- 1 -              Rev 188/2022-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 188/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. p. d.o.o. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva B. & M. iz Z., protiv 1. tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva financija - Porezna uprava, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko upravni odjel, 2. tuženika Stečajna masa S. X. d.o.o. u stečaju iz Z., OIB: ..., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-880/16-2 od 14. lipnja 2016. kojom je djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1174/14-47 od 18. prosinca 2015., u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

              "Proglašava se nedopuštenim osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava određenog Rješenjem ovog suda posl.br. Ovr-1498/10 od 05. svibnja 2010. godine u odnosu na nekretnine oznake:

              -zk.č.br. 5320, oranica, povr. 1585 m2, upisane u zk.ul.br. 8510 k.o. T. i to na 11/317 suvlasničkog dijela

              -zk.č.br. 5308, u naravi oranica P. povr. 1855 m2, upisane u zk.ul.br. 15880 k.o. T. i to na 83/1855 suvlasničkog dijela

              -zk.č.br. 5307, u naravi oranica P., povr. 1826 m2, upisane u zk.ul.br. 3655 k.o. T. i to na 193/1826 suvlasničkog dijela

              -zk.č.br. 5306, u naravi oranica P., povr. 1875 m2, upisane u zk.ul.br. 8490 k.o. T. i to na 435/1875 suvlasničkog dijela

              -zk.č.br. 5306, u naravi oranica P., povr. 1875 m2, upisane u zk.ul.br. 8490 k.o. T. i to na 1172/1875 suvlasničkog dijela

              -zk.č.br. 5304, u naravi oranica P., povr. 1856 m2, upisane u zk.ul.br. 1818 k.o. T. i to na 689/1856 suvlasničkog dijela, te da na predmetnim nekretninama određuje uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja br. Z-25145/10 povodom prijedloga zaprimljenog na zk. odjelu ovog suda dana 17. svibnja 2010. godine temeljem Rješenja ovog suda posl.br. Ovr-1498/10 od 05. svibnja 2010. godine, tako da se briše upis prisilnog založnog prava radi osiguranja tražbine I tuženika i upis zabilježbe ovršivosti tražbine, te se nalaže I i II tuženiku solidarno platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 265.234,37 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.12.2015. godine do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

 

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

              „I. Preinačava se djelomično presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1174/14-47 od 18. prosinca 2015. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenim osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava određenog Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1498/10 od 5. svibnja 2010. u odnosu na nekretnine:

              -zk.č.br. 5320, oranica, povr. 1585 m2, upisane u zk.ul.br. 8510 k.o. T. i to na 11/317 suvlasničkog dijela,

              -zk.č.br. 5308, oranica P. povr. 1855 m2, upisane u zk.ul.br. 15880 k.o. T. i to na 83/1855 suvlasničkog dijela

              -zk.č.br. 5307, oranica P., povr. 1826 m2, upisane u zk.ul.br. 3655 k.o. T. i to na 193/1826 suvlasničkog dijela,

              -zk.č.br. 5304, oranica P., povr. 1856 m2, upisane u zk.ul.br. 1818 k.o. T. i to na 689/1856 suvlasničkog dijela,

              -zk.č.br. 5306, oranica P., povr. 1875 m2, upisane u zk.ul.br. 8490 k.o. T. i to na 435/1875 suvlasničkog dijela,

te sa zahtjevom da se na tim nekretninama određuje uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja br. Z-25145/10 povodom prijedloga zaprimljenog na zk. odjelu ovog suda dana 17. svibnja 2010. godine temeljem Rješenja ovog suda posl.br. Ovr-1498/10 od 05. svibnja 2010. godine, tako da se briše upis prisilnog založnog prava radi osiguranja tražbine I tuženika i upis zabilježbe ovršivosti tražbine, te se nalaže I i II tuženiku solidarno platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 265.234,37 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.12.2015. godine do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

              II. Nalaže se tužitelju da naknadi 1. tuženici Republici Hrvatskoj trošak parničnog postupka u iznosu od 260.000,00 kn, u roku od 15 dana.

              III. Tužitelj je dužan naknaditi 1. tuženici Republici Hrvatskoj trošak žalbe u iznosu od 65.000,00 kn, u roku od 15 dana.

              IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu kao nepotreban.“

te je riješio:

              „Ukida se djelomično presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1174/14-47 od 18. prosinca 2015. za proglašenje nedopuštenim osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava u odnosu na zk.č.br. 5306, oranica P., povr. 1875 m2, upisane u zk.ul.br. 8490 k.o. T. i to na 435/1875 suvlasničkog dijela i u tom dijelu se odbacuje tužba tužitelja kao nedopuštena.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14,  – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači odnosno podredno ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužitelj.

 

8. Pravilno je drugostupanjski sud rješenjem djelomično ukinuo odluku prvostupanjskog suda za proglašenje nedopuštenim osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava u odnosu na zk.č.br. 5306, oranica P., povr. 1875 m2, upisane u zk.ul.br. 8490 k.o. T. i to na 435/1875 suvlasničkog dijela i u tom dijelu odbacio tužbu tužitelja kao nedopuštenu. Naime, u odnosu na navedenu nekretninu nije bio pokrenut postupak osiguranja, nije donijeto rješenje o osiguranju, niti rješenje o uknjižbi založnog prava, niti je u odnosu na tu nekretninu tužitelj upućen u parnicu.

 

 

 

8.1. Zahtjev da se ovrha utvrdi nedopuštenom tužitelj može postaviti sukladno odredbi članka 56. st.1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ) iz koje odredbe slijedi da bi se u parničnom postupku moglo tražiti utvrđenje da je ovrha određena odlukom suda nedopuštena nužno je da sud rješenjem podnositelja prigovora uputi da protiv stranaka u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena.

 

8.2. Nije sporno da navedena pretpostavka nije ispunjena za predmetnu nekretninu, odnosno da za navedenu nekretninu tužitelj nije rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-1498/10 od 20. prosinca 2013. bio upućen u parnicu.

 

8.3. Slijedom navedenog, tužitelj ne može pokrenuti parnicu radi nedopustivosti ovrhe ako ga ovršni sud nije uputio na pokretanje takve parnice i takva uputa predstavlja procesnu pretpostavku za pokretanje ovakve parnice.

 

9. Premda tužitelj revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da tužitelj pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

10. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema 1. i 2. tuženicima za proglašenjem nedopuštenim osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama, pobliže označenim u izreci, za koje tužitelj tvrdi da su njegovo vlasništvo stečeno na temelju Kupoprodajnog ugovora od 17. prosinca 2007. i Aneksa kupoprodajnog ugovora od 30. siječnja 2008. koji su zaključeni između tužitelja kao kupca i 2. tuženika kao prodavatelja.

 

12. U postupku je utvrđeno:

-da je 1. tuženik radi naplate poreznog duga 2. tuženika u iznosu 8.459.381,63 kune pokrenuo postupak osiguranja uknjižbom založnog prava na nekretninama na kojima je u zemljišnim knjigama bio uknjižen 2. tuženik kao vlasnik,

- da je prvostupanjski sud 5. svibnja 2010. donio Rješenje o osiguranju posl.br. Ovr-1498/10, kojim je na temelju ovršne isprave - rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, od 15. veljače 2010., a radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja ovdje I tuženika, odredio osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretninama protivnika osiguranja ovdje 2. tuženika,

- da je uknjižba založnog prava i provedena u zemljišnim knjigama na temelju Rješenja zemljišno knjižnog odjela ovog suda od 12. listopada 2011.,

- da su tužitelj i II. tuženik sklopili Kupoprodajni ugovor 17. prosinca 2007. i Aneks kupoprodajnog ugovora 30. siječnja 2008.,

- da su nekretnine za koje tužitelj ovom tužbom traži proglašenje nedopuštenim osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava predmetom Aneksa kupoprodajnog ugovora od 30. siječnja 2008.,

- da je poreznim rješenjem od 2. svibnja 2008. tužitelju razrezan porez na temelju kupoprodajnog ugovora zaključenog 17. prosinca 2007. i to za zemljište površine 13575 m2 dio zk.č.br. 2729/10, 2733/1, 2733/2, 2733/26 i 5209.

 

13. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev navodeći da je 1. tuženik s naslova Kupoprodajnog ugovora i Aneksa kupoprodajnog ugovora razrezao porez na nekretnine tužitelju poreznim rješenjem od 2. svibnja 2008. koji je tužitelj platio, te da je stoga postupao protivno odredbi čl. 122. st. 2. u svezi odredbe čl. 318. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 dalje ZVDSP).

 

14. Drugostupanjski sud je djelomično preinačio presudu prvog stupnja te odbio tužbeni zahtjev za one nekretnine za koje je utvrdio da je 1. tuženik razrezao porez za nekretnine navedene u Kupoprodajnom ugovoru, a ne i za nekretnine koje su bile predmetom Aneksa kupoprodajnog ugovora kojim su između ostalih, predmetom kupoprodaje bile predmetne nekretnine, dok za 435/1875 suvlasničkog dijela zk.č.br. 5306, oranica P. povr. 1875 m2 upisane u z.k. ul.br. tužitelj nije niti upućen u parnicu te je nedopušteno proširio tužbu i na tu nekretninu, stoga je u odnosu na tu nekretninu drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjsku odluku i u tom dijelu odbacio tužbu tužitelja kao nedopuštenu.

 

15. Odredbom čl. 122. st. 1. i 2. ZVDSP propisano je:

              „1) Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

              (2) Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.“

 

16. Sukladno odredbi čl. 318. ZVDSP na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige glede založnih prava na nekretninama (hipoteka), na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 122. do 125. ovoga Zakona, ako nisu suprotne pravnoj naravi tih prava.

 

17. Obzirom da iz poreznog rješenja od 2. svibnja 2008. proizlazi da je tužitelju razrezan porez na temelju kupoprodajnog ugovora zaključenog 17. prosinca 2007. i to za zemljište površine 13575 m2 dio zk.č.br. 2729/10, 2733/1, 2733/2, 2733/26 i 5209, a ne i na predmetne nekretnine koje su bile predmetom Aneksa kupoprodajnom ugovoru, a što znači da tužitelju nije razrezan porez od strane 1. tuženika na promet predmetnih nekretnina, to znači da je 1. tuženik postupao u dobroj vjeri jer prije podnošenja prijedloga za osiguranje 1. tuženik nije mogao znati da je zemljišno knjižno stanje različito od stvarnog stanja.

 

 

 

18. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 1. veljače 2023.

 

                                                                                                  Predsjednik vijeća:

                                                                                                  dr. sc. Jadranko Jug, v. r.