1              Poslovni broj: I Kžzd-39/2022-8

Poslovni broj: I Kžzd-39/2022-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. D., zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 5. i 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog D. D. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 18. svibnja 2022., broj Kzd-2/2021., u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog D. D. te njegovih branitelja, odvjetnika T. R. i M. S.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom D. D. za kaznena djela za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, utvrđuju sljedeće kazne zatvora: za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 (petnaest) godina iz članka 158. stavak 5. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom I izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 158. stavak 5. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 (petnaest) godina iz članka 158. stavak 2. KZ/11. činjenično i pravno opisanog pod točkom II izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 158. stavak 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom III izreke prvostupanjske presude na temelju članka 153. stavak 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, pa se optuženom D. D. na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. izriče jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) godina te mu se na temelju članka 54. KZ/11. u jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode od uhićenja 28. listopada 2020. pa nadalje.

 

II Odbija se žalba optuženog D. D. kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu optuženi D. D. proglašen je krivim, zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 (petnaest) godina iz članka 158. stavak 5. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom I izreke pobijane presude, te za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 (petnaest) godina iz članka 158. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom II izreke pobijane presude te za kazneno djelo protiv spolne slobode – silovanja iz članka 153. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom III izreke pobijane presude, pa mu je za svako kazneno djelo utvrđena kazna zatvora i to za kazneno iz članka 158. stavak 5. u vezi stavka 1. KZ/11. pod točkom I izreke prvostupanjske presude kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, za kazneno djelo iz članka 158. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom II izreke pobijane presude kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te za kazneno djelo protiv spolne slobode – silovanja iz članka 153. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano pod točkom III izreke pobijane presude kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine te je na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina.

 

2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom D. D. se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode od uhićenja 28. listopada 2020. pa nadalje.

 

3. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) žrtve K. B. i L. B. se sa imovinskopravnim zahtjevima za naknadu štete upućuju u parnicu.

 

4. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08., optuženom D. D. nalaže se naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. na ime vještačenja u ukupnom iznosu od 22.544,00 kune te na ime putnih troškova za svjedoke iznos od 268,00 kuna te paušalnu svotu iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. u iznosu od 2.000,00 kuna, kao i nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja te nagradu i nužne izdatke postavljene opunomoćenice žrtava, u iznosima koji će naknadno biti određeni posebnim rješenjem, sve to u roku od 15 (petnaest) dana.

 

5. Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženi D. D. po branitelju T. R., odvjetniku u V. i po branitelju M. S. odvjetniku u V.

 

6. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni te predlaže da se preinači pobijana presuda u odluci o kazni izricanjem strože kazne zatvora.

 

6.1. Optuženi D. D. žali se po branitelju T. R. " radi: povrede odredbi Ustava RH, odredbi ZKP-a, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene i neprimjene odredbi materijalnog prava i odluke o kazni" s prijedlogom "da se pobijana presude ukine i vrati na postupak pred drugo vijeće". Žalbu optuženik podnosi i po branitelju M. S., odvjetniku u V. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se "uvaži žalba i preinači presuda i oslobodi optuženika kaznene odgovornosti ili pak ukine i vrati predmet na ponovni postupak pred izmijenjeno vijeće". Kako se žalbe optuženika nadopunjuju razmatrat će se kao jedna žalba.

 

7. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

8. Sjednica vijeća u javnom dijelu održana je u prisutnosti optuženog D. D. putem video veze iz Županijskog suda u Varaždinu, njegovih branitelja, T. R. i M. S., odvjetnika u V., u odsutnosti uredno izvještenog državnog odvjetnika, sukladno s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08.

 

9. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

 

10. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. optuženik navodi uopćeni zakonski tekst da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, ta da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, o sadržaju tih isprava ili zapisnika danih u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, ali bez konkretiziranja te bitne povrede. Međutim kroz ovaj žalbeni navod optuženik upire na pogrešno i nepotpuno činjenično stanje o čemu će biti riječi u nastavku ove presude.

 

11. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. na koju se optuženik poziva u žalbi, navodeći da je prvostupanjski sud na raspravi od 10. veljače 2022. dopustio provođenje nezakonitog dokaza čitanjem i reproduciranjem SMS poruka između optuženika i M. B., a koji dokaz da nije "pokriven" ni nalogom suda niti vještačkim nalazom. Suprotno žalbenim navodima ista povreda nije počinjena. Tijekom postupka prvostupanjski sud je u skladu s odredbom članka 431. stavak 3. ZKP/08. iz spisa izdvojio zapisnik o provedenom informacijskom vještačenju na listu 516-592 spisa, ocjenjujući da taj dokaz nije pribavljen na zakoniti način pa tako i u odnosu na poruke iz mobitela optuženika razmijenjene sa M. B., što nije bilo obuhvaćeno nalogom za vještačenje, a što je sve obrazloženo pod točkom 4.3. pobijane presude. Nadalje iz spisa nije izdvojen nalaz i mišljenje službe za digitalnu forenziku Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", na listu 919 do 957 spisa, u pogledu čega je prvostupanjski sud dao detaljno obrazloženje pod točkom 68.1. pobijane presude. Osim toga vještak Š. je ispravio pisani nalaz (zapisnik) na raspravi od 10. veljače 2022. (list 980 spisa), te se izjasnio i u pogledu prenošenja sadržaja sa Blue raya očitujući se na određene okolnosti zbog kojih je došlo do nesuglasja između nalaza kojeg je sačinio i izviješća o analizi pretrage mobitela. Nadalje, ističe se da se u odnosu na pribavljene SMS poruke između optuženika i M. B. radi o pretrazi koja je provedena po nalogu suca istrage od 29. listopada 2020. broj Kir-t-331/2020 (list 121 spisa). Ti su podaci ekstrahirani s mobilnog telefona optuženog D. D. te se ne radi o nezakonitom dokazu s obzirom da postoji nalog suca istrage i reproduciran je sadržaj iz Blue raya. Slijedom toga nije počinjena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.

 

11.1. Suprotno žalbenim navodima nije u pravu optuženik kada navodi da mu nije bio omogućen uvid u cjelokupni sadržaj Blue raya radi priprema za raspravu, jer mu je to omogućeno, a sve kao proizlazi iz podataka na listu 989 spisa, te mu je dostavljen i usb stick sa cjelokupnim sadržajem Blue raya u istražni zatvor. Stoga, u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo obrane optuženika. Osim toga s obzirom na reproducirani sadržaj problematiziranih poruka na raspravi se mogao izjasniti kako optuženik tako i njegov branitelji, što nisu učinili. Nadalje suprotno žalbenim navodima ispravno prvostupanjski sud nije dopustio određena pitanja koja se odnose na strogo osobni život žrtve, a koja su upućena svjedokinji D. B. jer je postupljeno sukladno članku 44. ZKP/08. Time nije povrijeđeno pravo obrane optuženika, jer se zabranjena pitanja ne odnose na kazneno djelo nego na strogo osobni život žrtve. Stoga nije došlo do povrede iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.

 

12. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. na koju se optuženik poziva u žalbi navodeći da nisu prihvaćeni njegovi dokazni prijedlozi, jer su određeni dokazni prijedlozi prihvaćeni te nije postupljeno ni protivno odredbi članka 9. ZKP/08. (a ne kako se pogrešno navodi u žalbi članka 6. ZKP/08.). Naime i u žalbi se navodi da su odbijeni gotovi svi, dakle ne svi dokazni prijedlozi obrane. Tako je na raspravi od 10. veljače 2022. list 987. spisa, prihvaćen prijedlog obrane optuženika da se reproducira sadržaja Blue raya, te je prihvaćen prijedlog da se pročita preslika komunikacije preko mreže Snap (list 332 spisa), kao što su prihvaćeni prijedlozi obrane za ispitivanjem određenih svjedoka (list 393 spisa) kao i prijedlog obrane na listu 407 spisa te na listu 736 spisa. Prvostupanjski sud je dao valjano obrazloženje pod točkama 77.1., 78., 79., 80. i 81. pobijane presude zbog čega nije prihvatio određene dokazne prijedloge optuženika. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se upire u žalbi. U odnosu na navod istaknut u žalbi, a odnosi se na odluku o izuzeću odnosno otklonu predsjednice i članova vijeća odlučeno je odlukom predsjednika Županijskog suda u Varaždinu (list 1055-1057 spisa) te se ne radi ni o sastavu sudskog vijeća koje nije moglo odlučivati u konkretnom slučaju.

