Poslovni broj 33 Gž-2589/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 33 Gž-2589/2022-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz O., OIB: …, zastupan po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Odvjetničkog društva R. i Partneri, iz O., protiv tuženika R. A. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku B. I., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1983/2019-34 od 20. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 2. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1983/2019-34 od 20. lipnja 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:

 

„ I. Utvrđuju se ništetnima odredbe ugovora o kreditu broj: …, sklopljenog dana 26. lipnja 2007. godine između R. A. d.d. Z., kao Kreditora, i tužitelja D. V. iz O., kao korisnika kredita, koji je potvrđen dana 27. lipnja 2007. godine kod Javnog bilježnika M. B. iz O., broj ovjere OV-20825/07, u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te kojima je ugovoreno plaćanje redovne kamate koja je po navedenom ugovoru promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, odnosno:

- dio odredbe čl. 1. koji glasi: „Kunska protuvrijednost CHF...po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.“

- dio odredbe čl. 2. koji glasi: „...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“ i „...promjenjiva...“

- dio odredbe čl. 7. koji glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.“

 

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., OIB: … da tužitelju V. D. iz O., OIB: …, isplati iznos od 28.204,88 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana uplate pojedine rate pa do isplate i to kako slijedi:

na iznos od 1,91 kn od dana 01.08.2007. g. do isplate,

na iznos od 9,25 kn od dana 31.08.2007. g. do isplate,

na iznos od 68,02 kn od dana 01.12.2007. g. do isplate,

na iznos od 66,96 kn od dana 01.01.2008. g. do isplate,

na iznos od 67,45 kn od dana 01.02.2008. g. do isplate,

na iznos od 67,38 kn od dana 01.03.2008. g. do isplate,

na iznos od 5,25 kn od dana 01.03.2008. g. do isplate,

na iznos od 67,74 kn od dana 01.04.2008. g. do isplate,

na iznos od 29,19 kn od dana 01.04.2008. g. do isplate,

na iznos od 65,32 kn od dana 01.05.2008. g. do isplate,

na iznos od 98,68 kn od dana 01.06.2008. g. do isplate,

na iznos od 98,74 kn od dana 01.07.2008. g. do isplate,

na iznos od 95,81 kn od dana 01.08.2008. g. do isplate,

na iznos od 94,73 kn od dana 01.09.2008. g. do isplate,

na iznos od 94,57 kn od dana 01.10.2008. g. do isplate,

na iznos od 100,96 kn od dana 01.11.2008. g. do isplate

na iznos od 92,02 kn od dana 01.11.2008. g. do isplate

na iznos od 94,62 kn od dana 01.12.2008. g. do isplate,

na iznos od 18,70 kn od dana 01.12.2008. g. do isplate,

na iznos od 99,66 kn od dana 01.01.2009. g. do isplate,

na iznos od 114,92 kn od dana 01.01.2009. g. do isplate,

na iznos od 99,25 kn od dana 01.02.2009. g. do isplate

na iznos od 130,89 kn od dana 01.02.2009. g. do isplate

na iznos od 98,28 kn od dana 01.03.2009. g. do isplate,

na iznos od 138,90 kn od dana 01.03.2009. g. do isplate,

na iznos od 155,85 kn od dana 01.04.2009. g. do isplate

na iznos od 95,75 kn od dana 01.04.2009. g. do isplate

na iznos od 153,96 kn od dana 01.05.2009. g. do isplate,

na iznos od 101,42 kn od dana 01.05.2009. g. do isplate,

na iznos od 148,89 kn od dana 01.06.2009. g. do isplate,

na iznos od 76,22 kn od dana 01.06.2009. g. do isplate,

na iznos od 144,61 kn od dana 01.07.2009. g. do isplate,

na iznos od 58,22 kn od dana 01.07.2009. g. do isplate,

na iznos od 142,90 kn od dana 01.08.2009. g. do isplate,

na iznos od 65,86 kn od dana 01.08.2009. g. do isplate,

na iznos od 141,65 kn od dana 01.09.2009. g. do isplate,

na iznos od 78,85 kn od dana 01.09.2009. g. do isplate,

na iznos od 139,24 kn od dana 01.10.2009 g. do isplate,

na iznos od 80,24 kn od dana 01.10.2009 g. do isplate,

na iznos od 135,87 kn od dana 01.11.2009 g. do isplate

na iznos od 71,74 kn od dana 01.11.2009 g. do isplate

na iznos od 135,38 kn od dana 01.12.2009. g. do isplate,

na iznos od 94,51 kn od dana 01.12.2009. g. do isplate,

na iznos od 134,43 kn od dana 01.01.2010 g. do isplate,

na iznos od 113,33 kn od dana 01.01.2010 g. do isplate,

na iznos od 134,01 kn od dana 01.02.2010. g. do isplate,

na iznos od 139,16 kn od dana 01.02.2010. g. do isplate,

na iznos od 131,01 kn od dana 01.03.2010 g. do isplate,

na iznos od 136,33 kn od dana 01.03.2010 g. do isplate,

na iznos od 131,13 kn od dana 01.04.2010. g. do isplate,

na iznos od 170,70 kn od dana 01.04.2010. g. do isplate,

na iznos od 127,99 kn od dana 01.05.2010 g. do isplate,

na iznos od 167,30 kn od dana 01.05.2010 g. do isplate,

na iznos od 126,28 kn od dana 01.06.2010. g. do isplate,

na iznos od 181,76 kn od dana 01.06.2010. g. do isplate,

na iznos od 131,62 kn od dana 01.07.2010 g. do isplate,

na iznos od 286,79 kn od dana 01.07.2010 g. do isplate,

na iznos od 127,08 kn od dana 01.08.2010. g. do isplate,

na iznos od 268,61 kn od dana 01.08.2010. g. do isplate,

na iznos od 129,00 kn od dana 01.09.2010. g. do isplate,

na iznos od 336,11 kn od dana 01.09.2010. g. do isplate,

na iznos od 124,31 kn od dana 01.10.2010. g. do isplate,

na iznos od 316,81 kn od dana 01.10.2010. g. do isplate,

na iznos od 118,69 kn od dana 01.11.2010. g. do isplate,

na iznos od 283,85 kn od dana 01.11.2010. g. do isplate,

na iznos od 120,94 kn od dana 01.12.2010. g. do isplate,

na iznos od 363,00 kn od dana 01.12.2010. g. do isplate,

na iznos od 124,26 kn od dana 01.01.2011. g. do isplate,

na iznos od 463,22 kn od dana 01.01.2011. g. do isplate,

na iznos od 116,36 kn od dana 01.02.2011. g. do isplate,

na iznos od 397,80 kn od dana 01.02.2011. g. do isplate,

na iznos od 114,57 kn od dana 01.03.2011. g. do isplate,

na iznos od 425,31 kn od dana 01.03.2011. g. do isplate,

na iznos od 109,29 kn od dana 01.04.2011. g. do isplate,

na iznos od 397,88 kn od dana 01.04.2011. g. do isplate,

na iznos od 106,24 kn od dana 01.05.2011. g. do isplate,

na iznos od 406,81 kn od dana 01.05.2011. g. do isplate,

na iznos od 110,33 kn od dana 01.06.2011. g. do isplate,

na iznos od 541,53 kn od dana 01.06.2011. g. do isplate,

na iznos od 107,33 kn od dana 01.07.2011. g. do isplate

na iznos od 558,05 kn od dana 01.07.2011. g. do isplate,

na iznos od 99,39 kn od dana 01.08.2011. g. do isplate,

na iznos od 676,43 kn od dana 01.08.2011. g. do isplate,

na iznos od 93,08 kn od dana 01.09.2011. g. do isplate,

na iznos od 623,32 kn od dana 01.09.2011. g. do isplate,

na iznos od 86,71 kn od dana 01.10.2011. g. do isplate,

na iznos od 564,64 kn od dana 01.10.2011. g. do isplate,

na iznos od 57,98 kn od dana 01.11.2011. g. do isplate,

na iznos od 572,81 kn od dana 01.11.2011. g. do isplate,

na iznos od 55,33 kn od dana 01.12.2011. g. do isplate,

na iznos od 570,48 kn od dana 01.12.2011. g. do isplate,

na iznos od 53,61 kn od dana 01.01.2012. g. do isplate,

na iznos od 603,02 kn od dana 01.01.2012. g. do isplate,

na iznos od 51,69 kn od dana 01.02.2012. g. do isplate,

na iznos od 631,81 kn od dana 01.02.2012. g. do isplate,

na iznos od 49,13 kn od dana 01.03.2012. g. do isplate,

na iznos od 637,97 kn od dana 01.03.2012. g. do isplate,

na iznos od 46,03 kn od dana 01.04.2012. g. do isplate,

na iznos od 622,49 kn od dana 01.04.2012. g. do isplate,

na iznos od 43,62 kn od dana 01.05.2012. g. do isplate,

na iznos od 637,44 kn od dana 01.05.2012. g. do isplate,

na iznos od 41,06 kn od dana 01.06.2012. g. do isplate,

na iznos od 648,59 kn od dana 01.06.2012. g. do isplate,

na iznos od 38,04 kn od dana 01.07.2012. g. do isplate,

na iznos od 637,17 kn od dana 01.07.2012. g. do isplate,

na iznos od 35,34 kn od dana 01.08.2012. g. do isplate,

na iznos od 643,66 kn od dana 01.08.2012. g. do isplate,

na iznos od 32,37 kn od dana 01.09.2012. g. do isplate,

na iznos od 635,80 kn od dana 01.09.2012. g. do isplate,

na iznos od 29,23 kn od dana 01.10.2012. g. do isplate,

na iznos od 615,54 kn od dana 01.10.2012. g. do isplate,

na iznos od 26,75 kn od dana 01.11.2012. g. do isplate,

na iznos od 642,97 kn od dana 01.11.2012. g. do isplate,

na iznos od 24,02 kn od dana 01.12.2012. g. do isplate,

na iznos od 657,67 kn od dana 01.12.2012. g. do isplate,

na iznos od 21,03 kn od dana 01.01.2013. g. do isplate,

na iznos od 652,27 kn od dana 01.01.2013. g. do isplate,

na iznos od 17,70 kn od dana 01.02.2013. g. do isplate,

na iznos od 608,54 kn od dana 01.02.2013. g. do isplate,

na iznos od 15,11 kn od dana 01.03.2013. g. do isplate,

na iznos od 651,11 kn od dana 01.03.2013. g. do isplate,

na iznos od 12,17 kn od dana 01.04.2013. g. do isplate,

na iznos od 657,54 kn od dana 01.04.2013. g. do isplate,

na iznos od 9,10 kn od dana 01.05.2013. g. do isplate,

na iznos od 644,94 kn od dana 01.05.2013. g. do isplate,

na iznos od 5,95 kn od dana 01.06.2013. g. do isplate,

na iznos od 599,35 kn od dana 01.06.2013. g. do isplate,

na iznos od 2,99 kn od dana 01.07.2013 g. do isplate,

na iznos od 602,31 kn od dana 01.07.2013 g. do isplate,

koja kamata se od dospijeća pa do 31.12.2007. računa po stopi iz čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 13.958,13 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 20. lipnja 2022. godine, pa sve do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku dosude troškovi postupka.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2.  toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti ona iz čl. 354. st. 2 t. 11. ZPP na koju se ukazuje u žalbi tuženika. Presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a kako će nastavno biti obrazloženo.

 

6. Nije počinjena niti bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221. ZPP jer je pravilo o teretu dokazivanja pravilno primijenjeno, a u odnosu na primjenjivost presude Visokog trgovačkog suda na konkretni slučaj, kao niti ona u vezi čl. 8. ZPP, budući da su svi provedeni dokazi pravilno ocijenjeni. Time, što nije izveo sve dokaze koje je predložio tuženik, sud nije počinio bitnu povredu odredaba ZPP jer sud odlučuje, prema čl. 220. st. 2. ZPP, koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica.

 

7. U predmetnom postupku tužitelj traži isplatu preplaćenih iznosa po kreditu sklopljenom sa tuženikom, a radi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o promjenjivim kamatama i valutnoj klauzuli u CHF.

 

8. Među strankama nije sporno da je između tuženika kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita, dana 26. lipnja 2007. sklopljen Ugovor o kreditu broj …, solemniziran po javnom bilježniku, na iznos od 19.325,20 CHF u kunskoj protuvrijednosti u kunama s rokom otplate od 72 mjeseca u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, te da je člankom 2. tog Ugovora, ugovorena početna ugovorna kamatna stopa od 5,20% te je određeno da je redovna kamata tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenjiva.

 

9. Tužitelj se pozvao na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 20133. donesenu u postupku protiv ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – saveza, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te koja je kao takva ništava.

 

10. Navedena je presuda potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojom je odbio revizije tuženika, između ostalih i R. d.d., ka neosnovane.

 

11. Iz citirane odluke Vrhovnog suda proizlazi da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu sklapanim u spornom razdoblju koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive jer je na temelju ugovornih odredbi tužitelj kao potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nije mogao procijeniti kolika će kamata biti u budućem kreditnom razdoblju radi čega je ista stopa bila neodređena i neodrediva.

 

12. Radi navedenoga je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena i time ništava u smislu čl. 103. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, dalje: ZOO/91) koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO/05).

 

13. Neosnovano tuženik prigovara, da nije utvrđeno jesu li iste presude primjenjive u konkretnom slučaju budući da prvostupanjski sud obrazlaže da je ovdje tuženica u tom predmetu također tuženik te je istom presudom, i u odnosu na tuženika, utvrđeno da su kamatne stope mijenjane bez ugovorenih parametara jednostranom Odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita, što je imalo a posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost određene ugovorne odredbe, te je u tim presudama utvrđeno da je upravo ovdje tuženica u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 93/03) i to čl. 81., 82. i 90 tog Zakona, u razdoblju od 1.1.2004. do 6.8.2007., te suprotno odredbama ZOO u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., koja povreda traje i nadalje.

 

14. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-7129713 navodi se da se pojedini potrošači u postupku individualne pravne zaštite mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, a što je u skladu s odredbom čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07 i dr., dalje: ZZP) te odluka u tom postupku u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u individualnim postupcima potrošača radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika koje je predmet postupka povodom kolektivne tužbe. Pri tom činjenica, da se tužitelj nije pozvao na naknadu štete, u situaciji kada traži isplatu iznosa koji je tuženica od njega neosnovano naplatila, te time umanjila njegovu imovinu, nije odlučna za primjenu navedenih odredaba niti utječe na pravilnost postupanja prvostupanjskog suda.

 

15. U postupku je provedeno vještačenje po vještaku financijske struke, te je vještak utvrdio, da ukupna razlika anuiteta iznosi 28.204,88 kn.

 

Tuženik je u postupku predložio vještačenje na okolnost kretanja tržišnih parametara u kontekstu promjene kamatne stope, o čemu je sud odlučio na pripremnom ročištu (odbivši takav prijedlog), a nije postavio određen zahtjev za prijeboj tražbina već je, na ročištu od 11. veljače 2020., predložio da se vještaku naloži da uzme u obzir i „eventualna razdoblja kada je kamatna stopa bila niža od početne ugovorene i kad je tečaj CHF bio niži od onog u trenutku isplate kreditnog iznosa“, te da „podredno i opreza radi ističe uvjetni prijeboj eventualne navedene razlike sa zahtjevom koji u ovom postupku ističe tužitelj“. S obzirom na navedene, neodređene i paušalne prigovore iz kojih proizlazi da tuženik ne navodi da bi kamatna stopa i tečaj CHF bili niži od ugovorenih tijekom trajanja otplate kredita, niti ističe svoj određen zahtjev za prijeboj, već se na isto poziva samo uvjetno i eventualno, osnovano sud nije naložio vještaku provođenje vještačenja na okolnost utvrđenja takvih, eventualno postojećih činjenica radi utvrđenja osnovanosti „uvjetnog prijeboja eventualne razlike“. Pri tom je u očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka tuženik prigovorio isključivo da je isti izrađen kao da je bila ugovorena fiksna kamatna stopa.

 

16. Nadalje, u predmetnom postupku saslušan je tužitelj kao stranka, te mu je tuženik postavljao pitanja isključivo na okolnost njegovog statusa potrošača, odnosno svrhe realizacije kredita, za koji je tužitelj iskazao da se radilo o kupnji vozila za vlastite potrebe te da se ne bavi niti se ikad bavio poduzetničkom djelatnošću niti je imao obrt. Radi toga nije osnovan žalbeni prigovor, da navedena okolnost, da je tužitelj potrošač, ne bi bila valjano utvrđena.

 

17. Tuženik nakon navedenog saslušanja tužitelja, nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, a sud je obrazložio zašto je odbio prijedlog za saslušanje zaposlenika tuženika i javnog bilježnika.

 

18. Na temelju istoga sud je zaključio, da tužitelju pripada na ime razlike više plaćenih redovnih kamata i tečajne razlike ukupno 28.204,88 kn.

 

19. Razlog ništavosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju jest što se prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, tako da tužitelj u trenutku sklapanja ugovora, nije mogao niti približno ocijeniti zašto niti u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa.

 

20. Nadalje, u odnosu na prigovore tuženika u vezi činjeničnih utvrđenja, odnosno da nisu saslušane parnične stranke (pri čemu je u konkretnom slučaju saslušan tužitelj) radi dokazivanja spornih činjenica, valja naglasiti da je dana 1. prosinca 2022. Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) objavio je odluku o nedopuštenosti zahtjeva u predmetima OTP banka i drugi, pri čemu je tuženik također bio jedan od tužitelja, protiv Hrvatske koju je donio 8. studenog 2022. Banke podnositelji zahtjeva prigovarale su na temelju čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda da nisu imali pošteno suđenje u predmetima u kojima su bili tuženici, a u kojima su domaći sudovi odlučivali u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava korisnika kredita koji su kredite podigli u navedenim bankama u CHF valuti (švicarskim francima). Navedena presuda donesena je na temelju zahtjeva tuženika br. 39015/21. od 2. kolovoza 2021.

 

21. U pogledu prigovora banaka da im tijekom domaćeg postupka nije bilo poštivano pravo na jednakost stranaka u postupku, konkretno, da nisu saslušani djelatnici banke koji su bili predloženi kao svjedoci u postupku, Europski sud je utvrdio kako je isti neosnovan. Naime, iz odluka nadležnih domaćih sudova, prije svega Vrhovnog i Ustavnog suda RH, vidljivo je da su sudovi razmotrili sve prigovore stranaka i o njima dali detaljne i obrazložene odluke. Prijedlog da se saslušaju djelatnici banke kao svjedoci odbijen je uz obrazloženje da bi njihova svjedočenja bila irelevantna, s obzirom da je u spisu predmeta postojala pisana dokumentacija koja se upravo odnosila na okolnost na koju je predloženo svjedočenje tih svjedoka, te da njihova svjedočenja ne bi donijela ništa novo u postupku.

 

22. Europski sud smatrao je da su navedeni detaljni razlozi dostatni za odbijanje ovog dokaznog prijedloga te da se stoga ne može tvrditi da je bankama povrijeđeno pravo na pošteno suđenje.

 

23. Neosnovano se nadalje u žalbi prigovara, da bi sud na opisani način postupao suprotno volji ugovornih strana iz Ugovora o kreditu na način da je ugovorena fiksna kamatna stopa umjesto promjenjive. Sud nije mijenjao volju stranaka nego je utvrdio da je ugovor sadržavao ništavu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ta odredba već po samo zakonu od početka ne proizvodi pravne učinke, odnosno ne čini valjani sastavni dio ugovora niti proizvodi pravne učinke prema ugovornim stranama.

 

24. Pobijanom presudom sud je primijenio jasnu odredbu čl. 105. ZOO/91 prema kojoj ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, pri čemu će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost  ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

 

25. U presudi Suda EU - presude broj: C-26/13 od 30. travnja 2014. u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ istaknuo je,  da se ta odredba Direktive 93/13/EEZ ne smije tumačiti u smislu njezine gramatičke razumljivosti, već tako da potrošaču moraju biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja kako bi on na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Sud EU polazio je od svog ustaljenog stajališta da je potrošač uvijek u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banke) kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poduzetnik (banka) prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

 

26. Pravilan je zato zaključak prvostupanjskog suda, da u situaciji, kada su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od banke, o kojima se s tuženikom nije pojedinačno pregovaralo niti je on mogao utjecati na njihov sadržaj, a niti sagledati svoju obvezu kao cjelinu, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima.

 

27. Tužitelju nije na valjan način objašnjena niti posljedica i doseg ugovorne odredbe uz primjenu valutne klauzule u CHF, dok su banke kao trgovci bile svjesne rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja kredita uz primjenu takve valutne klauzule. Tim je povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 12. ZOO/91.

 

28. Neosnovano tuženik prigovara i zastari, odnosno ističe da kolektivna tužba ne bi prekidala zastarne rokove za tražbine pojedinačnih potrošača.

Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženom u odluci posl. br. Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva, kao što je predmetni, počinje teći ispočetka tek od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13. lipnja 2014.) radi čega zastara u konkretnom sporu, pokrenutom 11. lipnja 2019. godine, nije nastupila. Radi toga, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora, vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

 

29. Radi toga je na činjenično stanje utvrđeno u postupku pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženik obvezan na isplatu kako je prethodno citirano, a o istom je sud dao i valjane razloge.

 

30. Odluka o troškovima pravilno je donesena, na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a istom se određeno ne prigovara.

 

31. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 2. veljače 2023.

                                                                                                 

                                                                                                 

                                                                                                                      Predsjednik vijeća:

                                                                                                                                    Milena Frankić, v.r.