Poslovni broj: Gž R-160/2022-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-160/2022-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli-Pola u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestitelja te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz S., O., OIB:..., zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku u S., protiv tuženika E. – K., U., D., S., OIB:..., zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku u S., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: 49 Pr-502/2019-31 od 10. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika E.-K., U., S. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: 49 Pr-502/2019-31 od 10. studenoga 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja odlučio je:

 

I. Utvrđuje se da je nedopuštena i bez pravnog učinka Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 10. lipnja 2019., Klasa: 112-02/19-01/03, Urbroj: 2181-531-01/1-19-19, kojom se tužitelju otkazuje ugovor o radu na radnom mjestu Tehničkog direktora Klasa: 112-02/16-01/3, Urbroj: 2181-531-02/1-16-2 od 4. srpnja 2016. godine i dopis – odluka tuženika od 8. srpnja 2019. godine kojom isti odbija zahtjev tužitelja za zaštitu prava kao neosnovan, te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku tužitelja vratiti na rad na radno mjesto Tehničkog direktora te mu omogući radno-pravni status sukladno sklopljenom Ugovoru o radu na radnom mjestu Tehničkog direktora Klasa: 112-02/16-01/3, Urbroj: 2181-531-02/1-16-2 od 4. srpnja 2016. godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn/331,81 eura1 sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koju određuje članak 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

2. Tu presudu zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava pobija tuženik. Žalitelj ukazuje na apsolutno bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019. i 80/2022. dalje: ZPP), kao i na to da poslodavac kada želi izmijeniti sadržaj radnikova ugovora o radu bez obzira o kojoj se njegovoj odredbi radi, a radnik na to ne želi dati svoj dobrovoljni pristanak, ugovor o radu može izmijeniti samo na način da otkaže postojeći Ugovor o radu i ponudi radniku sklapanje novog ugovora, s time da ako radnik odbije ponudu poslodavca za sklapanje novog ugovora o radu, tada da poslodavac ima mogućnosti otkazati mu ugovor o radu i istodobno mu predložiti sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, što da je u konkretnom slučaju učinjeno. Neosnovano da se sud poziva na odredbu čl.5. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014. i 127/2017. – dalje: ZR). Ukazuje da je pravo svakog poslodavca da organizira posao na način na koji mu najviše odgovara i koji je po njemu najefikasniji. Rukovodeći se time, složio je organizacijsku shemu na način da je rasporedio tužitelja na drugo radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu. Na to su utjecale potrebe posla i provedena sistematizacija radnih mjesta odnosno reorganizacija poslova. Tužitelj da je zadovoljavao sve uvjete za mjesto voditelja projekta aglomeracije Kaštela-Trogir, a razlozi da je isti razriješen dužnosti tehničkog direktora i imenovan za voditelja projekta aglomeracije Kaštela-Trogir leži u tome što su poslovi pripreme tog projekta apsolutno prioritetni za tuženika a kako je tužitelj od samog početka bio uključen u pripremu tog projekta i s obzirom na njegovo iskustvo i potrebne kvalifikacije, jedino moguće rješenje je bilo da on postane voditeljem tog projekta. Kod tuženika da je došlo do generalnih promjena u organizaciji rada, a dokaz  tome je da je odlukom društva Vodovod i kanalizacija d.o.o. (koji je jedan od njegovih osnivača) provedbu projekta aglomeracije to društvo preuzelo od tuženika, što je imalo za posljedicu reorganizaciju tuženika i novu sistematizaciju radnih mjesta. Zbog toga je trinaest radnika tuženika dobilo izmijenjeni ugovor o radu s time da su tužitelj i još jedan radnik odbili te ponude, a ostali ih prihvatili. Dodaje kako je u toj reorganizaciji radno mjesto tehničkog direktora ostalo upražnjeno, a njegove radne zadatke da do današnjeg dana obavlja izvršna direktorica koja je diplomirani inženjer građevinarstva. Ovakva izvršena reorganizacija da uspješno funkcionira. Ponavlja da je njegovo autonomno pravo da provodi reorganizaciju unutar društva radi ostvarivanja određenih gospodarskih učinaka, a zbog čega može doći i do ukidanja radnog mjesta, premještaja na drugo radno mjesto ili pripajanje radnih mjesta. Tvrdi da je postupak savjetovanja sa radničkim vijećem zakonito proveden i to prije donošenja osporavanja odluke. Smatra kako je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.6. ZPP-a iz razloga što sud prvog stupnja nije zatražio spis od Državnog inspektorata, Područni ured Split, a koji je vođen u vezi nadzora nad tuženikom tijekom 2019., a što je on predložio, a koji dokaz da je od relevantnog značaja za ishod ovog postupka. Žalbeni je prijedlog da se usvoji njegova žalba, a pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti kao neosnovan i da se naloži tužitelju da mu naknadi parnični trošak. Podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. ZPP-a.

