Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 81 Gž-316/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 81 Gž-316/2023-2

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vlasti Mrzljak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz O., OIB: , kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u O., protiv tuženika Ž. M. iz O., OIB: , kojeg zastupa punomoćnik Ž. E., odvjetnik u O., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv dijela rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Psp-1/2021-23 od 16. prosinca 2022., dana 2. veljače 2023.

 

 

r i j e š i o j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Psp-1/2021-23 od 16. prosinca 2022. u t. I, II i III izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1.Rješenjem suda prvog stupnja je odlučeno:

 

              „I/ Utvrđuje se da je tuženik Ž. M. iz O., OIB: samovlasno smetao tužitelja Z. M. iz O., OIB: u njegovom mirnom i faktičnom suposjedu nekretnine - kuće br. 73 i dvor u , na kč.br. 3046/1, površine 297 m2, upisane i zk. ul. 4037, za k.o. O. i to tako što je dana 3. veljače 2021. samovlasno promijenio bravu na ulaznim vratima kuće na navedenoj adresi, a ključeve nove brave zadržao samo za sebe.

 

II/ Nalaže se tuženiku M. Ž. iz O., OIB: uspostava prijašnjeg suposjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja, na način da preda tužitelju Z. M. iz O., OIB: ključeve novopostavljene brave od kuće na adresi u O., kč.br. 3046/1, zk. ul. 4037, k.o. O., odnosno da ukloni novu bravu i ugradi staru bravu na ulazna vrata kuće, te mu se zabranjuje svako takvo i tome slično smetanje ubuduće, pod prijetnjom ovrhe, sve u roku od 8 dana.

 

III/ Nalaže se tuženiku Ž. M. iz O., OIB: , da tužitelju Z. M. iz O., naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.100,00 kuna / 411,44 Eura1 (slovima: tri tisuće i jedna stotina kuna / četiri stotine jedanaest eura i četrdeset četiri centa) sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječna kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od dana 16. prosinca 2022. kao dana donošenja rješenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

 

IV/ S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva vezanim za naknadu parničnog troška tužitelj se odbija kao neosnovanim.“

 

2.Protiv dijela citiranog rješenja u t. I, II i III izreke žali se tuženik iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova parničnog postupka ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.Žalba tuženika je neosnovana.

 

5.Ispitujući pobijano rješenje u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22– dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje ukazuje tuženik te da je pravilno primijenio materijalno pravo.

 

6.Sud prvog stupnja nije počinio posebno istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je izreka pobijanog rješenja razumljiva sama sebi te razlozima navedenim u obrazloženju koji nisu protivni izvedenim dokazima, slijedom čega je pobijano rješenje moguće ispitati.

 

7.Pethodno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka nije počinjena niti iz razloga jer sud prvog stupnja nije posebno obrazložio svoju odluku da žalba ne zadržava ovrhu rješenja. Naime, iako sud prvog stupnja to nije izričito kazao, već iz samih činjeničnih navoda koji se odnose na čin smetanja proizlazi da je tuženik promjenom brave na ulaznim vratima te zadržavanjem ključa samo za sebe tužitelja u potpunosti isključio iz suposjeda, što predstavlja važan razlog za primjenu odredbe čl. 443. st. 3. ZPP.

 

8.Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite na način kako je to pobliže navedeno u izreci pobijanog rješenja te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

 

9.Polazeći od utvrđenja da su temeljem provedenih dokaza na nedvojben način utvrđene odlučne činjenice i to posljednji suposjed tužitelja te nastali čin smetanja počinjen od strane tuženika, sud prvog stupnja je donio pobijano rješenje kao u izreci na temelju odredbe čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08 i 153/09– dalje: ZV).

 

10.Pravilno je sud prvog stupnja na temelju utvrđenih činjenica zaključio da je tuženik utuženog dana promijenio bravu na nekretnini opisanoj u pobijanoj t. I izreke, a koju činjenicu ne osporava niti sam tuženik.

 

11.Također je sud prvog stupnja pravilno zaključio da se tužitelj nalazio u posljednjem suposjedu nekretnine koja je predmet ovog spora, a koju činjenicu tuženik žalbenim navodima (a i tijekom prvostupanjskog postupka) neuspješno pokušava osporiti.

 

12.Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi utvrđenim kako su se u suposjedu predmetne nekretnine nalazili tužitelj i kći tuženika M. T., koji su zajedno dozvolili sada pokojnom M. Ž. da stanuje u predmetnoj kući do svoje smrti.

 

13.Sada pokojni M. Ž. je bio, dakle, u neposrednom posjedu utužene nekretnine.

 

14.Međutim, time što je tužitelj njemu dozvolio stanovanje u toj kući do smrti, njegov suposjed nije prestao niti je prekinut. To tim više jer iz provedenih dokaza (iskaza samog tužitelja te svjedoka Ž. B.) proizlazi da je tužitelj kod sebe zadržao primjerak ključa ulaznih vrata kuće kojim je otključavao vrata kako to ne bi morao činiti M. Ž., obzirom da nije imao jednu nogu. Također je utvrđeno kako je tužitelj u kući držao i neke svoje stvari.

 

15.Odredbom čl. 19. st. 1. ZV je propisano da posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje, niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno.

 

St. 2. istog zakonskog propisa je propisano kako se smatra da posjed, nakon što je stečen, traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao.

 

Tuženik nije dokazao da bi, zbog okolnosti da je tužitelj kao suposjednik, dozvolio sada pokojnom M. Ž. da stanuje u kući do svoje smrti, njegov suposjed prestao ili da bi bio prekinut.

 

16.Budući je u postupcima zbog smetanja posjeda predmet raspravljanja ograničen samo na utvrđenje dvije odlučne činjenice i to posljednji posjed/suposjed i nastali čin smetanja, a tužitelj je dokazao obje odlučne činjenice, pobijana odluka je u svemu pravilna i zakonita.

 

17.Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da je sud prvog stupnja, suprotno njegovoj tvrdnji, savjesno i brižljivo analizirao i ocijenio svaki izvedeni dokaz, pa tako i iskaz saslušanog svjedoka te iskaze stranaka i to svaki iskaz zasebno, kao i povezane u cjelinu, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, za što je u obrazloženju pobijanog rješenja dao jasne i dostatne razloge koji žalbom nisu dovedeni u sumnju.

 

18.Pobijana odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita.

 

19.Sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP jer tužitelj nije uspio u sporu te je tuženicima odmjerio troškove postupka koji su bili potrebni u sporu (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

20.Visina troškova je pravilno odmjerena sukladno Tbr. 7./2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u vidu jednokratne nagrade za cijeli postupak.

 

21.Slijedom navedenog je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i potvrđeno je pobijano rješenje temeljem čl. 380. t. 2. ZPP te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

22.Nepobijana t. IV izreke nije ispitivana.

 

U Zagrebu 2. veljače 2023.

 

 

                                                                                                                                                   Sutkinja

                                                                                                                                            Vlasta Mrzljak, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu