- 1 -              Revd 301/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 301/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B., iz O., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. M. i Z. L. M. u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, Građansko-upravni odjel u Gospiću, radi utvrđenja i dr., odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, poslovni broj Gž-516/2022-2 od 3. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-547/11-50 od 13. travnja 2022., na sjednici održanoj 1. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na prvo postavljeno pitanje koje glasi:

 

"1. U postupku u kojem je sporno pitanje da li je građaninu Republike Hrvatske i Europske Unije protupropisno, nasilno i bez njegova sudjelovanja u postupku izvlaštenja oduzeta i devastirana nekretnina, koja je kasnije devastirana i njome je prošao objekt od općeg interesa kao što je to in concreto autocesta, pak uslijed toga građanin traži naknadu odnosno zamjensku nekretninu i tvrdi kako nikada nije sudjelovao i nije mu omogućeno sudjelovanje u postupku izvlaštenja, osigurava li se ma i minimum pravičnog suđenja i jednakosti procesnih oružja ukoliko se odbija dokazni prijedlog tog građanina da se makar pribavi kompletan spis predmetnog postupka izvlaštenja i utvrdi da li je istome omogućeno sudjelovanje u tom postupku i ako se tom istom građaninu, suprotno preporuci sudskog vještaka koji je u tom postupku davao svoj nalaz i mišljenje, odbije dokazni prijedlog za procjenu vrijednosti nekretnina, kako onih koje su mu oduzete i devastirane, tako i onih koje isti u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka traži da mu se daju u zamjenu?"

 

II Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na preostala drugo do deseto postavljena pitanja.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, poslovni broj Gž-516/2022-2 od 3. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-547/11-50 od 13. travnja 2022. postavljajući deset pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

 

"1. U postupku u kojem je sporno pitanje da li je građaninu Republike Hrvatske i Europske Unije protupropisno, nasilno i bez njegova sudjelovanja u postupku izvlaštenja oduzeta i devastirana nekretnina, koja je kasnije devastirana i njome je prošao objekt od općeg interesa kao što je to in concreto autocesta, pak uslijed toga građanin traži naknadu odnosno zamjensku nekretninu i tvrdi kako nikada nije sudjelovao i nije mu omogućeno sudjelovanje u postupku izvlaštenja, osigurava li se ma i minimum pravičnog suđenja i jednakosti procesnih oružja ukoliko se odbija dokazni prijedlog tog građanina da se makar pribavi kompletan spis predmetnog postupka izvlaštenja i utvrdi da li je istome omogućeno sudjelovanje u tom postupku i ako se tom istom građaninu, suprotno preporuci sudskog vještaka koji je u tom postupku davao svoj nalaz i mišljenje, odbije dokazni prijedlog za procjenu vrijednosti nekretnina, kako onih koje su mu oduzete i devastirane, tako i onih koje isti u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka traži da mu se daju u zamjenu?

 

2. Trebaju li sudovi prilikom obrazlaganja svojih odluka dati jasne i nedvosmislene razloge, kako činjenične, tako i pravne, te mogu li u obrazlaganju odluka propise koje primjenjuju primjenjivati suprotno pravilima LEX MAIOR DEROGAT LEGI MINORI i LEX SPECIALIS DEROGAT LEGI GENERALI, kao i moraju li na sve stranke u postupku, pa ma tko one bile, primjenjivati jednake kriterije prilikom ocjene da li su stranke postupile u skladu s propisima, te trebaju li u obrazloženju svojih odluka dati jasne činjenične razloge o navodima stranaka, dokazima koje su proveli i pravnim stavovima stranaka, ukoliko ne svim, a ono makar o onim koje svaka od stranaka smatra bitnim za pravilno presuđenje u nekom konkretnom predmetu?

 

3. U postupcima u kojima se odlučuje o nekretninama koje su oduzete građanima i date u vlasništvo državi ili pak lokalnoj jedinici radi općeg interesa, koji je posebni propis? Da li je u takvim slučajevima Zakon o izvlaštenju posebni propis u odnosu na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakon o zemljišnim knjigama? Koji od tih propisa valja gledati kao posebni propis u smislu odredaba članka 48. stavka 1. i članka 50. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i u smislu odredbe članka 1. stavka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?

 

4. Mora li u smislu članka 50. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i u smislu odredba Zakona o izvlaštenju svakom vlasniku nekretnine koja se oduzima u općem interesu biti omogućeno sudjelovanje u postupku i isplaćena pravična naknada u tržišnoj vrijednosti ili pak data zamjenska nekretnina, te ako tako nije postupljeno, koja je pravna posljedica po državu ili jedinicu lokalne samouprave koja nije zakonito provela izvlaštenje, kao i po korisnika izvlaštenja? Koja je pravna posljedica za iste u smislu odredaba Zakona o javnim cestama?

