1

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

                                                                              Poslovni broj: 2 Us I-1299/2022-6

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja I. B., protiv tuženika Ministarstva obrane, Vojnostegovnog suda, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, kojeg zastupa službena osoba I. T., radi stegovne kazne, 2. veljače 2023.,

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane, Vojnostegovnog suda, KLASA: UP/I-815-01/22-01/106, URBROJ: 512-21-22-14, od 20. listopada 2022., te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.                  Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-815-01/22-01/106, URBROJ: 512-21-22-14, od 20. listopada 2022., utvrđeno je da je tužitelj, u svojstvu djelatne vojne osobe (u činu narednika), raspoređen na dužnost dočasnika za prometnu potporu, …., odgovoran što je 7. srpnja 2022. na vojnom poligonu …, provedenim preliminarnim ispitivanjem na prisutnost droga i njihovih metabolita u organizmu, preliminarnim testom za opojne droge marke „DOA MULTIGNOST 10. ver. F“, u njegovoj mokraći utvrđena prisutnost metabolita tetrahidrokanabinola (THC), kao aktivne supstance marihuane, tj. da se tužitelj doveo u stanje pod utjecajem droga, čime je počinio stegovni prijestup iz članka 175. stavka 3. točke 9. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13, 75/15, 50/16, 30/18 i 125/19, u nastavku teksta: ZSOS), zbog čega mu je izrečena stegovna kazna prestanka djelatne službe.

 

2.                 Tužitelj u tužbi i na raspravi osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Tužitelj je 6. srpnja 2022. htio konzumirati cigaretu ispunjenu duhanom te je od druge nepoznate osobe dobio na konzumaciju cigaretu, koju je konzumirao, ali nije znao da se u njoj nalazi marihuana, a tek je sljedećeg dana saznao da se radilo o jointu odnosno cigareti ispunjenoj marihuanom. Dakle, bez znanja i htijenja je konzumirao marihuanu, odnosno konoplju kao biljku, a ne smolu konoplje ili tinkturu konoplje. Prisutnost opojnih droga u organizmu utvrđuje na nekoliko načina, a jedan od njih je istodobnom analizom uzoraka krvi i mokraće. U njegovom je slučaju uzet uzorak urina, na osnovi kojeg je vještačenjem po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske „Ivan Vučetić“, Zagreb, utvrđena prisutnost metabolita THC-a. Dakle, nije mu uzet i uzorak krvi, što je trebalo učiniti sukladno članku 175. stavku 4. ZSOS-a (istodobna analiza krvi i urina), čime je postupak testiranja, odnosno utvrđivanja prisutnosti droge u organizmu proveden suprotno citiranoj zakonskoj odredbi. Zbog toga činjenično stanje nije utvrđeno na pravilan i potpun način, a onda nije niti pravilno primijenjen materijalnopravni propis. Preliminarnim vještačenjem nije utvrđena činjenica predstavlja li droga koju je konzumirao tužitelj, drogu u kaznenopravnom, odnosno stegovnom smislu. Opojna droga u smislu kaznenog, prekršajnog i stegovnog prava, samo je ona tvar koja je u zakonu ili podzakonskim aktom navedena kao droga, a ne ona tvar za koju netko misli da je droga ili tvar koja ostavlja takav dojam. Prema odredbama Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13 i 39/19), odnosno prema Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga („Narodne novine“, broj 13/19 i 134/21, u nastavku teksta: Popis) nedvosmisleno proizlazi da je droga marihuana odnosno konoplja u kaznenopravnom i stegovnom smislu samo ona marihuana odnosno konoplja u vidu biljke u čijem sadržaju THC prelazi zakonom dozvoljenu koncentraciju THC-a od 0,2%, a kad se radi o marihuani odnosno konoplji u vidu smole konoplje ili tinkture konoplje, one uvijek predstavljaju drogu u kaznenopravnom i stegovnopravnom smislu bez obzira na koncentraciju THC-a. Sukladno tomu, trebalo je, uz testiranje krvi, provesti i vještačenje droge čija je prisutnost pronađena u organizmu tužitelja, s obzirom na to da u spisu predmeta nema podataka i nije utvrđeno radi li se ovdje o marihuani odnosno konoplji čiji sadržaj THC-a prelazi zakonom dopuštenih 0,2%. Nadalje, izrečena stegovna kazna je neadekvatna, uzimajući u obzir okolnosti slučaja i olakotne okolnosti na strani tužitelja. Ujedno tužitelj ističe okolnosti za koje smatra da mu idu u prilog, drži da nema otegotnih okolnosti i ukazuje da olakotne okolnosti nisu uzete u obzir prilikom odmjeravanja kazne, iz razloga što mu je izrečena najstroža moguća sankcija koju zakon propisuje. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, da predmet vrati tuženiku na ponovni postupak, te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora, u ukupnom iznosu od 829,55 eura.

