- 1 -              Rev 1557/2019-3

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1557/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja Grada Nina, OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik K. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženika G. K. iz N., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. U., odvjetnik u Z., radi predaje u posjed, i po protutužbi tuženika G. K. iz N., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. U., odvjetnik u Z., protiv tužitelja Grada Nina, OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik K. Z., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1313/17-3 od 27. studenoga 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1239/13 od 26. siječnja 2017., u sjednici održanoj 1. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1313/17-3 od 27. studenoga 2018. pod točkom I. izreke i presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1239/13 od 26. siječnja 2017. pod točkom II., IV. i V. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              Dopuna revizije tuženika od 21. travnja 2021. se odbacuje kao nepravovremena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

„I Utvrđuje se spram tuženika da je tužitelj vlasnik nekretnine oznake čest. zem. 220, u naravi stambena zgrada i dvorišta, sveukupne površine 1448 m2, zk. ul. 486 k.o. N. s., za cijelo, a što je tuženik dužan priznati.

 

II Nalaže se tuženiku vratiti tužitelju oduzeti posjed i uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na nekretnini oznake čest. zem. 220 k.o. N. s. na način da sa stambenog objekta ukloni salivenu ploču i postavljene građevinske gredice i istu nekretninu vrati u posjed tužitelju slobodnu od osoba i stvari u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

III Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Nalaže se tuženiku da prestane uznemiravati tužitelja u posjedu čest. zem. 220 k.o. N. s. na način da prestane sa izvođenjem bilo kakvih građevinskih ili drugih radova na predmetnoj nekretnini.“

 

IV Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je P. M. pok. Š., rođ. ..., umro ..., izgradnjom zgrade na građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu, temeljem zakona tj. primjenom članka 368. stav. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, o pravnom sjedinjenju zemljišta i neupisane zgrade, stekao pravo vlasništva cijele nekretnine kat. ozn. čest. zem. 220 upisane u zk. ul. 486 k.o. N. S., kao stambena zgrada površine 105 m2 i dvorište površine 1343 m2, tj. ukupne površine 1448 m2, slijedom čega tuženiku-protutužitelju K. G., OIB-..., temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog dana 15.05.2013. sa njegovim nasljednicima J. P. ud. M. i pred JB u Z., S. H. pod br. OV-3847/13, kao valjanog pravnog temelja, pripada pravo ishoditi uknjižbu prava vlasništva vrhu navedene nekretnine u zemljišnoj knjizi za cijelo na svoje ime, što je tužitelj-protutuženik dužan u roku od 15 dana priznati, te trpjeti takav upis za cijelo na ime protutužitelja K. G., uz istovremeno brisanje toga prava sa njegova imena, sve temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti.“

 

V Nalaže se tuženiku-protutužitelju nadoknaditi tužitelju-protutuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 12.176,25 kuna, u roku od 15 dana.

 

VI Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 12.176,25 kuna, a do zatraženog iznosa od 22.485,00 kuna.“

 

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

 

„I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1239/13 od 26. siječnja 2017. u točki II, IV i V izreke.

 

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1239/13 od 26. siječnja 2017. u točki I izreke i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži da sud utvrdi da je u odnosu na tuženika tužitelj vlasnik nekretnine oznake čest. zem. 220, u naravi stambena zgrada i dvorišta, sveukupne površine 1448 m2, zk. ul. 486 k.o. N. s., za cijelo, a što je tuženik dužan priznati.

 

III Odbija se kao neosnovan zahjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude pod točkom I. izreke tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu i prihvati protutužbeni zahtjev, a odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

5.1. Dopuna revizije tuženika od 21. travnja 2021. nije pravovremena.

 

6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za predaju u posjed predmetne nekretnine i uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, dok je predmet protutužbenog zahtjeva zahtjev tuženika na utvrđenje da je njegov prednik građenjem stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, a on da je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, te trpljenje upisa tuženika kao vlasnika predmetne nekretnine, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tužitelja.

 

8. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

              - da je predmetna nekretnina - oznake čest. zem. 220, u naravi stambena zgrada i dvorište, sveukupne površine 1448 m2, zk.ul.br. 486 k.o. N. s., u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tužitelja,

 

              - da predmetnu nekretninu tuženik ima u posjedu,

 

              - da je predmetna nekretnina sve do tužiteljevog upisa kao vlasnika, bila u zemljišnim knjigama upisana kao općenarodna imovina,

 

- da se tužitelj upisao kao vlasnik nekretnine u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. N. s. (28. prosinca 2004.),

 

              - da iz Zapisnika od 28. prosinca 2004. sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. N. s., proizlazi da čest. nove izmjere 220 odgovara dijelu stare čest. 1424/9 (koja je nastala od čest. 1424/5), predmnjevanog prava vlasništva Grada Nina,

 

              - da iz Zapisnika nadalje proizlazi da je M. P. (prednik tuženika) izjavio kako je 23. studenoga 1989. podnio molbu radi dodjele zemlje na korištenje Zavodu za pripremu zemljišta za izgradnju, radi izgradnje obiteljske kuće na dijelu čest. zem. 1424/5 k.o. N., da je kuću izgradio na predmetnoj nekretnini nakon što su mu utvrđeni uvjeti uređenja prostora za izgradnju stambene zgrade (…),

 

              - da su tuženik kao kupac i pravni slijednici iza pok. M. P. (J. P. i V. P.) kao prodavatelji, sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 15. svibnja 2013., u kojem se navodi da se kupcu prodaje za 20.000,00 kuna i predaje u posjed nekretnina oznake čest. zem. 220 k.o. N. s., upisana u zk.ul.br. 486, što u naravi predstavlja stambenu zgradu i dvorište, ukupne površine 1448 m2,

 

              - da je Rješenjem o izvedenom stanju Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, Zadarske županije od 18. ožujka 2015. ozakonjena nedovršena, samostojeća, stambena, manje zahtjevna zgrada ravne ploče (…), na zahtjev V. P. i J. P.

 

9. Sudovi nižeg stupnja su zaključili da tuženik nije dokazao pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, dok je tužitelj dokazao da je tuženik u posjedu nekretnine i da na istoj izvodi građevinske radove, pa su stoga sudovi nižeg stupnja prihvatili tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži vraćanje posjeda i uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja (prestanak izvođenja građevinskih radova), dok su odbili protutužbeni zahtjev tuženika na utvrđenje prava vlasništva jer da u postupku nije utvrđeno da bi pok. M. P. stekao vlasništvo predmetne nekretnine građenjem na zemljištu u društvenom vlasništvu jer nije utvrđeno kada je pok. M. P. izgradio predmetnu obiteljsku kuću.

 

10. Tuženik u reviziji osporava takav zaključak sudova navodeći da vrijeme gradnje obiteljske kuće proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka koje sud nije uzeo u obzir, kao što da nije uzeo u obzir i Rješenje o izvedenom stanju od 18. ožujka 2015., čime su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP i odredbe članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP.

 

11. Osnovano se tuženik u reviziji poziva na revizijski razlog iz odredbe članka 385. stavak 1. točka 1. i 2. ZPP jer u odnosu na odlučne činjenice izvedeni dokazi nisu cijenjeni sukladno odredbi članka 8. ZPP, zbog čega se presude sudova nižeg stupnja ne mogu ispitati.

 

12. U skladu s odredbom članka 8. ZPP, izvedene dokaze sud prosuđuje prema svom uvjerenju i sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s odredbom članka 8. ZPP ako ocjenjuje izvedene dokaze drukčije i izvodi drukčije činjenične zaključke, nego što to smatra revident. Međutim, u konkretnom slučaju sudovi u ocijeni izvedenih dokaza zaključuju da nema dokaza kada je na predmetnoj nekretnini izgrađena obiteljska kuća, iako bi navedeno proizlazilo i iz Zapisnika sastavljenog prilikom preoblikovanja zemljišnih knjiga za k.o. N. s. i iskaza saslušanih svjedoka (…), pa glede navedenih činjenica postoji proturječnost između izvedenih dokaza i razloga na kojima je temeljena presuda.

 

13. Po shvaćanju ovoga suda, pod određenim pretpostavkama, i na zemljištu u društvenom vlasništvu je bilo moguće građenjem steći pravo vlasništva, a te pretpostavke sud nije utvrđivao, kao što nije utvrđivao ni smatra li se da je gradnja legalizirana (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/3156/2017 od 31. siječnja 2019.), niti je cijenio može li se u takvoj situaciji predmet spora sagledati u smislu odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZVDSP) u svezi s odredbom članka 2. stavak 3. ZVDSP prema kojoj su nekretnine čestice zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno i odredbom članka 9. stavak 1. ZVDSP prema kojoj pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje - te odredbom članka 2. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17, 63/19), prema kojoj sve što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje u pravnom je smislu sastavni dio zemljišta i ako zakonom nije drukčije određeno, dijeli njegovu pravnu sudbinu.

 

14. Prema navedenom osnovano se tuženik poziva na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 8. ZPP, vezano za ocjenu izvedenih dokaza jer je ocjena izvedenih dokaza provedena suprotno načinu kako to nalaže odredba članka 8. ZPP, te na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer zbog takve ocjene izvedenih dokaza nisu dati valjani razlozi o odlučnim činjenicama, zbog čega presude sudova nižeg stupnja nije bilo moguće ispitati.

 

15. Stoga će u nastavku postupka, nakon što otkloni počinjene bitne povrede, raspraviti sve odlučne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem, nakon čega će ocjenom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP donijeti novu zakonitu presudu.

 

16. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci na temelju članka 394. stavak 1. ZPP.

 

17. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka (u smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP).

 

18. Dopuna revizije od 21. travnja 2021. nije pravovremena.

 

19. Prema odredbi članka 382. stavak 4. ZPP revizija se podnosi u roku od trideset dana od dana dostave drugostupanjske presude.

 

20. Navedene odredbe za podnošenje revizije primjenjuju se i na dopunu revizije.

 

21. U ovom slučaju drugostupanjska presuda je dostavljena punomoćniku tuženika 23. siječnja 2019., a dopuna revizije je podnesena 21. travnja 2021., dakle izvan zakonskog roka za podnošenje revizije.

 

22. Stoga je valjalo odbaciti dopunu revizije kao nepravovremenu temeljem odredbe članka 392. stavak 1. ZPP.

 

Zagreb, 1. veljače 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.