 

5. Ukoliko građanin prije pokretanja postupka izvlaštenja protiv države ili pak lokalne jedinice koja ima namjeru provesti izvlaštenje pokrene postupak pred nadležnim sudom kojim traži da ga se utvrdi vlasnikom neke od nekretnina koje ima obuhvatiti izvlaštenje, te država ili lokalna jedinica u tom postupku aktivno sudjeluje i kao takva zna za postupak i za pravo koje građanin želi zaštiti tim postupkom, pa tom građaninu ne omogući sudjelovanje u postupku izvlaštenja već usprkos tom saznanju nasilno devastira nekretninu, smatra li se takva država ili lokalna jedinica ili pak korisnik izvlaštenja savjesnim i poštenim graditeljem?

 

6. Ako je u parničnom postupku iz pitanja pod brojem 5. građanin uspio u sporu u odnosu na lokalnu jedinicu, a odbijen je s tužbenim zahtjevom u odnosu na državu i to samo i isključivo iz razloga jer UČASU DONOŠENJA PRESUDE U TOM POSTUPKU (dakle ne u času podnošenja tužbe u kojem času treba prosuđivati stanje jer je podnošenjem tužbe građanin zaštitio svoje pravo) država još nije bila upisana kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama, niti je postojala bilo kakva plomba koja bi na takvo pravo države ukazivala, može li ta ista država biti savjesna kada bez postupka izvlaštenja i preko plombe građanina za postupak kojim isti ostvaruje svoje pravo temeljem pravomoćne presude iz postupka u kojem je uspio, predmetne nekretnine devastira, te upisuje svoje pravo vlasništva suprotno rečenoj pravomoćnoj presudi iz predmeta u kojem je i sama sudjelovala?

 

7. Može li se nazvati savjesnim i poštenim postupanje države koja u postupku u kojem sudjeluje, te zna da građanin traži brisanje upisa bez pravnog osnova na ime i za korist države onih nekretnina koje je stekao temeljem pravomoćne presude, te uz puno saznanje za taj postupak, ponovno bez izvlaštenja i bez sudjelovanja te iste stranke u postupku, u tijeku tog postupka na svoje ime bez valjanog pravnog osnova upiše daljnju česticu na kojoj građanin jest bio upisan kao vlasnik, a sve to da građaninu niti za jednu česticu nije data niti naknada tržišne vrijednosti niti zamjenska nekretnina i kako se to ponašanje države uklapa u odredbe članka 48. stavka 1. i članka 50. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, Zakona o izvlaštenju, Zakona o javnim cestama i članka 1. stavka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?

 

8. Koja je pravna posljedica takvog postupanja države i korisnika izvlaštenja te što je građanin in concreto uopće mogao poduzeti protiv takvog postupanja, osim onog što je tužitelj doista i poduzeo da zaštiti svoja prava iz Ustava Republike Hrvatske, Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te konačno i Zakona o izvlaštenju kao posebnog propisa koji određuje materiju o kojoj u ovom predmetu raspravljamo?

 

9. Može li se kasnijom odlukom istog suda davati legalitet protupropisnom postupanju države suprotnom ranijoj odluci istog suda kojom je građanin utvrđen vlasnikom neke nekretnine, iako za takvo postupanje nema pravnog osnova, te se na strani države i korisnika izvlaštenja radi u stvari o stjecanju bez osnove i može li se građaninu odbijati plaćanje naknade tržišne vrijednosti ili davanje zamjenske nekretnine za onu koja je devastirana i otuđena, te kako se takvo postupanje uklapa u odredbe članka 48. stavka 1. i članka 50. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, Zakona o izvlaštenju, Zakona o javnim cestama i članka 1. stavka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?

 

10. Može li se postupanje sudova u ovakvom postupku kroz razdoblje od gotovo 14 godina i s odlukama kakve su pobijane odluke smatrati pravičnim suđenjem u smislu odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?"

 

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se u odnosu na prvo postavljeno pitanje pozvao na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1128/2010 od 27. svibnja 2010., dok su u odnosu na drugo do deseto postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije samo izloženi razlozi u kojima revident zapravo izražava neslaganje s pobijanom odlukom suda, pri čemu ne ukazuje na različitu praksu sudova o naznačenim pitanjima.

