1                            Poslovni broj Kž-521/2022-5

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-521/2022-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te suca Damira Krahuleca i Vlaste Šimenić Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. S., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci br. K-58/2015-79 od 26. ožujka 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2023. godine,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.  

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci br. K-58/2015-79 od 26. ožujka 2021. godine, temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 118/18, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08), opt. J. S. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97.

 

1.1. Temeljem čl. 158. st. 3. ZKP/08, ošt. TD … d.o.o. upućen je na parnicu radi potraživanja u postupku postavljenog imovinskopravnog zahtjeva.

 

1.2. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

 

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. toč. 3. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

 

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.    

 

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-452/2022 od 15. studenog 2022. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

 

4. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.   

 

5. Žalitelj (državni odvjetnik) pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da nije dokazano da bi opt. J. S. počinio kazneno djelo iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97, navedeno u izreci pobijane presude. Zapravo državni odvjetnik u žalbi prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

 

5.1. Žalba državnog odvjetnika iz navedenog žalbenog razloga nije osnovana. Prvostupanjski sud je pozorno analizirao i ocijenio sadržaj obrane opt. J. S. koji poriče počinjenje kaznenog djela jer da nije imao prijevarnu namjeru u odnosu na TD … d.o.o., iskaze svj. S. U. direktora TD … d.o.o., svj. N. T., svj. J. J., svj. R. N., posebno sadržaj nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, te sadržaj knjigovodstvene dokumentacije koja prileže spisu.

 

5.2. Iz sadržaja nalaza i mišljenja razvidno je da je žiro račun TD … d.o.o. u kojoj je optuženik odgovorna osoba u neprekidnoj blokadi od dana 18.12.2010. godine, te da je rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Tt-16/992-3, TD … d.o.o. brisano iz registra trgovačkih društava.  TD … d.o.o. u razdoblju od 23. rujna 2009. godine do 19. siječnja 2010. godine bilo je u financijskoj mogućnosti platiti radove ugovorene sa TD … d.o.o. Tek dana 19. siječnja. 2010. godine nastupaju teškoće za TD … d.o.o. u smislu naplate pristiglih ovršnih isprava, te iako društvo i dalje posluje, prisilnim naplatama se sa žiro-računa ovog društva naplaćuju iznosi kojima se zatvaraju ovrhe redoslijedom kojim su evidentirane u Očevidniku o redoslijedu plaćanja kod Fina-e.

5.3. Da bi premostilo nedostatak financijskih sredstava TD … d.o.o. sa Erste bankom d.d. dana 06. kolovoza 2010. godine zaključuje ugovor o dugoročnom kreditu zasnivanjem tereta na nekretnini u vlasništvu optuženika na iznos od 385.000,00 eura. Međutim, iznos realiziranog kredita se u cijelosti koristi za zatvaranje obveza prema Državnom proračunu RH i prema dobavljačima koji se nalaze u redoslijedu naplate kod Fina-e. Pri tome je od značaja da se u redoslijedu naplate ne nalazi ovršna isprava ošt. TD … d.o.o. koja je evidentirana u redoslijedu naplate tek dana 29. studenog 2011. godine. Upravo je to jedan od razloga zbog čega ne dolazi do plaćanja potraživanja ošt. TD … d.o.o.

 

5.4. Da bi podmirilo obveze prema dobavljačima od dana nastupa blokada žiro računa 18. listopada 2010. godine do dana otvaranja stečajnog postupka 02. srpnja 2012. godine, TD … d.o.o. zaključuje i provodi kompenzacije, cesije i ustupa svoja dugovanja  u vrijednosti od preko 12.000.000,00 kuna. U istom vremenskom razdoblju od 18. prosinca 2010. do 02. srpnja 2012. godine TD … d.o.o. dobavljačima u gotovini plaća račune u iznosu od 410.568,06 kuna. U stečajnom postupku se unovčuje imovina stečajnog dužnika TD … d.o.o. i namiruju vjerovnici, te dolazi do brisanja društva iz sudskog registra dana 30. lipnja 2016. godine.

5.5. Razlozi koji su doveli do nemogućnosti podmirivanja obveza društva E… d.o.o. prema mišljenju vještaka su prevelike kreditne obveze, odnosno veliko zaduženje kod banaka, nenaplaćena potraživanja od kupaca, obavljeni radovi i izvršene usluge koji se ne plaćaju novcem već kompenzacijama, kao što je to slučaj s dužnikom TD … d.o.o.

5.6. Nadalje, vještak ističe da je u inkriminiranom vremenskom razdoblju TD … d.o.o. imalo zaključene ugovore sa drugim kupcima kao što je npr. ugovor sa dječjim vrtićem i još neke druge ugovore. Vrijednosti potraživanja po tim ugovorima su bile velike, odnosno po 500.000,00 kn i više, a nisu ušli u redoslijed potraživanja zato što nisu bili realizirani. Kredit u iznosu od 350.000,00 eura je u cijelosti iskorišten za zatvaranje obveza prema dobavljačima Podravskoj banci i Državnom proračunu, dakle isključivo za poslovanje.

 

5.7. Činjenica je da se na listu 298 spisa nalazi dopis Odvjetničkog društva Mađarić & Lui koje zastupa TD … d.o.o., a iz kojeg dopisa je razvidno da TD … d.o.o. nudi mogućnost kompenzacije bilo kojom vrstom robe koja odgovara TD … d.o.o., a što se može smatrati ponudom za eventualnu mogućnost kompenzacije, međutim pravih dokumenata o kompenzaciji u spisu nema.

 

5.8. Pored toga opt. J. S. je prodao stan u svom privatnom vlasništvu zbog dugova TD … d.o.o. Dakle, optuženik je osobnom imovinom pokušavao zatvoriti dugove svoje tvrtke kako bi mogao nastaviti daljnje poslovanje, a što proizlazi iz iskaza svj. N. T. (list 444 spisa).

 

5.9. Nadalje, na temelju izdanih računa su sklopljene dvije cesije uz suglasnost TD … d.o.o. putem kojih je Zagrebačka banka odobrila korištenje kratkoročnog kredita TD … d.o.o. u iznosu od 41.000 eura za plaćanje materijala prema više dobavljača, a na ime potraživanja koje je … d.o.o. imalo prema TD … d.o.o. u iznosima od 169.931,48 kn i 102.372,72 kn.

 

5.10. Prema nalazu i mišljenju vještaka stanje zaliha robe TD … d.o.o. na dan 22. prosinca 2009. godine je iznosilo gotovo 12.000.000,00 kn, na dan 1. ožujka 2010. godine zalihe su iznosile oko 10.500.000,00 kn, a 4. listopada 2010. godine 13.500.000,00 kn, što proizlazi iz financijskih izvještaja društva.

 

5.11. Imajući u vidu prethodno navedene činjenice, koje su utvrđene izvedenim dokazima tijekom postupka, same činjenice ulaganja vlastitog novca u poslovanje tvrtke i zalaganja vlastite nekretnine, te stavljanje pod hipoteku naslijeđene nekretnine, po pravilnom zaključku prvostupanjskog suda, upućuje na zaključak da je opt. J. S. pokušavao iznaći rješenje da podmiri svoja dugovanja i isplati dobavljače,

 

odnosno da je postupao u dobroj vjeri smatrajući da do zatvaranja njegovog trgovačkog društva neće doći i da će uspjeti prebroditi nastale teškoće u poslovanju. Pri tome valja uzeti u obzir i činjenicu da je troškove požara koji je zbio na zgradi fakulteta, na kojoj je optuženik izvodio radove, u većem dijelu platila tvrtka optuženika u iznosu od oko 2.000.000,00 kuna, a što proizlazi iz dopisa TD … d.d. (list 481 spisa) čime je obrana optuženika potvrđena i u tome dijelu.

5.12. Okolnost da je tvrtka optuženika imala veće obveze od potraživanja, po pravilnom zaključku prvostupanjskog suda nije sama po sebi dostatna za zaključivanje o prijevarnom postupanju optuženika u inkriminiranom razdoblju. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke je razvidno da je tvrtka optuženika mogla plaćati svoje obveze sve do 19. siječnja 2010. godine, koje obveze je preuzela i u odnosu na tvrtku oštećenika, te da je na dan 31. prosinca 2010. godine bonitet tvrtke optuženika bio pozitivan, ali ne i zadovoljavajući jer je tvrtka bila na granici između dobrog i lošeg poslovanja. Razlozi koje vještak navodi u nalazu kao uzrok nemogućnosti podmirivanja obveza TD … d.o.o. u odnosu na TD … d.o.o. i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ne upućuju na postojanje one specijalne prijevarne namjere na strani opt. J. S. u vrijeme zaključivanja i ugovaranja poslovne suradnje sa ošt. TD … d.o.o.

5.13. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi državnog odvjetnika, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

6. Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

 

Osijek, 2. veljače 2023.

 

                                                                     

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

                 Blaženka Vuletić