1

 

 

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. B. iz O., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. V., odvjetniku iz O., protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Ministarstvo, OIB: …, zastupan po državnom odvjetništvu u O., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 78 Pr-229/2018-24 od 23. studenoga 2020., u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I  Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 78 Pr-229/2018-24 od 23. studenoga 2020. u dosuđujućem dijelu točke I izreke i točki III izreke i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

              II  O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime razlike plaće iznos od 2.784,52 eura[1]/20.979,98 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (točka I izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima dosuđenim točkom I izreke citirane presude (točka II izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.327,23 eura/10.000,00 kn (točka III izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa dosuđenog točkom III izreke (točka IV izreke).

 

2. Protiv citirane presude u njezinom dosuđujućem dijelu točke I i točke III izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.

 

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem negira sve žalbene navode tuženika kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi, uz obvezu tuženika na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 2.784,52 eura/20.979,98 kn bruto s kamatama na ime naknade plaće zbog nemogućnosti korištenja dnevne stanke, u vremenskom razdoblju listopad 2013. – veljača 2018.

 

6. U provedenom je postupku utvrđeno:

 

- da je tužitelj bio raspoređen rješenjem u Policijsku postaju D., Granični prijelaz E.,

 

- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u turnusima, te da mu pripada pravo na pauzu u trajanju od dva puta po trideset minuta ili odjednom od šezdeset minuta.

 

- da iz iskaza svjedoka D. D. (voditelja smjene), M. T. (voditelja smjene i graničnog policajca), te iskaza tužitelja, proizlazi da se zbog nedostatka policijskih službenika rad na graničnom prijelazu nije mogao organizirati na način da policijski službenici tijekom rada u turnusima koriste dnevni odmor (stanku).

 

- da na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke tužitelju za utuženo razdoblje zbog nekorištenja dnevne stanke pripada pravo na isplatu razlike plaće u bruto iznosu od 2.784,52 eura/20.979,98 kn, visina koje naknade je utvrđena prema vrijednosti pojedinačnog sata odmora prema načinu obračunate vrijednosti tijekom redovnog rada, za rad u turnusu.

 

7. Slijedom izloženog, cijeneći da iz provedenih dokaza proizlazi da tuženik nije tužitelju omogućio ostvarenje zakonskog prava na dnevnu stanku, a kako se vrijeme provedeno na stanci ubraja u radno vrijeme, sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13 i 112/17 – dalje KU), a kojom je utvrđeno pravo službenika i namještenika koji rade u turnusima na dnevni odmor u trajanju od šezdeset minuta, odnosno dva puta po trideset minuta ovisno o naravi i potrebama posla, čl. 42. citiranog KU da ako službenik ili namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada, pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane, te odredbu čl. 73. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17), a kojom je propisano da radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno (stavak 1.), da se vrijeme odmora iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka ubraja u radno vrijeme (stavak 4.), te ako posebna narav posla ne omogućuje prekid rada radi korištenja odmora iz stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu uredit će se vrijeme i način korištenja ovoga odmora (stavak 5.), sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, izuzev u odnosu na zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu naknade plaće, te donosi pobijanu presudu.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, osnovano se žalbom sadržajno upire na postojanje apsolutno bitne povrede postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, koja je ostvarena time što sud prvog stupnja povodom prigovora tuženika na nalaz i mišljenje angažiranog financijskog vještaka, iznesenog u podnesku tuženika od 2. listopada 2020., isti nije dostavio tom vještaku i pozvao ga sukladno prijedlogu tuženika na dopunu nalaza, čime je tuženiku onemogućeno raspravljanje pred sudom.

 

9. Naime, prema odredbi čl. 302. st. 2. ZPP-a stranka i njezin zastupnik ili punomoćnik mogu po odobrenju suca pojedinca, odnosno predsjednika vijeća neposredno postavljati pitanja protivnoj stranci, svjedocima i vještacima. Ostvarivanje tog procesnopravnog ovlaštenja stranaka, sud omogućava, ako prigovore, odnosno primjedbe i pitanja stranaka na nalaz i mišljenje vještaka dostavi vještaku radi izjašnjenja te po potrebi pozove vještaka na glavnu raspravu kako bi mu stranke mogle neposredno postavljati pitanja i tražiti objašnjenja (čl. 260. st. 3. ZPP).

 

10. Stoga, kada sud prvog stupnja nije postupio na opisani način, počinio je navedenu apsolutno bitnu povredu postupka.

 

11. U nastavku postupku sud prvog stupnja otklonit će navedenu bitnu povredu postupka, te cijeneći i preostale žalbene navode, donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

 

12. Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

13. Sukladno odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

U Rijeci 2. veljače 2023.

 

 

 

                                                                                                                            Predsjednik vijeća:                                                                                                                                 Duško Abramović