Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

 

 

Poslovni broj R-35/2023-3 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

 

 

Poslovni broj R-35/2023-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. S. iz I., OIB: , zastupanog po punomoćniku H. E., odvjetniku iz K. S., protiv tuženika S. d.o.o. iz S., OIB: , zastupanog po punomoćniku K. B., odvjetniku iz I., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-5929/2021-18 od 9. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-5929/2021-18 od 9. prosinca 2022. potvrđuje.

 

II  Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„I. Utvrđuje se da je nezakonit i nedopušten Otkaz ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) od 13.2.2018. i to Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. 11. 2006. godine, Dodatka I Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. 3. 2015. godine, te Dodatka ugovora o radu na neodređeno vrijeme o upućivanju radnika na rad u inozemstvo od 16.8.2016. godine, zaključenih između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika, pa stoga radni odnos tužitelja nije prestao.

 

II. Utvrđuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. 11. 2006.g. Dodatka I Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. 03. 2015. te Dodatka ugovora o radu na neodređeno vrijeme o upućivanju radnika na rad u inozemstvo od 16.08.2016.g. zaključenih između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika i to s danom 20.05.2018.

 

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 64.770,91 kn na ime naknade štete uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijski, trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 8 dana od pravomoćnosti presude a pod prijetnjom ovrhe.

 

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu od pravomoćnosti presude, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, kao neosnovan."

 

2. Točkom II. izreke tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 17.500,00 kuna.

 

3. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1 . Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 114/22; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, uz obvezu tuženika na naknadu parničnog troška.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s odredbom iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se sadržajno upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je presudu moguće i ispitati.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nezakonit i nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu od 13. veljače 2018., i to ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. studenoga 2006., Dodatka I ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2015., te Dodatka ugovora o radu na neodređeno vrijeme o upućivanju na rad u inozemstvo od 16. kolovoza 2016., zaključenih između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika, da se utvrdi sudski raskid navedenih ugovora o radu s danom 20. svibnja 2018., tuženika obveže isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 64.770,91 kn s kamatama i na naknadu parničnog troška.

 

8. U provedenom je postupku utvrđeno:

 

- da je tužitelj s tuženikom zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. studenoga 2006. za obavljanje poslova građevinskog inženjera, Dodatak I od 1.ožujka 2015. za obavljanje poslova inženjera gradilišta i voditelja građevinskih radova, te Dodatak ugovora o radu na neodređeno vrijeme o upućivanju radnika na rad u inozemstvo od 16. kolovoza 2016. za obavljanje poslova voditelja građevinskih radova kod poslodavca (list 5-11 spisa),

 

- da je tužitelj 14. veljače 2018. zaprimio narečeni otkaz ugovora o radu, te 22. veljače 2018. podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava (list 12.-13. spisa), koji je tuženik primio 26. veljače 2018. (list 14. spisa) i na koji zahtjev nije odgovorio, nakon čega je tužitelj 22. ožujka 2018. podnio predmetnu tužbu, dakle, postupio sukladno odredbama iz članka 133. stavak 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17- dalje ZR),

 

- da se u odluci o otkazu ugovora o radu tužitelja navodi da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, na način što od 30. siječnja 2018. nije nastupio na rad, a o izostanku s posla nije obavijestio poslodavca opravdavajući izostanak s rada bilo privremenom nesposobnošću za rad putem potvrde nadležnog liječnika ili na koji drugi način. Odsutnost imenovanog radnika da nije bila evidentirana korištenjem godišnjeg odmora niti je poslodavac donio takvu odluku, a niti je radnik najavio korištenje godišnjeg odmora. S obzirom da radnik nema opravdanog razloga za odsustvo s rada te da je imao mogućnost obavijestiti poslodavca o razlozima nedolaska na posao na bilo koji pogodan način, mobitelom, telefaksom, brzojavom ili pismenom, to poslodavac prema okolnostima slučaja nije pružio radniku pravo na obranu pa kako je isti bio odsutan više od 14 dana nije bilo za očekivati da radnik dođe na posao. Poslodavac da je pokušao radnika kontaktirati putem službenog mobitela, ali ga je isti isključio, pa stoga nije bilo za očekivati da ga poslodavac upozorava na osnovne obveze iz ugovora o radu. Jedino što je poslodavac mogao zaključiti da se radi o samovoljnom izostanku s posla od strane radnika te da se radi o grubom kršenju obveza iz radnog odnosa. S obzirom da je tužitelj obavljao poslove voditelja građevinskih radova i prirodu toga posla, tuženiku kao poslodavcu da je nastala i nenadoknadiva šteta.

 

- da svjedok B. V., po njegovom kazivanju, u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju ne zna je li bio sindikalni povjerenik, da je to bio u kontinuitetu nekih 7-8 godina, ali da ne zna u kojem vremenskom razdoblju i kojega sindikata da je bio sindikalni povjerenik ,

 

- da svjedoci R. T., I. P. i J. Ž., koji je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju bio član uprave i z.z. tuženika, te koji je tužitelju dao otkaz ugovora o radu, ne znaju tko je bio sindikalni povjerenik, tj. koji bi sindikat djelovao kod tuženika,

 

- da kod tuženika nije bilo osnovano radničko vijeće, kako to iskazuje zz tuženika S. Ž., iako B. V. navodi da je radničko vijeće bilo osnovano u vrijeme kada je tuženik imao puno više radnika nego u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju,

 

- da iz dopisa Sindikata te popisa sindikata registriranih u Uredu državne uprave županije za 2018. i popisa sindikata registriranih u Ministarstvu koji do 30. lipnja 2017. nisu prijavili svoj prestanak, proizlazi kako se na istima ne nalazi kao osnovan sindikat radnika tuženika.

 

9. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja zaključuje kako u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju kod tuženika nije djelovao sindikat, niti je postojao sindikalni povjerenik. Tome u prilog utvrđuje da su svi ispitani svjedoci, osim tužitelja i tadašnjeg zz tuženika, naveli kako nemaju saznanja o djelovanju sindikata tj. sindikalnog povjerenika, kao i da bi postojalo radničko vijeće. Ovo tim više jer da i osoba (B. V.), za koju tužitelj i zz tuženika navode da bi bio sindikalni povjerenik ne zna je li to bio u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju, i što više, ne zna ni kojega bi sindikata bio sindikalni povjerenik. Stoga sud utvrđuje da ne može zaključiti da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju kod tuženika djelovao sindikat, niti da bi B. V. bio sindikalni povjerenik, posebno kraj činjenica koje proizlaze iz citiranog dopisa Sindikata te popisa nadležnog Ministarstva i Ureda državne uprave županije, odnosno iste tumačiti u korist tužitelja na način da je B. V. bio sindikalni povjerenik, pa da iz razloga što tuženik ne bi postupio po odredbi čl. 150. ZR-a predmetni otkaz bio ništetan, kada iz istih proizlazi da kod tuženika u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju kod tuženika nije djelovao ni jedan sindikat.

 

10. Nadalje, kraj nespornih činjenica:

 

- da je tužitelj do 30. siječnja 2018. bio na gradilištu u C. G. na kojem je obavljao poslove voditelja gradilišta na kojem nije imao zamjenika dok bi bio odsutan, kako to proizlazi iz iskaza zz tuženika, svjedoka J. Ž.,

 

- da je tužitelj svjedoku Branimiru Vidoviću u prijateljskom razgovoru rekao kako će koristiti godišnji odmor, a koji je o tome izvijestio direktore Jozu Žužula i Slavena Žužula,

 

- da tužitelj nije osobno izvijestio direktore o namjeri korištenja godišnjeg odmora, za što nije dobio ni pisano, niti usmeno odobrenje, kako to proizlazi iz iskaza kako tužitelja, tako i svjedoka J. Ž. te S. Ž.,

 

- da kod tuženika odluku o korištenju godišnjeg odmora donosi S. Ž., kako to proizlazi iz iskaza u postupku svih saslušanih svjedoka te z.z. tuženika,

 

- da se tužitelj od 30. siječnja 2018. do dana otkazivanja ugovora o radu nije vratio na gradilište u C. G., kao i da se u tom razdoblju nije javio direktorima, da nije odgovorio na poruku koju mu je poslao svjedok J. Ž., a da je tužitelj radeći na gradilištu u C. G. redovito komunicirao sa nadređenima bilo neposredno usmeno, telefonom, mobilnim telefonom, e-mailom,

 

- da su direktori, kao i svjedok B. V. bili upoznati sa situacijom i problemima na gradilištu u C. G. vezano za neisplatu plaća domicilnim radnicima, troškova smještaja, goriva i sl., kao i za prijetnje (usmene i tjelesne) koje je tužitelj primao kao voditelj gradilišta,

 

- sud prvog stupnja utvrđuje da kada tužitelj kao voditelj gradilišta izvan sjedišta tuženika, dakle, izvan Republike Hrvatske, tj. u inozemstvu, kao osoba od povjerenja poslodavca, ovdje tuženika, napušta isto, bez da je o tome izvijestio svoje nadređene na do tada gotovo svakodnevni uobičajeni način komuniciranja, bez da je tražio odobrenje za korištenje godišnjeg odmora ili bolovanja, ne nalazeći za potrebnim i nakon odlaska u Republiku Hrvatsku odgovoriti na poziv direktora, postoji opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju, i to svih ugovora o radu i dodataka istom, kako je to učinio tuženik.

 

11. Navedena činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

 

12. Naime, suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja je ocjenom provedenih dokaza, i to uvidom u dopis Sindikata od 22. rujna 2021. i 8. srpnja 2022. utvrdio da kod tuženika u siječnju i veljači 2018., nije djelovao sindikat, niti sindikalni predstavnik tog sindikata, da je uvidom u popis sindikata registriranih u Uredu državne uprave županije za 2018., objavljen na stranicama državne uprave, razvidno da se na popisu ne nalazi sindikat radnika tuženika, a da iz popisa sindikata registriranih u Ministarstvu koji do 30. lipnja 2017. nisu prijavili svoj prestanak koji je objavljen na stranicama tog Ministarstva, proizlazi da se na istom ne nalazi sindikat radnika tuženika. Stoga je ovom sudu prihvatljivo utvrđenje suda prvog stupnja da u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju kod tuženika nije djelovao sindikat, niti je postojao sindikalni povjerenik, u kojem pravcu ovaj sud prihvaća pravilnim i ocjenu suda prvog stupnja u odnosu na iskaz svjedoka B. V..

 

13. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio i da su se ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 116. st. 1. i 2. ZR-a za donošenje izvanrednog otkaza ugovora o radu tužitelju, budući da na strani tužitelja nisu postojali opravdani razlozi da samoinicijativno 30. siječnja 2018. na gradilištu u C. G., na kojem je obavljao poslove voditelja gradilišta, to gradilište napusti te da o toj namjeri osobno ne izvijesti direktore, pa tako niti o namjeri korištenja godišnjeg odmora, da za takvo što nije dobio ni pisano niti usmeno odobrenje, te da se u daljnjem razdoblju, sve do donošenja pobijane odluke o otkazu ugovora o radu, a to je 13. veljače 2018., nije javio tuženiku, čak ni odgovorio na poruku J. Ž. – člana uprave tuženika, niti je došao na posao, odnosno svoj izostanak s posla ičim opravdao, iz kojih razloga je pobijana odluka o otkazu zakonita.

 

14. Opisano postupanje tužitelja ne opravdavaju njegove tvrdnje da bi organizacija rada kod tuženika na radnom mjestu tužitelja bila krajnje neorganizirana, kao i da je tužitelj imao zamjenika na gradilištu, sve tim više kada tužitelj izrijekom navodi da je bio glavna i odgovorna osoba na gradilištu u C. G., a što je od istog neupitno zahtijevalo rad u skladu sa tako preuzetim obvezama, a ne da samoinicijativno napusti radno mjesto i da na isto ne dođe daljnja dva tjedna.

 

15. S obzirom da je u postupku utvrđeno da B. V. u vrijeme donošenja pobijane odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju nije bio sindikalni povjerenik, a niti osoba koja bi bila ovlaštena odobravati korištenje godišnjeg odmora, nisu prihvatljivi niti žalbeni navodi kojima se osporavaju utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na navedenu činjenicu odobravanja godišnjeg odmora, odnosno da tužitelj ničim nije opravdao svoj izostanak s posla u razdoblju od 30. siječnja 2018. do donošenja narečene odluke o otkazu.

 

16. Sve navedeno upućuje da se u datim okolnostima nisu ostvarile pretpostavke da bi tuženik pozvao tužitelja na iznošenje obrane, u smislu odredbe čl. 119. st. 1. ZR-a, odnosno da su postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da to učini (st. 2. čl. 119. ZR-a).

 

17. Dodatno je za navesti da je tužitelju pravilno otkazan ugovor o radu sa svim dodacima tom ugovoru, a ne da bi eventualno bilo dopušteno otkazati dodatak tom ugovoru o radu vezan za rad tužitelja u inozemstvu, budući da su svi dodaci ugovoru o radu tužitelja sastavni dio ugovora o radu koji je tužitelj zaključio sa tuženikom 01. studenog 2006.

 

18. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi, tako i visini, donesena pozivom na odredbe iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

 

19. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja potvrđena i na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

 

20. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nije uspio.

 

U Rijeci 2. veljače 2023.

 

 

 

                                                                                                                            Predsjednik vijeća:                                                                                                                                 Duško Abramović

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu