1

Poslovni broj: Gž R-35/2021-6

Poslovni broj: Gž R-35/2021-6

 

                                  U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

            P R E S U D A

I

                                                     R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Š. iz E., OIB: …, zastupan po punomoćniku K. V., odvjetniku u O., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo, OIB: …, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u O., Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 78 Pr-298/2019-13 od 25. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2023.,

p r e s u d i o   j e

              I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 78 Pr-298/2019-13 od 25. studenog 2020. potvrđuje u stavku prvom izreke za iznos od 143,83 eura[1]/1.083,67 kn (preko nepobijanog iznosa od 987,06 eura/7.437,00 kn do iznosa od 1.130,88 eura/8.520,67 kn) sa kamatama na pojedine iznose izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tako da je tuženik pored nepobijenog iznosa od 987,06 eura/7.437,00 kn dužan isplatiti tužitelju s osnove razlike naknade plaće i iznos od 143,83 eura/1.083,67 kn, ukupno 1.130,88 eura/8.520,67 kn, od toga:

- za mjesec listopad 2013. iznos od 26,46 eura/199,35 kn,

- za mjesec studeni 2013. iznos od 26,93 eura/202,92 kn;

- za mjesec prosinac 2013. iznos od 34,81 eura/262,26 kn;

- za mjesec siječanj 2014. iznos od 33,88 eura/255,31 kn;

- za mjesec veljaču 2014. iznos od 35,69 eura/268,89 kn;

- za mjesec ožujak 2014. iznos od 16,81 eura/126,62 kn;

- za mjesec travanj 2014. iznos od 37,33 eura/281,25 kn;

- za mjesec svibanj 2014. iznos od 33,57 eura/252,97 kn;

- za mjesec lipanj 2014. iznos od 34,58 eura/260,55 kn;

- za mjesec srpanj 2014. iznos od 33,69 eura/253,82 kn;

- za mjesec kolovoz 2014. iznos od 36,52 eura/275,18 kn;

- za mjesec rujan 2014 iznos od 34 ,76 eura/261,89 kn;

- za mjesec listopad 2014. iznos od 2,07 eura/15,63 kn;

- za mjesec studeni 2014. iznos od 34,94 eura/263,26 kn;

- za mjesec prosinac 2014. iznos od 34,17 eura/257,45 kn;

- za mjesec siječanj 2015. iznos od 35,36 eura/266,42 kn;

- za mjesec veljaču 2015. iznos od 33,49 eura/252,36 kn;

- za mjesec ožujak 2015. iznos od 34,53 eura/260,19 kn;

- za mjesec travanj 2015. iznos od 18,35 eura/138,27 kn;

- za mjesec svibanj 2015. iznos od 34,55 eura/260,34 kn;

- za mjesec lipanj 2015. iznos od 33,81 eura/254,74 kn;

- za mjesec srpanj 2015. iznos od 33,53 eura/252,60 kn;

- za mjesec kolovoz 2015. iznos od 37,86 eura/285,29 kn

- za mjesec rujan 2015. iznos od 35,21 eura/265,28 kn;

- za mjesec listopad 2015. iznos od 16,93 eura/127,55 kn;

- za mjesec studeni 2015. iznos od 40,64 eura/306,20 kn;

- za mjesec prosinac 2015. iznos od 35,07 eura/264,23 kn;

- za mjesec siječanj 2016. iznos od 34,22 eura/257,83 kn;

- za mjesec veljaču 2016. iznos od 19,75 eura/148,79 kn;

- za mjesec ožujak 2016. iznos od 36,66 eura/276,20 kn;

- za mjesec travanj 2016. iznos od 23,28 eura/175,44 kn;

- za mjesec svibanj 2016. iznos od 16,63 eura/125,31 kn;

- za mjesec lipanj 2016. iznos od 37,59 eura/283,25 kn;

- za mjesec srpanj 2016. iznos od 39,22 eura/295,48 kn;

- za mjesec kolovoz 2016. iznos od 31,30 eura/235,87 kn;

- za mjesec rujan 2016. iznos od 36,15 eura/272,39 kn;

- za mjesec listopad 2016. iznos od 10,52 eura/79,29 kn,

 

i točki III izreke za iznos od 398,17 eura/3.000,00 kn.