 

3.                 Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja, iznosi tijek provedenoga postupka, s detaljnim iznošenjem navoda tužitelja, isticanih tijekom provedenog stegovnog postupka. Upućuje na mjerodavne odredbe ZSOS-a i Pravilnika o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 91/09, u nastavku teksta: Pravilnik), te dodaje, u bitnome, sljedeće. Tuženik nije prihvatio obranu tužitelja koju je iznio na usmenoj raspravi, prema kojoj tužitelj nije znao što se nalazi u cigareti koju je konzumirao dan prije preliminarnog testiranja, odnosno da je mislio da je riječ o duhanu. Naime, tužiteljevo priznanje, koje je dao za vrijeme preliminarnog testiranja, detaljno je i okolnosno provjerljivo na temelju izvedenih dokaza, pa je takvu obranu tuženik smatrao usmjerenom na otklanjanje odgovornosti za počinjeni stegovni prijestup. Neosnovani su navodi tužitelja koji se odnose na obvezu testiranja krvi i urina, da bi se dokazala prisutnost droge u organizmu. Neuvjerljive su tvrdnje tužitelja da je nesvjesno konzumirao drogu, a što nije niti relevantno za dokazivanje počinjenja stegovnog prijestupa. Imajući na umu opću svrhu propisivanja, izricanja i primjene stegovnih sankcija, tuženik je pri odmjeravanju stegovne kazne imao u vidu sve okolnosti koje su bile od utjecaja na odmjeravanje stegovne kazne, pri čemu je tužitelju olakotnim cijenjeno dotadašnja stegovna nekažnjavanost, višestruka nagrađivanost i pohvaljenost te dotadašnji uzoran rad u službi. Otegotnim je cijenjena narav i vrsta kršenja vojne stege, činjenica da je stegovni prijestup počinjen s najvišim stupnjem krivnje - izravnom namjerom, te činjenica da je stegovni prijestup počinio dočasnik Hrvatske vojske koji u Središtu za borbenu obuku obnaša brojne odgovorne dužnosti u Opskrbno-transportnom odsjeku, za koje se izvršavanje zahtijeva mentalna i tjelesna spremnost. Ovdje se radi o zabranjenoj supstanci, drogi, koja osim što negativno utječe na mentalno zdravlje (ovisnost, promjene stanja svijesti), ona se u cilju vlastitog uživanja konzumira na nezakonit način, pa se time vojne osobe koje sudjeluju u takvim radnjama osobno izlažu brojnim rizicima (dolazak u kontakt s osobama iz kriminalnog miljea, zaduživanje, podložnost ucjenjivanju, izlaganje kaznenom i prekršajnom progonu i dr.), što dovodi u pitanje uredno obavljanje dužnosti i poslova na koje su raspoređeni, kao i opću dužnost biti u svakome trenutku dostupan za obavljanje dužnosti i poslova. U Hrvatskoj vojsci postoji nulta tolerancija na svaki oblik zlouporabe opojnih droga. Stoga se svrha izricanja stegovne sankcije može ostvariti jedino izricanjem najstrože stegovne kazne tužitelju. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

 

4.                 Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja. 

 

5.                 Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 1. veljače 2023., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

6.                 Člankom 174. stavkom 1. ZSOS-a propisano je da je vojna stega točno, potpuno i pravodobno obavljanje poslova i zadaća u Oružanim snagama u skladu s tim Zakonom, drugim propisima, pojedinačnim aktima i zapovijedima nadređenih osoba te poštovanje načela ponašanja u vojnoj službi i izvan nje. Stavkom 2. navedenoga članka propisano je da se kršenjem vojne stege smatra svako ponašanje suprotno odredbi stavka 1. toga članka.

 

7.                 Člankom 175. stavkom 1. ZSOS-a propisano je da kršenje vojne stege može biti lakše i teže. Lakše kršenje vojne stege predstavlja stegovnu pogrešku, a teže stegovni prijestup. Stavkom 3. navedenoga članka propisani su stegovni prijestupi, između ostalih, točkom 9. propisano je da je to dovođenje u stanje pod utjecajem droga ili odbijanje testiranja na droge. Stavkom 4. propisano je da se smatra da vojna osoba u organizmu ima droga ako se prisutnost droga utvrdi odgovarajućim sredstvima ili uređajima ili liječničkim pregledom ili analizom krvi i urina te se smatra da je vojna osoba koja je odbila testiranje konzumirala opojne droge.

 

8.                 Člankom 179. stavkom 2. ZSOS-a propisano je da opća svrha propisivanja, izricanja i primjene stegovnih sankcija jest da sve vojne osobe poštuju vojnu stegu i da nitko ne krši vojnu stegu te da se počinitelji kršenja vojne stege ubuduće tako ponašaju. Stavkom 3. toga članka propisano je da je svrha izricanja stegovnih sankcija da se, uvažavajući opću svrhu stegovnih sankcija, izrazi prijekor zbog počinjenog kršenja vojne stege, utječe na stranku da ubuduće ne krši vojnu stegu, utječe na sve ostale vojne osobe da ne krše vojnu stegu i da se primjenom propisanih sankcija utječe na svijest vojnih osoba o neprihvatljivosti kršenja vojne stege i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Stavkom 6. propisano je da se pri odabiru vrste i mjere stegovne sankcije uzima u obzir vrsta kršenja vojne stege, posljedice kršenja vojne stege, stupanj krivnje osobe protiv koje se vodi postupak, pobude iz kojih je prekršena vojna stega, okolnosti u kojima je prekršena vojna stega, dotadašnji rad i ponašanje osobe protiv koje se vodi postupak, narav njezina posla, njezin odnos prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene kršenjem vojne stege te druge olakotne i otegotne okolnosti.

 

9.                 Člankom 181. stavkom 1. ZSOS-a propisane su stegovne kazne, između ostalih i, prestanak djelatne službe (t. 12.)

 

10.             Člankom  36. stavkom 1. Pravilnika propisano je da je pripadnicima Oružanih snaga zabranjeno konzumiranje alkoholnih pića za vrijeme službe. Konzumiranje i posjedovanje opojnih droga je zabranjeno.

 

11.             Iz dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka proizlazi da je 7. srpnja 2022. provedeno preliminarno testiranje tužitelja na prisutnost droga u urinu preliminarnim testom DOA Multignost 10 ver. F i da je tim testom utvrđena prisutnost droga THC u organizmu tužitelja.

 

12.             Iz izjave vojne osobe povodom preliminarnog testiranja na prisutnost droga od 7. srpnja 2022. slijedi da je tužitelj navedenu izjavu potpisao bez primjedbe i da je u toj izjavi naveo da pristaje na preliminarno testiranje, da ne poriče rezultate testiranja, da po preliminarnom testiranju na prisutnosti droga ne želi stručni pregled - uzimanje krvi i urina radi analize, te da je potvrdio da je dan uoči provedbe tog testiranja konzumirao droge CBD i THC konoplja. 

 

13.             Tijekom stegovnog postupka provedeno je i toksikološko vještačenje dostavljenog biološkog uzorka - urina, na okolnost prisutnosti i koncentracije droge u dostavljenom uzorku, putem Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ministarstva unutarnjih poslova „Ivan Vučetić“, Zagreb. 

 

14.             Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za toksikologiju S. M., dipl. ing., iz Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja navedenog Centra od 10. kolovoza 2022., proizlazi da je nakon dostavljenog materijala vještačenja (uzorka urina tužitelja, koji je bio pravilno zapakiran i označen) utvrđena prisutnost 160 ng/mL metabolita tetrahidrokanabinola 11-tetrahidrokanabinol karboksilne kiseline (THC-COOH). Nadalje, iz mišljenja navedene vještakinje proizlazi da je primijenjenim metodama na dostavljenom uzorku mokraće, na ime narednika I. B., utvrđena prethodno navedena količina i prisutnost droge, što ukazuje da je imenovani konzumirao konoplju (Cannabis sativu L.), smolu konoplje te ekstrakte ili tinkture konoplje.

 

15.             Dakle, iz ukupnosti navedenih činjenica slijedi da je tužitelj 7. srpnja 2022. u svom organizmu imao prisutnost droge. Time je tužitelj sebe doveo u stanje pod utjecajem droge, što je sukladno članku 175. stavku 3. točki 9. ZSOS-a, dovoljno da bi se utvrdio počinjeni stegovni prijestup. Pri tome nije odlučno o kojoj vrsti droge se radi, je li ona dobivena iz biljke, smole, ekstrakta ili tinkture konoplje, o kolikom udjelu THC u konzumiranoj drogi se radi, kao niti u kojoj količini, već je dovoljno da je tužitelj imao utvrđenu prisutnost droge. Dakle, imajući u vidu da u Oružanim snagama Republike Hrvatske vrijedi nulta stopa tolerancije na droge (dakle na bilo koju vrstu droge i njezinu količinu), što proizlazi iz Pravilnika kojim je zabranjeno konzumiranje i posjedovanje opojnih droga u Oružanim snagama Republike Hrvatske, ocjena je Suda da su irelevantni, a time i neosnovani, tužbeni navodi kojima se ukazuje na (različitu) vrstu droge, odnosno u kojem obliku je ona konzumirana te o kolikom udjelu THC-a se radi u konzumiranoj drogi. Za utvrđenje nedopuštenog posjedovanja i konzumacije droga, dovoljno je da se utvrđena supstanca nalazi na Popisu, dok u odnosu na konzumiranu marihuanu, odnosno konoplju, nije odlučan udio THC-a u njoj, jer takvu distinkciju na koju upućuje tužitelj ne propisuju mjerodavni zakonski, odnosno podzakonski upravnopravni propisi koji se odnose na pripadnike službe u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Uz to, konoplja (Cannabis sativa L.), smola konoplje te ekstrakti ili tinkture konoplje nalaze se na Popisu droga i biljaka iz kojih se može dobiti droga u Dijelu I., Odjeljku 1., a tetrahidrokanabinol (THC) se nalazi na Popisu psihotropnih tvari i biljaka, u Odjeljku 1.

 

16.             Nadalje, rezultati dokaznog postupka upućuju na to da je tužitelj drogu konzumirao drogu s izravnom namjerom, u smislu članka 177. stavaka 1. i 3. ZSOS-a.  Naime, uz to što se ne može kao logično prihvatiti obrazloženje tužitelja o okolnostima i razlozima konzumacije droge, jer je ono protivno izvedenim dokazima u postupku i ovom sporu, nije ni životno da tužitelj od nepoznate osobe uzima smotanu cigaretu za konzumaciju, nesvjestan mogućih posljedica. K tomu, pušaču (redovitom konzumentu duhanskih cigareta), ne može promaknuti razlika između konzumiranja duhana i konzumiranja drugih tvari. 

 

17.             Nadalje, Sud neosnovanim utvrđuje tužbeni navod prema kojem je u postupku utvrđivanja prisutnosti opojnih droga bilo nužno od tužitelja uzeti i uzorak krvi. Tužitelj, naime, prema dokumentima koje je potpisao prilikom preliminarnog testiranja, nije osporavao rezultate testiranja, po obavljenome preliminarnom testiranju odbio je ponuđeni stručni pregled koji bi uključivao i pregled krvi, te je potvrdio prethodno konzumiranje rečene droge. Pri takvom stanju stvari nije bilo nužno, pored nedvojbenih rezultata vještačenja njegova urina, radi utvrđivanja prisutnosti droge u organizmu tužitelja provesti i vještačenje uzorka tužiteljeve krvi. Štoviše, za taj bi zaključak bilo dovoljno da je tužitelj odbio dodatni stručni pregled. U tom kontekstu, veznik „i“ između riječi „krvi“ te „urina“ u članku 175. stavku 4. ZSOS-a ne razumijeva bezinimnu dužnost da se pri svakom testiranju prisutnosti droge u organizmu provede analiza i krvi i urina djelatne vojne osobe, niti se takvom varijantom gramatičkog tumačenja ove norme postižu njezin smisao i svrha. Tužitelju je omogućeno da na odgovarajući način sudjeluje u upravnom postupku, svi izvedeni dokazi upućuju na to da je tužitelj u konkretnom slučaju konzumirao drogu, a niti jedan dokaz ne upućuje na suprotno (osim – kasnije izmijenjenog – iskaza sâmog tužitelja)

 

18.             Sud utvrđuje i da se odluka tuženika temelji na zakonito provedenom postupku. Za odluku tuženika postojala je valjana pravna osnova, kao i legitiman cilj. Tuženik nije učinio očitu pogrešku u prosudbi, nije pogrešno procijenio postojanje nekoga važnog čimbenika, niti je propustio razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno nije propustio uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, te je u obzir uzeo sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku tuženika.

 

19.             Što se tiče izbora stegovne kazne u predmetnom slučaju, Sud naglašava da to podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih (disciplinskih) tijela, kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (čl. 5. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (čl. 4. st. 2. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS). Ovdje je nesporno da je izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti. Imajući na umu karakter konkretnoga stegovnog prijestupa, u svjetlu kriterijâ za odmjeravanje kazne iz članka 179. stavka 6. ZSOS-a, Sud ne nalazi da bi kazna izrečena tužitelju za ponašanje opisano u izreci osporavanog rješenja bila protivna svrsi radi koje je ta ovlast dana, koja svrha je normativno definirana prethodno citiranim odredbama članka 179. stavaka 2. i 3. ZSOS-a. Pri tome tužitelj ukazuje na nedovoljno vrednovanje olakotnih okolnosti te ukazuje na neke dodatne. No, čak i kada bi kao olakotne bile prihvaćene sve okolnosti na koje u tužbi upire tužitelj, Sud ocjenjuje da izrečena kazna u konkretnom slučaju ne bi bila protivna svrsi stegovnog kažnjavanja djelatne vojne osobe. Podredno, izrečena kazna ne bi bila nesvrhovita ni da je stegovni prijestup počinjen neizravnom namjerom ili svjesnim nehajem, kao nižim stupnjevima odgovornosti (čl. 177. st. 1., 4. i 6. ZSOSa).

 

20.             Sukladno prethodnom, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, vezano uz članak 79. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

21.             Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 4., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

 

U Rijeci 2. veljače 2023.

                                                                                                                          S u d a c

           dr. sc. Alen Rajko

 

             

 

              Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.