vlastitoj kćeri. Ipak ne smatra da je majka za ovakvo ophođenjem prema njoj zaslužila težu vrstu sankcije, jer takvo što ne bi učinila da se nije nalazila u stanju teže etiliziranosti, tako da joj oprašta opisano asocijalno ponašanje prema njoj. 

9.               U postupku nije bilo sporno da su okrivljenica i oštećena kritične zgode zatekle u obiteljskoj kući u međusobnom razgovoru.

10.               Međutim, valjalo je kao sporno utvrditi da li je okrivljenica tom prilikom vrijeđanjem i fizičkim napadom na maloljetnu kćer u prisutnosti druge maloljetne djece ponovno se nasilnički ponašala u obitelji. 

11.               Na temelju provedenih dokaza, sud je na siguran način utvrdio da se okrivljenica u ovoj situaciji ipak ponašala na način koji nije dopustiv za užu socijalnu sredinu odnosno obitelj, pa je njezino postupanje imalo sve bitne elemente nasilja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

12.               Nakon što se okrivljenica izjasnila da se ne smatra krivom za navedeni prekršaj, iznoseći obranu istaknula je da je sa kćerkom bila u razgovoru kritične večeri, a sama je u nekoj mjeri bila etilizirana, što nije utjecalo na njezino ponašanje. Oštećena se počela razuzdano ponašati provodeći svoju volju te je nju kao majku verbalno napala i potom je rukama odguravala u prsa. Zbog toga nije željela više trpjeti agresivno ponašanje koje se znala i prije odvijati te da bi dobila njen napada i agresiju  uzvraćala joj je nekoliko puta odguravanjem rukama, ali je nije primila za prst koji bi savijala niti joj iskazivala pogrdne riječi iz optužnog akta. Na kraju ističe kako su tom događaju bila prisutna preostala njezina maloljetna djeca. 

13.               Prvo treba napomenuti da iz zapisnika o ispitivanju alkoholiziranosti za okrivljenicu proizlazi  kako je ona tempore criminis u organizmu imala vrlo visoku koncentraciju alkohola od čak 2,43 g/kg, što znači da se radilo o teže opitom stanju gdje su njezine kognitivne sposobnosti bez sumnje bile znatno smanjene odnosno ograničene, što je definitivno moglo imati utjecaja na njezino ponašanje prema maloljetnoj kćeri odnosno oštećenici. Time okrivljenica svakako želi znatno relativizirati svoj status ove zgode pojašnjavajući kako se nije osjećala posebno alkoholiziranom usprkos što je u njenom organizmu zaostala tako visoka koncentracija alkohola.

14.               Nadalje, treba istaknuti da su se krajnje relevantno o događaju sa prilično detalja izjašnjavali ispitani svjedoci, time da su baš svi svjedoci kao i sama oštećena gotovo identično opisali spornu situaciju gdje se nameće jasan zaključak o tome da je okrivljenica ničime izazvana započela najprije verbalni sukob sa maloljetnom kćeri M., koju je potom također bez razloga i fizički napala na način kako je istaknuto u optužnom aktu. Kod toga treba istaknuti da su svi ispitani svjedoci neposredno pratili ovaj događaj nalazeći se u kući zajedno sa okrivljenicom i oštećenom, time da su svjedoci N. i A. kumovi obitelji okrivljenice i s njom su u dobrim odnosima te su te zgode bili kod nje u posjeti, uslijed čega su njihovi iskazi posebno vrijedni i relevantni za utvrđenje činjeničnog stanja, jer oni upravo nemaju nikakav razlog i povod da neistinito terete samu okrivljenicu.

15.               Tako se iz iskaza Ž. razum kao supruga okrivljenice razaznaje da dugi niz godina živi sa okrivljenicom te imaju osmero zajedničke maloljetne djece. Poznato mu je da supruga uzima povremeno alkoholna pića iako ju nije smatrao ovisnikom o tom poroku. Potom je indikativna tvrdnja ovog svjedoka kako je okrivljenica znala ranije psihički maltretirati svoju djecu izricanjem uvreda i slično, tako da je osuđivana za nasilje u obitelji. kritičnog dana došavši kući zatekao je suprugu da je u verbalnoj prepirci odnosno svađi s kćerkom M. i da bi to spriječio zajedno sa kćerkom je izašao iz kuće i otišao na kavu u ugostiteljskom objektu. U večernjim satima prije njega kući je otišla kćer M., a kada je on došao za njom u kuću opet je zatekao verbalnu prepirku između okrivljenice i oštećene, a tada su u kući bili njihovi kumovi. Jasno je čuo tom prilikom da je supruga kćer vrijeđala pogrdnim riječima nazivajući je kurvom i ističući preostale riječi iz optužnog akta. Potom je bez razloga dva ili tri puta okrivljenika odgurnula u prsa oštećenu dok se ova povlačeći a unazad tražeći da je majka ostavi na miru, posebno stoga što je u to vrijeme bila trudna.  Također spominje da je supruga primila oštećenu za desnu ruku savijajući joj kažiprst, a oštećena m  je potom pokazala koji joj je prst majka savijala. U tim trenucima kćer M. je izašla iz kuće, ali je okrivljenica pošla za njom i ponovno ju je ispred kuće odgurnula rukama u prsa, tako da se oštećena naslonila na zid kuće. Cijelu tu situaciju su pratila preostala maloljetna djeca koja su se zatekla u kući.

16.              Na sličan način cjelokupan događaj je opisao svjedok N. spominjući da je toga dana sa suprugom došao u goste kumovima R. R. i Ž. R.. Došavši u kuću zapazio je kako je okrivljenica pod utjecajem alkohola te je vikala na kćer M. nazivajući je kurvetinom i govoreći da ide ocu koji joj je napravio dijete. Ipak, nije vidio da li je u nekom trenutku okrivljenica fizički napala na kćer M. i nema saznanja što se događalo između njih na dvorištu. U svakom slučaju vika i vrijeđanje od strane okrivljenice prema maloljetnoj kćeri pratila su i druga maloljetna djeca u kući.

17.               Također I. A. je potvrdila da se nalazila u posjeti kod okrivljenice i njenog supruga te je zapazila da se okrivljenica nalazila u stanju etiliziranosti i stalno je nešto prigovarala kćeri M. koja je bila trudna. Nazivala ju je kurvetinom tvrdeći da joj je otac napravio dijete. U nekom trenutku sa M. je izašla na dvorište jer se nije osjećala dobro, pa je za njima došla okrivljenica koja je kćer M. počela naguravati u prsa, zbog čega je ova leđima udarila u zid. Kasnije je od oštećene pula da ju je majka u nekom trenutku savinula prst. Ovom događaju su prisustvovala druga maloljetna djeca koja su se zatekla u kući.

18.               I na kraju, vrlo jasno i detaljno te kronološki o samom događaju se izjašnjavala oštećena koja je u međuvremenu postala punoljetna te više ne živi s majkom već ima svoju obitelj sa maloljetnom djecom. Izričito se od oštećene doznaje kako ju je majka bez razloga ove zgode verbalno i fizički zlostavljala, napominjući kako je uzrok njenom asocijalnom ponašanju činjenica kako povremeno prekomjerno uzima alkoholna pića, kako je bilo i ove zgode. U ovoj situaciji događaj se odvijao u prisutnosti obiteljskih kumova s kojima je majka pila alkohol. Bez ikakvog povoda majka ju je verbalno napala nazivajući je kurvetinom i ističući da ide ocu koji je napravio dijete jer je tada bila u 7 mjesecu trudnoće. Potom joj je u kući višekratno odguravala u prsa i savijala joj   kažiprst desne ruke. Kada se odmaknula od majke i izašla iz kuće ova ju je pratila i ponovno ju rukama odgurnula u prsa prema zidu, time da su to sve pratila njena maloljetna braća i sestre. Nekoliko mjeseci nakon spornog događaja odnosno nakon prvo poroda se odselila od majke, ali je ostala s njom u kontaktu te je povremeno posjećuje, kojom prilikom se druži i sa braćom i sestrama. U svakom slučaju majci je oprostila takvo neprilično ponašanje i ne smatra da bi trebala biti teže sankcionirana,  tim više što je u to vrijeme bila znatnije alkoholizirana.