 

II  Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu stavka prvog izreke za iznos od 1.130,88 eura/8.520,68 kn s kamatama (preko iznosa od 1.130,88 eura/8.520,67 kn do iznosa od 2.261,77 eura/17.041,35 kn), i točki III izreke za iznos od 2.239,70 eura/16.875,00 kn (preko iznosa od 398,17 eura/3.000,00 kn do iznosa od 2.637,86 eura/19.875,00 kn) i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.130,88 eura/8.520,68 kn s kamatama na pojedine iznose i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.239,70 eura/16.875,00 kn.

 

 

 

r i j e š i o  j e

I  Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 78 Pr-298/2019-15 od 25. studenoga 2020. i rješava:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 82,95 eura/625,00 kn.

II  Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 110,74 eura/834,37 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.

III  Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime razlike plaće ukupan iznos od 2.261,77 eura/17.041,35 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, izuzev zateznih kamatama na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu plaće (stavak prvi izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima plaće (točka II izreke), te je tuženik obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.637,86 eura/19.875,00 kn (točka III izreke).

2. Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj 78 Pr-298/2019-15 od 25. studenoga 2020. tuženik je obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 82,95 eura/625,00 kn.

3. Protiv citirane presude u njezinom dosuđujućem dijelu stavka prvog izreke (za iznos od 1.274,72 eura/9.604,35 kn) i točke III izreke te rješenja žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje - ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev djelomično odbije (preko iznosa od 987,06 eura/7.437,00 kn do iznosa od 2.261,77 eura/17.041,35 kn, tj. za iznos od 1.274,72 eura/9.604,35 kn), podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem negira sve žalbene navode tuženika kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi, uz obvezu tuženika na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s odredbom iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je presudu moguće ispitati.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike naknade plaće za rad dulji od punog radnog vremena u vremenskom razdoblju listopad 2013. – listopad 2016., u iznosu od 2.261,77 eura/17.041,35 kn bruto s kamatama i troškova postupka.

8. U provedenom je postupku utvrđeno:

- da je tužitelj bio raspoređen rješenjem u P. p. D. (dalje PP D.), Granični prijelaz E.,

- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u turnusima, a da se u PP D. morao javiti oko pola sata prije početka smjene, te da je istu nakon završetka smjene napuštao oko pola sata nakon prestanka smjene,

- da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora,

- da su se policijski službenici PP D. prije početka službe javljali u prostorije PP Dalj kako bi se, sukladno čl. 170. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika ("Narodne novine" broj 89/10 i 76/15), od strane šefa smjene obavila otprema službe.

9. Slijedom izloženog, cijeneći provedene dokaze sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja i dosuđuje mu iznos od 2.261,77 eura/17.041,35 kn s kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pozivom na primjenu odredbi čl. 41. i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13 - dalje KU), te zaključke broj 10/44 od 13. lipnja 2013. i broj 21/44 od 22. siječnja 2014. Komisije za tumačenje primjene KU. Naime, uvećanje plaće za rad u turnusu da se odnosi na sve sate rada koje službenik i namještenik odradi u turnusu tijekom mjeseca (zaključak broj 10/44), odnosno da službenik i namještenik ima pravo na uvećanje plaće iz čl. 44. st. 1. KU za svaki sat rada ostvaren subotom, nedjeljom, blagdanom, u turnusu ili smjeni i slično, neovisno o tome je li rad ostvaren kao redovni ili prekovremeni rad te da je prema čl. 9. KU poslodavac dužan voditi evidenciju radnog vremena u koju upisuje sve sate prekovremenog rada, neovisno o tome da li će se službeniku za iste sate isplatiti plaća uvećana za prekovremeni rad ili će službenik koristiti slobodne dane (zaključak broj 21/44).

10. Pri tome sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj obvezno morao dolaziti u PP D. pola sata prije početka redovnog radnog vremena, radi otpreme službe, nakon čega je organiziranim prijevozom odlazio na radno mjesto, a isto tako, po završetku smjene nije se mogao vratiti u postaju prije 19,30 sati, jer je u 19,00 sati tek predavao smjenu, te se ponovno organiziranim prijevozom vraćao u PP D..

11. Stoga prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, visinu kojega utvrđuje prema nalazu i mišljenju angažiranog financijskog vještaka.

12. Ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje suda prvog stupnja da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao rad na način da je radio pola sata duže od punog radnog vremena, budući da je provedenim dokazima utvrđeno da iako je tužitelj radio u turnusima, a radno vrijeme bilo od 7,00 – 19,00 sati, odnosno od 19,00-7,00 sati, tužitelj se morao javiti u PP D. radi otpreme službe pola sata prije početka radnog vremena, nakon čega je organiziranim prijevozom odlazio na radno mjesto.

13. Međutim, osnovano se žalbenim navodima ističe da nije bilo osnove tužbeni zahtjev tužitelja prihvatiti i u dijelu utvrđenja da bi tužitelj i nakon završetka redovnog radnog vremena ostajao raditi pola sata dulje, budući da se tužitelj nakon završetka radnog vremena zajedno s ostalim policijskim službenicima organiziranim prijevozom vraćao s mjesta rada na Graničnom prijelazu E. do PP D., odnosno da bi nakon završenog redovnog radnog vremena po povratku s graničnog prijelaza svakog radnog dana ostajao raditi pola sata dulje zbog potreba službe i obavljanja radnih zadataka. Naime, iz iskaza samog tužitelja proizlazi da po povratku iz smjene u PP D. nije vršena primopredaja službe.

14. S tim u vezi, Županijski sud u Rijeci se već u svojem rješenju poslovni broj Gž R-337/2018-2 od 16. rujna 2019. izjasnio da okolnost što je tužiteljev dolazak u PP D. nakon isteka radnog vremena na Graničnom prijelazu E. uglavnom bio uvjetovan organiziranim prijevozom policijskih službenika od mjesta rada na tom graničnom prijelazu do PP D., a ne radnim obvezama u PP D., nema značaj boravka na radu, što isključuje pravo tužitelja na isplatu uvećanja plaće po osnovi duljeg rada u turnusu.

15. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava, zahtjev tužitelja za naknadu razlike plaće za pola sata rada nakon završetka redovnog radnog vremena valjalo odbiti kao neosnovan. U navedenom pravcu provedenim je financijskim vještačenjem utvrđeno da bi tužitelju za pola sata rada dužeg od redovnog rada u turnusu tj. uvećanom za 5% te uključujući i rad subotom, nedjeljom i blagdanom, a jer prema čl. 44. KU rad u turnusu ne isključuje druge oblike uvećanja plaće (osim naknade za rad u drugoj smjeni), pripadala naknada plaće u ukupnom iznosu od 1.130,88 eura/8.520,67 kn, pa kako tuženik od navedenog iznosa nije pobijao iznos od 987,06 eura/7.437,00 kn, presudu suda prvog stupnja valjalo je potvrditi za iznos od 143,83 eura/1.083,67 kn (1.130,88 eura/8.520,67 – 987,06 eura/7.437,00 kn), dok je u preostalom dijelu za iznos od 1.130,88 eura/8.520,68 kn s kamatama tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

16. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka, valjalo je sukladno odredbi iz čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

17. Tužitelj je po osnovi uspio u omjeru od 50%, a isto tako i po visini, tako da je u konačnici uspio u omjeru od 50%, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, izuzev u odnosu na troškove financijskog vještačenja koje je bilo nužno, te u odnosu na koje je za iznos od 398,17 eura/3.000,00 kn tuženik pravilno obvezan naknaditi tužitelju.

18. Tuženik je žalbom uspio u omjeru od 89% (presuda pobijana za iznos od 1.274,72 eura/9.604,35 kn, uspio iznosom od 1.130,88 eura/8.520,68 kn), pa mu je prema Tbr. 10. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) i vrijednosti predmeta spora koju čini ožalbeni dio, od potpunog troška sastava žalbe u iznosu od 124,43 eura/937,50 kn trebalo priznati 89% od tog iznosa ili 110,74 eura/834,37 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.

19. S obzirom na podjednak uspjeh stranaka u sporu, valjalo je uvaženjem žalbe tuženika preinačiti rješenje suda prvog stupnja poslovni broj 78 Pr-298/2019-15 od 25. studenoga 2020. i zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbiti kao neosnovan.

20. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. i čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude i rješenja.

21. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu pozivom na odredbu iz čl. 155. st. 1. ZPP-a.

22. U preostalom dijelu (odbijajući dio stavka prvog izreke i točka II izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 2. veljače 2023.

 

Predsjednik vijeća

Duško Abramović