- 1 -              Rev 855/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 855/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. /OIB: .../ iz Z., koju zastupa B. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog državnog arhiva /OIB: .../ iz Z., kojeg zastupaju G. V., A. V. F. i A. M., odvjetnice u Z., radi utvrđenja nedopuštene odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1486/19-2 od 3. ožujka 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2797/18-23 od 22. srpnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je nedopuštenom tuženikova Odluka o razrješenju tužiteljice dužnosti pomoćnice ravnatelja/ice Hrvatskog državnog arhiva za financijsko-pravne poslove, Klasa: 112-02/16-01/37, Ur.br.: 565-01/1-18-2 od 12. siječnja 2018. i Odluka o izvanrednom otkazu Aneksa 1. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 15. rujna 2016., Klasa: 112-02/18-01/02, Ur.br.: 565-01/1-18-7 od 26. siječnja 2018., da radni odnos tužiteljice kod tuženika na radnom mjestu Pomoćnice ravnatelja za financijsko-pravne poslove na temelju Aneksa 1. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen 15. rujna 2016. pod Klasa: 112-02/16-01/10, Ur.br.: 565-02/1-16-30 nije prestao i da je trajao do 9. ožujka 2018. (stavak I. izreke). 

 

1.1.Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznim kamatama od 22. srpnja 2019. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj, za tri postotna poena (stavak II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu žalbenog postupka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi sadržanoj u čl. 382. a. ZPP stranke mogu iznimno od čl. 382. podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.

 

6.1. Stoga je ovaj sud odlučivao samo o reviziji tuženika, a ne i o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika.

 

7. Prema odredbi čl. 391.st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tuženik.

 

8.1. Pravilno drugostupanjski sud navodi da u konkretnom slučaju predmetne Odluke prema njihovom sadržaju i međusobnoj povezanosti predstavljaju ne samo Odluku o razrješenju tužiteljice s dužnosti pomoćnice ravnatelja/ice tuženika, već i Odluku o izvanrednom otkazu Aneksa I. Ugovora o radu, na temelju kojeg je tužiteljica i obavljala poslove pomoćnice ravnatelja. Obzirom da navedene nisu donesene s pozicije vlasti u okviru javnog ovlaštenja tuženika, neposrednom primjenom pravnih propisa u kakvoj upravnoj stvari, u kojem slučaju bi bile upravni akti u smislu članka 3.  stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/2010., 143/2012., 94/2016., 29/2017.) na koji se poziva tuženik, već s pozicije poslovanja tuženika u oblasti radnih odnosa njegovih zaposlenika kao državnih službenika, to za postupanje u predmetnoj parnici s obzirom na predmet spora jest stvarno nadležan prvostupanjski sud (članak 34. stavak 1. točka 10. ZPP-a, članak 14. stavak 2. i članak 18. točka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/2013., 33/2015., 82/2016., 67/2018., 126/2019.).

 

 

8.2. Nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tuženik.

 

9. Premda tuženik revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da tužena pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 386. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

10. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

11. Predmet spora jest zahtjev na utvrđenje da je nedopuštena tuženikova Odluka o razrješenju tužiteljice dužnosti pomoćnice ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva (dalje u tekstu: HDA) za financijsko pravne poslove od 12. siječnja 2018. i Odluka od 26. siječnja 2018. o izvanrednom otkazu Aneksa 1. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 15. rujna 2016., da radni odnos tužiteljice kod tuženika na radnom mjestu Pomoćnice ravnatelja za financijsko-pravne poslove na temelju Aneksa 1. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen 15. rujna 2016. nije prestao i da je trajao do 9. ožujka 2018., i naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama. 

 

12. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđene su sljedeće odlučne pravno relevantne činjenice:

- da su tužiteljica i tuženik 1. listopada 2014. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta Pročelnika u Odjelu za opće i računovodstvene poslove, ustrojenog prema članak 30. točki 6. Statuta HDA određenih člankom 11. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu HDA;

-da je Ugovor o radu od 1. listopada 2014. izmijenjen Aneksom 1. od 15. rujna 2016., na način da je ugovoreno da će tužiteljica od 15. rujna 2016. obavljati poslove položaja I. vrste - pomoćnice ravnatelja/ce za financijsko pravne poslove, s poslovima i zadacima naznačenim u PUU/HDA na vrijeme od 4 godine, a na temelju Odluke v.d. ravnatelja HDA od 15. rujna 2016.;

-da se posebna ovlaštenja i odgovornosti tužiteljice kao pomoćnice ravnatelja/ce odnose na samostalnost u organizaciji rada i poslovanja HDA, izdavanje naloga za obavljanje poslova i zadaća HDA, zakonitost i racionalnost rada na područjima djelatnosti za koje je imenovana,

-da ravnatelj tuženika utvrđuje potreban broj zaposlenika i raspored radnih mjesta HDA na temelju plana i rasporeda radnih mjesta, prema opsegu poslova pojedine vrste, planova razvitka djelatnosti HDA, usvojenoj poslovnoj politici i stvarnim mogućnostima HDA, te način i uvjete osiguranja potrebnog broja zaposlenika u skladu s Pravilnikom i drugim propisima;

-da tuženik ne tvrdi da je ravnatelj koji je stupio na dužnost u svibnju 2017. utvrdio potreban broj zaposlenika i raspored radnih mjesta u HDA na temelju plana i rasporeda radnih mjesta, prema opsegu poslova pojedine vrste, planova razvitka djelatnosti HDA, usvojenoj poslovnoj politici i stvarnim mogućnostima HDA, niti odredio način i uvjete osiguranja potrebnog broja zaposlenika u skladu s Pravilnikom i drugim propisima, a niti je li isto i na koji način utvrđeno po prethodniku, v. d. ravnatelju;

-da je ravnatelj tuženika Odlukom od 15. rujna 2017. imenovao Povjerenstvo za ispitivanje odgovornosti tužiteljice i E. Č. M. pod predsjedanjem M. S., a povodom prijave M. S. Odlukom od 11. listopada 2017. Povjerenstvo pod predsjedanjem S. B. radi utvrđivanja je li tužiteljica kao pomoćnica ravnatelja HDA počinila težu povredu obveze iz radnog odnosa, odnosno je li u razdoblju od konca lipnja do konca srpnja 2017. E. Č. M. zaposlenoj na radnom mjestu voditeljice Odsjeka za pravne, kadrovske i opće poslove, protivno nalogu ravnatelja HDA i bez njegove suglasnosti, dala usmeni nalog da izradi dokumentaciju za natječaj za radno mjesto Viši stručni referent za uredske i kadrovske poslove i radno mjesto Arhivist, što da je protivno članku 105. stavku 1. točki 1. Pravilnika o radu HDA;

-da Povjerenstvo nije utvrdilo povredu obveze iz radnog odnosa po Zahtjevu za suglasnost od 8. lipnja 2017., već po Zahtjevu za suglasnost od 17. srpnja 2017. i to na temelju iskaza ravnatelja /D. Č./ i E. Č. M. /voditeljice Odsjeka za pravne, kadrovske/ i predložilo ravnatelju da zbog njegovog narušenog povjerenja prema tužiteljici, premjesti tužiteljicu na drugo radno mjesto niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja iz članka 108. Pravilnika o radu HDA  (prijedlog Povjerenstva od 20. listopada 2017);

-da je tužiteljici po ravnatelju tuženika 20. studenog 2017. izrečena pisana opomena pred otkaz Ugovora o radu jer da je tužiteljica samovoljno zaposlenici E. Č. M., voditeljici Odsjeka za pravne, kadrovske i opće poslove dala nalog da protivno nalogu ravnatelja pripremi zahtjev Ministarstvu kulture za suglasnosti za zapošljavanje na radno mjesto Arhivist, umjesto zahtjev za radno mjesto Stručni suradnik-specijalist za promidžbu, izdavaštvo i prodaju, uz upozorenje na mogućnost otkaza u slučaju nastavka takvog ili sličnog kršenja obveze iz radnog odnosa;

-da je ravnatelj tuženika 12. siječnja 2018. donio Odluku o razrješenju tužiteljice sa dužnosti pomoćnice ravnatelja/ce HDA za financijsko pravne poslove /stavak I. izreke/, o stavljanju izvan snage Odluke o imenovanju /stavak II. izreke/ o jednostranom raskidu Aneksa 1. sklopljenog 15. rujna 2016., i raspoređivanju tužiteljice na radno mjesto Pročelnice u Odjelu za opće i računovodstvene poslove, sukladno  Ugovoru o radu od 1. listopada 2014;

-da tužiteljica nakon što je razriješena dužnosti pomoćnice ravnatelja/ce HDA nije radila na radnom mjestu Pročelnice u Odjelu za opće i računovodstvene poslove, sukladno Ugovoru o radu od 1. listopada 2014.;

-da je tuženikovom Odlukom od 26. siječnja 2018. tužiteljici izvanredno otkazan Aneksa 1. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 15. rujna 2016. iz istih razloga iz kojih je tužiteljica razriješena dužnosti pomoćnice ravnatelja/ce HDA;

-da se u obrazloženju Odluke o razrješenju i Odluke o izvanrednom otkazu Aneksa 1.  kao razlog navodi:

-Ministarstvu kulture su 8. lipnja 2017. i 17. srpnja 2017., unatoč usmenom nalogu ravnatelja, poslani pogrešni zahtjevi za izdavanje suglasnosti za zapošljavanje, pripremljeni po E. Č. M. (voditeljici Odsjeka za pravne i kadrovske poslove), po nalogu tužiteljice (8. lipnja 2017. umjesto za radno mjesto Stručnog referenta u uredu ravnatelja /SSS/ za radno mjesto Viši stručni referent za uredske i kadrovske poslove /VŠS/,  a 17. srpnja 2017. umjesto za radno mjesto Stručni suradnik-specijalist za promidžbu, izdavaštvo i potvrdu /VSS/, zatražena suglasnost za radno mjesto Arhivist /VSS/), zbog čega da se naknadno trebalo tražiti izmjenu zahtjeva,

-protivno Odluci ravnateljice arhive od 31. listopada 2014., tužiteljica ključeve službenih prostorija HDA iznosila izvan zgrade (10. studenog 2017. ključevi tužiteljičine sobe broj 18 pronađeni ispred zgrade HDA i vraćeni na portu zgrade po prolazniku, tužiteljica 9. i 20. studenog 2017. po dolasku na posao zadužila ključeve a po odlasku s posla ih nije razdužila,

-tijekom lipnja i srpnja 2017. tužiteljica na društvenim mrežama javno objavljivala poslovne informacije, bez znanja i dopuštenja ravnatelja (tijekom srpnja 2017. na Facebook profilu Z. Š. objavila poruku /komentar/ u kojoj neosnovano iznosi podatke o nabavi opreme /2 uređaja/ za HDA i cijenu iste, optužujući nadležne zaposlenike da su iste uređaje nabavili nepotrebno, direktnim pregovorima sa samo jednim ponuditeljem što da ne odgovara istini, u lipnju 2017. komentar u kojem izravnu optužuje HDA da je poslodavac istu i njezine kolegice propustio zaštititi povodom njezine prijave kolege za seksualno uznemiravanje što da ne odgovara istini),

-koncem svibnja 2017. tužiteljica objavila fotografije arhivskog spremišta i gradiva na kojim se vidi način pohrane i čuvanje arhivskog gradiva, bez prethodne obavijesti i ishođenja dozvole objavljivanja od ravnatelja HDA i bez posebnog internog evidentiranja korištenja gradiva što da je protivno točki 8. Etičkog kodeksa arhivista,

-tužiteljica neprimjereno komunicirala s ostalim zaposlenicima (na sjednici Povjerenstva od 19. rujna 2017. neprimjerenim rječnikom vrijeđala članove Povjerenstva navodeći da priznaje postojanje i rad Povjerenstva koje je imenovao ravnatelj HDA, zaposlenica M. K. podnijela zahtjev za zaštitu dostojanstva navodeći da ju je tužiteljica, kao osobu ovlaštenu za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva, ometala u obavljanju službene dužnosti prilikom postupka koji je pokrenula tužiteljica, optužujući je u više navrata da laže, vrijeđala je nasamo i pred ravnateljem, i zastrašivala),

-i da Odluka o razrješenju tužiteljice dužnosti pomoćnice ravnatelja/ce HDA od 12. siječnja 2018. predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa s tužiteljicom na mjestu pomoćnice ravnatelja za financijsko pravne poslove nije moguć, zbog čega je na temelju članka 16. i članka 17. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu HDA, članka 93. Pravilnika o radu HDA, članka 116. Zakona o radu i članka 3. Aneksa Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. rujna 2016. tužiteljici izvanredno otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 15. rujna 2016.

-da je tužiteljica protiv istih Odluka pravodobno podnosila zahtjeve za zaštitu prava iz radnog odnosa a nastavno i predmetnu tužbu;

-da su se u lipnju i srpnju 2017., kao i inače, vodili razgovori oko traženja suglasnosti od Ministarstva kulture za popunjavanje radnih mjesta u kojima da je postignut dogovor da se traži suglasnost za popunjavanje radnih mjesta na najvećem mogućem nivou koji se može dobiti (primjerice arhivist s VSS koji bi mogao odrađivati i druge poslove a po potrebi i biti raspoređen u drugu službu), da konkretnih prijedloga niti naloga od strane ravnatelja HDA D. Č., koji je na tu dužnost stupio u svibnju 2017. nije bilo;

-da je ravnatelj tuženika potpisao zahtjev za suglasnost za novo zapošljavanje od 8. lipnja 2017. i od 17. srpnja 2017.;

-da je ravnatelj tuženika (D. Č.) nakon što mu je 1. kolovoza 2017. po tužiteljici dostavljen prijedlog javnog natječaja za popunjavanje i drugih radnih mjesta, za koji je ravnatelj odlučio da se neće još objavljivati, usmene naloge za popunjavanje radnih mjesta izdavao E. Č. M., a što proizlazi iz iskaza iste, kojoj je tužiteljica bila neposredno nadređena a ne tužiteljici i da je zatražio od Radničkog vijeća izmjenu Pravilnika o radu na način da se u isti uvede radno mjesto zamjenika ravnatelja i pristupio izmjeni Statuta prema prijedlogu izmjene kojeg bi se trebalo ukinuti radno mjesto tužiteljice;

-da je tužiteljica 10. listopada 2017. izgubila ključeve svoje sobe ispred ulaza u zgradu tuženika, koje je našao i na portu zgrade tuženika predao prolaznik, a 9. i 20. studenog 2017. zadužila, ali ne i razdužila iste ključeve;

-da je tužiteljica na svojoj facebook stranici objavila komentar bez navođenja oznake prepoznatljivosti dva uređaja i imena osoba koje su iste nabavili i fotografiju s koje se ne mogu očitati nikakvi podaci;

-da se tužiteljica na sjednici Povjerenstva od 19. listopada 2017. nije neprimjerenim rječnikom obraćala članovima Povjerenstva (Zapisnik sa sjednice Povjerenstva održane 19. listopada 2017.);

-i da je tužiteljica od M. K. (povjerenica za prigovore radnika vezano za zaštitu dostojanstava), više od godinu dana tražila da joj dostavi zapisnik o postupanju po njezinoj prijavi i izvješće, što je ista i učinila tako što je isto predala v.d. ravnatelju a ovaj tužiteljici, prema navodima iste zbog straha od "pogreške" i osjećaja pritiska od tužiteljice),

-da je tužiteljica 9. ožujka 2018. izvanredno otkazala tuženiku Ugovor o radu, što tuženik ne osporava.

 

13. Sukladno navedenom, nižestupanjski sudovi su pravilno prihvatili tužbeni zahtjev.

 

14. Odredbom članka 116. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17; dalje: ZR) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

15. Pravilno su nižestupanjski sudovi zauzeli shvaćanje da tužiteljica u obnašanju dužnosti pomoćnice ravnatelja za financijsko pravne poslove nije počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koje joj se stavljaju na teret.