 

12.1. Ujedno nije u pravu žalitelj kada smatra da je počinjena povreda ustavnih načela jer je prijaviteljici odmah "dodijeljen" status žrtve, a D. D. status osuđenika te da je presuda donesena na temelju "vjerovanja" iz čega se zaključuje da je donesena na temelju teološkog principa. Naime, postupak je nakon prijave proveden prikupljanjem dokaza, koji su navedeni u točkama 4., 4.1. i 4.2. prvostupanjske presude i koji su analizirani i ocijenjeni, a kako je navedeno u točki 5. prvostupanjske presude pa stoga nisu povrijeđena ustavna načela kaznenog postupka.

 

12.2. Suprotno žalbenim navodima u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. i stavka 2. i 3. ZKP/08. na koju se optuženik poziva u žalbi, a niti su utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti.

 

13. Velikim dijelom žalbenih navoda optuženik obrazlaže pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Suprotno žalbenim navodima u odnosu na kaznena djela počinjena na štetu žrtve K. B., za istaknuti je da je sud detaljno analizirao iskaz žrtve koja je ispitana na dokaznom ročištu kao i dopunski na raspravi te je detaljno opisala postupanje optuženog D. D. prema njoj. Stoga je ispravno prvostupanjski sud analizom iskaza žrtve našao da je iskaz uvjerljiv za kaznena djela pod točkom I i II izreke pobijane presude, a što je valjano obrazloženo pod točkom 31. pobijane presude. Osim toga iskaz žrtve K. B. potvrđen je i drugim dokazima i to iskazima svjedoka N. B., M. S., D. B. i M. B. kojima se žrtva povjerila. Stoga je ispravno prvostupanjski sud obrazložio da nije našao razloge za lažno terećenje optuženika od strane žrtve kao ni motivacijske faktore u tom smjeru, a što je potvrđeno i iz prihvaćenog dijela nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske i psihologijske struke. Suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud obrazložio da komunikacija žrtve K. B. s optuženikom koja je s njim razmjenjivala poruke i plesala na proslavi ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njezinih tvrdnji posebno stoga što ne postoji očekivani obrazac ponašanja žrtava, što je obrazloženo pod točkom 31. presude. Nadalje, za istaknuti je da je žrtva K. B. u vrijeme počinjenja djela imala 14 (četrnaest) godina, čega je optuženik bio svjestan što je prvostupanjski sud ispravno obrazložio pod točkom 32. obrazloženja pobijane presude, navodeći da je optuženik primijenio silu prema žrtvi radi savladavanja njezinog otpora, kako bi zadovoljio svoj spolni nagon pa iako je bio svjestan da je žrtva u dobi od 14 (četrnaest) godina i bio je svjestan da K. B. to ne želi, jer je plakala i pokušala maknuti njegove ruke pa je i bez obzira na tu činjenicu ugurao svoje spolovilo u njezino. Osim toga i sama žrtva je navela da se ona od straha ukipila čega je bio svjestan i optuženik, ista se nije usudila vikati i opirati. Kako je iskaz žrtve ocijenjen kao vjerodostojan nisu opravdani navodi optuženika izneseni u žalbi koji se odnose na kontradiktornost, nelogičnost i neuvjerljivost iskaza žrtve K. B. Neprihvatljiv je i navod optuženika iznesen u žalbi da je K. razmjenjivala sa optuženikom poruke koje u sebi sadrže veliki broj dvosmislenih i seksualnih aluzija. Naime, žrtva je bila u dobi od 14 (četrnaest) godina, seksualno neiskusna, dok je optuženik odrasla osoba koja ima seksualna iskustava u životu obzirom na dob i prema iskazima ispitanih svjedoka tijekom postupka. Osim toga žrtva K. B. navela je da ju je bilo strah, bojala se kako će reagirati njezini roditelji i da joj nitko neće vjerovati što se dogodilo baš zbog toga što je optuženik policajac. O svemu se prvo povjerila prijateljici Maji Stolnik da vidi kakva će biti njena reakcija, koja ju je nakon toga uputila na majku. I u pogledu poslanih poruka optuženiku 24. svibnja 2020. žrtva K. B. se detaljno izjasnila, a što je obrazloženo pod točkom 10.1. pobijane presude koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je detaljno analizirao iskaz svjedokinje M. S. pod točkama 12. i 12.1. obrazloženja pobijane presude iz čega proizlazi da je ta svjedokinja navela da joj žrtva K. B. nije baš rekla da su imali odnos nego je to M. S. tako pretpostavila, a K. joj je rekla u smislu "znaš kaj je bilo" pa da je ona po tome zaključila da su imali odnos. Svjedokinja je također izjavila da je nitko nije kontaktirao i tražio od nje na koji način mora iskazivati te je sud pod točkom 17. obrazloženja presude ocijenio da je ova svjedokinja govorila iskreno i bez nakane da neosnovano tereti optuženika da je nastojala doslovno prepričati ono o čemu joj se i kojim riječima povjerila žrtva K. B. te je nije pitala za detalje jer je vidjela da je to žrtvi neugodno i da ne želi govoriti o tome. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo da je ova svjedokinja uvjerljivo opisala stanje u kojem je bila K. B. kada je o tome pričala to je kao što je ona navela za K. B. bilo potresno, a za svjedokinju S. šokantno. Također je utvrdio da je svjedokinja iskazivala nepristrano bez nakane da iskazom neutemeljeno potkrijepi iskaz žrtve K. B. koja joj je prijateljica i bez nakane da neosnovano tereti optuženika pa je sud obrazložio zašto njezin iskaz smatra uvjerljivim i vjerodostojnim, a koje obrazloženje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Prvostupanjski sud se izjasnio u pogledu nesuglasja između iskaza žrtve K. B. i M. S. vezano za opis mjesta događaja, međutim ispravno je prvostupanjski sud obrazložio da to ne dovodi u sumnju vjerodostojnost iskaza ove svjedokinje jer je nerealno da će iskazi svjedoka o događaju, koji se zbio prije više godina biti u svim pojedinostima suglasni.

 

13.1. Prvostupanjski sud je detaljno obrazložio i iskaze svjedoka M. K. i M. S. i utvrdio da su iskazivali iskreno te da se žrtva K. B. prema optuženiku nije odnosila posebno prisno, a niti je s njim razmjenjivala nježnosti u kafiću, što je sve detaljno obrazloženo pod točkom 23. pobijane presude, pa ni u tom pravcu nisu osnovani navodi izneseni u žalbi optuženika koji se odnose na iskaze navedenih svjedoka i ponašanje žrtve prema optuženiku. Prvostupanjski sud se očitovao i na iskaz svjedoka D. P., kojega nije prihvatio, te ga je ocijenio pristranim i iskonstruiranim u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti optuženika te u nastojanju da ocrni žrtvu K. B. prikazujući je u lošem svjetlu. Osim toga svjedok D. P. je u iskazu naveo za žrtve K. i L. B. kako se znaju napiti i potući u lokalima, što nitko od drugih brojnih ispitanih svjedoka tijekom postupka nije potvrdio te je ispravno sud pod točkom 22.2. obrazloženja pobijane presude naveo zašto iskaz ovog svjedoka smatra pristranim, a što sve prihvaća i ovaj sud.

 

13.2. Nadalje, suprotno žalbenim navodima iskaz majke žrtava N. B. prvostupanjski sud je analizirao pod točkom 17. obrazloženja pobijane presude kada navodi da je svjedokinja polazeći od činjenice da je optuženik policijski službenik istog smatrala moralnom osobom pri čemu je bila mišljenja da će zbog optuženikovog položaja naići na nerazumijevanje sustava te u dilemi što učiniti nije odmah prijavila kazneno djelo već se odlučila ubuduće svoje kćeri maknuti i odvojiti od optuženika smatrajući da je to dovoljno učinkovita mjera kojom će ih zaštiti. Ispravno je prvostupanjski sud opravdanje za takvo ponašanje našao u tome što je ova svjedokinja negirala probleme s kojima se nije znala nositi, zanemarujući pritom činjenicu da u maloj sredini gdje se svi poznaju, posjećuju i druže, ne može zauvijek maknuti svoje kćerke od optuženog D. D., te se nadala da će ti problemi proći sami od sebe, a tada se našla u situaciji da se srela s optuženikom na proslavi kod zajedničkih prijatelja i sjedila je kraj njega. Stoga je ispravna ocjena suda da je ova svjedokinja iskazivala iskreno, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

13.3. Neosnovani su žalbeni navodi optuženika u odnosu na žrtvu L. B. da je optuženik imao s njom dragovoljan spolni odnos jer upravo iz iskaza žrtve proizlazi da je optuženik uz uporabu sile i bez njenog pristanka unatoč njenom protivljenju obavio spolni odnos s njom što potvrđuju i ispitani svjedoci i to M. B., N. B., D. K., R. G. i V. B. za koje svjedoke prvostupanjski sud navodi da su govorili iskreno, a što je sve obrazloženo pod točkama 41. do 47. pobijane presude, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud se izjasnio i u pogledu iskaza svjedoka T. K. koja je o događajima čula od svoje kćerke S. K. D. čiji iskaz je također detaljno analiziran pod točkom 58. obrazloženja pobijane presude kao i iskaz svjedoka L. Š. i B. B. sve pod točkama 59. i 60. obrazloženja pobijane presude. Sud je ocjenjujući vjerodostojnost iskaza svjedokinje M. K. i njezine kćerke S. K. D. našao da su iskazi neuvjerljivi, jer da je neuvjerljiva njihova tvrdnja da se L. B. hvalila time da je imala spolni odnos s optuženikom i da on ima veliko spolovilo.

 

13.4. To sud zaključuje i po poruci koju je svjedokinja S. K. D. poslala L. B. (na listu 419 spisa) kada i žrtva L. B. navodi da je to bila "zafrkancija" i da su se njih dvije tako šalile te da je iste takve poruke slala i S. K. D. žrtvi, a što je sud ocijenio kao iskreno i uvjerljivo. Osim toga u odnosu za iskaz svjedokinje M. K. koja je navela da je žrtva L. B. "znala navlačiti starije dečke, zaposlene dečke i da je bila seksualno opsjednuta s muškarcima", te o njenom navodno neprimjerenom ponašanju to zaključuje po tome što je vidjela žrtvu kako jedne noći hoda po cesti te da joj je njezina kćerka S. K. D. o tome pričala. Međutim sud je u iskazu svjedokinje S. K. D. našao netrpeljivost prema žrtvi L. B. jer o žrtvi L. B. s kojom se družila tijekom osnovne škole nije rekla niti jednu pozitivnu okolnost, a u iskazu svjedokinje M. K. koja je o ponašanju žrtve L. B. saznala od svoje kćeri prvostupanjski sud je ispravno zaključio da kao majka ima određeno životno iskustvo nekritički je prihvatila prepričavanja o petnaestogodišnjoj žrtvi, a sve što je čula uzela je "zdravo za gotovo". Stoga ispravno prvostupanjski sud ukazuje na njezinu neobjektivnost te očitu pristranost, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

13.5. U odnosu na iskaz svjedoka L. Š. prvostupanjski sud se decidirano izjasnio i zaključio da žrtva nije imala osobito pristran odnos sa ovim svjedokom jer je on bio momak njezine prijateljice M. B. te mu se nije povjeravala od tome kako je optuženik obavio spolni odnos s njom. Osim toga ni sama svjedokinja M. B. u svojem iskazivanju nije navela da bi joj L. pričala različite verzije, već je navela da je nakon inkriminiranog događaja razgovarala s L. B. koja je tada rekla da ju je optuženik spolno zlostavljao pri čemu je svjedokinja M. B. iznosila određene pojedinosti o kojima je istovjetno iskazivala i sama žrtva L. B. To se odnosi na cigaretu koju joj je optuženik donio, pušenje cigarete i ostale pojedinosti u odnosu na to, odvlačenje žrtve i skidanje te seksualno zlostavljanje. Upravo stoga sud nije prihvatio iskaz svjedoka L. Š. kao vjerodostojan već kao pristrani i iskonstruiran u korist optuženika, pa time i neuvjerljiv što je suprotno žalbenim navodima obrazloženo pod točkom 63. pobijane presude.

 

13.6. Suprotno žalbenim navodima u odnosu na iskaz M. B. sud je prezentirao njezin iskaz pod točkom 15. obrazloženja pobijane presude, koja je iskazivala kao posredni svjedok o okolnostima o kojima joj je ispričala žrtva K. B. sve kao pod točkom 16. obrazloženja pobijane presude. Osim toga sud je ocijenio njezin iskaz pod točkom 19. obrazloženja pobijane presude te naveo da joj se nitko nije žalio na ponašanje optuženika koji je ujedno i njezin bivši izvanbračni suprug te da dopušta mogućnost da je Karla odlazila na tavan njihove kuće po igračke ili s njezinom sestrom D. pa da je tako znala izgled tavanskog prostora. Isto tako iskreno i uvjerljivo je iskazivala da su žrtve K. i L. B. prestale dolaziti k njima u kuću nakon proslave rođendana njihovog sina u studenom 2016. koju okolnost su potvrdili i drugi ispitani svjedoci. Stoga je sud prihvatio iskaz svjedokinje kao uvjerljiv i vjerodostojan, a što prihvaća i ovaj sud slijedom čega nisu osnovani navodi izneseni u žalbi branitelja optuženika da se radi o proizvoljnom zaključku.

 

13.7. Suprotno tvrdnjama optuženika prvostupanjski sud je naveo zbog čega izvanbračna supruga M. B. nije utjecala na žrtve kod podnošenja kaznene prijave protiv optuženog D. D., a odluku o podnošenju kaznene prijave donijela je N. B. tek nakon što su je iz škole, nakon razgovora psihologinje sa žrtvom L. B., obavijestili da je škola dužna prijaviti saznanja do kojih su došli u razgovoru sa žrtvom L. B., a nakon čega su roditelji žrtava K. i L. B. odlučili podnijeti kaznenu prijavu. To je sve detaljno obrazloženo pod točkom 20.5. obrazloženja pobijane presude.

 

13.8. Nadalje i u pogledu upućenih poruka S. K. D. od strane žrtve L. B. sud se decidirano izjasnio pod točkom 58. obrazloženja pobijane presude te je svjedokinja navela da nema saznanja o tome da bi L. B. drugima slala poruke u kojima bi tražila da na određeni način iskazuju, a ona sama je sa djelatnicima policije razgovarala telefonski, majka joj je uzela mobitel i nije pristala da policija na taj način razgovara s njom te da više kasnije nije pozivana na policiju. Stoga ne stoji navod iznesen u žalbi branitelja optuženika da je žrtva L. B. govorila toj svjedokinji kako će iskazivati u policiji.

 

13.9. Suprotno žalbenim navodima nije pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer uvjerenje D. B. kada ista navodi da ne vjeruje da je optuženi D. D. silovao L. B. nema uporište u relevantnim saznanjima o spornom događaju što je ispravno obrazložio prvostupanjski sud pod točkom 63. pobijane presude, jer je ta svjedokinja navela da nije razgovarala sa žrtvom L. B. stoga to ne dovodi u sumnju vjerodostojnost iskaza žrtve L. B.

 

14. U odnosu na navode istaknute u žalbi u pravcu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a koji se odnose na psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje u odnosu na žrtve K. i L. B., za istaknuti je da su se vještaci po provedenoj psihijatrijskoj i psihologijskoj obradi izjasnili da nisu uočeni otvoreni odnosno jasni motivacijski faktori koji bi signalizirali tendenciju lažnog terećenja optuženika te je prvostupanjski sud prihvatio mišljenje vještaka, jer su za svoje mišljenje uzeli jasne, objektivne i stručne argumente, a pri tome je prihvaćajući u tom dijelu nalaza sud ujedno utvrdio da činjenica što kod žrtava nisu nađeni simptomi seksualne traumatizacije ne znači da se sporni događaj nije ni dogodio što je sve obrazloženo pod točkom 27.6. pobijane presude. Vještaci psihologijske i psihijatrijske struke kod žrtve L. B. nisu našli znakove spolne traumatiziranosti, suglasni su u mišljenju da nedostatak znakova traumatiziranosti ne znači da zlostavljanja nije bilo, a što je sve obrazloženo pod točkom 75.1. Prvostupanjski sud je otklonio kao neuvjerljivu tvrdnju optuženika da je žrtva K. B. bila zaljubljena u njega i da ga je obasipala nježnostima, a ni žrtva K. B. to nije potvrdila što je sve obrazloženo pod točkom 10.1. pobijane presude.

 

14.1. Ujedno, suprotno žalbenim navodima, multidisciplinarni tim Poliklinike za zaštitu djeca i mladih grada Zagreba postavio je dijagnozu spolnog zlostavljanja kod žrtve L. B. zbog čega je preporučena njena daljnja obrada i kontrola. Osim toga i vještak dr. H. se izjasnio da žrtve K. i L. B. nisu reagirale prosječno kao druge oštećene osobe već na svoj način i da je vještacima teško, kompletno ponašanje, povezati s onim što se možebitno dogodilo. Vještak se izjasnio da ponašanje žrtava prema počinitelju odnosno da su se susretali i komunicirali nije nemoguće, ukazujući na varijantu žrtve, koje se udaju za svoga silovatelja.

15. U pogledu navoda iznesenih u žalbi koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u vezi toksikološkog vještačenja radi utvrđivanja stupnja alkoholiziranosti žrtve L. B. te njezine sposobnosti za davanje jasnog, slobodnog i dobrovoljnog pristanka na spolni odnos, ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 52. obrazloženja pobijane presude ocijenio nalaz i mišljenje vještakinje dr.med. R. F. kada navodi da je količina od 1 litre žestokog pića za mladu osobu nerealna i da je ta količina alkohola toksična letalna doza zato je vještakinja mišljenja da kod žrtve nije bila prisutna intoksikacija najtežeg ili vrlo teškog stupnja, jer bi bio ugrožen život i vitalne funkcije žrtve uzimajući u obzir ponašanje žrtve kako su ga opisali svjedoci N. B. i K. J. K. Vještakinja je na temelju usporedbe specifičnih karakteristika pojedinog stupnja alkoholne opijenosti i opisa konkretnog ponašanja mišljenja da je žrtva L. B. u trenutku događaja bila u pijanom stanju ili na granici pijanog i teško pijanog stanja te je svoj nalaz i mišljenje pojasnila i na raspravi navodeći da su kod L. B. bili u pitanju različiti stupnjevi pijanstva kao i da se na granici između pijanog i teško pijanog stanja često zbog sužavanja svijesti, događa fenomen retrogradne amnezije koji se nakon kratkog vremena povlači pa se osoba još u mamurnoj fazi ne sjeća događaja, a nakon otrežnjenja sjećanja postepeno naviru natrag. Isto tako vještakinja se izjasnila da činjenica da se žrtva L. B. nije sjećala što se dogodilo istog dana, nego se toga sjetila idući dan upućuje na zaključak da je kritične prigode bila na granici pijanog i teškog pijanog stanja što je obično oko 1,8 do 2,0 g/gk promila na više, što je sve detaljno obrazloženo pod točkom 52., 52.1. i 52.2. pobijane presude, a koja obrazloženja prihvaća i ovaj sud te u tom pravcu nisu osnovani navodi izneseni u žalbi optuženika.

