Pr-2590/20

Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. M., OIB: …, iz S.,
zastupan po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z.,
protiv tuženog Z. SDŽ
OIB:…, iz S., zastupano po punomoćniku T.
L., odvjetniku u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave,
zaključene dana 10. listopada 2022. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja
K. K. te izočnosti tuženika a po objavi presude dana 2. veljače 2023.

p r e s u d i o j e

Nalaže se tuženiku Z. SDŽ, S., OIB: … da tužitelju D. M. iz S.,
OIB: …, na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od
974,51 EUR ( 7.342,44 kn) bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom
tekućom na iznos od:

- 67,03 EUR od 16.01.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 76,11 EUR od 16.02.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 41,41 EUR od 16.03.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 70,51 EUR od 16.04.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 70,74 EUR od 16.05.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 66,20 EUR od 16.06.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 91,41 EUR od 16.07.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 72,05 EUR od 16.08.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 69,06 EUR od 16.09.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

2 Pr-2590/20

- 72,44 EUR od 16.10.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 82,95 EUR od 16.11.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 69,20 EUR od 16.12.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 78,24 EUR od 16.01.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 50,20 EUR od 16.02.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na
stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023., po stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostaliim
odnosima za tri postotna porena, te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od

1.026,08 eura (7.730,99 kn), zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema
navedenoj stopi koja teče od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 17. prosinca 2020. tužitelj navodi
da je u razdoblju od 17. prosinca 2015. godine do 31. prosinca 2016. godine bio
zaposlen kod tuženika. Tuženik da kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu
odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). U
spornom razdoblju tužiteljeva plaća da je definirana Zakonom o plaćama u javnim
službama (NN 27/01, 39/09) u čl. 4. U spornom razdoblju osnovica plaće da je
regulirana Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09; dalje:
Zakon o osnovici), u čl. 2. U spornom razdoblju na snazi da je Temeljni kolektivni
ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13)
i Sporazumi V. R. i sindikata javnih službi koji da su sklopljeni na način propisan
za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima
da je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama. Dana

28.12.2012. da je doneseno Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama kojim se utvrđuje da se, za slučaj da
se do 31.12.2012. ne ostvare pretpostavke iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim se utvrđuje da se za slučaj da
se do 31.12.2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Izmjena i dodatka Sporazumu
V. obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama, na način da
će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS
početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u RH
za cijelu 2008. na godišnjoj razini. Nadalje, utvrđuje se kako će se, ako realni
međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja
opisanih u Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu uskladba odgoditi za onoliko
tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine) trajao. Dana 27. studenog 2015. godine DZS RH objavio je Priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim
promjenama BDP-a iz kojega je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. godine
realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. godine realan

3 Pr-2590/20

međugodišnji rast BDP-a iznosio 2,8%. Iz tih podataka slijedi da je dva tromjesečja
uzastopno prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%.Nakon objave
službenih podataka DZS, V. R. nije donijela posebnu
odluku o visini osnovice za 2016. godinu, jer je na snazi bio TKU i sporazumi o
osnovici, kojima je visina osnovice za obračun plaća za 2016. godinu bila određena
na 5.415,37 kn (sukladno čl. 2. Zakona o osnovici). Unatoč tome, tuženik da je
tužitelju sve plaće u 2016. godini obračunavao sa osnovicom od 5.108,84 kn.
Sukladno gore navedenom, tuženik da je obračunom plaće s nižom osnovicom,
tužitelju pogrešno obračunao svaki element tužiteljeve plaće za rad u prosincu

2015.g. i u cijeloj 2016. godini.

2.U svom odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda dana 27. siječnja 2021.
tuženik navodi da poriče navode tužbe kao neosnovane, protivi se tužbenom
zahtjevu kako u pogledu osnova tako i u pogledu visine, s prijedlogom da isti bude
odbijen uz obvezu tužitelja na snašenje troškova postupka. Tuženik da je tužitelju
obračunavao plaću sukladno svim važećim propisima uz napomenu da se obračun
plaće vrši preko jedinstvenog registra zaposlenih u javnom sektoru. Slijedom
iznesenog svi navodi tužbe da su potpuno neosnovani te da se predlaže da sud
odbije tužbeni zahtjev. Ujedno se ističe i prigovor zastare.

3. Punomoćnik tužitelja je podneskom od dana 7. listopada 2022. precizirao tužbeni
zahtjev sukladno obračunu tuženika kao u izreci ove presude.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem evidencijske i platne liste tužitelja za
utuženo razdoblje, kao i matematički obračun tuženika spornog potraživanja.

5.Tužbeni zahtjev je osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće temeljem odredbe čl.III
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama,
zaključenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

6.U konkretnom slučaju, tuženik osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
smatrajući da su ništetne ne samo Izmjena Dodatka Sporazumu iz 2011. već i
Dodatak Sporazumu iz 2009. te Sporazum o osnovici iz 2006. kao i Arbitražna odluka
od 7. studenoga 2011., a sve iz razloga što je na strani jednog pregovarača, odnosno
na strani Sindikata bilo nedostataka jer nisu potpisani od svih sindikata koji su
pregovarali s V. R.. Tuženik tvrdi da se nisu ispunili uvjeti za primjenu odredbe
članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama
od 26. listopada 2011. jer se nisu ispunili uvjeti za primjenu, odnosno "uskladbu"
propisani člankom 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u
javnim službama od 26. listopada 2011., te da gore navedeni Sporazum ima
vremensko važenje od pet godina, čije je trajanje isteklo 25. listopada 2016., tako da
je otpala pravna osnova za usklađenje plaća.

7.Prema odredbi čl.3. Zakona o plaćama u javnim službama („NN“ broj
27/01 i 39/09) na pitanje plaća i drugih naknada po osnovu rada službenika i
namještenika u javnim službama koja nisu uređena tim Zakonom, primjenjuju se opći
propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori. Imajući u vidu
gore navedenu odredbu, ukazuju se kao neosnovani navodi tuženika da se plaće u
javnim službama ne mogu urediti na temelju KU sklopljenog između Vlade i sindikata
javnih službi, samim time i istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije.

8.Prema odredbi čl.192. Zakona o radu („NN“ broj 93/14., 127/17. i
98/19., u daljnjem tekstu: ZR) predmet kolektivnog ugovora mogu biti prava i obveze
stranke koje su taj ugovor sklopile, a može sadržavati i pravna pravila kojima se
uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa te druga pitanja iz radnih

4 Pr-2590/20

odnosa ili u svezi s radnim odnosom pa prema tome i pregovaranje o plaći kao
važnom segmentu radnog odnosa. Prema tome, sindikati su mogli pregovarati i
potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih
ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s V. R., u ovom slučaju
poslodavcem, a gdje se odlučivalo o osnovicama te dodacima na plaću za zaposlene
u javnim službama.

9. U utuženom razdoblju na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i
namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13 dalje: TKU), koji u čl.

51. propisuje da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a
osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na
koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu
godinu radnog staža te dodaci na osnovnu plaću. U postupku je utvrđeno da su
Vlada R. H., s jedne strane, i Sindikati javnih službi, s druge strane,
sklopili 23. studenog 2006., Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u
tekstu: Sporazum) kojim je utvrđeno povećanje osnovice za plaće u javnim službama
za šest posto godišnje tijekom 2007., 2008. i 2009. godine i da se navedene
obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

10.Nadalje je utvrđeno da su iste stranke zaključile 13. svibnja 2009. Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Dodatak),
temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz

2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice,
na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od

5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a. V. R. i
Sindikati javnih službi, potom su 26. listopada 2011. sklopili Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Izmjene
Dodatka), a koji tekst je usvojen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. U čl. III.
Izmjena Dodatka je određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama
iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukažu na
poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva
tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva
ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta
međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja).

11.V. R. i Sindikati javnih službi prihvatili su 28. prosinca 2012. Vjerodostojno
tumačenje Izmjena Dodatka kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31. prosinca

2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Izmjena Dodatka, Vlada obvezuje korigirati
osnovicu za obračun plaća u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja
odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama
(koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u RH za cijelu 2008. na godišnjoj
razini. Nadalje, utvrđuje se kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP
zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u Izmjenama Dodatka,
uskladba odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a
(u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao.

12.Dana 27. studenog 2015. DSZ RH je objavio Priopćenje za javnost s realnim
tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojega proizlazi da je u drugom
tromjesečju 2015. realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015.
2,8%. Iz navedenoga slijedi da je dva tromjesečja uzastopno prosječni međugodišnji
realni rast BDP-a iznosio točno 2%.

13.Imajući u vidu naprijed navedeno, sud smatra da Izmjene Dodatka predstavljaju
KU sklopljen sukladno odredbama čl. 2. ZOPJS te odredbe čl. 51. st. 4. TKU kojom je
bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na

5 Pr-2590/20

područje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. st. 4. TKU je bilo i propisano
da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu te sve njegove
izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze,
važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim
dokumentima. Iz navedenih razloga Izmjene Dodatka, a na koje se tužiteljica poziva
u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor što proizlazi i iz činjenice da su
V. R. i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno
tumačenje Izmjena Dodatka radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi sa čl.
VII. st. 1. Izmjena Dodatka. U tome smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem
odredbe članka III. spomenutih Izmjena Dodatka ispunjeni su krajem 2015., s
početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III.
Izmjena Dodatka.

14.Dakle, tuženik je tužitelju počevši od 1. siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i
isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn budući je ispunjen uvjet za primjenu više
osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u
utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva
tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili
više posto).

15. U ovom postupku nije sporno da je tužitelju u periodu od prosinca 2015. do
siječnja 2017., tuženik isplaćivao plaću primjenom osnovice iz 2008. godine u iznosu
od 5.108,84 kn. Odlukom V. R. od 29. prosinca 2016. naime, osnovica je
povećana na iznos od 5.211,02 kn počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koje
povećanje je tužitelju uzela u obzir prilikom izračuna. Daljnje povećanje osnovice
plaće u javnim službama uz ispunjenje određenih uvjeta predviđeno je odredbama čl.
IV. Izmjena Dodatka. Odredbom čl. IV st.1. Izmjena Dodatka utvrđeno je da će točno
šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. ovih Izmjena ugovorne strane
utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće
početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent
1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH u
prethodnoj godini i istog pariteta u 2008. godini, a sve prema podacima DZS.

16.Prema statističkim podacima DZS-a, proizlazi kako mjesečna osnovna bruto plaća
početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015.
iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u RH
za isto razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno kako paritet za 2015. godinu iznosi
85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn).
Kako je člankom VII b st. 3. i st. 8. Izmjena Dodatka utvrđeno kako paritet za 2008.
godinu iznosi 87,9:100, to se primjenom odredbe čl. IV. st.1. Izmjena Dodatka dolazi
do odnosa pariteta: 85,9/100 / 87,9/100 = 97,72%, a iz čega nadalje proizlazi da je
paritet iz 2015. za 2,28% manji od pariteta iz 2008. Člankom IV. st. 2. Izmjena
Dodatka određeno je da će se u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008.
godinu osnovica za obračun plaća korigirati od prvog sljedećeg mjeseca nakon
utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između
pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u
privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.

17.Sindikati javnih službi, dana 2. lipnja 2016., pozvali su V. R. da sukladno čl.
IV. Izmjena dodatka utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV. st.1. Izmjena Dodatka, međutim
V. R. se oglušila na poziv i time povrijedila svoju preuzetu ugovornu obvezu iz
navedenog članka. Primjenom odredbe čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima,
(NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) prema kojoj se uzima da je uvjet
ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi

6 Pr-2590/20

strana na čiji je teret određen, kvocijent pariteta iz čl. IV st. 1., zbog naprijed
navedenog razloga, ima se smatrati utvrđenim i to 4. lipnja 2016. (jer je DZS objavio
podatke 4. studenog 2015. pa je rok određen člankom IV. st.1. Izmjena Dodatka 4.
lipnja 2016.), te je time ispunjen uvjet primjene citiranog čl. IV. st. 2. Izmjena
Dodatka. Dakle, počevši od plaće za srpanj 2016. osnovica se trebala uvećati za
daljnjih 1,14% (2,28% : 2 = 1,14%).

18. U odnosu na prigovor zastare koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbi, isti se
smatra neosnovanim. Naime, iz odredbe čl.139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17,
98/19) proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako nije
drugačije određeno. S obzirom da je najstarije potraživanje tužiteljice dospjelo 16.
siječnja 2016., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 17. prosinca 2020.,
zaključuje se da je ista podnesena unutar zastarnog roka od pet godina, pa se
istaknuti prigovor zastare smatra neosnovanim.

19. Stoga je tuženik tužitelju za razdoblje od 1.prosinca 2015. do 31. siječnja 2017.,
bio dužan isplatiti razliku manje isplaćene bruto naknade plaće u ukupnom iznosu od
zatraženih 974,51 eura, koju visinu tužbenog zahtjeva je tužitelj precizirao sukladno
obračunu tuženika, a tuženik nije imao prigovora, radi čega se tužbeni zahtjev
tužitelja za isplatom razlike plaće u utuženom razdoblju i po visini ukazuje
osnovanim.

20.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom
odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 , 78/15,
114/22., Uredba 156/22) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa
do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14), izuzev kamate na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom
postupku („NN“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,
02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN“ br. 69/93., 87/93., 16/94.,
11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popis
parničnog troška. Tužitelju je priznat trošak: za sastav tužbe – 75 bodova, sastav
podneska od 15. veljače 2021., 19. veljače 2022. – za svaki po 75 bodova, za
zastupanje na ročištu od 2. lipnja 2022. i 10. listopada 2022.– za svaki po 75 bodova,
za pristup ročištu za objavu presude – 37,5 bodova, što sve zbrojeno iznosi bodova
412,5 (vrijednost 1 boda = 1,99 eura) što daje iznos od 820,87 eura, uvećano za 25%
PDV, daje ukupno obistinjen trošak tužitelju u iznosu od 1.026,08 eura(7.730,99 kn) .

U Splitu, 2. veljače 2023.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana
dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u
dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.