1              Poslovni broj: Gž-71/2023-2

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Smiljke Premužić kao predsjednice vijeća, sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Vladimira Ferenčevića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz Š., OIB: …, zastupanog po punomoćniku G. M., odvjetniku u R., protiv 1. tuženika I. J. iz O., OIB: …, 2. tuženice A. J. iz O., OIB: …, 3. tuženika M. J. iz O., OIB: … i 4. tuženika P. J. iz O., OIB: …, svi zastupani po punomoćnici Đ. L., odvjetnici u O., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu poslovni broj P-172/2014-30 od 6. prosinca 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i djelomično žalba tuženika, dok se djelomično prihvaća kao osnovana žalba tuženika i presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu poslovni broj P-172/2014-30 od 6. prosinca 2022.:

 

- potvrđuje

a) u točki I. izreke za dosuđeni iznos od 25.084,61 Euro/189.000,00 kuna[1] sa zateznim kamatama na iznos od 23.890,10 Eura/180.000,00 Kuna, koje teku od 19. travnja 2014. do isplate po stopi iz točke I. izreke,

b) točka II. i III. izreke,

 

- preinačuje u točki I. izreke u dosuđenoj zateznoj kamati na iznos od 1.194,50 Eura/9.000,00 Kuna, na način da zakonska zatezna kamata na iznos od 1.194,50 Eura/9.000,00 Kuna teče od dana presuđenja 6. prosinca 2022. do isplate, te se na iznos od 1.194,50 Eura/9.000,00 Kuna odbija zatezna kamata od 19. travnja 2014. do 5. prosinca 2022.

 

II. U nepobijanom dijelu točka IV. izreke ostaje neizmijenjena.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

 

"I. Nalaže se tuženicima 1. I. J. iz O., OIB: …, 2. A. J. iz O., OIB: …, 3. M. J., iz O., OIB: …, 4. P. J. iz O., OIB: …, da tužitelju M. S., OIB: …, iz Š., solidarno isplate iznos od 189.000,00 kn/25.084,61 euro1 sa zateznim kamatama koje teku od 19. 4. 2014., kao dana nakon podnošenja tužbe, pa do 31. srpnja 2015., prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa viškom tužbenog zahtjeva iznad presuđenog, odnosno sa iznosom od 71.535,00 kn/9.494,33 eura1.

III. Tuženici 1-4 dužni su tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška solidarno isplatiti iznos od 49.875,00 kn/6.619,55 eura1, sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog trošak, odnosno sa iznosom od 3.750,00 kn/497,71 euro1, kao neosnovanim."

 

2. Pravodobnom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točki II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu, preinači prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka i troškova žalbenog postupka.

 

3. Pravodobnom žalbom tuženici pobijaju prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., – dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu tuženika, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

7. Pazeći po služenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede pazi ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti prema članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na naknadu neimovinske i imovinske štete nastale u štetnom događaju od 19. travnja 2009. u kojem su tuženici tužitelju nanijeli teške tjelesne ozljede, a za koji štetni događaj su tuženici pravomoćno oglašeni krivim presudom Županijskog suda u Gospiću poslovni broj K-21/2009-182 od 5. srpnja 2010., a radi počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, teško ubojstvo u pokušaju opisano o članku 91. stavak 1. točka 6., a kažnjivo po članku 91. stavak 1. u vezi s člankom 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08.).

 

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije sporan nastanak štetnog događaja i odgovornost, dok je sporna visina tužbenog zahtjeva jer tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju visinu tužbenog zahtjeva.

 

Na žalbu tužitelja:

 

10. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

11. Pogrešno žalbenim navodima tužitelj upućuje na pogrešnu primjenu odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08. – dalje: ZOO) osporavajući dosuđenu pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti iz članka 19. stavak 2. ZOO-a na tjelesno i duševno zdravlje tužitelja smatrajući je prenisko dosuđenom, jer je prvostupanjski sud prilikom dosuđenja pravične novčane naknade vodio računa o težini povreda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, okolnostima slučaja kao i činjenicu da su tuženici tužitelju na osobito hladnokrvan i bezobziran način nanijeli teške tjelesne ozljede, a za koje su presudom kaznenog suda K-21/2009-182 od 5. srpnja 2010. pravomoćno osuđeni.

 

12. Pravilnom primjenom odredbe članka 1100. ZOO-a ukupnu dosuđenu pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koja je određena u dosuđenom iznosu od 180.000,00 kuna valjalo je u odnosu na kriterije i mjerila, odnosno kvalifikatorne okolnosti, odrediti u drugim iznosima pravične naknade (u ukupnoj dosuđenoj naknadi po prvostupanjskom sudu), jer pojedini kriteriji i mjerila ukazuju na drugu naknadu za te kvalifikatorne okolnosti.

 

13. Stoga, u odnosu na pretrpljene fizičke bolove koje je medicinski vještak utvrdio u jačini od jakih bolova 3 dana, bolova srednjeg intenziteta 20 dana, bolova slabijeg intenziteta od 60 dana, te kako je tužitelj mlađa osoba u vrijeme štetnog događaja u dobi od 27 godina i uzimajući u obzir da je zadobio teške tjelesne ozljede kontrakture i hiposenzibilitet oba ručna zgloba i prstiju obje šake, pri čemu je tužitelju učinjena rekonstrukcija svih posječenih tetiva na obje ruke, živaca i arterija 21. travnja 2009., to jačina i trajanje fizičkih bolova, kao i neugodnosti pri liječenju, ukazuju na dosuđenje pravične novčane naknade, primjenom odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a u iznosu od 22.000,00 kuna, dakle veći iznos od dosuđenog iznosa od 15.000,00 kuna.

 

14. Kako je tužitelj trpio primarni strah jakog intenziteta desetak minuta i primarni strah srednjeg intenziteta oko 1 sat do dolaska u bolnicu i početka obrade u bolnici, a nakon toga je sekundarni strah u ukupnosti trajao 7 mjeseci i 5 dana, te vodeći računa o okolnostima slučaja, jer je tužitelj osjećao strah za svoj život, obzirom da su ga tuženici više puta udarali palicama i sjekirom, te da je u njega bio uperen pištolj, to sve ove okolnosti opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade od 25.000,00 kuna.

 

15. Tužitelju su u štetnom događaju zaostale trajne posljedice u vidu smanjenja životne aktivnosti od 30%, uslijed čega tužitelj trpi duševne boli, a te posljedice se odnose na kontrakturu desnog i lijevog ručnog zgloba s oslabljenom snagom obje šake i slabijeg hvata, reduciranih kretnji prstiju i nemogućnosti stiska šake, te uzimajući u obzir da je tužitelj mlađa osoba u dobi od 40 godina, te da trpi trajne posljedice jer osjeća bolove prilikom promjene vremena i da mu ta oslabljena snage obje šake i nemogućnosti stiska šake stvara neugodnosti i nemogućnosti za obavljanje poslova, to sve ove okolnosti opravdavaju pravičnu novčanu naknadu od 100.000,00 kuna a ne 120.000,00 kuna kako to dosuđuje prvostupanjski sud, pri čemu nisu osnovani navodi tužitelja da prvostupanjski sud prilikom dosuđenja ne bi vodio računa o izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima VSRH od 5. ožujka 2020. Tome valja nadodati da su Orijentacijski kriteriji VSRH samo pokazatelj i isti ne predstavljaju matematičko zbrajanje, već pokazatelj prilikom ocjene pravične novčane naknade, prema članka 1100. stavak 2. ZOO-a, pri čemu sud u svakom pojedinom slučaju mora voditi računa o težiti povrede, okolnostima slučaja i oštećenoj osobi.

 

16. U odnosu na duševne boli zbog naruženja za koje je medicinski vještak ocijenio da se radi o srednjem stupnju naruženja, te ustanovio veličinu ožiljaka na oba ručna zgloba volarno i dorzalno i na glavi, kao i funkciju oba ručna zgloba i prstiju obje šake u senzornom dijelu, to prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda pravična novčana naknada tužitelju za ovaj kriterij pripada u visini od 33.000,00 kuna.

 

17. Pravilno je prvostupanjski sud tužitelju prema odredbi članka 223. stavak 1. ZPP-a dosudio naknadu štete za tuđu pomoć i njegu od 9.000,00 kuna.

 

18. Stoga, kada se ukupno uzmu u obzir kvalifikatorne okolnosti iz odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a koje opravdavaju pravičnu novčanu naknadu, to žalba tužitelja u tom dijelu nije osnovana, jer je dosuđena naknada od strane prvostupanjskog suda u skladu sa zadobivenim povredama iz štetnog događaja.

 

19. Iz tih razloga je valjalo odbiti žalbu tužitelja i prvostupanjsku presudu potvrditi u točki II. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev sa iznosom od 71.535,00 kuna/9.494,33 Eura, prema odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

Na žalbu tuženika:

 

20. Pogrešno žalbenim navodima tuženici upućuju na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. pogrešnom primjenom odredaba članka 7. stavak 1., 219. stavak 1., 220. i 338. stavak 3. ZPP-a, jer je pravo prvostupanjskog suda da odlučuje o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a).

 

21. Prema odredbi članka 220. stavak 2. ZPP-a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica pa u slučaju da sud neke dokaze od predloženih odbije, kao što je u ovom predmetu slučaj, upravo u skladu s navedenom zakonskom odredbom, ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka, već upravo suprotno, postupa u skladu s odredbama ZPP-a.

 

22. Neprovođenjem predloženih dokaza prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio odredbu članka 1100. ZOO-a, stoga se u tom dijelu žalbeni navodi tuženika ukazuju kao neosnovani.

 

23. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika o počinjenju relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a nemogućnošću raspravljanja tuženice na ročištu održanom 5. prosinca 2022., jer je prvostupanjski sud prema odredbi članka 220. stavak 2. ZPP-a odlučio koje će dokazne prijedloge stranaka provesti, a nemogućnost dolaska 3. tuženika na održano ročište nije bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

24. Djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni odredbe članka 1089. stavak 2. ZOO-a jer u odnosu na početak tijeka zateznih kamata na dosuđenu štetu s osnova tuđe pomoći i njege treba navesti da kad je sud visinu naknade neimovinske štete utvrdio prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, zatezne kamate pripadaju od dana presuđenja do isplate. To stoga jer je visina naknade tuđe pomoći i njege utvrđena prema cijenama na dan presuđenja i tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade štete tuđe pomoći.

 

25. Naime, u situaciji kada je sud visinu imovinske novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, time je točno odredio i broj novčanih jedinica na koje glasi obveza dužnika, ovdje tuženika. Tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade troškova tuđe pomoći i njege i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakašnjenje dužnika – tuženika. Zato, kada je visina troškova za taj oblik štete utvrđena na dan donošenja prvostupanjske presude, tuženik kao dužnik tako utvrđene obveze ne dolazi u zakašnjenje s isplatom s onim danom kada su ti troškovi učinjeni, jer ni visina tih troškova nije utvrđivana prema cijenama toga vremena, pa otuda i nepostojanje obveze tuženika da zakonske zatezne kamate na utvrđeni iznos plaća od dana kada su ti troškovi učinjeni.

 

26. Stoga je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužitelja sa zateznom kamatom na iznos naknade štete za tuđu pomoć od dana podnošenja tužbe 19. travnja 2014. do dana presuđenja.

 

27. Zbog toga je u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda prema odredbi članka 373. ZPP-a.

 

28. U odnosu na dosuđeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 25.084,61 Eura/189.000,00 kuna sa zateznim kamatama na iznos od 23.890,10 Eura/180.000,00 Kuna koje teku od 19. travnja 2014. do isplate, a kako je označeno točkom I. izreke ove drugostupanjske presude, u tom dijelu je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda, prema odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

29. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to istome ne pripada pravo na trošak žalbenog postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

 

30. Tuženici su sa žalbom djelomično uspjeli u odnosu na dio zatezne kamate, što predstavlja sporedno potraživanje, pa istima ne pripada pravo na naknadu troškova žalbe.

 

31. Zbog svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

 

 

Bjelovar, 2. veljače 2023.