- 1 -              Poslovni broj: Usž-4244/22-4

Poslovni broj: Usž-4244/22-4

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidija Rostaš, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanše Turić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika - specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja M. d.d. R., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva B., D., V., odvjetnici u Z., protiv tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u P., P., radi utvrđivanja neprocijenjene imovine u postupku pretvorbe društvenog poduzeća, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 6 UsI-96/2022-11 od 8. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 6 UsI-96/2022-11 od 8. rujna 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Centra za restrukturiranje i prodaju od 14. prosinca 2021. kojim je utvrđeno da se nekretnine oznake kčbr. 10084/12, 10084/13, 10084/15, 10084/16, 3063/5, 8410/1, 9317/1 i 9317/2 sve k.o. R. i dio nekretnine oznake kčbr. 10084/7, 3146/Z i 3315/Z sve k.o. R­., nisu procijenjene, niti uključena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća M. s.p.o. R.

2.              Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu:  ZUS).

3.              U žalbi u bitnome ponavlja tužbene navode. Ističe da i tuženik i prvostupanjski sud pogrešno shvaćanju i primjenjuju odredbe mjerodavnog propisa konkretno Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ 94/13., 18716., 89/17., 52/18., 112/18. – dalje u tekstu: Zakon). Ističe da je navedeni Zakon izrijekom stavio u nadležnost tuženiku da u okviru javne ovlasti u upravnom postupku utvrđuje procijenjenu i neprocijenjenu imovinu u postupku pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća. Navodi da tuženik u osporenom rješenju i prvostupanjski sud u osporenoj presudi navedenu zakonsku ovlast tumače kao temelj za donošenje pojedinačnog upravnog akta kojim se utvrđuje je li neka imovina bila procijenjena ili nije bila procijenjena u postupku pretvorbe i privatizacije. Ističe da pojmovi procijenjena imovina i neprocijenjena imovina su zakonom definirani i predstavljaju pravni status neke imovine. S druge strane utvrđenje da neka imovina je ili nije procijenjena u postupku pretvorbe je činjenično pitanje, koje se iscrpljuje u poslovnom odgovoru je li određena imovina ljudskom radnjom bila uvrštena u elaborat prilikom pretvorbe te je li uslijed takve ljudske radnje bila procijenjena ili nije procijenjena u vrijeme pretvorbe. Dakle, jedno je sadašnji pravni status, a drugo je utvrđenje je li nekad u prošlosti došlo do neke ljudske radnje. Smatra da je prvostupanjsku presudu sud utemeljio na propisu koji se sasvim očito ne može primijeniti u ovom slučaju. Navodi da, iako je prvostupanjski sud bio svjestan da treba primijeniti odredbu Zakona o upravljanju iz 2013. godine, prvostupanjski sud je bez ikakvog obrazloženja odlučio da će te odredbe primjenjivati uzimajući u obzir odredbe novog zakona koje nije mjerodavno za ovaj predmet. Isto tako smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zauzeo stav da tuženik nije bio dužan provjeriti jesu li ispunjene zakonske pretpostavke propisane da bi neka imovina mogla imati status neprocijenjene imovine. Ističe da tužitelj u tužbi posebno problematizira činjenicu da je osporeno rješenje doneseno na način da tuženik uopće nije utvrdio predstavljaju li sporne nekretnine vrstu nekretnina (npr. građevinsko zemljište) koja može imati svojstvo neprocijenjene imovine ili se radi o nekretninama koje po svojoj naravi (npr. pomorsko dobro, poljoprivredno zemljište) ne mogu imati svojstvo neprocijenjene imovine prema zakonskoj definiciji. Navodi da se prvostupanjski sud uopće nije osvrnuo na tvrdnju tužitelja kako nekretnine oznake kčbr. 3315/Z i kčbr. 3146/Z mogu jedino u cijelosti biti uključene u vrijednost društvenog kapitala. S obzirom na sve navedeno detaljno ponavljajući tužbene navode predlaže da prvostupanjsku presudu Visoki upravni sud poništi i naloži tuženiku naknadu tužitelju svih troškova postupka odnosno da barem ukine presudu i barem vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužitelj samo citira i po svom nahođenju tumači pojedine odredbe zakona. Naime, odredbom članka 28. stavka 9. Zakona, između ostalog, propisano je da centar u upravnom postupku utvrđuje procijenjenu i neprocijenjenu imovinu u postupku pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća.  