1                                 Broj: Ppž-10289/2022

 

                     

                   Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

  Zagreb

Broj: Ppž-10289/2022

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika R. S., zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17 i 70/19) uz primjenu članka 293. stavka 1. istog Zakona i zbog prekršaja iz članka 176. stavka 5. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika R. S., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 21. srpnja 2022., poslovni broj: 47. Pp-P-5230/2020-8, na sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

1.                  Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika R. S. i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

 

2.               Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik R. S. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 26,54 (dvadesetšest eura1 i pedesetčetiri centa) / 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljenik R. S. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 43. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uz primjenu članka 293. stavka 1. istog Zakona i zbog prekršaja iz članka 176. stavka 5. cit. Zakona, za koje mu je primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 3.000,00 kuna.

 

2.               Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 415,00 kuna.

 

3.               Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, a samim time i zbog odluke o kazni.

 

4.               U žalbi okrivljenik u bitnome osporava prekršaje, smatrajući da se odluka temelji na lažnim iskazima oštećenika i „njegove“ svjedokinje te traži svjedočenje službenih osoba koje su istog dana došle na uviđaj te ustanovile da je on navodno počinio štetu. Traži suočenje sa svjedokinjom koja tvrdi da mu je ukazala na štetu za koju tvrdi da ju nije počinio. Smatra da je čitav spor dogovoren zbog nečije osobne koristi. Navodi svoj status branitelja te da je ovim postupkom narušeno njegovo dostojanstvo zbog lažnog dobivanja odštete za automobil.

 

5.               Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

6.               Žalba nije osnovana.

 

7.               Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8.               Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, te je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i razlozima na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, o visini izrečene kazne, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, tako da nisu osnovani navodi žalbe okrivljenika da nije počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret.

 

9.               Naime, ispitana svjedokinja, očevidac prometne nesreće A. Š., koja je iskazala da je sjedila u svom vozilu nekih 15 do 20 minuta čekajući dostavu, te je s njezine lijeve strane bilo parkirano vozilo mazda (vlasništvo okrivljenika), koje se u jednom trenutku pokrenulo natrag na kolnik parkirališnog prostora prema sjeveroistoku i tom prilikom u dva navrata stražnjim lijevim kutom udarilo u stražnji desni bočni dio vozila peugot koji je bio parkiran na središnjem dijelu parkirališta Puta Lore između srednjeg i istočnog dijela parkiranih vozila prednjim dijelom okrenut u smjeru juga, te da je odmah izašla iz auta i ukazala vozaču mazde da je udario u parkirano vozilo, a nakon čega je on odmahnuo rukom i udaljio se u nepoznatom pravcu, pa je odmah zapisala njegove registarske oznake i kada je pristupio vlasnik oštećenog vozila istom je dala podatke.

 

10.           Prvostupanjski sud je na osnovu okolnosnog iskaza ispitane svjedokinje, koji ničim u postupku nije doveden u sumnju, već naprotiv je u skladu s materijalnim dokazima u spisu, zapisnikom o očevidu i situacijskim planom, sačinjenim od ovlaštenih osoba,  koje je prvostupanjski sud izvršio uvid, sa potrebnom sigurnošću utvrdio da je upravo okrivljenik počinio predmetne prekršaje, koji žalbenim navodima nisu argumentirano osporeni.

 

11.           Kod u svemu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u ponašanju okrivljenika ostvarili su se svi bitni elementi bića prekršaja činjenično opisanog u izreci, kako je to pravilno utvrdio  prvostupanjski sud.

 

12.           Žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava.

 

13.           Iako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

 

14.           Ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu za navedena djela primjenom članka 37. Prekršajnog zakona utvrdio ispod propisanog posebnog minimuma novčanih kazni, te izrečenu kaznu u ukupnom iznosu i ovaj sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja.

 

15.           S obzirom na ovako izrečenu kaznu nesporno proizlazi da je prvostupanjski sud imao u vidu sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika, te ovaj sud smatra da će se i tako ublaženom kaznom postići kažnjavanja propisana člankom 32. Prekršajnog zakona.

 

15.1.      Valja napomenuti da iako je nakon donošenja pobijane presude, a prije pravomoćnosti iste na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, odnosno 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22), koji zbog konverzije valute propisuje nešto niže kazne, u konkretnom slučaju kazna za okrivljenika je bila pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja zbog čega u konkretnom slučaju novi Zakon nije povoljniji.

 

16.           S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 26,54 eura / 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

17.           Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu, 2. veljače 2023.

 

                   Zapisničarka:                                                                                         Predsjednica vijeća:

 

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                               Karmen Novak-Hrgović, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, braniteljicu, okrivljenika i tužitelja.