- 1 -              Rev 244/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 244/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. o. d.d., OIB … Z., kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i P. protiv tuženika Z. P., OIB … iz P., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Š. & Š., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1123/2014-2 od 25. kolovoza 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1010/13 od 28. travnja 2014., u sjednici održanoj 1. veljače 2023.

 

p r e s u d i o   j e:

 

Djelomično se prihvaća revizija tuženika i preinačuje se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1123/2014-2 od 25. kolovoza 2014. u dijelu u kojem je odbijena žalba tuženika u odnosu na tijek zatezne kamate od 4. siječnja 2007. do 29. travnja 2011. (dio točke I. izreke) i sudi:

 

Uvažava se žalba tuženika i preinačuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1010/13 od 28. travnja 2014., u dijelu koji se odnosi na tijek zatezne kamate na iznos od 104.604,66 kn  od 4. siječnja 2007. do 29. travnja 2011. tako da se sudi:

 

„Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 104.604,66 kn za razdoblje od 4. siječnja 2007. do 29. travnja 2011.“

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Djelomično se odbacuje revizija tuženika.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova revizijskog postupka.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki 1. naloženo je tuženiku isplatiti iznos od 104.604,66 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 4. siječnja 2007. do isplate, sve u roku od 15 dana. U točki 2. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 15.462,50 kn, u roku od 15 dana. U preostalom dijelu u iznosu od 1.562,50 kn odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan. U točki 3. odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kn kao neosnovan.

 

2. Presudom suda drugog stupnja u točki 1. djelomično je odbijena kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1010/13 od 28. travnja 2014. u točkama 1. i 3. izreke, a rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je o troškovima postupka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) je podnio tuženik zbog materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu. Traži trošak za sastav revizije.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelj u cijelosti osporava revizijske navode tuženika i predlaže odbaciti reviziju tuženika kao neosnovanu. Traži trošak za sastav odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je djelomično osnovana (u odnosu na prvo i treće postavljeno pitanje) i djelomično nedopuštena (u odnosu na drugo postavljeno pitanje).

 

6. Prema odredbi članka 392.a stavka 2. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

7. Odredbom članka 382. stavka 2. ZPP-a propisano je u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice kako je to navedeno u članku 382. stavku 2. točkama 1. do 3. ZPP-a.

 

7.1. Prema odredbi članka 382. stavka 3. ZPP-a u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7.2. Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

 

8. Tuženik u reviziji postavlja pitanja:

 

„1. Je li promjena tužbenog zahtjeva (petita) u vidu

- promjene naziva pravne osobe kojoj se ima isplatiti utuženi iznos

- promjene adrese pravne osobe kojoj se ima isplatiti utuženi iznos

- promjene razdoblja za koje se traži zatezna kamata

samo promjena tj. ispravak pojedinih navoda tako da se zbog toga tužbeni zahtjev nije izmijenjen (čl. 191. st. 3. ZPP-a) ili je to preinaka tužbenog zahtjeva (čl. 191. st. 1. ZPP-a) koju sud ne smije dopustiti, a ako ju dopusti (čl.190. st.2. ZPP-a) da li se ima smatrati da je parnica pokrenuta tek kada je taj novi zahtjev istaknut? Poznaje li ZPP uopće institut „uređenja“ tužbenog zahtjeva?

 

2. Jesu li u primjeni čl. 1117. st. 1. ZOO-a zakonske zatezne kamate sastavni dio naknade štete zbog povrede tijela i narušenja zdravlja i da li dijele pravnu sudbinu nepripadno isplaćenih iznosa glavnog zahtjeva, pa da se slijedom toga ne može zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete, zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju, kako u pogledu glavnog zahtjeva tako i u pogledu zateznih kamata?

3. Da li u slučaju da glavni dug nije zastario ne zastarijeva ni sporedno potraživanje u vidu zatezne kamate, bez obzira na vrijeme kada je taj zahtjev (za zatezne kamate) podnesen ili zatezne kamate kod primjene instituta zastare imaju samostalnu pravnu sudbinu što bi značilo da se prigovor zastare ima raspraviti prema čl. 226. st. 1. ZOO (rok zastare od tri godine) i da je stoga bitno kada je takav zahtjev (za zatezne kamate) podnesen?“

 

9. Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja, revident se poziva na presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni brojevi Gzz-140/03 od 21. travnja 2004., na presudu i rješenje poslovni broj Revr-1797/10 od 19. ožujka 2013., presudu poslovni broj Rev-1116/08 od 30. travnja 2013., te presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5526/04 od 14. rujna 2007., presudu poslovni broj Revt-41/12 od 22. siječnja 2013., arhivsku sentencu broj VSH II Rev-36/82 od 13. srpnja 1982. i rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1202/07 od 11. veljače 2008.

 

10. Odlučujući o dopuštenosti revizije vijeće ovog suda odlučilo je da je revizija dopuštena u odnosu na pitanja navedena u izreci presude (prvo i treće postavljeno pitanje), jer su navedena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je na temelju odredbe članka 392. a stavka 2. ZPP-a pobijana drugostupanjska presuda ispitana samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja postavljenog u izvanrednoj reviziji.

 

11. Predmet spora je zahtjev za povrat iznosa od 104.604,66 kn na ime stečenog bez osnova jer je ovršna isprava (presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2646/99) temeljem koje je tužitelj uplatio tuženiku taj iznos odlukom revizijskog suda ukinuta.

 

12. Nižestupanjski sudovi su utvrdili slijedeće činjenice:

 

- da je presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja P-2646/99 od 18. ožujka 2004. naloženo tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 537.000,00 kn sa kamatom od dana presuđenja pa do isplate i to na ime pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke i duševne boli te straha uzrokovane prometnom nesrećom

- da je presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1256/04 od 11. travnja 2005. potvrđena prvostupanjska presuda

- da je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1083/05 od 13. srpnja 2006. povodom izjavljene revizije ukinuta presuda Županijskog suda u Šibeniku i Općinskog suda u Šibeniku i predmet je vraćen na ponovni postupak u odnosu na tužitelja (u ranijem postupku tuženika)

- da je tužitelj postupio sukladno pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja P-2646/99 od 18. ožujka 2004. i uplatio je tuženiku iznos od 646.604,66 kn na ime naknade nematerijalne štete, u dvije rate, dana 13. lipnja 2005. i 4. srpnja 2005., obje u iznosima od 320.802,33 kn

- u ukupno isplaćenom iznosu od strane tužitelja sadržane su i zatezne kamate u iznosu od 104.604,66 kn

- da je tužitelj podneskom od 17. ožujka 2014. preinačio tužbu u odnosu na tijek  zatezne kamate, na način da istu ne potražuje od dana podnošenja tužbe ( 29. travnja 2011., kako je to tražio u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu), nego od dana kada su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tuženik postao nepošten (4. siječnja 2007.)

 

13. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi nalaze zahtjev tužitelja osnovanim iz razloga što je tuženik utuženi iznos (104.604,66 kn) stekao bez pravne osnove, temeljem odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO). Nadalje, zaključak je nižestupanjskih sudova da zatezna kamata ne predstavlja sastavni dio naknade štete, već sukladno odredbi članka 29. ZOO sankciju zbog zakašnjenja dužnika u ispunjenju te novčane obveze, pa ne može niti dijeliti pravnu sudbinu nepripadno isplaćenih iznosa na ime naknade štete zbog povrede tijela i narušenja zdravlja, što znači da postoji obveza vraćanja iznosa primljenih na ime zateznih kamata. U odnosu na zastaru, zaključak je nižestupanjskih sudova obzirom da nije zastario glavni dug nije zastarjelo niti sporedno potraživanje u vidu zatezne kamate, a početak zastarnog roka računaju od dana kada je tužitelj saznao da je otpala pravna osnova temeljem koje je platio tuženiku iznos naknade štete, odnosno od 4. siječnja 2007. godine.

 

14. U prvom pitanju revident problematizira je li došlo do preinake ili do ispravka odnosno promjene pojedinih navoda tužbe, jer je tužitelj produljio razdoblje za koje traži kamatu na iznos od 104.604,66 kn (uglavničenu zateznu kamatu na isplaćeni iznos naknade štete) valja odgovoriti revidentu da je došlo do preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, tako da tužitelj umjesto potraživanja kamate na utuženi iznos (104.604,66 kn) od dana podnošenja tužbe, istu potražuje od dana kada je tuženik postao nepošten, odnosno od trenutka saznanja za odluku revizijskog suda kojom su povodom izvanrednog pravnog lijeka ukinute presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja P-2646/99 od 18. ožujka 2004. i presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1256/04 od 11. travnja 2005.

 

14.1. U preostalom dijelu pitanja, a koje se odnosi na pitanje promjene naziva pravne osobe i promjene adrese pravne osobe kojoj se ima isplatiti utuženi iznos ne radi se o preinaci (što su nižestupanjski sudovi pravilno utvrdili), jer je odredbom članka 191. stavaka 1. i 3. ZPP-a jasno i izričito definirano kada se radi o preinaci tužbe, a to je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći (čl.191. st.1. ZPP-a), a tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen (čl. 191. st. 3. ZPP-a). Dakle, u odnosu na pitanje promjene naziva pravne osobe i promjene adrese pravne osobe kojoj se ima isplatiti utuženi iznos ne radi se o preinaci tužbe, a kako to implicira tužitelj u postavljenom pitanju.