Navodi da je predmet upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu bio utvrditi jesu li sporne nekretnine procijenjene ili nisu procijenjene u postupku pretvorbe društvenog poduzeća M. s.p.o. R., a ne utvrđivati pravni status predmetnih nekretnina niti ulaziti u imovinsko pravne odnose. Smatra da su također pogrešni navodi tužitelja da se na ovaj postupak primjenjuje Zakon o upravljanju iz 2013., a ne novi Zakon. Navedeno je jasno obrazloženo u obrazloženju pobijanog rješenja stoga se ponavlja da je tuženik na zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u P. od 26. veljače 2018. sukladno članku 28. stavku 9. i članku 66. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske pokrenuo postupak utvrđivanja neprocijenjene imovine nekretnine u postupku pretvorbe društvenog poduzeća M. s.p.o. R. Dana 14. lipnja 2018. stupio je na snagu Zakon o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“ 52/18.) koji propisuje da će se postupci započeti po odredbama Zakona o upravljanju imovinom („Narodne novine“ 145/10. i 70/12.) i Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ 94/13., 18/16., 89/17.) dovršiti po odredbama tih zakona, ako podnositelj zahtjeva u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu tog Zakona podnese prijedlog na temelju kojeg se postupak može nastaviti, a da će se u suprotnom obustaviti. Podnositelj zahtjeva je u zakonskom roku podneskom od 12. rujna 2018. dostavio prijedlog sukladno članku 64. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“ 52/18.) za nastavkom predmetnog postupka sukladno odredbama Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske. Ističe da tužitelj neistinito navodi da je u uvjerenju tuženika od 15. prosinca 2014. je izrekom utvrđeno da su kčbr. 3315/Z i kčbr. 3146/Z bile uključene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća M. s.p.o. R. U uvjerenju tuženika od 15. prosinca 2014., a koje je izdano na zahtjev društva M. d.d. R. navodi se da je u vrijednost društvenog kapitala uključeno ulaganje u pomorsko dobro u protuvrijednosti objekata sagrađenih na neprocijenjenom zemljištu i to: 1. tehnička zgrada uz novu hladnjaču sagrađena na č.zgr. 3315/Z zk.ul. 8548 k.o. R., 2. vodovodna pumpna stanica, sagrađena na č.zgr. 3146/Z i č.zgr. 3466/Z obje zk.ul. 8548 k.o. R., 3. nova hladnjača sagrađena na kčbr. 4071/Z zk.ul. 7087 k.o. R. Stoga je razvidno da zemljište oznake kčbr. 3315/Z i kčbr. 3146/Z sve k.o. R. nije procijenjeno u postupku pretvorbe predmetnog poduzeća već da je u procjenu vrijednosti društvenog kapitala uključeno samo ulaganje u protuvrijednosti objekta. Presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-640/19 od 10. rujna 2020. na koju se tužitelj poziva u tužbi, pa i u žalbi protiv presude upravo potvrđuje činjenicu da su i upravni sudovi zauzeli stav da predmet postupka sukladno članku 28. stavku 9. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske nije utvrđenje prava vlasništva na nekretninama odnosno rješavanja vlasničkopravnog statusa nekretnina već je predmet postupka utvrditi da li su nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe, a ne ispitivati da li su nekretnine trebale ili nisu trebale biti procijenjene u vrijednost društvenog kapitala. Predlaže da se žalba odbije i potvrdi presuda prvostupanjskog suda.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Suprotno tvrdnji tužitelja upravni sud u tijeku spora pravilno je primijenio odredbe ZUS-a stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka.

7.              Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uz činjenice koje je sam utvrdio uzeo u obzir i činjenice koje su utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a).

8.              Iz spisa proizlazi da je osporeno rješenje donijeto na temelju zahtjeva Općinskog državnog odvjetništva u P. od 28. veljače 2018. koji je podnesen na temelju članka 28. stavka 9. i članka 66.  Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ 94/13., 18/16., 89/17.), a nastavljenog po prijedlogu podnositelja od 12. rujna 2018. za nastavkom postupka u smislu članka 64. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“ 52/18.) u provedenom postupku tuženik je činjenično stanje utvrdio na temelju uvida u svoju evidenciju i to elaborata o pretvorbi društvenog poduzeća M. s.p.o. R. te na temelju tog elaborata izdao isprave i to rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 6. travnja 1998., zaključak Hrvatskog fonda za privatizaciju od 30. prosinca 2014., zaključak Hrvatskog fonda za privatizaciju od 19. siječnja 2005., uvjerenje tuženika od 15. prosinca 2014. Prema ocjeni i ovog Suda te isprave predstavljaju jedine relevantne isprave i dokaze temeljem kojih se može donijeti odluka o procijenjenoj ili neprocijenjenoj imovini te je pravilno utvrđeno da nekretnine navedene u izreci osporenog rješenja, a na kojima je prednik tužitelja imao pravo korištenja upravljanja ili raspolaganja nisu procijenjene niti uključene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća M. s.p.o. R.

9.              S obzirom na navedeno pravilno je utvrđeno, što proizlazi i iz uvjerenja tuženika klasa: 943-01/14-02/578, urbroj: 360-03/02-2014-3 od 15. prosinca 2014., a u kojem se utvrđuje da je u vrijednost temeljenog kapitala uključeno ulaganje na navedenim česticama kao neprocijenjenom zemljištu. Slijedom navedenog budući da navedene čestice nisu procijenjene niti uključena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća M. s.p.o. R., odnosno, nisu uvjerenjem tuženika ili uvjerenjem odnosno rješenjem pravnih prednika tuženika utvrđene procijenjenim to je pravilno odbijen tužbeni zahtjev protiv rješenja kojim je na temelju članka 28. stavka 9. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom („Narodne novine“ 94/13., 18/16., 89/17.) to pravilno i zakonito utvrđeno.

10.              Pravilno je sud ocijenio da nisu osnovani prigovori tužitelja u pogledu potrebe prekidanja predmetnog upravnog postupka do rješenja prethodnog pitanja granice pomorskog dobra, a kraj činjenice da sporne nekretnine nedvojbeno nisu procijenjene niti uključene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe.

11.              Isto tako nije točan navod da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo budući da je postupak vođene na temelju odredbe članka 28. stavka 9. alineja 1. i članka 65. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinskom u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ 94/13., 18/16., 89/17.), a samo je nastavljen po prijedlogu podnositelja od 12. rujna 2018. za nastavkom postupka u smislu članka 64. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“ 52/18.).

12.              Naime, predmet ovog postupka nije utvrđenje prava vlasništva na nekretninama odnosno rješavanje vlasničkopravnih odnosa i vlasničkopravnog statusa nekretnina već je li nekretnina procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe ili ne. Predmet ovog postupka nije ispitivanje jesu li nekretnine trebale ili nisu biti procijenjene u vrijednost društvenog kapitala.

13.              Prema ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je raspravio sve činjenice na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi svih izvedenih dokaza i njihovom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

14.              Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo te odbio tužbeni zahtjev.

15.              Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavka 1. ZUS-a) na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

16.              Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu 2. veljače 2023.

                                                Predsjednica vijeća:

Lidija Rostaš, v.r.