 

16. U odnosu na navode istaknute u žalbi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer su odbijeni određeni dokazni prijedlozi obrane sud se decidirano izjasnio pod točkama 85. obrazloženja pobijane presude te u odnosu na svaki odbijeni prijedlog obrane dao prihvatljivo i uvjerljivo obrazloženje zbog čega ne prihvaća dokazne prijedloge obrane, detaljno ih obrazlažući, a koja obrazloženja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa stoga nije nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

17. Iako se optuženik žali zbog povrede kaznenog zakona istu ničim ne obrazlaže, a ovaj sud nije našao da bi bila počinjena povreda kaznenog zakona na koju pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.

 

18. Optuženik se žali zbog odluke o kazni, ali to ne obrazlaže. Zbog odluke o kazni žali se i državni odvjetnik te ističe da postoji niz otegotnih okolnosti na strani optuženika koje su utvrđene od strane suda, a pored toga izrečene su mu pojedinačne kazne zatvora na donjoj granici propisanog zakonskog minimuma što se ukazuje kontradiktornim utvrđenim brojnim otegotnim okolnostima. Navodi da stupanj krivnje, utvrđene okolnosti počinjenja kaznenih djela, pobude iz kojih su počinjena, ličnost optuženika i brojne otegotne okolnosti, koje je sud naveo u obrazloženju presude daju osnova za odmjeravanje pojedinačnih i jedinstvene kazne zatvora u duljem trajanju. Ističe i da je optuženik počinio radnje zadiranja u spolnu sferu djece žrtava koje su u dobi od 14 (četrnaest) i 15 (petnaest) godina i prema njemu su imale odnos povjerenja i bliskosti kao dugogodišnjem prijatelju i poznaniku njihovih obitelji, uz to još i policijskom službeniku od kojeg su očekivale zaštitu, a umjesto toga doživjele su spolno zlostavljanje. Nadalje se navodi da je optuženik zbog svoje uloge policajca kao i prijateljskog odnosa prema obitelji žrtava, bio u obavezi postupati prema žrtvama na krajnje obziran način. Također se navodi da su se žrtve K. i L. B. niz godina zbog optuženikove pozicije i uloge morale nositi s posljedicama njegovih postupaka, skrivati i potiskivati što im se dogodilo, pri čemu su u sredini u kojoj žive bile stigmatizirane i zbog ugleda kojeg je optuženik u toj sredini imao. Zbog svega navedenog, državni odvjetnik predlaže izricanje viših pojedinačnih, kao i više jedinstvene kazne zatvora.

 

19. Kazna mora sadržavati individualiziranu zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela i zadatak suda se ne ograničava da samo iz zakonskog opisa kaznenog djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina, kreira konkretno ostvareno kazneno djelo, već da izabere vrstu i mjeru kazne, koja će odgovarati svrsi kažnjavanja. Stoga se uloga suda pri tome ne svodi na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac kod generaliziranja svrhe kažnjavanja nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebne za pravičnu odluku o vrsti i mjeri kazne. Prilikom određivanja vrste i mjere kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojeg je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja, skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji život počinitelja, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

 

20. Slijedom navedenog i po mišljenju ovog suda nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene utvrđene otegotne okolnosti na strani optuženika kod počinjenja kaznenog djela pod točkom 1., 2. i 3. pobijane presude te je žalba državnog odvjetnika osnovana.

 

20.1. Stoga ovaj sud smatra da će se kaznom zatvora od 5 (pet) godina za kazneno djelo pod točkom 1. izreke pobijane presude, te kaznom zatvora od 1 (jedne) godine za kazneno djelo pod točkom 2. izreke i kaznom zatvora od 5 (pet) godina za kazneno djelo pod točkom 3. izreke, a potom i višom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 10 (deset) godina, ostvariti svrha kažnjavanja. Drugostupanjski sud ocjenjuje da će se osim višim pojedinačnim kaznama i višom jedinstvenom kaznom izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela. Upravo takvom kaznom će se utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja. Time će se tako odmjerenom jedinstvenom kaznom zatvora optimalno ispuniti zahtjevi kako generalne tako i specijalne prevencije.

 

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, a sve na temelju članka 482. i 486. stavak 1. ZKP/08.

 

U Zagrebu 2. veljače 2023.