 

15. Trećim pitanjem revident problematizira  pitanje zastare kod zateznih kamata. Ovako postavljenim zahtjevom tužitelj ne radi razliku između uglavničene kamate koja kamata je određena u apsolutnom iznosu i čini glavno potraživanje u ovom postupku, a koja proizlazi iz pravnog odnosa stjecanje bez osnove (jer je pravomoćna odluka  ukinuta odlukom revizijskog suda) i procesne kamate koja na taj iznos od 104.604,66 kn predstavlja sporedno potraživanje na koju tužitelj ima pravo od dana podnošenja tužbe. Revident postavlja pitanje zastare kamate kao sporednog potraživanja, koje kamate (na iznos od 104.604,66 kn) su u ovom postupku, s obzirom na svoju pravnu narav specifične, jer su procesne, pa samim time ih nije dopušteno tražiti prije podnošenja tužbe (29. travnja 2011.). Imajući na umu da su nižestupanjski sudovi u ovom postupku dopustili preinaku tužbe (17. ožujka 2014.), te činjenicu da je procesnu kamatu moguće potraživati samo od dana podnošenja tužbe (29. travnja 2011.), valjalo je prihvatiti reviziju tuženika  u dijelu koji se odnosi tijek zatezne kamate za razdoblje od 4. siječnja 2007. (prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova to je dan saznanja za ukidnu revizijsku odluku) do 29. travnja 2011. (dan podnošenja tužbe) te temeljem odredbe članka 395. stavka 1. ZPP-a, preinačiti drugostupanjsku odluku na način kako je odlučeno u izreci presude.

 

U odnosu na drugo pitanje:

 

16. Drugim pitanjem revident problematizira pravnu narav utužene kamate kao glavnog potraživanja (radi se zateznim kamatama u iznosu od 104.604,66 kn, koje kamate su nastale kao posljedica zakašnjenja tužitelja u ispunjenju svoje obveze, isplate po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja P-2646/99 od 18. ožujka 2004. koja je kasnije ukinuta odlukom revizijskog suda poslovni broj Rev-1083/05 od 13. srpnja 2006.) odnosno je li utuženi iznos kamate predstavlja samostalno potraživanje ili je vezano uz glavno potraživanje (naknada štete). Nižestupanjski sudovi pravilno zaključuju da utuženi iznos ne dijeli pravnu sudbinu glavnog potraživanja za naknadu štete, što je u skladu sa pravnim shvaćanjem koje je ovaj revizijski sud izrazio u odluci Rev-702/12 od 31. kolovoza 2016.“…Prema režimu ZOO/91 postavljena pravna pitanja uređivala je odredba čl.216. ZOO/91, u kojoj je rečeno samo to da se ne može tražiti vraćanje neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena savjesnom pribavitelju. U primjeni i tumačenju navedene zakonske odredbe doista je postojalo pravno shvaćanje da se ta odredba odnosi na cjelokupnu isplaćenu novčanu naknadu, dakle i na zatezne kamate i na troškove postupka. Međutim, to shvaćanje je glede sporednih zahtjeva za isplatu zatezne kamate i troškova postupka napušteno. U nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske… izraženo je pravno shvaćanje glede zahtjeva za povrat zatezne kamate (zahtijevane u apsolutnom iznosu) da nije riječ o primjeni čl. 216. ZOO/91, već da u smislu odredbe čl.277. ZOO/91 zatezne kamate predstavljaju sankciju prema dužniku koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze. Kod ispunjavanja izvanugovorne obveze naknade štete davanjem naknade u novcu kao o obliku popravljanja štete, zatezne kamate se plaćaju na tu novčanu obvezu, pa stoga ne mogu predstavljati njezin dio, a time ne mogu niti u primjeni odredbe čl. 216. ZOO/91 dijeliti pravnu sudbinu neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete. Konačno, sukladno mjerodavnoj odredbi čl. 214. ZOO/91, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti i zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, u ovom slučaju od dana podnošenja zahtjeva…kao dana podnošenja tužbe…“.

 

16.1. Stoga navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu odredbe članka 382. stavka 2. i 3. ZPP-a.

 

17. Radi navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 392.b stavka 3. ZPP-a odbaciti reviziju tuženika kao nedopuštenu, te odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom I. (u odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje).

 

18. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 166. stavka 2. i 154. stavka 3. ZPP-a. Člankom 154. stavka 3. ZPP-a propisano je da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stanka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi o čemu se radi u konkretnom slučaju. Obzirom da je drugostupanjska presuda preinačena samo u neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedno potraživanje-tijek kamate na utuženi iznos, a samim time radi se o neznatnom uspjehu tuženika u revizijskoj fazi postupka, odluka o troškovima postupka nije preinačavana (točka II. izreke rješenja).

 

 

 

 

18.1. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova odgovora na reviziju odlučeno je (točka III. rješenja) primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, jer je ovaj sud ocijenio kako podnošenje odgovora na reviziju nije radnja koja je bila potrebna u ovom postupku.

Zagreb, 1. veljače 2023.

 

Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.