Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 3149/2019-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3149/2019-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. R., OIB: ..., iz F., koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. Č.1, D. Č.2 & J. B. Č. u R., protiv tuženika 1. M. O., OIB: ..., iz O., kojeg zastupa punomoćnica G. P.-T., odvjetnica u O. i 2. V. J., OIB: ..., iz  R.,  koju zastupa punomoćnik F. M., odvjetnik u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji drugotuženice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1067/2018-3 od 30. siječnja 2019., kojom je preinačena  presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama poslovni broj Pn-95/2015 od 1. ožujka 2017., u sjednici održanoj 1. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija drugotuženice V. J. odbija se.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

I. Nalaže se tuženiku O. M. da isplati tužiteljici na ime naknade štete iznos od 319.425,30 Kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. svibnja 2012.g. pa do isplate u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku O. M. da na ime naknade troškova postupka isplati tužiteljici iznos od 129.075,00 U roku od 15 dana.

 

III. Tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu J. V. odbija se.

 

IV. Nalaže se tužiteljici da ne  ime naknade  troškova postupka isplati tuženoj J. V. iznos od 62.500,00 Kn u roku od 15 dana."

 

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"Žalbe tužiteljice i prvotuženika se uvažuju, te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama broj Pn-95/2015 od 1. ožujka 2017.:

 

preinačuje tako da glasi:

 

I Nalaže se tuženicima O. M. i V. J. da solidarno isplate tužiteljici  na ime naknade štete iznos od 319.425,30 kn sa zakonskim zateznim kamatama počev od 1. ožujka 2017. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim  trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 107.325,00 kn u roku od 15 dana."

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela drugotuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. U odgovoru na reviziju drugotuženice tužiteljica je predložila istu odbaciti kao nedopuštenu, odnosno odbiti kao neosnovanu.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Neosnovano drugotuženica u reviziji ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer obrazloženje pobijane presude sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji kao takovi, ne proturječe sadržaju spisa.

 

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da se dana 5. veljače 2012. dogodilo zapaljenje dimnjaka u kući tuženih koji je ugašen intervencijom DVD V., te su 6. veljače 2012. članovi DVD izvršili kontrolu navedenog dimnjaka, unuk vlasnika je očistio dimnjak i izvukao dosta čađe, gareži i različitog krša, te je  gipsom i žbukom zatrpao pukotine u potkrovnom dijelu dimovodnog kanala, a dana 7. veljače 2012. je došlo do predmetnog požara, koji se proširio na kuću tužiteljice koja se naslanja na kuću tuženika, u kojem požaru je na kući tužiteljice i pokretnim stvarima nastala šteta,

 

- da je predmetna kuća u kojoj je izbio požar bila u to vrijeme vlasništvo majke tuženih M. O., koja je u predmetnom požaru smrtno stradala, a istu su naslijedili suprug, otac tuženih N. O. i tuženici prema rješenju o nasljeđivanju broj O-49/2012.

 

- da iz izvješća o utvrđivanju uzroka požara inspekcije za zaštitu od požara i eksploziva MUP od 13. veljače 2012. proizlazi da je sporni požar (7. veljače 2012.) uzrokovan prijenosom topline na drvenu gredu međukatne konstrukcije, smješten uz sam dimnjak na dijelu između prizemlja i prvog kata. Uočene su pukotine na vezivnoj žbuci između punih opeka unutar dimovodnog kanala, kao i na vanjskoj žbuci samog dimnjak, a te tragovi zacrnjenja uslijed prodora topline i vrućih dimnih plinova, te je utvrđeno da se preko te međukatne konstrukcije požar proširio na potkrovlje, krovište i čitavu kuću vlasnice kuće majke tuženika sad pok. M. O. te se preko nje proširio na obiteljsku kuću tužiteljice, istočni dio dvojnog objekta na adresi ....

 

- da je tuženik zbog štete koju je pretrpio u požaru tužio Općinu F. koja u vrijeme nastanka požara nije imala organiziranu dimnjačarsku službu te je u postupku pod poslovni broj P-411/12 pravomoćno odbijen sa zahtjevom.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je u odnosu na prvotuženika prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbe čl. 1064. i čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), dok je u odnosu na drugotuženicu tužbeni zahtjev odbio nalazeći osnovanim njezin prigovor promašene pasivne legitimacije.

 

10. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je naložio tuženicima da solidarno isplate tužiteljici zatraženi iznos naknade štete s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Naime, drugostupanjski sud je prihvatio zaključak prvostupanjskog suda o odgovornosti pozivom na odredbu čl. 1064. ZOO, nalazeći da nisu u okolnostima konkretnog slučaja utvrđene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu čl. 1067. ZOO, ali suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda nalazi da su oboje tuženika dužni tužiteljici solidarno isplatiti zatraženi iznos na ime naknade štete, kao nasljednici majke, uz obrazloženje da je u vrijeme izbijanja požara vlasnica kuće bila majka stranaka sada pok. M. O. koju su naslijedili prema rješenju broj O-49/2012 od 19. travnja 2012. suprug N. O. i djeca (tuženici u ovom sporu M. O. i V. J.), a kako je N. O. u međuvremenu preminuo njega su naslijedili oboje tuženika. Stoga se drugostupanjski sud poziva na odredbe čl. 139. st. 3. i 4. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15 – dalje: ZN) jer da su trenutkom smrti majke stranaka ovdje tuženika koja je u trenutku izbijanja požara bila vlasnica predmetne nekretnine kada je i smrtno stradala, tuženici kao nasljednici stekli nasljedno pravo, a na njih prelaze i obveze ostaviteljice.

 

11. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

12. Prema odredbi čl. 1064. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovora osoba koja se njome bavi, dok prema odredbi čl. 1067. st. 1. ZOO vlasnik se oslobađa od odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Prema stavku 2. navedene zakonske odredbe vlasnik stvari oslobađa se od odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Nadalje, vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (st. 3.), dok prema st. 4. ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovora oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje i konačno prema st. 5. navedene zakonske odredbe osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom.

 

13. Prema odredbi čl. 139. st. 3. ZN nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika, dok je st. 4. propisano kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva.

 

14. Polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, a koja ne mogu biti predmet preispitivanja u revizijskom stupnju postupka (argument iz čl. 385. ZPP), te imajući na umu naprijed navedene zakonske odredbe i prema shvaćanju ovoga suda, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da je riječ o solidarnoj obvezi tuženika na isplatu zatražene naknade štete. Naime, postojanje štetnog događaja za koji je odgovorna ostaviteljica (revizijskim navodima zaključak o odgovornosti nije doveden u pitanje) predstavlja dugovanje od trenutka nastanka štetnog događaja i nasljednici odgovaraju za naknadu tako učinjene štete po ostavitelju. Dakle, odgovornost tuženika ne temelji se na njihovoj krivnji, već na činjenici da su nasljednici imovine ostaviteljice.

 

15. U pravu je drugotuženica kada ukazuje da prema odredbi čl. 139. st. 3. ZN nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove samo do visine naslijeđene imovine. No, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni navedene zakonske odredbe jer na visinu vrijednosti naslijeđene imovine sud pazi samo na prigovor nasljednika, a u postupku koji je prethodio reviziji takav prigovor drugotuženica nije isticala.

 

16. Obzirom na izloženo, neosnovano drugotuženica ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

17. Stoga je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo odbiti reviziju drugotuženice i odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 1. veljače 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu