Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu
ex vojarna“sv. Križ“, Dračevac
Poslovni broj: Povrv-1227/2020
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari
tužitelja Komunalno društvo „G.“ d.o.o. S., , OIB:
… zastupano po direktoru M. Š., a ova po punomoćnicima
odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. R. i I. R. iz
S. protiv tuženika F. R. OIB: …. iz S., , zastupan po punomoćniku R. V., odvjetnik u S., radi isplate,
nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 26. siječnja 2023. u
prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 2. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
I. Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog
bilježnika D. M. poslovni broj Ovrv-63/18 od 8.veljače 2018. kojim se
nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 539,45 EUR/ 4.064,50 kuna zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 53,95 EUR/406,45 kune od
21.01.2017. pa do isplate, od 53,95 EUR/ 406,45 kune od 21.02.2017. od 53,95
EUR/ 406,45 kune od 21.03.2017 pa do isplate, od 53,95 EUR/ 406,45 kune od
21.04.2017. pa do isplate, od 53,95 EUR/ 406,45 kune od 21.05.2017. pa do isplate,
od 53,95 EUR/406,45 kune od 21.06.2017. pa do isplate, od 53,95 EUR/ 406,45
kune od 19.07.2017. pa do isplate, od 53,95 EUR/ 406,45 kune od 19.08.2017. pa do
isplate, od 53,95 EUR/ 406,45 kune od 19.09.2017. pa do isplate, od 53,95 EUR/
406,45 kune od 19.10.2017. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se obračunava do
31.prosinca 2022. primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od
1.siječnja 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana, kao i u dijelu kojim je
naloženu tuženiku naknaditi tužitelju ovršni trošak u iznosu od 7,96 EUR/ 60,00 kuna
sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od presuđenja pa do isplate,
sve u roku od 8 dana.
II. Ukida se djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D.
M. poslovni broj Ovrv-63/18 od 8.veljače 2018. kojim se nalaže tuženiku
platiti tužitelju iznos od 358,06 EUR/ 2.697,78 kuna zajedno sa zakonskom zateznom
kamatom koja teče na iznos od 59,68 EUR/449,63 kune od 09.07.2016. pa do
isplate, od 59,68 EUR/ 449,63 kune od 09.08.2016. pa do isplate, od 59,68
EUR/449,63 kune od 09.09.2016.pa do isplate, od 59,68 EUR/ 449,63 kune od
09.10.2016. pa do isplate, od 59,68 EUR/ 449,63 kune od 09.11.2016 pa do isplate,
od 59,68 EUR/ 449,63 kune od 09.12.2016. te u dijelu kojim je naloženo tuženiku
naknaditi tužitelju ovršni trošak u iznosu od 190,00 kuna sa zakonskom zateznom
kamatom tekućom na taj iznos od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, te se u
tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.065,72 EUR/ 8.029,68 kuna, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kod javnog bilježnika D. M. iz S. podnio ovršni prijedlog
kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od
tuženika isplatu iznosa od 6.762,28 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim
na pojedinačne iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, zajedno
sa troškovima ovršnog postupka te pripadajućim kamatama te je javni bilježnik donio
rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-63/2018 od 8.veljače 2018.
Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor
pobijajući isto u cijelosti, te navodeći da nije dužan platiti utuženi iznos jer da nije
jasno na što se odnosi predmetno potraživanje.
2. Sud je stoga temeljem odredbe čl. 54 („Narodne Novine“ broj 57/96, 29/99,
173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 112/12, 25/13 i 93/14; dalje OZ) stavio
izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-63/2018 od 8.veljače 2018. u dijelu
kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, te je određeno da će se
postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv
platnog naloga.
3. Sud je tijekom dokaznog postupka izveo dokaz uvidom u izvod iz poslovnih knjiga,
izvadak iz zemljišne knjige, račune sa specifikacijom usluga za utuženo razdoblje,
Opće uvjete isporuke, Cjenik odvoza i zbrinjavanja otpada, rješenje o te ostalu
dokumentaciju dostavljenu po strankama pa je temeljem tako provedenog dokaznog
postupka sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“
broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08,
57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) sud utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično
osnovan.
4. U ovom postupku donijeta je prvostupanjska presuda broj P-1120/2018 ukinuta rješenjem Gž-241/2020 Županijskog suda u V. G..
5. Predmet ovog postupka je potraživanje tužitelja koje se temelji na obvezi plaćanja
usluge skupljanja i odvoza otpada na adresi tuženika u utuženom razdoblju od srpnja
2016. do listopada 2017.
6. Nije sporno da je tuženik vlasnik predmetne „vile K.“ na adresi, u uvali
S. na otoku B., koja se sastoji od jednog stambenog prostora i sedam
apartmana, te pomoćnih objekata ( garaža, bazen).
7. Tuženik osporava osnov potraživanja tužitelja navodeći da ne koristi predmetnu
nekretninu osim u ljetnim mjesecima, slijedom čega da isti nije u obvezi podmiriti
predmetnu tražbinu jer ista nije u skladu sa Naputkom Ministarstva Okoliša i
prostornog uređenja sukladno kojem obveznik je dužan plaćati naknadu za otpad po
načelu „onečiščivać plaća“ a kako da isti ne koristi nekretninu tijekom cijele godine to
da isti nije dužan plaćati predmetnu naknadu za sve mjesece u godini već samo za
srpanj i kolovoz.
8. Tužitelj je naveo da je obračunao naknadu tuženiku sukladno Cjeniku i to 0,2183
kn /litri uvećano za paušal od 35,00 kuna za svih sedam nekretnina u vlasništvu
tuženika.
9. Sukladno odredbi čl. 5 Općih uvjeta isporuke ugovor o korištenju komunalne
usluge zaključuje se na neodređeno vrijeme. Sukladno stavku 2) korisnik usluge
može otkazati ugovor o korištenju komunalne usluge zbog preseljenja, prestanka
korištenja stana ili poslovnog prostora uz otkazni rok od 30 dana.
10. Odredbom iz 22. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj
36/95,70/97,128/99,57/00,129/00,59/01,26/03,82/04,110/04,178/04,38/09,79/09,153/
09,49/1184/11,144/12,94/13,153/13,147/14 i 36/15) propisano je kako komunalnu
naknadu plaćaju vlasnici, odnosno korisnici stambenog prostora, poslovnog prostora,
garažnog prostora, građevnog zemljišta koje služi u svrhu obavljanja poslovne
djelatnosti te neizgrađenog građevnog zemljišta, a sukladno odredbi čl. 4 istog
Zakona propisano je da, između ostalih, komunalnu djelatnost obavlja trgovačko
društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave. Sukladno odredbi čl. 23. istog
Zakona propisano je da jedinica lokalne samouprave donosi odluku o komunalnoj
naknadi kojom se između ostalih utvrđuju opći uvjeti i razlozi zbog kojih se u
pojedinim slučajevima može odobriti potpuno ili djelomično oslobođenje od plaćanja
komunalne naknade.
11. Nije sporno da je tuženik obavještavao tužitelja o prestanku korištenja objekta
2012. te da je tužitelj zahtijevao da se dostavi dokaz na okolnost isključivog
korištenja objekta tijekom srpnja, kolovoza i rujna.
12. U konkretnom slučaju, iz dostavljenog Cjenika odvoza i zbrinjavanja komunalnog
otpada proizlazi da domaćinstva do 70 m2 plaćaju paušal u iznosu od 35,00 kuna po
metru kvadratnom metru, a domaćinstva preko 780 m2 do 250 m2 plaćaju po
volumenu otpada odnosno 0,2183 po litri. Nadalje, iz podneska tužitelja od 9.siječnja
2019. proizlazi da tuženik tijekom cijele godine, a naročito ljeti iznajmljuje apartmane,
dok tuženik tvrdi da iste iznajmljuje samo tijekom ljetnih mjeseci.
13. Između stranaka je sporno je li tuženik u obvezi plaćati odvoz komunalnog
otpada za mjesece kada prema njegovoj tvrdnji ne koristi prostor u svom vlasništvu
te je sporan obračun odnosno visina tražbine.
14. Sukladno čl. 2. OU isporučitelj komunalne usluge je komunalno društvo G. d.o.o. Supetar, a korisnik usluge su pravne i fizičke osobe, vlasnici ili korisnici
nekretnina kada je vlasnik obvezu plaćanja prenio na korisnika nekretnine, koji
stvaraju komunalni otpad odnosno otpad sličan komunalnom otpadu.
15. Nadalje, sukladno čl. 4. korisnik usluge dužan je podnijeti obavijest o početku
korištenja komunalne usluge te će isporučitelj i korisnik zaključiti ugovor o korištenju
komunalne usluge, koji se sukladno čl. 5 OU zaključuje na neodređeno vrijeme, a
korisnik može otkazati ugovor zbog preseljenja, prestanka korištenja stana ili
poslovnog prostora. Ugovor Općih uvjeta isporuke komunalnih usluga skupljanja i
odvoza komunalnog otpada.
16. Iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je tuženik vlasnik zgrade i
dvorišta mješovite namjene ukupne površine 1036 m2, od čega su apartman oznake
AP-PR površine 30.22 m2, apartman oznake AP2-PR površine 43,40 m2, apartman
AP3-PR površine 50,44 m2, apartman oznake AP4-1.K površine 30,22 m2, apartman
oznake AP5-1.K površine 66,65 m2, apartman oznake AP6-1.K površine 28,33 m2,
apartman AP7-1.K. površine 24,50 m2 te stan oznake S1-2.K površine 112,50 m2.
17. Iz dostavljenih računa proizlazi da je tuženik za mjesec srpanj do prosinca 2016.
dužan platiti iznos od 449,63 kune, a u specifikaciji se navodi da račun čine paušal (
7,00 kuna po metru kvadratnom) odnosno iznos od 245,00 kuna i 114,70 kuna (
0,2183 po litri otpada) sve uvećano za PDV 25%. Nadalje, u računima mjesece
siječanj do listopada 2017. računi iznose 406,45 kuna, a u specifikaciji se navodi da
račun čine paušal ( 7,00 kuna po metru kvadratnom) odnosno iznos od 245,00 kuna i
114,70 kuna ( 0,2183 po litri otpada) sve uvećano za PDV 13%.
18. Iz navedenih računa proizlazi da je tužitelj obračunavao tuženiku paušal od 35 kn/m2 za nekretnine do 70 m2 odnosno 0,2183 po litri otpada za stan površine 112 m2.
19. Naime, iz čl. 14. OU proizlazi da obračunska jedinica za plaćanje usluga
skupljanja, odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada iz kućanstva na području grada
Supetra je volumen otpada, a osnovni element utvrđivanja volumena otpada kao
kriterija količine otpada predstavlja izmjerena količina komunalnog otpada na
odlagalištu, broj stanovnika obuhvaćenih odvozom komunalnog otpada, volumen
dnevno proizvedenog otpada po stanovniku, količina usluge u obliku broja odvoza i
površina nekretnine obuhvaćene uslugom. Nadalje, površina nekretnine utvrđuje se
iz dokumentacije ( lokacijska, građevinska ili uporabna dozvola, kupoprodajni ugovor,
ugovor o najmu ili zakupu te rješenja o visini komunalne naknade ili drugog
dokumenta iz kojeg je vidljiva površina nekretnine.
20. Nadalje, sukladno čl. 16 OU na obračun komunalne usluge korisnik usluge ima
pravo prigovora u roku od 8 dana od ispostave računa, u protivnom se smatra da je
obračun bio u redu.
21. Tuženik je dopisom od 26.travnja 2012. obavijestio tužitelja da objekt koristi
povremeno tijekom srpnja i kolovoza te da pruža ugostiteljske usluge tijekom tog
perioda.
22. Osim toga, navodi da je odlukom Državnog inspektorata poništeno rješenje
Državnog inspektorata Područna jedinica S., Klasa: UP/I-050-02/13-01/4 od
15.veljače 2013. nakon što je utvrđeno da je tuženik u svojim objektima boravio samo
tijekom određenog vremena odnosno tijekom srpnja i kolovoza to je sukladno odredbi
čl. 2. stavak 1 naprijed citiranog Naputka o načinu izračuna naknade gospodarenja
komunalnim otpadom ( "Narodne novine" broj 129/11 i 137/11) dužan platiti troškove
gospodarenja otpadom koji između ostalog uključuju troškove prijevoza otpada i to
samo za otpad koji je predao, dakle, sukladno načelu " onečišćivač plaća".
23. Nadalje, iz dopisa upućenog Udruzi za zaštitu potrošača " Dalmatinski potrošač "-
S. proizlazi da člankom 17. Zakona o otpadu ("Narodne novine" broj 178/04,
111/06, 60/08 i 87/09) propisano je da se troškovi gospodarenja komunalnim
otpadom obračunavaju prema kriteriju količine i svojstvu otpada uz primjenu načela "
onečišćivač plaća" pri čemu se kao kriterij količine može primijeniti jedinica mase ili
volumen otpada ili broj članova kućanstva, sukladno odluci tijela lokalne samouprave.
Nadalje, primjenom Zakona o zaštiti okoliša (" Narodne novine" broj 110/07)
propisanog načela "onečišćivač plaća" podrazumijeva da troškovi gospodarenja
komunalnim otpadom koje snosi onečišćivač moraju biti razmjerni količini
komunalnog otpada kojeg predaje ovlaštenoj osobi ovlaštenoj za gospodarenje
takvom vrstom otpada, stoga i iznos naknade koju plaća obveznik plaćanja naknade
mora biti razmjeran količini predanog otpada. Detaljna razrada Zakonom propisanih
modela izračuna naknade gospodarenja komunalnim otpadom propisana je
Naputkom o načinu izračuna naknade gospodarenja komunalnim otpadom. Stoga je
tijelo nadležno za gospodarenje otpadom dužno predmetnu naknadu izračunati
sukladno odredbama gore navedenih propisa.
24. Zakonom o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 94/13, dalje:
ZOGO) propisano je da korisnik usluge plaća naknadu razmjerno količini predanog
otpada u obračunskom razdoblju pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom
razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja
spremnika.
25. Prema odredbi čl. 33. st. 1, 2, 3, 4, 5. i 10. ZOGO propisano je da je davatelj
usluge prikupljanja mješovitog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada dužan
obračunati cijenu predmetne usluge na način kako se osigurava primjena načela
„onečišćivač plaća“ ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvaliteta
pružanja usluge sukladno odredbama Zakona, Uredbe iz čl. 29. st. 10. Zakona i
Odluke iz čl. 30. st. 7. ovog Zakona, da je davatelj usluge dužan korisniku usluga
obračunavati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ovog Zakona razmjerno količini
predanoga otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u
obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj
pražnjenja spremnika sukladno odluci iz čl. 30. st. 7. tog Zakona; da je davatelj
usluge dužan voditi evidenciju o količini predanog otpada, te da je dužan u jediničnu
cijenu usluge uključiti troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada,
troškova prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane
uredbom iz čl. 29. st. 10. Zakona; da davatelj usluge sukladno st. 1, 2. i 4. tog članka
Uredbe iz čl. 29. st. 10. Zakona i odluke iz čl. 30. st. 7. Zakona, cjenikom određuje
visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada, te je
propisano da se na javne usluge prikupljanja i odvoza komunalnog i biorazgradivog
otpada primjenjuju odredbe o javnim uslugama iz Zakona kojim se uređuje zaštita
potrošača. Prema čl. 30. st. 20. ZOGO način i uvijete obračuna i strukturu cijene
javne usluge prikupljanja i odvožnje mješovitog komunalnog i biorazgradivog otpada
propisuje Vlada Uredbom iz čl. 29. st. 10. tog Zakona.
26. Međutim, utvrđivanje cijene odnosno cjenika, iz čl. 33. st. 5. ZOGO-a te
donošenje odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja mješovitog i
biorazgradivog komunalnog otpada, sukladno čl. 30. st. 7. ZOGO, vezano je uz
donošenje Uredbe od strane Vlade Republike Hrvatske, sukladno čl. 29. st. 10.
ZOGO.
27. U prijelaznim i završnim odredbama ZOGO zakonodavac je odredio uvjete i
rokove u kojima su jedinice lokalne samouprave odnosno davatelji javne usluge
prikupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada dužni uskladiti svoje akte i svoja
poslovanja s odredbama ovog Zakona.
28. Odredbom čl. 179. st. 5, 6. i 8. ZOGO u kojem je propisano da su jedinice lokalne
samouprave dužne donijeti odluke iz čl. 30. st. 7. tog Zakona u roku od tri mjeseca od
dana stupanja na snagu Uredbe iz čl. 29. st. 10. ovog Zakona, te u istom roku
uskladiti poslovanje davatelja usluge zbrinjavanja komunalnog i biorazgradivog
otpada sa odredbama ovog Zakona, kao i uskladiti odluke o komunalnom redu
donesene na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu, u dijelu koji se odnosi na
sakupljanje, odvoz i postupanje sa sakupljenim komunalnim otpadom s odredbama
ovog Zakona i Uredbe iz čl. 29. st. 10. Zakona.
29. Navedenu Uredbu o gospodarenju komunalnim otpadom, Vlada Republike
Hrvatske donijela je 26. svibnja 2017., a ona je stupila na snagu 1. studenog 2017.
(nakon donošenja pobijane presude).
30. Odredbom čl. 187. st. 3. ZOGO propisano je da cjenici za komunalne usluge
doneseni na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu u odnosu na komunalnu
djelatnost održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na sakupljanje i odvoz
komunalnog otpada na određena odlagališta i komunalnu djelatnost odlaganja
komunalnog otpada važe do primjene cjenika iz čl. 33. st. 5. ZOGO-a, a Odluka o
obveznom korištenju komunalne usluge održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na
sakupljanje i odvoz komunalnog otpada donesena na temelju Zakona o komunalnom
gospodarstvu primjenjuje se do donošenja odluke o pružanju javnih usluga za
prikupljanje mješovitog i biorazgradivog komunalnog otpada iz čl. 30. st. 7. tog
Zakona.
31. Imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 179. st. 5, 6. i 8. i čl. 187. st. 3. ZOGO, a isto
tako da je Uredba stupila na snagu 1. studenog 2017., proizlazi da jedinice lokalne
samouprave sve do 1. veljače 2018. nisu u obvezi donijeti odluku o načinu pružanja
javne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada iz čl. 30. st. 7. tog Zakona
odnosno da davatelji ove javne usluge nisu u obvezi donijeti cjenike sukladno čl. 33.
st. 5. tog Zakona te da se naplata skupljenog i odvezenog komunalnog otpada može
vršiti prema cjenicima za komunalnu uslugu donesenu temeljem Zakona o
komunalnom gospodarstvu i odlukama o obveznom korištenju komunalnih usluga
održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na sakupljanje i odvoz komunalnog otpada.
Slijedom navedenog, a obzirom da tužitelj potražuje isplatu za pružene komunalne
usluge prikupljanja i odvoza otpada za razdoblje od srpnja 2016. do listopada 2017.
kada je na snazi bio Cjenik iz 2010., to je temelj za obračun utuženog potraživanja
upravo Cjenik iz 2010. Slijedom navedenog, sasvim je nejasno obrazloženje suda
prvog stupnja da je na tužitelju bio teret dokaza na okolnosti parametara koje je
tužitelj koristio pri sastavljanju predmetnih računa, a koji da u ovom postupku nisu
nedvojbeno utvrđeni jer da je u spis dostavljen Cjenik iz 2010., a da se utužena tražbina odnosi na razdoblje iz 2016/2017.
32. U konkretnom slučaju, tužitelj je bio dužan dokazati pružanje usluge tuženiku, a
što je tuženik samo paušalno osporio navodeći da nekretninu koristi samo ljeti, te nije
dostavio dokaz da se doista radi o nenastanjenoj nekretnini u kojoj nitko ne boravi niti
koristi uslugu tužitelja tijekom zimskih mjeseci. Naime, da je tuženiku namjera
izbjegavanje plaćanja bilo kakve usluge tužitelju proizlazi i iz toga što isti nije platio
uslugu sakupljanja i odvoženja otpada niti za ljetne mjesece u kojima je nesporno
koristio usluge odvoženja otpada koje je nesporno uredno pružao tužitelj te iste
nastavio pružati i naplaćivati tijekom cijele godine jer tuženik nijednim relevantnim
dokazom ( stanje brojila za struju i vodu) nije dokazao da ne koristi predmetnu
nekretninu inače podobnu za stanovanje niti je ikada prigovorio kvaliteti pružene
usluge tužitelja iz čega proizlazi da tužitelj istu uredno ispunjava te ima pravo istu i
naplatiti.
33. Sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj:
94/13 i 73/17) a u svezi Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19.
studenog1008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (Službeni list
Europske unije EL 312/12 od 22. studenog 2008.) primjenjuje kod plaćanja navedene
usluge načelo „onečišćivač plaća“, te samo proizvođač otpada odnosno posjednik
istog snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, te nije moguće naplatiti uslugu od
onih vlasnika nekretnine kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba
koje nisu onečišćivači (isti stav proizlazi i iz zaključka sa sastanka Vrhovnog suda
Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog
04. prosinca 2017. u Zagrebu i izraženog pod brojem Su-IV-204/17-5), a u
konkretnom slučaju tuženik je utvrđen onečišćivačem kao vlasnik i posjednik
predmetne nekretnine pa time i posjednikom otpada slijedom čega je tuženika valjalo
obvezati na plaćanje utuženog iznosa sukladno potraživanju tužitelja koji je visinu
svoje tražbine dokazao dostavljenim računima.
34. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja reći da se u konkretnom slučaju
primjenjuje odredba čl. 232 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj
35/05 i 41/08; dalje ZOO) sukladno kojoj tražbina naknade za isporučenu električnu i
toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i održavanje čistoće, kad je
isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva zastarijevaju za jednu
godinu. Nadalje, sukladno odredbi čl. 214. ZOO zastara nastupa kad protekne
zakonom određeno vrijeme u kojem vjerovnik je mogao zahtijevati ispunjenje obveze,
a sukladno odredbi čl. 215 ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je
vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a sukladno odredbi čl. 216 ZOO
zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Uvidom u
karticu salda konta utvrđeno je da najstarije potraživanje tužitelja dospijeva dana
9.srpnja 2016. dok je ovršni prijedlog podnesen 19.siječnja 2018. to su sva
potraživanja dospjela prije 19.siječnja 2017. sukladno odredbi čl. 232.ZOO u zastari,
pa tako i predmetno potraživanje tužitelja, slijedom čega je djelomično osnovan
prigovor zastare u odnosu na potraživanja koja su dospijevala od 9.srpnja 2016. do
9.prosinca 2016. te je u tom dijelu tužba podnesena izvan zastarnog roka, a osnovan
prigovor zastare tuženika, zbog čega je sukladno odredbi čl. 451.st.3 ZPP-a
odlučeno kao pod točkom I i II izreke.
35. Ovršni trošak održan je na snazi u točki I izreke sukladno odredbi čl. 451.st.3
ZPP-a, a odnosi se na trošak javnog bilježnika sukladno odredbi čl. 6 Pravilnika o
nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ( Narodne
novine, br. 57/96,29/99,42/00, 133/03, 194/03, 151/04 i 88/05), sud je priznao
tužitelju trošak javnobilježničke nagrade za prijedlog i rješenje za ovrhu u iznosu od
80,00 kuna uvećano za PDV 25 % u iznosu od 20,00 kuna, što sveukupno iznosi
100,00 kuna, dok nije održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u
odnosu na zatraženi nastali trošak dostave rješenja o ovrsi niti materijalni trošak u
ukupnom iznosu od 75,00 kuna jer su isti uračunati u trošak javnobilježničke
nagrade. Nadalje, platni nalog nije održan na snazi u odnosu na predvidive troškove
tužitelja (potvrda pravomoćnosti i ovršnosti) te trošak dostave javnog bilježnika u
sveukupnom iznosu od 75,00 kuna pa je sud u odnosu na iste ukinuo platni nalog jer
isti nisu niti nastali do trenutka donošenja rješenja o ovrsi obzirom je izjavljen
prigovor protiv rješenja o ovrsi, nakon čega je sud rješenje o ovrsi stavio izvan snage,
slijedom čega isto nije postalo niti pravomoćno niti ovršno, slijedom čega nije bio
potreban niti trošak dostave javnog bilježnika, te je odlučeno kao pod točkom II
izreke. Obzirom na djelomičan uspjeh tužitelja u sporu ( 60%) uzimajući u obzir
uspjeh u osnovu 100 % te u visini 60 % te uspjeh tuženika u iznosu 40 % trošak
ovrhe iznosi 60,00 kuna odnosno 7,96 EUR.
36. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl.155.
ZPP-a, odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku
sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14) slijedom čega je priznat trošak
sastava podneska od 8.siječnja 2019. 75 bodova, zastupanje na ročištu od
28.siječnja 2019. 75 bodova, sastav podneska od 2.svibnja 2019. 75 bodova,
zastupanje na ročištu od 14.listopada 2019. 75 bodova, sastav žalbe od 16.studenog
2019. 93,75 bodova, pristojba žalbe 375,00 kuna, sastav podneska od 30.ožujka
2021. 75 bodova, podneska od 12.svibnja 2021. 75 bodova, zastupanje na ročištu
od 8.lipnja 2021. 75 bodova te ročištu od 26.siječnja 2023. 75 bodova odnosno
sveukupno 693,75 bodova, pomnoženo sa vrijednosti boda jednakoj 15,00 kuna (
Tbr. 50) odnosno sveukupno 10.406,25 kuna uvećano za PDV (25%) u iznosu od
2.601,56 kuna što sveukupno iznosi 13.007,81 kuna, te uvećano za trošak sudske
pristojbe na žalbu u iznosu od 375,00 kuna sveukupno iznosi 13.382,81 kuna/
1.776,20 EUR, obzirom na djelomičan uspjeh tužitelja u sporu 60 % iznosi 8.029,68
kuna/ 1.065,72 EUR.
37. Slijedom gore navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Split, 2.veljače 2023.
Sutkinja
Maja Anušić v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana putem
ovog suda za Županijski sud, pisanim putem u četiri istovjetna primjerka.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st.2 t.1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog
pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 st. 1 ZPP-a)
Dna:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku
- spis