19.               Samim uvidom u ovosudnu pravomoćnu presudu broj: Pp J-372/2020. nalazimo da je okrivljenica već sankcionirana za nasilničko ponašanje u obitelji i to u odnosu na istu oštećenu kao i drugu maloljetnu djecu, a radilo se o psihičkom nasilju, za koji je okrivljenici izrečena novčana kazna i zaštitna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti od alkohola u trajanju od 1 godine. To znači da se ovdje nije radilo o izoliranom događaju već je očito okrivljenica sklona asocijalnom i neprimjerenom ponašanju prema bliskim osobama.

20.                 Prema tome, niti jedan od ispitanih svjedoka, a posebno nepristrane osobe kao što su svjedoci N. i A., nisu potvrdili navode obrane okrivljenice kojom ona pokušava ispričati svoju odgovornost za nasilničko ponašanje time što tereti maloljetnu oštećenu tvrdeći kako je kćer nju verbalno i fizički napala, pa je ona bila prisiljena braniti se i odbijati njezin protupravni napad odguravanjem rukama u prsa. Dapače, svi ispitani svjedoci su izričito napomenuli da je okrivljenica bez razloga i povoda prva verbalno napala kćer M. nazivajući je kurvetinom i tvrdeći da joj je otac napravio dijete, a potom ju višekratno unutar kuće a potom i izvan kuće odguravala rukama u prsa, a u to vrijeme oštećena je bila u određenom stupnju graviditeta. Svemu tome oštećena i svjedok Ž. R. kao otac maloljetne oštećene dodatno su napomenuli da je svojoj kćeri okrivljenica svijala kažiprst desne ruke. Također svi naprijed provedeni dokazi govore o tome kako je cijelom tom događaju bilo prisutno nekoliko maloljetne djece koja su zbog svoje dobi mogla razaznati neprihvatljivost takvog ponašanja svoje majke, koju činjenicu nije osporavala niti sama okrivljenica u svojoj obrani.  

21.               Dakle, ako se uzme u obzir da je okrivljenica tempore criminis bila doista u znatnije opijenom stanju onda se može zaključiti da je ona bila potpuno nekritična za svoje ponašanje u kojoj situaciji je kod nje izostao svaki minimum tolerancije u ophođenju i komunikaciji sa vlastitom maloljetnom kćeri te je k tome zbog utjecaja alkohola očito imala izvitoperen doživljaj realnosti smatrajući kako je kćer nasrnula na nju, što se faktično ipak nije odvijalo. U tom smislu obrana okrivljenice nikako nije smislena i uvjerljiva jer svi preostali dokazi ukazuju upravo suprotno njezinim tvrdnjama, pa kada  se uzme u obzir izričita tvrdnja oštećene o tome da je bila uznemirena kada ju je majka nazvala kurvetinom tvrdeći da ju je vlastiti otac napravio dijete, onda ne ostaje sumnje da se u konkretnoj situaciji radilo o psihičkom i fizičkom nasiju od strane okrivljenice prema maloljetnom djetetu, jer su kod oštećene nastupile spomenute psihičke posljedice, bez obzira što je ipak izostala štetna posljedica u vidu nastupanja tjelesnih povreda.

22.               Time se dolazi do zaključka da je okrivljenica na više načina postupala nasilno prema bliskom članu obitelji i to maloljetnom djetetu, jer je verbalni napad odnosno izricanje psovki i uvredljivih riječi na račun kćeri jedan vid nasilnog ponašanja, obzirom da je time kod osobe kojoj se takve riječi upućuju očito izazvan osjećaj povrede dostojanstva, uznemirenost ili neka druga slična negativna emocija, a svakako nije dopušteno i prihvatljivo da takve emocije izaziva drugi član obitelji. Isto tako, fizički napad teži je oblik nasilja, koji se ničime ne može opravdati, posebno kada je tjelesno nasilje usmjereno prema djetetu koje je ujedno i fizički inferiorno u odnosu na odraslog člana obitelji.    

23.               Zbog naprijed navedenih razloga, proizlazi da je okrivljenica u subjektivnom i objektivnom smislu ispunila elemente bića prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je stoga oglašena krivom i izrečena joj je kazna zatvora u trajanju od 60 dana, na koju je primijenjen institut uvjetne osude sa rokom provjeravanja od 12 mjeseci.

24.               Kod odabira vrste i visine prekršajne sankcije odnosno izricanja kazne zatvora sud se rukovodio činjenicom da je okrivljenica ispoljavala nasilje prema maloljetnici odnosno kćerki koja je zbog svoje dobi svakako doživjela izvjesne traume te joj je svakako nanesena i bol te neke druge negativne emocije, što sve ukazuje na potpunu netaktičnost okrivljenice i pogrešan pristup odgoju djeteta i komunikaciji sa njom. Međutim, kao olakotno se na njezinoj strani cijeni činjenica kako nije zaposlena te ima na uzdržavanju maloljetnu djecu, dok je kao otegotno cijenio njezinu dosadašnju kažnjavanost u dva navrata za istu vrstu prekršaja, što ukazuje na njezinu sklonost drskom i osornom ponašanju prema bliskim osobama, posebno vlastitoj djeci. Stoga kada se uzme u obzir težina same protupravne radnje kao i stupanj krivnje te okolnosti navedene situacije, tada je bilo opravdano izreći joj kaznu zatvora, ali uz institut uvjetne osude, posebno zbog činjenice da je od predmetnog događaja proteklo gotovo tri godine te da u međuvremenu okrivljenica nije izražavala takvo i slično protupravno ponašanje, tako da će zasigurno i sama prijetnja kaznom utjecati na njezinu svijest da ipak shvati svaku nedopustivost i štetnost nasilja prema članovima obitelji, posebno maloljetnoj djeci i time će se postići njezina resocijalizacija, da bi buduće ponašanje uskladila sa moralnim i zakonskim normama, posebno unutar uže socijalne sredine, na koji način se očekuje postizanje zakonske svrhe kažnjavanja u svakom smislu. 

25.               U svakom slučaju okrivljenici  se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je provela povodom uhićenja u trajanju od 2 dana. 

26.               Sud se u odnosu na okrivljenicu nije odlučio na izricanje zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz alkohola isključivo iz razloga što je takva zaštitna mjera određena ovosudnom pravomoćnom presudom za prethodno nasilničko ponašanje od strane okrivljenice u odnosu na maloljetnu djecu, pa je takvo liječenje određeno u trajanju od  jedne godine. Obzirom da nema naznaka o tome da je okrivljenica u međuvremenu započela s navedenim liječenjem te da je liječenje dovršeno,    onda nije prihvatljivo da se ponovno određuje ista zaštitna mjera.

27.               Isto tako, sud se u odnosu na okrivljenicu nije odlučio na izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa oštećenom odnosno kćerkom obzirom da prema provedenim dokazima jasno proizlazi da je oštećena vrlo kratko vrijeme nakon spornog događaja odselila iz kuće gdje je živjela sa roditeljima te je otišla živjeti u drugom mjesto i zasnovala svoju obitelj u kojoj ima dvoje maloljetne djece, tako da se iznimno rijetko susreće s majkom te isto tako prilično rijetko na drugi način komuniciraju. Osim toga, komunikacija i njihovi susreti proizlaze upravo iz volje i želje same oštećene koja je u životnom smislu oprostila majci opisano nedolično ponašanje prema njoj     i očito ne smatra da bi nadalje moglo doći do novog asocijalnog ponašanja od strane majke prema njoj niti osjeća ugroženost za svoj integritet. U tom smislu je nepotrebna i nesvrsishodna navedena zaštitna mjera.

28.               Okrivljenica je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužna platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, te stvarni trošak koji se odnosi na prijevoz automobilom i upotrebu alkometra, jer je radno sposobna osoba i time može platiti navedeni iznos troškova postupka bez da ugrožava vlastitu egzistenciju ili članova obitelji koje je dužna uzdržavati.  

 

U Bjelovaru, 3. veljače 2023.                                                              

 

Zapisničar                                                                                                                     SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.                                                                                           Ratko Laban v.r. 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude okrivljenica i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.

 

Dostaviti:

1.)   Okrivljenici

2.)   Podnositelju Optužnog prijedloga

 

- po pravomoćnosti

3.)  Oštećenici M. R.

4.)   Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Garešnica

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

ANDREA HUDOLETNJAK