- 1 -              Rev 550/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 550/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja U. o. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva P., R. i L. iz Z., protiv tuženika I. P. iz K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. Đ., odvjetnik u K., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br. Gž-94/16-2 od 16. studenoga 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici br. Povrv-435/13-20 od 5. listopada 2015., u sjednici održanoj 1. veljače 2023.,

 

 

p r e  s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana glede toč. 1. presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici br. Gž-94/16-2 od 16. studenoga 2018.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena glede toč. 2. presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici br. Gž-94/16-2 od 16. studenoga 2018.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja održan je na snazi platni nalog, te je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 53.633,12 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2013. do isplate, po stopi kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.). Utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu za dio glavnice u iznosu od 4.819,27 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (toč. II.). Ukinut je platni nalog za iznos od 4.093,22 kn, zajedno s pripadajućom kamatom (toč. III.). Naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 10.100,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 5. listopada 2015. do isplate (toč. IV.).

 

Rješenjem suda prvoga stupnja naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 625,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom (toč. I.), te je naloženo tužitelju da plati troškove svjedoku S. B. za dolazak na sud u iznosu od 474,00 kn (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. i IV. izreke, te je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika R. P. iz K. br. Ovrv-1244/13 od 18. travnja 2013., a kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 53.633,12 kn, sa zateznim kamatama (toč. 1.). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 8.437,50 kn (toč. 2.).

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se reviziju prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije zahtjev tužitelja u cijelosti, te da se tuženiku dosude troškovi postupka, podredno da se ukine pobijana drugostupanjska presuda i odluka o troškovima postupka, te da se predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana glede merituma spora, dok nije dopuštena glede odluke o troškovima postupka.

 

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, budući je drugostupanjski sud primijenio odredbu čl. 373.a ZPP.

 

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Preinačujući prvostupanjsku presudu i u cijelosti odbijajući postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja drugostupanjski sud je naveo da su stranke mogle iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze najkasnije do zaključenja pripremnog ročišta sukladno odredbi čl. 299. st. 1. ZPP, te da u konkretnom slučaju ne postoji situacija iz st. 2. istog članka. To iz razloga jer ne postoji situacija da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze do zaključenja pripremnog ročišta. Kod toga se navodi da je tužitelj sve činjenice iznio u podnesku od 15. rujna 2014.

 

 

 

9. Kod toga drugostupanjski sud utvrđuje sljedeće činjenice:

 

- da je tuženik kod tužitelja bio zaposlen kao zastupnik ekskluzivne prodaje,

 

- da je tuženik imao sklopljena dva ugovora o radu, te da niti iz jednog ugovora o radu na neodređeno vrijeme ne proizlazi obveza tuženika da jamči za tražbine koje tužitelj ima prema osobama s kojima je tuženik sklopio ugovor o osiguranju, a koje nisu u cijelosti platile premiju osiguranja,

 

- da ugovori o radu ne sadrže izjavu o jamčenju, pa radi toga ugovor o radu ne može biti niti osnova za postojanje eventualne obveze tuženika kao jamca,

 

- da iz Izjave tuženika od 1. listopada 2010. proizlazi da tuženik izričito i neopozivo ovlašćuje tužitelja da od njegove plaće/provizije usteže iznose razlike između naplaćene premije i premije koja je trebala biti naplaćena sukladno pozitivnim propisima i internim pravilima tužitelja do potpunog namirenja tražbine tužitelja temeljem premije po svim policama osiguranja automobilske odgovornosti koje je tuženik sklopio,

 

- da iz druge Izjave tuženika od 1. listopada 2010. proizlazi da je tuženik upoznat sa sadržajem Okružnice br. 08-08 te da se isti obvezuje pridržavati zabrane, te da neće uz police automobilskog osiguranja ugovarateljima osiguranja ili trećim osobama nuditi bilo kakve popuste ili pogodnosti,

 

- da tužitelj od tuženika traži neplaćene premije osiguranja po 14 polica osiguranja,

 

- da glede polica sklopljenih s I. K., Ž. O., R. C., B. A., D. A., R. B., D. A., S. B., Z. B. i A. B. tužitelj nije naveo u čemu se sastoji greška tužitelja, odnosno u čemu je njegovo postupanje bilo protivno pravilima tužitelja,

 

- da glede police sklopljene s D. T., gdje se zadužnica nije uspjela naplatiti, je vidljivo da je tuženik postupao po pravilima tužitelja, te je za osiguranje obročne otplate uzeo zadužnicu, time da tuženik nije imao ovlasti provjeravati stanje na računima D. T.,

 

- da niti glede polica sklopljenih s D. H. tužitelj ne navodi u čemu se sastoji greška tuženika, odnosno u čemu se sastoji nepravilno postupanje tuženika,

 

- da se isto odnosi na policu sklopljenu s V. K., gdje je ostalo dugovanje u iznosu od 2.384,88 kn,

 

- da glede police sklopljene s V. K., gdje je ostala neplaćene premija u iznosu od 4.093,22 kn, ne postoji potpis tuženika, već je tu policu sklopio u ime tužitelja S. B.

 

10. Obzirom na takva činjenična utvrđenja drugostupanjski sud smatra da niti iz ugovora o radu, niti iz Izjava od 1. listopada 2010. ne proizlazi da bi tuženik jamčio tužitelju za naplatu po policama osiguranja u smislu odredbe čl. 104. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO). Jednako tako drugostupanjski sud smatra da ne postoji niti odgovornost tuženika u smislu odredbe čl. 99. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09 – dalje: ZR).

 

11. Tužitelj u reviziji prije svega navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da svoju odluku donosi samo na temelju isprava dostavljenih do zaključenja pripremnog postupka, a ne uzima u obzir iskaz svjedoka S. B.

 

12. Suprotno tvrdnji tužitelja valja istaći da je već prvostupanjski sud ocijenio iskaz navedenog svjedoka, te isti nije prihvatio u smislu da bi iz njega proizlazila odgovornost tuženika za utuženi iznos nenaplaćenih premija osiguranja. Stoga je drugostupanjski sud u tom dijelu prihvatio shvaćanje prvostupanjskog suda, ali je na temelju isprava koje se nalaze u spisu ocijenio da niti iz ugovora o radu, niti iz Izjava koje je potpisao tuženik ne proizlazi da bi tuženik bio jamac za naplatu tražbina koje je tužitelj imao prema ugovarateljima osiguranja. Stoga ovaj sud smatra da drugostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

13. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, budući je ocjena dokaza provedena u skladu s odredbom čl. 8. ZPP.

 

14. Iz sadržaja revizije vidljivo je da tužitelj u biti osporava činjenično stanje utvrđeno od strane drugostupanjskog suda, a zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja revizija se uopće ne može podnijeti u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

 

15. Kod toga su irelevantni navodi tužitelja o tome kakve obveze isti ima kao osiguratelj, odnosno kakva je specifičnost obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Navedene specifičnosti i odgovornost osiguratelja nemaju nikakvog utjecaja na postojanje eventualne odgovornosti tuženika za nenaplaćene iznose premije osiguranja. Kod toga revizijski sud u cijelosti prihvaća pravilnim shvaćanje drugostupanjskog suda da niti iz sklopljenih ugovora o radu, a niti iz potpisanih izjava od strane tuženika ne proizlazi da bi tuženik bio jamac za naplatu premija osiguranja po policama koje je sklopio u ime tužitelja.

 

16. Pravilno je i shvaćanje drugostupanjskog suda da odgovornost tuženika ne proizlazi niti iz odredbe čl. 99. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09 – dalje: ZR). Naime, tom odredbom je propisano da radnik koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili iz krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, da je dužan takvu štetu istome naknaditi. Kako je u postupku nije utvrđeno niti da bi tuženik namjerno uzrokovao štetu tužitelju, niti da bi postupao s krajnjom nepažnjom, već suprotno da je isti postupao u skladu s internim pravilima tuženika kod sklapanja ugovora o osiguranju, to ne postoji niti po tom osnovu odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju.

 

17. Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužitelja glede toč. 1. izreke drugostupanjske presude odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

 

18. Glede odluke o troškovima postupka (toč. 2. izreke drugostupanjske presude i rješenja) revizija tužitelja nije dopuštena. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

19. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

20. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 1. veljače 2023.