Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj Gž R-1269/2021-
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Rijeci Žrtava fašizma 7 51000 Rijeka |
Poslovni broj Gž R-1269/2021-
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužitelja I. T. iz K. s., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika H. p. d. d. iz Z., OIB: …., zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 9-Pr-10226/2020-9 od 20. srpnja 2021. godine, dana 2. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 9-Pr-10226/2020-9 od 20. srpnja 2021. godine.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 153,48 kuna bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od podnošenja tužbe pa do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.
2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle pozivom na žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, u nastavku teksta: ZPP).
3. U žalbi u glavnome navodi da u obrazloženju pobijane presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su oni u suprotnosti s dokazima u spisu, pa da je posljedično tome došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.
4. Nadalje ističe kako su pogrešni razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev, jer da iz utvrđenja suda proizlazi da je tuženik pogrešnom primjenom odredbe iz Aneksa broj 2 Kolektivnog ugovora za radnike H. p. d. d. isplatio istome ukupnu novčanu masu u iznosu od 254,52 kuna, iako je temeljem važeće odredbe članka 44. Kolektivnog ugovora morao isplatiti ukupnu novčanu masu u iznosu od 408,00 kuna.
5. Stoga smatra da mu pripada pravo na isplatu utužene razlike na ime naknade za troškove prehrane u iznosu od 153,48 kuna bruto, kao razlike do ukupne novčane mase, u skladu s potonjom odredbom Kolektivnog ugovora, a da je sud prvog stupnja pogrešno se upuštajući u problematiziranje djelomično isplaćenog iznosa (odnos bruto i neto u isplati 254,52 kuna), te temeljem toga odbijanja tužbenog zahtjeva, odlučivao izvan granica postavljenog tužbenog zahtjeva.
6. Tužitelj navodi kako je pogrešno i utvrđenje prvostupanjskog suda da je u ovom predmetu radi utvrđivanja visine njegovog tužbenog zahtjeva trebalo predložiti i provesti dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, jer da se u konkretnom slučaju radi samo o pravnom pitanju.
7. Iz navedenih razloga predlaže da se pobijana presuda ukine ili preinači.
8. Odgovor na žalbu nije podnesen.
9. Žalba nije osnovana.
10. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije u bitnome utvrđuje da je predmet ovog parničnog postupka zahtjev tužitelja kao radnika tuženika radi isplate razlike bruto iznosa troškova prehrane za mjesec travanj 2020. godine.
11. U vezi toga utvrđuje da je pravo tužitelja na isplatu troškova prehrane za utuženi mjesec bilo regulirano odredbom članka 44. Kolektivnog ugovora za radnike H. p. d. d., koji propis se primjenjivao do 12. svibnja 2020. godine, te da je tužitelj za mjesec travanj 2020. godine ostvarivao pravo da mu tuženik kao poslodavac participira u njegovim troškovima prehrane u iznosu od 450,00 kuna bruto za puni mjesečni fond sati, odnosno odgovarajući niži iznos ukoliko radnik nije ostvario puni mjesečni fond sati, budući da se participacija isplaćuje samo za sate nazočnosti na radu.
12. Nastavno utvrđuje da je tuženik na ime participacije u troškovima prehrane za mjesec travanj 2020. godine isplatio tužitelju neoporezivih 254,52 kuna (neto iznos) za odrađenih 160 sati rada, a da je sporno koji iznos predstavlja razliku naknade troškova prehrane kojeg bi tuženik bio eventualno još dužan isplatiti tužitelju za taj mjesec, u vezi čega utvrđuje kako tužitelj svojim obračunom te razlike kojeg tuženik osporava na isti način vrednuje bruto i neto iznos, te ih tretira nominalno jednako, iako se ne radi o istim vrstama tražbina, jer je neto iznos onaj koji se radniku isplaćuje na račun, dok bruto iznos predstavlja poreznu kategoriju koja u sebi uključuje porez, prirez i doprinose, pa da neto iznos ovisi o individualnim poreznim parametrima koji se imaju primijeniti na tužitelja u trenutku isplate, zbog čega se navedena razlika troškova prehrane ne može utvrditi jednostavnom računskom operacijom oduzimanja većeg iznosa od manjeg.
13. Utvrđujući da tužitelj na kojem leži teret tog dokaza nije s obzirom na navedeno predložio provođenje dokaza financijskim vještačenjem kako bi se pouzdano utvrdila visina njegovog tužbenog zahtjeva, a da se bez provođenja tog dokaza ne može utvrditi ta činjenica, jer za takav izračun sud ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem, odlučuje kao u izreci pobijane presude, tj. u cijelosti odbija tužbeni zahtjev.
14. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.
15. Nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tužitelj, jer pobijana odluka nema postupovnih nedostataka na koje upire žalba, te se u svemu može ispitati.
16. Pogrešno tužitelj smatra i da je sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude odlučivao izvan granica postavljenog zahtjeva, pa da bi donošenjem te odluke bio prekoračen tužbeni zahtjev, odnosno ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a, na što sugerira sadržaj njegove žalbe, jer iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na činjeničnom supstratu koji je bio predmet ovog postupka, te postupajući u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva.
17. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se visina utužene naknade na ime razlike troškova prehrane za mjesec travanj 2020. godine ne može utvrditi na način kako je to u ovom postupku učinio tužitelj, sve iz razloga koje kao jasne i pravno utemeljene prihvaća i ovaj sud i na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje tužitelja, pa je pravilno postupio kada je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a, tj. cijeneći činjenicu da tužitelj na kojem je teret predlaganja dokaza na okolnost visine naknade po utuženoj osnovi nije predložio provođenje odgovarajućih dokaza na te okolnosti (financijsko vještačenje), dakle da isti nije dokazao visinu te tražbine, odlučio kao u izreci pobijane presude.
18. Pri tome valja navesti da se u konkretnom slučaju radi o postupku u sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna (članak 458. stavak 1. ZPP-a), pa su nedopušteni oni žalbeni navodi tužitelja kojima sadržajno ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer se naznačena presuda u skladu s odredbom članka 467. stavak 1. i 2. ZPP-a ne može pobijati zbog tog žalbenog razloga.
19. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.
20. Budući da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova tog postupka.
U Rijeci, 2. veljače 2023.
Sudac
Alen Perhat