1

Poslovni broj: UsI-1882/21-7

  Poslovni broj: UsI-1882/21-7

REPUBLIKA HRVATSKA                                                               

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

    Avenija Dubrovnik 6 i 8                                                                                 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Sanji Kobilšek Ponjan, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. K. i J. K., oboje iz Z.,  koje zastupaju odvjetnici iz odvjetničkog društva R. & V. u Z., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske u Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe M. L. iz Z., radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, 1. veljače 2023.,

p r e s u d i o    j e

              I              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/20-26/584,  URBROJ: 531-07-01-03/09-21-3, od 16. svibnja 2021.

II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.              Rješenjem Z. županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-361-03/20-04/02, URBROJ: 238/1-18/1-20-02, od 29. rujna 2020., odbijen je prijedlog tužitelja za oglašavanjem ništavim rješenja o izvedenom stanju, Z. županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-361-06/17-02/106, URBROJ: 238/1-18-10/2-18-11, od 12. veljače 2018., a kojim rješenjem je ozakonjena završena slobodnostojeća jednostavna zgrada izgrađena na adresi u Z., sve sukladno zahtjevu zainteresirane osobe.

2.              Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv naprijed navedenog rješenja, uz obrazloženje tuženika kako u konkretnom slučaju nije utvrđeno postojanje niti jednog od taksativno propisanih razloga za oglašavanjem rješenja ništavim, iz kojeg razloga je zahtjev tužitelja neosnovan.

3.              Osporavajući naprijed navedeni stav tužitelji ističu kako je pogrešan stav tuženika sukladno kojem je utvrđeno da naprijed navedeno rješenje o izvedenom stanju ne sadrži niti jednu nepravilnost koja bi po izričitoj zakonskoj odredbi bila razlogom za oglašavanje tog rješenja ništavim. Navode kako su tijekom postupka koji je prethodio osporenom rješenju iznijeli cijeli niz razloga koji rješenje o izvedenom stanju čine ništavim, primjerice da se nekretnina koja je legalizirana proteže na susjednu nekretninu, da javno pravno tijelo nije provelo očevid na terenu, odnosno i da sa dostatnom sigurnošću nije utvrđeno o kakvoj gradnji se u konkretnom uopće radi. Ističe da Zakon o općem upravnom postupku, a na kojeg se tuženik poziva, ne uvjetuje da se za utvrđenje ništavosti „treba raditi o drugom zakonu“. Nabrajajući nezakonitosti koje su sadržane u rješenju o izvedenom stanju predlaže Sudu da uvaži navode tužbe, usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

4.              Tuženo tijelo predlaže da se tužba odbije, iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja.

5.              Zainteresirana osoba, M. L., iako uredno pozvan na dostavu odgovora na tužbu, rješenjem Suda poslovni broj: UsI – 1882/21-2, od 12. srpnja 2021. (list 15 spisa), istog, do dana zaključenja rasprave u ovom upravnom sporu, nije dostavio.

6.              Sud je 25. siječnja 2023. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7.              Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika i priložene isprave.

8.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.              Sud, navodi kako je u konkretnom sporan pravni stav tuženika sukladno kojem on smatra da u konkretnom ne postoji na zakonu osnovana mogućnost rješenje o izvedenom stanju oglasiti ništavim. Suprotno ovom tužitelji su mišljenja kako takva osnova postoji u članku 128. stavku 1. točki 6. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. - u daljnjem tekstu Zakon), budući da istom nije propisano da se nepravilnost kao razlog utvrđenja ništavosti mora odnositi na neki drugi zakon.

10.              Člankom 128. stavkom 1. točkom 6. Zakona, propisano je da će se rješenje oglasiti ništavim ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

11.              Sud uvodno napominje kako u upravnom pravu postoji razlika između nezakonitosti upravnog rješenja i njegove ništavosti. Nezakonitost je slučaj u kojem je rješenje doneseno protivno određenoj zakonskoj normi, primjerice povredom članka 6. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/12.) te se takva nezakonitost može utvrđivati u redovnom tijeku postupka do pravomoćnosti rješenja. Suprotno ovom da bi rješenje bilo ništavo, sukladno naprijed citiranom članku 128. stavak 1. točka 6. Zakona, ono mora sadržavati povredu takvog karaktera da ju je sam zakonodavac, specijalnom normom, odredio kao razlog za određenje rješenja ništavim (primjerice članak 24. stavak 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu, Narodne novine, broj 36/95.). Tek u tom slučaju predviđeno je da se suprotno razlozima pravne sigurnosti i sukladno izričitoj specijalnoj procesnoj normi, takva povreda utvrđuje i nakon pravomoćnosti rješenja.

12.              Promatrajući Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, (posebno članak 6. stavak 3. tog Zakona), Sud ne nalazi da bi u bilo kojoj odredbi tog zakona zakonodavac propisao kao razlog ništavosti ex lege, po tužitelju opisane povrede. Stoga Sud zaključuje kako takvo rješenje, sukladno članku 128. stavak 1. točka 6. Zakona, nije ništavo i iz kojeg razloga se eventualni razlozi nezakonitosti tog rješenja u ovom sporu, odnosno postupku koji je prethodio osporenom rješenju po izvanrednom pravnom lijeku i ne mogu ispitivati. Konačno i imajući na umu kako Sud ne nalazi ni druge razloge ništavosti, sadržane u članku 128. Zakona, osporeno rješenje ocjenjuje se zakonitim. 

13.              Budući ostali prigovori sadržani u tužbi nisu od utjecaja u ovoj upravnoj stvari te s obzirom na naprijed navedeno i u postupku utvrđeno, Sud nalazi da u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. 

14.              Stoga je temeljem odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci ove presude.

15.              S obzirom na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, navedenog njihovom tužbom od 21. lipnja 2021. (list 2 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 79. Zakona o upravnim sporovima. Budući je sukladno stavku 4. tog članka Zakona propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora i imajući na umu kako je točkom I izreke ove presude odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, Sud zaključuje kako su tužitelji ovaj upravni spor izgubili te su tada u obvezi snositi sve njegove izdatke pa posljedično i troškove vlastitog zastupanja. Iz ovog razloga odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

Zagreb, 1. veljače 2023.

              Sudac

Vlaho Bassegli Gozze, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.