Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8
Poslovni broj: 42. Pp-1343/2022-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv I-okrivljenog M. C., kojeg brani Z. odvjetnički ured M. Š. i V. R. iz K. i II-okrivljenice D. C., koju brani I. V., odvjetnik iz K., radi prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Križevci broj: 511-06-07/05-5-275-1/2021. od 13.9.2021., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u prisutnosti branitelja I i II-okrivljenih, a u odsutnosti I i II okrivljenika te podnositelja Optužnog prijedloga, na temelju članka 183. u vezi članka 160. i 182. točke 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 2. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e
OKRIVLJENI M. C., O.:..., sin B., rođen ...., s prebivalištem u A., C. 69., državljanin Republike Hrvatske, pismen, ostali podaci nepoznati, prekršajno neosuđivan,
k r i v j e
I što je dana 6. rujna 2021., u obiteljskoj kući u A., ulica C. 69., nasilnički se ponašao u obitelji na način da je u 1:00 sat, zaključao kuću znajući da se njegova supruga D. C. nalazi ispred kuće i time joj onemogućio ulazak u dom u kojem žive sa četvoro zajedničke djece, što je kod nje prouzročilo osjećaj srama, uznemirenosti i povredu dostojanstva,
dakle, onemogućavanjem korištenja zajedničke imovine supruzi nasilnički se ponašao u obitelji,
pa je time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu se prekršaj na temelju istog propisa, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona
i z r i č e
NOVČANA KAZNA OD 80,00 EURA (osamdeset eura)/ 602,76 KUNA (šesto dvije kune i sedamdeset šest lipa).
II Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik M. C. dužan je platiti novčanu kaznu u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti presude.
Ako okrivljenik M. C. u određenom roku u cijelosti ili djelomično ne plate izrečenu novčanu kaznu ista će se na temelju članka 34. stavka 2. Prekršajnog zakona naplatiti prisilnim putem.
Ako okrivljenik M. C. plati 2/3 izrečene novčane kazne i to iznos od 53,33 eura (pedeset tri eura i trideset tri centa)/ 401,84 kuna (četiristo jedna kuna i osamdeset četiri lipe), u gore navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.
Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona
OKRIVLJENICA D. C., O.:..., kćerka M., rođena ...., s prebivalištem u T., K. ulica 23., državljanka Republike Hrvatske, pismena, ostali podaci nepoznati, prekršajno osuđivana,
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
III da bi istog dana, u isto vrijeme i na istom mjestu kao pod točkom I, nasilnički se ponašala u obitelji na način da je oko 15:30 sati u prostorijama dnevnog boravka suprugu M. C. uputila pogrdne riječi: "Ti si mutav, jebo ti Bog mater", što je kod njega prouzročilo osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva,
pa da bi time počinila djelo prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
IV Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik M. C. dužan je platiti trošak prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura)/ 226,04 kuna (dvjesto dvadeset šest kuna i četiri lipe) u gore navedenom roku, pod prijetnjom ovrhe.
V Na temelju članka 140. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka u odnosu na okrivljenicu D. C. padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
Obrazloženje
1. Policijska postaja Križevci podnijela je protiv okrivljenih Optužni prijedlog broj: 511-06-07/05-5-275-1/2021. od 13.9.2021., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Nakon provedenog postupka donesena je prvostupanjska presuda kojom su okrivljenici oglašeni krivima za inkriminirani prekršaj, ali je povodom žalbi oboje okrivljenika, Visoki Prekršajni sud u Zagrebu ukinuo navedenu presudu, nakon čega je proveden ponovni postupak.
3. Okrivljenici su se očitovali o optužbi na način da su se izjasnili da se ne smatraju krivima za prekršaj stavljen im na teret.
4. Okrivljenici su iznijeli pisane obrane iz kojih proizlazi da ne žele aktivno iznositi obranu te se brane šutnjom.
5. Obzirom da su se okrivljenici branili šutnjom, sud je na glavnoj raspravi samo izvršio uvid u zapisnike o ispitivanju okrivljenika M. C. i D. C. u svojstvu osumnjičenika.
6. U postupku nije bilo nespornih okolnosti tako da je valjalo utvrđivati da li su se okrivljenici kritične zgode nalazili u obiteljskoj kući te da su se nasilnički ponašali u obitelji kao supružnici i to tako što bi okrivljenik M. C. izvršio ekonomsko nasilje prema supruzi onemogućavanjem korištenja obiteljske imovine, da bi potom okrivljena D. C. izvršila psihičko nasilje time da je okrivljeniku M. C. kao suprugu upućivala pogrdne riječi uvredljivog sadržaja, što bi kod njega izazvalo posljedicu u vidu u uznemirenosti ili povrede dostojanstva.
7. Uzevši u obzir provedene i jedine raspoložive dokaze, sud zaključuje da se okrivljenik M. C. ponašao na način koji nije prihvatljiv za obiteljske odnose, što znači da se radilo o nasilnom činu od njihove strane, pa je za odnosni prekršaj oglašen krivim i izrečena mu je blaža novčana kazna od zakonom propisanog minimuma, dok je sud okrivljenicu D. C. u nedostatku dokaza vezano za izvršenje protupravne radnje oslobodio optužbe.
8. Naime, prema stanju spisa jasno proizlazi kako osim samih okrivljenika kritične zgode u obiteljskoj kući nije bilo drugih osoba koji bi imali saznanja o navedenom događaju i eksplicitnom ponašanju oboje okrivljenika, tako da su se sporne i relevantne činjenice o nasilnom činu mogle utvrditi isključivo prema njihovim izričitim tvrdnjama. Međutim, tokom postupka okrivljenicu su se odlučili braniti šutnjom, što predstavlja njihovu izričitu volju, pa bi u tom smislu proizlazilo da ne postoje dokazi iz kojih bi se izveo zaključak da su se međusobno nasilnički ponašali na način kako ih se tereti.
9. Ipak nastavno valja napomenuti da su okrivljenici ispitani u svojstvu osumnjičenika na valjan i zakonit način neposredno nakon događaja u Policijskoj postaji K., tako da takvi njihovi iskazi predstavljaju dokaz u postupku na temelju kojih se može donijeti meritorna odluka. Naime, iako su branitelji oboje okrivljenika tokom postupka predlagali da se predmetni zapisnici o ispitivanju okrivljenika u svojstvu osumnjičenika izdvoje iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi i to iz razloga što u tekstualnom dijelu samih zapisnika nije eksplicitno navedeno da se odriču prava na branitelja te da će svoj iskaz pružiti bez prisutnosti branitelja, treba istaknuti da se ovdje radi o tipskim obrascima navedenih zapisnika koji su adekvatno ispunjeni ponajprije osobnim podacima osoba koje se ispituju te je naznačeno svojstvo u kojem se ispituju, nakon čega je prije sadržaja njihovih iskaza potpuno ne nedvojben način istaknuto da su oni upozoreni na svoja zakonska prava vezano za razloge zbog kojih se sumnjiče za protupravnu radnju te činjenicu da nisu dužni iznositi obranu i odgovarati na pitanja, a isto tako da imaju pravo na branitelja koji može biti prisutan njihovom ispitivanju, nakon čega je jasno i nedvojbeno istaknuto da se okrivljenici odriču prava na branitelja tokom tog ispitivanja. Isto tako, nakon pruženog iskaza o spornom događaju oboje okrivljenika su potpisali osobno taj zapisnik i zbog svih tih razloga predmetni zapisnik je zakonit dokaz na temelju kojeg se može zasnivati meritorna odluka, posebno kada nigdje nije propisano da se u sadržajnom djelu zapisnika još jednom dodatno mora naglasiti i napomenuti da se ispitanici odriču prava na branitelja te da iskaz žele pružiti bez prisutnosti svog branitelja.
10. Međutim, sud je ipak iz spisa predmeta izdvojio kao nezakonit dokaz zapisnik o ispitivanju okrivljenika M. C. koji je ispitan neposredno nakon događaja ujedno i u svojstvu svjedoka, jer se radi o različitim procesnim ulogama navedene osobe, pa u situaciji kada je on ispitan ujedno i u svojstvu okrivljenika, tada se njegove tvrdnje pružene u iskazu u svojstvu svjedoka ne mogu koristiti kao dokaz u postupku.
11. Tako iz zapisnika o ispitivanju okrivljenika M. C. kao osumnjičenika jasno proizlazi da je on u noćnim satima čuo kako je njegova supruga D. C. došla do ulaznih vrata u namjeri da uđe u kuću, ali on vrata nije želio otvoriti iako je to ona od njega zatražila, ali joj je on odgovorio da tu nema što tražiti. I nakon proteka nekog vremena nadalje joj nije otvarao vrata, pa je ona otišla sjesti u automobil, nakon čega su se nastavili dopisivati preko poruka. Što se tiče vremenskog termina, prema njegovim tvrdnjama proizlazi da se to sve zbivalo u periodu oko 1:15 sati ujutro do 4 00 sata kada se supruga automobilom udaljila iz dvorišta. Prema tome, u odnosu na takav sadržaj iskaza M. C. u svojstvu osumnjičenika jasno proizlazi da je njegova supruga višekratno inzistirala da joj on otključa odnosno otvori ulazna vrata od kuće kako bi ušla unutra, što je on uporno odbijao, zbog čega je bila primorana sjesti u automobil. Time je oštećena više sati bila onemogućena ući u kuću iako je njezin suprug znao da je ona izvan kuće te da želi ući, pa odbijanjem otključavanja vrata suprugu je onemogućio u korištenju obiteljske imovine, jer su neupitno u to vrijeme na navedenoj adresi živjeli zajedno.
12. Što se tiče iskaza okrivljenice D. C. kada je ispitana u svojstvu osumnjičenika proizlazi da je ona iza ponoći došla autom do kuće, ali nije mogla ući u kuću jer su sva vrata bila zaključana. Dalje proizlazi da je pokušala zvoniti na vratima, ali je zvono suprug isključio, nakon čega je kucala po vratima, ali joj suprug nije želio otvoriti. Komunikacija nije uspjela niti putem telefona jer je kućni telefon suprug isključio. Potom je nazvala supruga na mobilni telefon i tom prilikom joj je rekao da nema pravo ući u kuću iako ga je ona to tražila navodeći da mora uzeti stvari za posao obzirom da ujutro mora ponovno ići raditi. Tako je zvala supruga nekoliko puta, ali je on u više navrata nije želio pustiti u kuću, zbog čega je sjela u automobil te je iza 3:00 sata ujutro otišla kod suprugove tetke Š. M. u I. K.. Vezano za drugi dio događaja koji se zbio istog popodneva D. C. je istaknula da joj je suprug prigovarao kako ima ljubavnika te da ona njega i djecu psihički zlostavlja, na što je ona šutjela, pa joj je suprug rekao da može pokupiti svoje stvari i otići iz kuće. Nastavno je istaknula da ona njega niti u jednom trenutku nije vrijeđala ili omalovažavala, ali su njegovi postupci i ponašanje vrijeđali njezino dostojanstvo.
13. Uspoređujući iznesene iskaze oboje okrivljenika kada su nakon događaja ispitani u svojstvu osumnjičenika vezano za inkriminaciju koja se stavlja na teret okrivljeniku M. C. sasvim je razvidno da su iskazi gotovo identični i iz njih se može jedino izvesti zaključak da je on doista izvršio ekonomsko nasilje u odnosu na zakonitu suprugu D. C. time što joj je uporno kroz period od nekoliko sati i to tokom noći zabranio odnosno onemogućio ulazak u kuću i time korištenje zajedničke obiteljske imovine.
14. Prema tome, u odnosu na ovako provedene i jedine dostupne dokaze svakako su se na jasan i neupitan način mogle utvrditi sve potrebne sporne činjenice vezano za eksplicitno i asocijalno ponašanje okrivljenika M. C. u smislu nasilja u obitelji. U tom smislu može se svakako nametnuti zaključak da je u to vrijeme postojao izvjestan animozitet i nerazumijevanje između okrivljenika kao supružnika te određeni problemi u braku koji se mogu definirati kao neka vrsta ljubomore od strane M. C., jer je on supruzi prigovarao što suviše kasno u noći dolazi kući,
15. Dakle, bez obzira što se tokom postupka okrivljenik M. C. brani šutnjom, u odnosu na njegov iskaz pružen u svojstvu osumnjičenika dovoljno gotovo eksplicite ukazuje na to da je svoju suprugu D. C. onemogućio te zgode tokom noći da koristi zajedničku imovinu time što joj nije dopustio više sati da uđe unutar kuće gdje su živjeli, zbog čega je bila prisiljena otići prespavati kod njegove tetke.
16. Time, kada se uzme u obzir da ekonomsko nasilje u zakonskom smislu upravo predstavlja zabranu odnosno onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, onda nalazimo da je okrivljenik M. C. postupao nasilno prema svojoj supruzi.
17. Zbog naprijed navedenih razloga, okrivljenik M. C., u subjektivnom i objektivnom smislu ispunio je biće djela prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pa je oglašen krivim, te mu je izrečena novčana kazna blaža od zakonom propisanog minimuma.
18. Prilikom odmjeravanja kazne sud nije uzeo u obzir obiteljsko i imovno stanje okrivljenika M. C., obzirom da se tokom postupka o tome nije izjašnjavao, ali se kao olakotna okolnost cijeni činjenica da nije ulagao posebnu upornost u činjenju nasilja niti je skloni bilo kakvom asocijalnom postupanju, posebno unutar obitelji, time da otegotnih okolnosti na njegovoj strani nije nađeno. Zbog iznesenih razloga, a uzevši u obzir težinu prekršaja odnosno način na koji je okrivljenik izražavao nasilni čin, bilo je uvjeta za primjenu instituta ublažavanja novčane kazne, tako da je izrečena kazna bez sumnje primjerena i dostatna za njegovu resocijalizaciju i buduće adekvatno ponašanje u užoj socijalnoj sredini, pa se s razlogom očekuje postizanje zakonske svrhe kažnjavanja u svakom smislu.
19. Također, odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona izričito je propisano da okrivljenik M. C. u roku koji je određen u presudi može platiti i dvije trećine izrečene novčane kazne, u kojem slučaju se smatra da je novčana kazna plaćena u cjelini, dok protekom tog roka ipak moraju platiti cjelokupan iznos izrečene novčane kazne.
20. Sud se u odnosu na okrivljenika M. C. nije odlučio na izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja te uhođenja žrtve nasilja, jer iz provedenih dokaza nikako ne proizlazi da su okrivljenici svojim nasilnim ponašanjem imali namjeru ugrožavati sigurnost ili integritet drugog člana obitelji te da postoji opasnost od nekog težeg nasilje među njima, jer upravo suprotno indicira činjenica kako se tokom postupka nisu željeli međusobno teretiti za opisano neprimjereno ponašanje. Time se nameće zaključak kako njih dvoje više nisu u odnosu animoziteta, dok je ujedno zajednica života među njima prestala, pa je time potpuno nepotrebno i izlišno izricati ovakvu zaštitnu mjeru.
21. I na kraju što se tiče protupravnog postupanja okrivljenice D. C., ističe se da je ona u svom iskazu koji je dala u svojstvu osumnjičenika neposredno nakon događaja izričito iskazala da u ovoj situaciji niti u jednom trenutku nije supruga vrijeđala pogrdnim riječima. S druge strane, u spomenutom iskazu okrivljenika M. C. koji je dat također u svojstvu osumnjičenika po događaju uopće se niti jednom riječju ne spominje da bi supruga njega vrijeđala izricanjem pogrdnih riječi nakon što se vratila na adresu prebivališta kritičnog dana u popodnevnim satima te da bi upućivanje riječi naznačenih u optužnom aktu kod njega izazvalo neku uznemirenost odnosno povredu dostojanstva kao štetnu posljedicu. U predmetnom iskazu okrivljenik M. C. isključivo se fokusirao na to da supruzi tokom noći nije otvarao vrata od kuće opisujući taj dio događaja, bez da se reflektirao na eventualno nedolično ponašanje supruge D. C. prema njemu. Kada se tome doda činjenica da su nastavno tokom postupka oboje okrivljenika odlučili braniti se šutnjom, onda u tom smislu ne postoje nikakvi jasni i sigurni dokazi o psihičkom nasilju od strane okrivljenice D. C. prema suprugu M. C., zbog čega je D. C. za odnosni prekršaj oslobođena optužbe.
22. Okrivljenik M. C. na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan je platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, te stvarni trošak koji se odnosi na upotrebu službenog vozila, jer je radno sposobna osoba te može privrijediti određena sredstva za vlastito uzdržavanje i time platiti naznačeni trošak, čijim plaćanjem ne može doći u pitanje njegovo uzdržavanje.
23. S druge strane, troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka u odnosu na okrivljenicu D. C. padaju na teret proračunskih sredstava Republike Hrvatske.
U Bjelovaru, 2. veljače 2023.
Zapisničar SUDAC
Andrea Hudoletnjak v.r. Ratko Laban v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude okrivljenik Marijan Crnčić i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.
Dostaviti:
- Okrivljenicima
- Braniteljima
- Podnositelju Optužnog prijedloga
- po pravomoćnosti
- Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Križevci
Za točnost otpravka – ovlašteni službenik
ANDREA HUDOLETNJAK