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba tuženika E.-K. nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopuštena i bez pravnog učinka tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 10. lipnja 2019., ona kojom se tužitelju otkazuje Ugovor o radu na radnom mjestu tehničkog direktora kao i dopis – odluka tuženika od 8. srpnja 2019. kojom se odbija zahtjev tužitelja za zaštitu prava kao neosnovan, kao i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. S tim u svezi i zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da ga vrati na radno mjesto tehničkog direktora i da mu omogući ravnopravni status sukladno sklopljenom ugovoru o radu na radnom mjestu tehničkog direktora.

 

7. Sud prvog stupnja usvojio je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao da bi zbog poslovnih promjena izvršio organizacijske promjene koje su utjecale na promjene u svezi radnog mjesta tehničkog direktora na kojem je prije otkazivanja ugovora o radu radio tužitelj, kao i da je prestala potreba za njegovim radnim mjestom. Osim toga da obrazloženje pobijane odluke - otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora nije uvjerljiva kraj činjenice da radno mjesto tehničkog direktora kod tuženika i dalje egzistira. Tuženik da tijekom postupka nije dokazao da je prilikom odlučivanja o organizacijskim promjenama uzeo u obzir usporedne kriterije i između kojih radnika bi to bilo primjenjivo. Tako da nije pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika iako je morao znati da tužitelj ima dvoje mlt. djece i suprugu bez prihoda. Na temelju provedenih dokaza da je utvrđeno kako se kod tuženika nisu dogodile organizacijske promjene poput izmijenjenih okolnosti, organizacijskih razloga i to provedbe nove sistematizacije i važnosti pripreme i provedbe projekta aglomeracije Split-Solin i Kaštela-Trogir, kraj činjenice da i dalje egzistira radno mjesto tehničkog direktora kod tuženika. Tuženik da je tužitelju ponudio Ugovor o radu za neadekvatno radno mjesto nižeg koeficijenta složenosti poslova što za posljedicu ima nižu plaću. Obzirom da je 17. rujna 2019. došlo do sporazuma o prijenosu dijela poslova i prijenosu ugovora o radu na Vodovod i kanalizaciju d.o.o. to isto nije moglo biti razlogom raspoređivanja tužitelja na drugo radno mjesto i to 16. travnja 2019., kada je donesena velika odluka o razrješenju i kada je 10. lipnja 2019. donesena pobijana odluka o otkazu. Pored navedenog da odluka o razrješavanju nije obrazložena već je samo navedeno da se tužitelj i drugi radnici (pojedinačno određeni) razrješavaju odnosno imenuju na pojedine dužnosti, zbog čega ta odluka nije provjerljiva ni zakonita, a time nije zakonita ni odluka o otkazu ugovora o radu koja se temelji na toj odluci o razrješenju.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud je ocijenio da nije počinjena bitna povreda parničnog postupka na koje ukazuje žalitelj budući presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, u njoj su dati razlozi jasni i razumljivi te ne postoji kontradiktornost između razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude i samih razloga te tuženiku nije onemogućeno da raspravlja pred sudom. Nije utvrđeno postojanje drugih bitnih povreda postupka zbog kojih bi presudu valjalo ukinuti ili preinačiti. Materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno a relevantno činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno.

 

9. U postupku pred sudom prvoga stupnja pravilno je utvrđeno:

-da je tužitelj M. G. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu tehničkog direktora prema Ugovoru o radu od 4. srpnja 2016.;

-da je na tom radnom mjestu bio jedini izvršitelj, a koeficijent složenosti prema kojem mu je obračunavana plaća iznosio je 6,7;

-da je tuženik Odlukom o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora (u daljnjem tekstu: Odlukom o otkazu) od 10. lipnja 2019. otkazao tužitelju ugovor o radu zaključen za radno mjesto tehničkog direktora te mu je istovremeno ponudio sklapanje novog ugovora o radu na poslovima voditelja projekta aglomeracije Kaštela -Trogir u Jedinici za pripremu i provedbu projekta aglomeracije Split-Solin i Kaštela-Trogir u tehničkom odjelu;

-da je tužitelj u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o otkazu;

-da je tuženik pobijanu odluku o otkazu ugovora o radu utemeljio na organizacijskim razlozima i to provedbi nove sistematizacije i važnosti pripreme i provedbe projekata aglomeraciji Split-Solin i Kaštela-Trogir a u kojoj pripremi i provedbi tog projekta da je potrebna potpuna uključenost tužitelja;

-da je upravno vijeće tuženika na 180-toj sjednici od 12. travnja 2019. tužitelja razriješio dužnosti tehničkog direktora i imenovalo ga za voditelja projekta te mu je dostavio na potpis Ugovor o radu za to radno mjesto kojeg je on odbio potpisati;

-da se tuženik prije donošenja pobijane odluke savjetovao sa radničkim vijećem, koje se tom otkazu protivilo jer je smatralo da za to ne postoje opravdani razlozi, jer da mu nisu dostavljeni važni podaci za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika i jer da se tužitelja ne raspoređuje na odgovarajuće radno mjesto;

-da prema popisu radnih mjesta s opisom poslova kod tuženika od 29. ožujka 2019. egzistira i dalje radno mjesto tehničkog direktora i da za to radno mjesto nije prestala potreba;

-da je tužitelj dok je radio na poslovima tehničkog direktora bio uključen u rad na projektu aglomeracije Split-Solin i Kaštel-Trogir;

-da je tužitelju ponuđena izmjena ugovora o radu na način da mu je tuženik ponudio sklapanje novog ugovora na poslovima voditelja projekta aglomeracije Kaštela-Trogir u Jedinici za pripremu i provedbu navedenog projekta.

