- 1 -              Rev 5222/2019-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev 5222/2019-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. B. iz Z., OIB:..., kojega zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u S., protiv tuženika Grada S., OIB:..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1295/2018-2 od 17. svibnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Px-79/14 od 5. ožujka 2018. i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-1295/2018-2 od 17. svibnja 2018. kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu broj Px-79/14 od 5. ožujka 2018., u sjednici održanoj 1. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tuženika protiv presude odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Revizija tuženika protiv rješenja odbacuje se kao nedopuštena.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime naknade za dio bivše čest. zem. 6047 k.o. S., koju danas čini, između ostalih, dio čest. zem. 6047/3 za 842 m2 i stambena zgrada oznake čest. zgr. 4555 k.o. S. ukupni iznos od 3.227.507,20 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 5. ožujka 2018. g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

 

dok se u preostalom dijelu, kojim je tužitelj zatražio isplatu na ime naknade za dio bivše čest. zem. 6047 k.o. S., koju danas čine, između ostalih, dijelovi čest. zem. 10323/1 za 290 m2, čest. zem. 10323/10 za 410 m2, čest. zem. 6046/3 za 1006 m2, čest. zem. 6046/5 za 304 m2, čest. zem. 6046/4 za 426 m2, čest. zem. 6047/2 za 411 m2, čest. zem. 6045/2 za 193 m2, čest. zem. 9988/3 za 29 m2 ukupnog iznosa od 8.147.888,00 kn s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Px 79/14 od 5. ožujka 2018. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva tužitelja."

 

2.1. Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

 

"Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana, te se ukida presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Px 79/14 od 5. ožujka 2018. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen dio njegovog tužbenog zahtjeva, kao što se ukida i u dijelu pod točkom II. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka, pa se predmet u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje."

 

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja tuženik je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev na način da isti u cijelosti odbije.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode tuženika i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu, a njemu dosuditi trošak sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija podnesena protiv presude je neosnovana, a revizija podnesena protiv rješenja je nedopuštena.

 

6. Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno revizijskim navodima tužitelja u postupku pred drugostupanjskim sudom, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Naime, razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u obrazloženju odluke nisu nejasni niti proturječni, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodio sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla ispitati i stoga prema ocjeni vijeća nije počinjena navedena bitna povreda odredaba postupka.

 

7.1. Tužitelj u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP dovodi u pitanje činjenična utvrđenja i osporava zaključak sudova o osnovanosti tužbenog zahtjeva što predstavlja prigovore činjenične naravi. Takvim navodima tužitelj zapravo iznosi vlastite stavove o ocjeni provedenih dokaza i izvodi drugačiji zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Kako drugostupanjsku odluku nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP) to činjenične navode tužitelja iznesene u reviziji ovaj sud nije mogao razmatrati niti ispitivati.

 

8. Tuženik u reviziji navodi da je podnosi i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP. Navedena povreda odredaba postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu toga Zakona, a to je bilo ili moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Međutim, u skladu s odredbom odredbe čl. 386. ZPP, stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. Stoga neobrazloženi razlozi revizije, koji se svode na pozivanje na zakonsku odredbu koja opisuje bitnu povredu, nisu uzeti u obzir.

 

9. Slijedom navedenog, ovaj sud je ocijenio neosnovanim revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iznesen u reviziji.

 

10. Predmet spora u ovom parničnom postupku jest zahtjev tužitelja za isplatu naknade za nekretnine koje su njegovom predniku M. B. pokojnog J., konfiscirane rješenjem Kotarskog suda za II. i III. rajon Grada Z., broj I-390/47 od 11. studenog 1947., za koje je kasnije doneseno rješenje o dokidanju konfiskacije. Radi se o nekretninama koje se nalaze se u k.o. S. i to: čest. zem. 6047 k.o. S. i na njoj izgrađenu kuću oznake čest. zgr. 4555 k.o. S.; dio bivše čest. zem. 6047 k.o. S., koju danas čine, između ostalih, dijelovi čest. zem. 10323/1 za 290 m2, čest. zem. 10323/10 za 410 m2, čest. zem. 6046/3 za 1006 m2, čest. zem. 6046/5 za 304 m2, čest. zem. 6046/4 za 426 m2, čest. zem. 6047/2 za 411 m2, čest. zem. 6045/2 za 193 m2, čest. zem. 9988/3 za 29 m2. Navedene nekretnine predniku tužitelja nisu vraćene.

 

11. U tijeku postupka je utvrđeno:

 

- da je pravnom predniku tužitelja, M. B. pok. J., nakon što je izgubio državljanstvo, rješenjem Kotarskog suda i III. rajon Grada Z. broj I-390/47 od 11. studenog 1947. konfiscirana cjelokupna pokretna i nepokretna imovina,

 

- da je Kotarski sud u Splitu 9. travnja 1948., u postupku provođenja konfiskacije nad imovinom M. B., pok. J., donio rješenje broj Konf. 32/47 kojim je određen prijenos prava vlasništva, među ostalom imovinom i čest. zem. 6047 upisane u zk.ul. 1483 k.o. S., u naravi prizemna kućicu, veliki vrt iza te kućice, dvorište pred kućom na kojem je podignuta otvorena teza, na ime općenarodne imovine pod upravom Gradskog NO S., Komunalni odjel, uz istodobnu uknjižbu brisanja istog prava s imena M. B., pokojnog J. u zemljišniku za k.o. S.,

 

- da je 9. siječnja 1974. prednik tužitelja G. B. podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojem je naveo da je njegovom, pokojnom ocu M. B., rješenjem Državnog sekretarijata za unutrašnje poslove NRH, broj 14104/2-1961 od 13. rujna 1961., vraćeno državljanstvo NRH i FNRJ, pa da nije bilo mjesta donošenju rješenja o izricanju konfiskacije imovine,

 

- da je rješenjem Općinskog suda u Zagrebu broj Konf. 24/48 od 25. listopada 1976. udovoljeno prijedlogu G. B., te je dokinuta konfiskacija cjelokupne imovine M. B. i odlučeno da će se odluka o vraćanju konfiscirane imovine nasljedniku konfiskata donijeti naknadno, nakon pravomoćnosti tog rješenja. Povodom žalbe protustranke Gradskog javnog pravobranilaštva Zagreb, Županijski sud u Zagrebu je rješenjem broj Gž-8041/1976-2 od 15. veljače 1977., potvrdio rješenje suda prvog stupnja,

 

- da je nakon pravomoćnosti rješenja o dokidanju konfiskacije cjelokupne imovine pokojnog M. B., broj Konf. 24/48 od 25. listopada 1976., predlagatelj G. B. rješenjem Općinskog suda u Zagrebu od 5. travnja 1977., pozvan izvijestiti sud na koju se imovinu odnosi zahtjev za povrat. Podneskom od 19. svibnja 1977. on je obavijestio sud da se zahtjev za povrat, među ostalim odnosi i na čest. zem. 6047 zk.ul. 1483 k.o. S., u naravi prizemna kućica, veliki vrt iza kućice, dvorište pred kućom s otvorenom tezom te je predložio izvršiti povrat i predaju navedene imovine predlagatelju (imovina navedena u točki 4. podneska),

 

- da je u dopisu Općinskog suda u Zagrebu od 15. travnja 1977. Općinskom sudu u Splitu, navedeno da se traženi spis u predmetu konfiskacije imovine M. B., ne može dostaviti jer treba donijeti rješenje o povratku konfiscirane imovine, a postupak je u tijeku. Navedena je napomena da je taj sud, 28. ožujka 1977. Općinskom sudu u Splitu (na broj II P-1235/72), dostavio primjerak drugostupanjskog rješenja Okružnog suda u Zagrebu broj Gž-8041/76 iz kojeg je vidljivo da je dokinuta konfiskacija cjelokupne imovine pok. ing. M. B.,

 

- da iz dopisa prvostupanjskog suda upućenog Općinskom sudu u Zagrebu od 11. siječnja 1978. proizlazi da je u predmetu Općinskog suda u Splitu broj II P-1235/72 tužitelj 13. prosinca 1977. povukao tužbu, a radi se o predmetu koji se vodio po tužbi tužitelja G. B. od 10. listopada 1972., protiv Općine Split, radi utvrđenja zajedničke imovine stečene radom u tijeku braka, u kojoj je prednik tužitelja tvrdio da je rješenjem o konfiskaciji Konf. 32/47, konfiscirana i imovina koja nije bila isključivo vlasništvo M. B. nego i njegove supruge M., stečena zajedničkim radom u tijeku braka,

 

- da je u predmetu broj Konf. 24/48 službena bilješka od 7. ožujka 1978. o pristupanju punomoćnika G. B. koji je zamolio produljenje roka za obavijest na koju se sve imovinu odnosi zahtjev za povrat, te da se obratio sudu u S. radi povrata nekretnina koje se nalaze u S.,

 

- da je podneskom od 11. svibnja 1978. u predmetu Konf. 24/48 predlagatelj dostavio izvatke iz zemljišnih knjiga o nekretninama za koje se traži povrat, među ostalim i izvadak za zk.ul. 1483 i zk.ul. 10480 k.o. S.,

 

- da je Grad Z. zastupan po Javnom pravobranilaštvu Grada Zagreba, u podnesku od 4. travnja 1979., očitujući se na poziv suda na prijedlog predlagatelja u vezi načina vraćanja konfiscirane imovine protustranaka naveo, da bi pojedine nekretnine iz popisa predlagatelja, i da nije bilo konfiskacije, po samom zakonu postale društvena imovina te vraćanje u vlasništvo ne bi bilo moguće nego samo isplata naknade. Točnije, da bi nekretnine iz točke 1. prijedloga, još 28. travnja 1948. postale društveno vlasništvo, a za nekretnine iz točaka 2. do 7. da bi sud rješenjem trebao utvrditi da je M. B. na dan stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ" broj 52/58) odnosno 25. prosinca 1958. bio vlasnik tih nekretnina u cijelosti ili u nekom idealnom dijelu, pa će se te nekretnine, koje mogu biti u vlasništvu odnosno na korištenju, ostaviti u vlasništvu ili dati na korištenje nasljedniku ranijeg vlasnika, dok će se za ostale provesti postupak za određivanje naknade,

 

- da je u predmetu broj Konf. 24/48 doneseno rješenje 21. travnja 1979. kojim je određena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije konfiskacije provedene temeljem rješenja Kotarskog suda za II. i III. rajon Grada Z. od 11. studenog 1947. i to na nekretninama upisanim u zk.ul. 11674 i 7192 k.o. Grad Z.. Provedba rješenja za navedene nekretnine povjerena je zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu, time da se prethodno ima izvršiti postupak nacionalizacije koji bi bio izvršen u odnosu na te nekretnine, dok je u pogledu zahtjeva za vraćanje građevinskog poduzeća M. B., predlagatelj upućen ostvariti naknadu štete u parničnom postupku. Za ostale nekretnine koje su predmet dekonfiskacije s obzirom na to da se nalaze na području S., odlučeno je (pod točkom IV. izreke rješenja) da će odluku o vraćanju istih donijeti Općinski sud u Splitu, kojem će biti upućen spis nakon pravomoćnosti rješenja,

 

- da je rješenjem broj Eks. 56/55 od 24. svibnja 1956. F. G., pok. L. u zamjenu za ekspropriranu nekretninu čest. zem. 6979/5 i čest. zgr. 4249 zk.ul. 8583 k.o. S. dana u vlasništvo stambena zgrada u S. sagrađena na čest. zem. 6047 zk.ul. 1483 k.o. S., vlasništvo općenarodne imovine kojoj će se nakon izvršene parcelacije pridodati i dio zemljišta iz fonda općenarodne imovine,