 

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

4.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski je sud ocijenio da prvo pravno pitanje koje je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime prvo postavljeno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da načelo "jednakosti procesnih oružja" znači obavezu suda da izvede sve po strankama predložene dokaze, a što je u suprotnosti s čl. 220. st. 2. ZPP, pri čemu su sudovi također dali relevantne i prihvatljive razloge za odbijanje izvođenja dokaza na koje tužitelj upire u prijedlogu za dopuštenje revizije. Naime, nižestupanjski sudovi nisu prihvatili tužiteljev prijedlog da se pribavi kompletan spis postupka izvlaštenja predmetnih nekretnina, kraj nesporne činjenice da isti u tome postupku nije sudjelovao, a niti H. a. d.o.o. koje su tijekom 2003. ishodile sve potrebne isprave i ostalu prostorno-plansku dokumentaciju za izgradnju autoceste, a niti ovdje tužena nisu bili u mogućnosti pozvati tužitelja da sudjeluje u postupku izvlaštenja, jer se tužitelj nije nigdje navodio kao vlasnik predmetnih nekretnina, a H. a. d.o.o., kao niti tužena, u vrijeme izgradnje autoceste i u vrijeme njenog projektiranja i pribavljanja dokumentacije nisu znale, a niti su morale znati za spor koji je tužitelj vodio protiv G. O. radi utvrđenja prava vlasništva predmetnih nekretnina. Suprotno navedenome, upravo je tužitelj mogao znati da se trasa autoceste proteže i preko zemljišne čestice za koju tvrdi da je njegovo vlasništvo, ali tužitelj, što nesporno proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka, nije ništa poduzimao da se takva gradnja zabrani. Nižestupanjski sudovi su pravilno imali u vidu da se radi o autocesti kao javnom dobru u općoj uporabi na kojem se ne može stjecati pravo vlasništva, a niti druga stvara prava sukladno Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", broj 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09, 73/10, 91/10, 84/11), i sada Zakonu cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23), kao i da ne postoji pravna osnova prema kojoj bi se moglo naložiti uklanjanje autoceste – predajom u posjed tužitelju. Također iz stanja spisa proizlazi da sudovi nisu prihvatili dokazni prijedlog tužitelja za procjenu vrijednosti spornih nekretnine jer tužitelj nije postavio zahtjev na isplatu novčane vrijednosti nekretnina već je postavio građansko pravnu ponudu da se tuženica može osloboditi obveze na način da tužitelju u zamjenu u isključivo vlasništvo i posjed dade druge nekretnine. Stoga su nižestupanjski sudovi zaključili da alternativna ovlast oslobođenja tuženika od obveze iz točke II. izreke ne predstavlja tužbeni zahtjev, već građanskopravnu ponudu tužitelja tuženiku o kojoj sud nije u mogućnosti raspravljati, budući je tužitelj odbijen sa osnovnim tužbenim zahtjevom iz točke I. izreke, pa nisu ispunjene pretpostavke za odluku o takvoj vrsti ponude u smislu odredbe članka 327. ZPP, a kojom odredbom je propisano da ako je tužitelj u tužbi tražio da se tuženiku naloži ispunjenje neke činidbe, a istodobno je u tužbi ili do zaključenja glavne rasprave izjavio da je voljan umjesto te činidbe primiti neku drugu činidbu, sud će ako prihvati tužbeni zahtjev, izreći u presudi da se tuženik može osloboditi činidbe čije mu je ispunjenje naloženo ako ispuni tu drugu činidbu.

 

4.2. Dakle, glede prigovora predlagatelja koji se odnose na "jednakost oružja" kao jedne od sastavnica prava na pravično suđenje, revizijski sud podsjeća da značenje prava na "dobro pravosuđe i pošteno suđenje" u demokratskom društvu nužno uključuje jednakost procesnih sredstava stranaka u postupku, to jest obvezu suda da svakoj strani u postupku dade mogućnost iznošenja svojih razloga u uvjetima koji je ne stavljaju u položaj očite neravnopravnosti u odnosu na protivnu stranu. Ujedno, treba istaknuti kako ni iz jedne odredbe Zakona o parničnom postupku ne proizlazi obveza suda izvesti svaki predloženi dokaz. Pitanje hoće li ili neće izvesti neki dokaz, pitanje je obrazložene ocjene suda u svakom pojedinačnom slučaju (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III/1917/2018 od 19. rujna 2018.).

 

5. U prijedlogu za dopuštenje revizije u odnosu na drugo do deseto postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije samo su izloženi razlozi u kojima revident zapravo izražava neslaganje s pobijanom odlukom suda, pri čemu ne ukazuje na različitu praksu sudova o naznačenim pitanjima, pa valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 387. st. 3. ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda, a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.

 

6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP i čl. 389.a st. 2. ZPP, riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 1. veljače 2023.