 

 

 

 

 

15.1. Tuženik naime nije učinio vjerojatnim da bi po ravnatelju bio utvrđen potreban broj zaposlenika i raspored radnih mjesta HDA za 2017. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su se vodili razgovori o zapošljavanju između više pomoćnika ravnatelja međusobno i da je dio prijedloga izložen ravnatelju ali da ravnatelj nije izdao tužiteljici usmeni nalog da se od Ministarstva kulture traži suglasnost za radno mjesto Stručni referent u uredu ravnatelja /SSS/, umjesto za radno mjesto Viši stručni referent za uredske i kadrovske poslove /VŠS/, niti za radno mjesto Stručni suradnik specijalist za promidžbu, izdavaštvo i prodaju (VSS), umjesto za radno mjesto Arhivist (VSS). Tako niti samo Povjerenstvo vezano za zahtjev od 8. lipnja 2017. nije moglo utvrditi da bi bila počinjena bilo kakva povreda, dok je za drugi zahtjev od 17. srpnja 2017. povredu utvrdilo na temelju izjave ravnatelja da je taj zahtjev u suprotnosti s njegovim usmenim nalogom, za koji nije dokazano da je izdan tužiteljici.

 

15.2. Pravilno su također nižestupanjski sudovi zaključili da to što su 10. studenog 2017. ključevi tužiteljičine sobe broj 18 pronađeni po prolazniku ispred zgrade HDA i predani na porti iste i što 9. i 20. studenog 2017. tužiteljica nije razdužila ključeve, samo za sebe ne predstavlja nesavjesno obavljanje poslova pomoćnice ravnatelja za koje je bila zadužena, pogotovo ako se ima u vidu da se radilo o ključevima tužiteljičinog ureda u kojoj se ne nalaze arhivska građa, kvalificirani, niti zaštićeni podaci.

 

15.3. Također ne može se smatrati da se radi o težoj povredi obveze iz radnog odnosa objavljivanje komentara na tužiteljičinoj facebook stranici i fotografije obzirom da, kako to pravilno navodi drugostupanjski sud komentar vezano za dva uređaja (bez navođenja podataka o uređajima i imena osoba koje su ih nabavile) i objavljena fotografija kutije s arhivskom građom sa koje se ne mogu očitati nikakvi podaci, ne predstavlja objavljivanje poslovnih informacija niti narušavanje ugleda tuženika.

 

15.4. Nadalje iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi tužiteljica na sjednici Povjerenstva od 19. rujna 2017. neprimjerenim rječnikom vrijeđala članove Povjerenstva, niti da je M. K., kao osobu ovlaštenu za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva zaposlenika tuženika, ometala u obavljanju službene dužnosti prilikom postupka koji je pokrenula, zastrašivanjem, vrijeđanjem nasamo i pred ravnateljem da laže, već naprotiv da tužiteljica nije vrijeđala članova Povjerenstva neprimjerenim rječnikom, niti zastrašivala i vrijeđala M. K., već je samo tražila da joj se dostavi zapisnik i izvješća vezano za postupak zaštite dostojanstva koji se i nje tiče, a što je prema svjedočenju M. K. kod nje stvaralo osjećaj pritiska, zbog čega je isto da ne pogriješi, nakon godinu dana i dostavila tužiteljici po ravnatelju tuženika, i da je tužiteljica imala korektne i profesionalne odnose sa zaposlenicima.

 

16. Stoga su pravilno i sud prvog i drugog stupnja zaključili da tuženik nije dokazao postojanje niti jednog razloga kojeg je naveo u Odluci o razrješenju tužiteljice dužnosti pomoćnice ravnatelja/ice HDA od 12. siječnja 2018. i Odluci o izvanrednom otkazu Aneksa 1. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 26. siječnja 2018.,

 

 

17. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

 

Zagreb, 1. veljače 2023.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                dr. sc. Jadranko Jug, v. r.