 

10. U ovoj fazi postupka sporno je da li su ostvarene pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju iz čl. 115. st.1. toč.1. ZR-a kao i ponudu izmijenjenog ugovora koju je tuženik dao tužitelju.

 

11. Prije svega valja istaći da sud u konkretnoj situaciji ima ispitivati opravdanost razloga za otkaz ugovora o radu a ne valjanost ponuđenog novog ugovora o radu.

 

12. Tuženik tijekom cijelog postupka pa i u svom pravnom lijeku tvrdi da je pobijanu odluku o otkazu donio zbog organizacijskih promjena i nove sistematizacije radnih mjesta, da je ocijenio da je tužitelj zadovoljavao sve uvjete radnog mjesta voditelja projekta aglomeracije Kaštela-Trogir, da je u taj projekt bio uključen i da je taj projekt za tuženika bio od značajne važnosti.

 

13. Po ocjeni ovoga suda tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da je kod njega prestala potreba za radnim mjestom tehničkog direktora ili da je kod njega zbog reorganizacije poslovanja tužitelj utvrđen viškom, odnosno da je po novoj sistematizaciji njegove poslove obavljala izvršna direktorica koja ujedno obavlja i one za koje je zadužena kao izvršna direktorica ili da izvršna direktorica obavlja sada poslove tehničkog direktora, a poslove izvršnog direktora obavlja netko od zaposlenih radnika tuženika pa je zbog takvih promjena tužitelj postao višak.

 

13.1. Tuženik nije dokazao ni da bi obim poslova na radnom mjestu tehničkog direktora bio smanjen pa da je izvršna direktorica mogla obavljati poslove oba ta radna mjesta, tehničkog i izvršnog direktora.

 

14. Odredbom čl. 115. st.1. toč.1. Zakona o radu propisano je da poslodavac može otkazati Ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (polovno uvjetovani otkaz).

 

15. Ovaj sud prihvaća da je tuženik imao pravo provoditi organizacijske promjene u svrhu poboljšanja svog poslovanja i da se sud ne može upuštati u ispitivanje ispravnosti tih promjena ali može ispitivati da li je tužitelju opravdano zbog tih promjena otkazan ugovor o radu.

 

16. Nije sporno da tužitelj nije prihvatio sklapanje novog ugovora o radu, nakon čega je tuženik, kako navodi u pobijanoj odluci o otkazu, zbog izmijenjenih okolnosti, organizacijskih razloga odnosno provedbe nove sistematizacije i važnosti pripreme i provedbe projekata aglomeracije Split-Solin i Kaštela-Trogir te potrebe da tužitelj zbog dotadašnjeg rada i angažmana u tom projektu sudjeluje, ocijenio da ga je potrebno rasporediti na radno mjesto voditelja projekta.

 

16.1. Taj razlog za donošenje sporne odluke o otkazu, osim što je istaknut u obrazloženju odluke o otkazu, tuženik je isticao tijekom postupka pa i u svojoj žalbi.

 

16.2. Međutim po ocjeni ovoga suda ne može se smatrati opravdanim razlogom za otkazivanje ugovora o radu tužitelja to što je on bio uključen u pripremu i provedbu projekta aglomeracije i što bi za tuženikovo poslovanje bilo korisnije da on obavlja poslove voditelja tog projekta i što je on odbio tu ponudu, kraj činjenice da tuženik nije dokazao da je prestala potreba za njegovim radom na radnom mjestu tehničkog direktora. Kako je navedeno tuženik je trebao dokazati pretpostavke iz čl.115. st.1. toč.1. ZR, što nije. Iz tog razloga sud prvog stupnja osnovano je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

17. Za naglasiti je da se valjanost odluke o otkazu ispituje u odnosu na razloge koje je tuženik naveo u odluci o otkazu i razlozi moraju biti jasni i nedvojbeni (čl. 120. st.2. ZR-a).

 

18. Neosnovano žalitelj ukazuje na postojanje bitne povrede postupka iz čl. 354. st.2. toč.6. ZPP-a obzirom da je ocjena ovoga suda da pribavljanje spisa od državnog inspektorata, Područni ured Split po provedenom nadzoru nad tuženikom tijekom 2019. ne predstavlja relevantni dokaz iz kojeg bi se moglo utvrditi da je otkaz Ugovora o radu osnovan.

 

19. Slijedom izloženog, o žalbi tuženika odlučeno je temeljem čl. 368. st.1. ZPP-a.

 

 

U Puli-Pola 2. veljače 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Marija Sošić, v.r.