 

- da je rješenjem Kotarskog suda u Splitu broj Z-2252/57 od 28. kolovoza 1957. dozvoljena dioba čest. zem. 6047 zk.ul. 1483 k.o. S. u podčestice zem. 6047/1 (1913 m2), 6047/2 (705 m2) i 6047/3 (964 m2),

 

- da iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za zk.ul. 1483 k.o. S. proizlazi da je čest. zem. 6047/3 iz 4. zemljišnoknjižnog tijela prenesena u novi zk.ul. 10480 k.o. S. (upis pod rednim brojem 5. pod brojem Z-2254/57),

 

- da je temeljem upisa pod brojem 8. od 6. studenog 1962. pod brojem Z-2316/62 evidentirano cijepanje čest. zem. 6047/1 u podčestice 6047/1 i 6047/4, da je upisom pod rednim brojem 10. od 7. veljače 1973. pod brojem Z-305/73 evidentirano poništenje čest. zem. 6047/1 te da je upisom pod rednim brojem 11. od 7. veljače 1973. pod brojem Z-308/73 evidentirana promjena površine čest. zgr. 4555 sa 84 na 94 m2,

 

- da je nakon donošenja i pravomoćnosti rješenja od 21. travnja 1979. o vraćanju konfisciranih nekretnina iz k.o. G. Z. (uz prethodno provođenje postupka nacionalizacije koja bi se odnosila na te nekretnine, o upućivanju predlagatelja da u vezi zahtjeva za vraćanje građevinskog poduzeća ing. M. B. naknadu štete ostvari u parničnom postupku te odluke da će za ostale nekretnine na području S. odluku o vraćanju donijeti Općinski sud u Splitu kojem će spis biti ustupljen nakon pravomoćnosti rješenja) doneseno rješenje Z-15594/81 od 23. studenog 1981. kojim je dozvoljena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na kat. čest. 7933/1 z.u. 19036 k.o. G. Z., dok je u pogledu kat. čest. 7933/4 z.u. 19036 k.o. G. Z., kat. čest. 7933/5, 7933/3 i 7933/2 z.u. 7192 k.o. G. Z. i kat. čest. 2273/31 z.u. 11674 k.o. G. Z. uskraćena provedba rješenja Konf. 24/48 od 21. travnja 1979. iz razloga navedenim pod točkom II. st. 1. do 5. tog rješenja,

 

- da se iza uvezanog rješenja broj Z-15594/81 od 23. studenog 1981., u spisu nalazi dopis od 21. rujna 1982. iz kojeg proizlazi da se Općinskom sudu u Splitu vraća spis broj Konf. 32/47 bivšeg Kotarskog suda u Splitu i spis broj P-303/71 Općinskog suda u Splitu jer ti predmeti više nisu potrebni sudu u postupku broj Konf. 24/48, te da se iza dopisa nalazi i dostavnica iz koje proizlazi da su navedeni predmeti dostavljeni Općinskom sudu u Splitu te da je rješenjem od 12. studenog 1982. spis određen za arhiviranje,

 

- da nakon donošenja rješenja broj Z-15594/81 od 23. studenog 1981. i vraćanja predmeta broj P-303/71 i broj Konf. 32/47, predmet broj Konf. 24/48 nije po službenoj dužnosti dostavljen Općinskom sudu u Splitu, radi donošenja odluku o vraćanju nekretnina upisanih u k.o. S.,

 

- da je prednik tužitelja G. B. podnio prijedlog 17. rujna 1986. Općinskom sudu u Splitu da se temeljem rješenja Općinskog suda u Zagrebu broj Konf. 24/48 od 25. listopada 1976., donese rješenje kojim će se na nekretninama u k.o. S. uspostaviti ranije zemljišno knjižno stanje odnosno predlagatelja uknjižiti kao vlasnika. Prijedlog je evidentiran pod brojem Z-2777/86 odnosno I-3773/88,

 

- da je prije donošenja odluke o njegovom zahtjevu, sud utvrdio, da je na nekretnini oznake čest. zem. 6047/3 k.o. S. (koja je nakon konfiskacije formirana od osnovne čest. zem. 6047 k.o. S.) uknjižen F. G., pokojnog A., koji je tu nekretninu dobio kao naknadu za ekspropriranu zgradu oznake čest. zgr. 4249 od 68 m2 zk.ul. 8583 k.o. S. rješenjem NO Kotara Split od 24. srpnja 1957. pod brojem Eks. 56/55,

 

- da je Općinski sud u Splitu sud pod brojem I R-551/88 donio rješenje 6. prosinca 1990. kojim je odlučeno o prijedlogu (upisanom pod brojem Z-2777/86 odnosno I-3773/88) odnosno odlučeno je da se izvanparnični postupak obustavlja s obrazloženjem da je predlagatelj postavio vlasničkopravni zahtjev koji podrazumijeva brisanje upisanih prava s imena uknjiženih osoba i predaju za što je nadležan redovan sud u građanskoj parnici.

 

12. Odlučujući o zahtjevu tužitelja, sud prvog stupnja polazi od stajališta revizijskog suda iz rješenja broj Rev-x 843/11-2 od 2. travnja 2014., kojim su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska odluka u ovoj parnici, da je osnova potraživanja tužitelja zahtjev za naknadu oduzetih nekretnina na osnovu pravomoćnog rješenja o dokidanju konfiskacije broj Konf. 24/48 od 25. listopada 1976., na temelju kojeg vlasnik ima pravo na vraćanje odnosno na naknadu u novcu ako vraćanje nije moguće. Pritom se pozvao na odredbe Zakona o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije ("Službeni list FNRJ", broj: 40/45, 70/45, 61/46 – dalje: Zakon o konfiskaciji), odredbe Zakona o zastarjelosti potraživanja ("Službeni list FNRJ", broj: 40/53, 57/54, ("Službeni list" SFRJ broj 29/78), Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", broj 52/58), Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 - dalje: Zakon o naknadi) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZVDSP).

 

12.1. Uzevši u obzir sadržaj dopisa, Općinskog suda u Zagrebu upućenog Općinskom sudu u Splitu, o dostavi spisa broj Konf. 24/48 radi donošenja odluke o vraćanju nekretnina predniku tužitelja i činjenicu da spis sudu nije dostavljen, sud prvog stupnja je ocijenio da je prijedlog tužitelja od 17. rujna 1986. (koji je kod prvostupanjskog suda zaveden pod poslovnim brojevima Z-2777/86, I-3773/88 i I-R 551/88), požurnica kojom prednik tužitelja traži rješavanje svojih zahtjeva za nekretnine na području k.o. S., na osnovu rješenja o dokidanju konfiskacije. Nadalje, prvostupanjski sud je zaključio da je zastarni rok za podnošenje zahtjeva za isplatu naknade, za oduzete nekretnine koje su predmet ovog spora, počeo teći od zaprimanja rješenja o obustavi izvanparničnog postupka, 22. prosinca 1990. pa stoga zastara nije nastupila jer je tužba u ovoj parnici podnesena 16. srpnja 1991. To iz razloga što je prema ocjeni suda, tek dostavom rješenja o obustavi izvanparničnog postupka broj I-R-551/88 od 6. prosinca 1990. kojim je okončan postupak vođen radi povrata spornih nekretnina za k.o. S., prednik tužitelja saznao da postoji mogućnost da dio nekretnina neće biti moguće vratiti u posjed i vlasništvo.

 

12.2. Slijedom navedenog sud prvog stupnja prihvatio je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu za dio bivše čest. zem. 6047 k.o. S., koju danas čini, među ostalim česticama i dio čest. zem. 6047/3 u površini od 842 m2 i stambena zgrada oznake čest. zgr. 4555 k.o. S., u ukupnom iznosu od 3.227.507,20 kuna sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske odluke do isplate. Pritom se pozvao na odredbu čl. 6. Zakona o konfiskaciji i obrazložio da je konfiskacija tih nekretnina izvršena u tuženikovu korist, da je prednik tuženika dodijelio te nekretnine sada pokojom F. G. kao naknadu za njegovu ekspropriranu zgradu od strane prednika tuženika i to rješenjem NO Kotara Split od 24. srpnja 1957. pod brojem Eks. 56/55, da je odluka o konfiskaciji poništena, međutim da se nekretnine ne mogu vratiti tužitelju kao vlasniku, pa on ima pravo na naknadu njihove vrijednost u novcu od tuženika. U odnosu na naknadu za preostale konfiscirane nekretnine, zahtjev tužitelja je odbijen primjenom pravila o teretu dokazivanja jer je sud ocijenio da tužitelj nije dokazao visinu naknade koja bi tužitelju pripadala s obzirom da se radi o zemljištu koje sada nije u sastavu kuće s vrtom nego je dio ulica, parkova, parkinga i prilaza stambenim zgradama i po ocjeni suda prvog stupnja radi se o nekretninama koje bi, da nisu konfiscirane, predniku tužitelja bile nacionalizirane ili eksproprirane pa je vještačenjem trebalo utvrditi visinu naknade koja bi bila isplaćena u navedenim slučajevima ali da tužitelj nije predložio izvođenje dokaza na tu okolnost.

 

13. Drugostupanjski sud je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na naknadu za dio čest. zem. 6047/3 za 842 m2 i stambena zgrada oznake čest. zgr. 4555 k.o. S. u iznosu 3.227.507,20 kuna sa zateznom kamatom, a u preostalom dijelu odluku ukinuo i vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

14. Odredbom čl. 6. st. 1. Zakona o konfiskaciji propisano je da u slučajevima obustave postupka o konfiskaciji, pravomoćne oslobađajuće presude ili poništenja odluke o konfiskaciji, konfiscirana imovina mora biti vraćena vlasniku. Ako nije moguće vraćanje same imovine naknadit će mu se njena vrijednost u novcu.

 

14.1. Prema odredbi čl. 14. Zakona o zastarjelosti potraživanja, koji je Zakon prestao važiti stupanjem na snagu Zakona o obveznim odnosima, 26. svibnja 1978. (čl. 1108. ZOO) potraživanja zastaruju za deset godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

 

15. Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom i u rješenje donesenom u ovoj parnici broj Rev-x 843/11-2 od 2. travnja 2014. pravo vlasnika glede naknade za oduzetu stvar, ne može prestati zbog zastare sve dok on može zahtijevati povrat svoje stvari. Iz spisa proizlazi da je u ovom postupku utvrđeno da je prednik tužitelja tek dostavom rješenja obustavi izvanparničnog postupka, saznao koje nekretnine neće biti moguće vratiti u posjed i vlasništvo. Stoga tek od tog dana odnosno od 22. prosinca 1990. počinje teći desetogodišnji zastarni rok iz čl. 14. Zakona o zastarjelosti potraživanja koji do podnošenja tužbe u ovoj parnici 16. srpnja 1991., nije protekao.

 

16. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su prihvatili tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao naknadu za dio čest. zem. 6047/3 za 842 m2 i stambena zgrada oznake čest. zgr. 4555 k.o. S. u iznosu 3.227.507,20 kuna sa zateznom kamatom. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

17. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

18. S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

19. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika podnesen protiv drugostupanjske presude odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

20. Revizija koju je tuženik podnio protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta i predmet je u tom dijelu vraćen na ponovni postupak, nije dopuštena jer se ne radi o rješenju u smislu čl. 400. st. 1. ZPP kojim je postupak pravomoćno okončan. Stoga je temelju čl. 392. st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

21. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer taj trošak nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 1. veljače 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Željko Šarić, v.r.