- 1 -              Rev 909/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 909/2020-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića, člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz P., OIB ..., kojeg zastupa punomoćniku B. M., odvjetnik u R., protiv tuženika Komunalno društvo A. d.o.o. R.,  OIB ..., kojeg zastupa Odvjetničko društvo V., J., Š., S., J. & J. d.o.o. R., radi otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-519/2019-2 od 25. svibnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-354/2018-23 od 19. srpnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-519/2019-2 od 25. svibnja 2020. kao i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-354/2018-23 od 19. srpnja 2019. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojem je odbijen primarni zahtjev (t. 1.) za utvrđenje nedopuštenosti usmenog otkaza ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, sklopljenog 4. srpnja 2016. između tužitelja, kao radnika i tuženika, kao poslodavca koji je otkaz poslodavac dao radniku 24. svibnja 2018., uz utvrđenje nedopuštenom i ništetnom te nezakonitom usmene odluka kojom je taj ugovor otkazan i utvrđenje da tužitelju radni odnos kod tužitelja nije prestao 24. svibnja 2018., uz nalog tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto i poslove referenta kontrole ulaza, grupa kontrole ulaza. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka. Odbijen je i eventualno kumuliran tužbeni zahtjev (t. 2.) za utvrđenje da je tuženik, kao poslodavac tuženiku, kao radniku nezakonito uskratio pravo obavljanja poslova ugovorenih ugovorom o radu od 4. srpnja 2016., za utvrđenje da je i nakon 24. svibnja 2018. na snazi ugovor o radu od 4. srpnja 2016., za utvrđenje da tužitelju kao radniku kod tuženika, kao poslodavca radni odnos nije prestao 24. svibnja 2018., sve uz nalog tuženiku da tužitelja vrati na poslove koji su određeni citiranim ugovorom o radu. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka. Ujedno je (t. 3. izreke) naloženo tužitelju tuženiku naknaditi trošak postupka od 5.000,00 kuna.

 

1.2. Rješenjem sadržanim u citiranoj prvostupanjskoj presudi odbačena je tužba u dijelu kojim se traži utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme 4. srpnja 2016. između tužitelja, kao radnika i tuženika, kao poslodavca, a koji je tužitelj otkazao 24. svibnja 2018., uz utvrđenje nedopuštenim i ništetnim (ništavnim) kao nezakonitim odluke poslodavca broj: 400-30-18/01-40-20-04-17-45 (broj: 40-20-04-17-88-1) od 24. svibnja 2018. (odluka o stavljanju odluke na oglasnu ploču), te odluke poslodavca broj: 400-30-18/01-40-20-04-17-45 (broj: 40-20-04-17-88) od 24. svibnja 2018. (odluka o prestanku radnog odnosa), kao i zahtjev za utvrđenje da tužitelju radni odnos nije prestao 24. svibnja 2018., sve uz nalog tuženiku da tužitelj vrati na ugovoreno radno mjesto te je odbačen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu odluku i prihvatiti zahtjev tužitelja, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka, uključujući i u povodu revizije.

 

3.Tuženik na reviziju nije odgovorio.

 

4. Revizija je osnovana.

 

5. Predmet spora je tužba radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu uz zahtjeve vezane uz restituciju kod posljedica nedopuštenosti tog otkaza (primarni zahtjev).

 

6. Radi toga je revizija dopuštena prema odredbi čl. 382.a st.1. alineja prva ZPP, prema kojoj stranke mogu iznimno podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu, između ostalog, u povodu tužbi o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, pa kako je ovdje riječ o takvome sporu, revizija je dopuštena.

 

7. Revizijski sud je osporenu presudu ispitao prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, dakle, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je tužitelj od strane predstavnika tuženika N. M., koji je tuženika zastupao na temelju punomoći tadašnjeg direktora M. R., pozvan kako bi se ga upoznalo sa sadržajem rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-1336/16-2 od 30. siječnja 2018., kojim su ukinute presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-276/16-2 od 3. svibnja 2016. te presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2277/13-14 od 24. srpnja 2015., a temeljem kojih je presuda tužitelj, kojem je prethodno bio otkazan ugovor o radu na temelju odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora, vraćen na rad i sklopljen je novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme 4. srpnja 2016.;

- da je tom prilikom tužitelj odbio preuzeti odluku o otkazu ugovora o radu sklopljenog 4. srpnja 2016. kao i obrazac o razduženju te odbio potpisati primitak istih, a o čemu je sastavljen zapisnik o uručenju koji je potpisan od strane N. M. i Z. T., koji je bio prisutan tom sastanku;

- da je tužitelj s 25. svibnja 2018. otvorio bolovanje, a tuženik da je s 24. svibnja 2018. odjavio tužitelja kao osiguranika s Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, na kojoj odjavi da je kao razlog odjave navedeno ''Odluka nadležnog suda - sudski raskid ugovora o radu'';

- da je tužitelj 7. lipnja 2018. preporučenom pošiljkom uputio tuženiku zahtjev za zaštitu prava pozivajući se na održani razgovor obavljen s N. M.;

- da je tuženik 7. lipnja 2018. poštom zaprimio od tuženika presliku obrasca odjave s obveznog osiguranja.

 

9. Navedena utvrđenja u cijelosti je prihvatio drugostupanjski sud kao i zaključke da je prilikom razgovora u prostorijama tuženika, kada se tužitelja obavještavalo da mu prestaje radni odnos kod tuženika, ne usmenim otkazom, već na temelju pisane odluke o otkazu ugovora o radu, pokušalo se uručiti tu pisanu odluku za koje je potrebe bio sastavljen i zapisnik o uručenju, a koju je odluku tužitelj odbio primiti, kao što je odbio i primitak obrasca o razduženju. Slijedom toga da je pravilno ocijenjeno da je pravilna dostava primjenom na odgovarajući način odredbi o dostavi u parničnom postupku i u Pravilniku tuženika, zatim da  je odluka o otkazu ugovora o radu, donesena i potpisana od strane osobe koja je na temelju punomoći na to bila ovlaštena, a da sam čin urudžbiranja odluke, nije ona činjenica koja bi bila od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanih odluka. Zbog toga taj sud cijeni da je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odlučio da nije potrebno provesti dokaz o načinu urudžbiranja te odluke.

 

10. Pogrešan je pravni pristup sudova u ovoj pravnoj stvari. Kada je tužitelju prethodno bio otkazan ugovor o radu na temelju odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te kada je ta odluka u sudskom postupku pravomoćno utvrđena nedopuštenom, tada je tužitelja trebalo vratiti na rad, bez potrebe sklapanja novog ugovora o radu jer je time raniji ugovor o radu na snazi. U toj situaciji za slučaj da revizijski sud ukine pravomoćnu odluku, radniku se priopćava da ne postoji njegova obveza dolaska na posao jer je na snazi odluka o otkazu ugovora o radu zbog koje je pokrenuo postupak. Međutim u situaciji kada je kod provedbe vraćanja na rad radnika kod odluke o nedopuštenosti otkaza ugovora o radu poslodavac s radnikom sklopio novi ugovor radu za otkaz tog ugovora o radu potrebno je provesti zakoniti postupak. To između ostaloga znači dostaviti radniku pisani otkaz ugovora o radu sukladno odredbama radnog zakonodavstva. O dopuštenosti otkaza takvog ugovora o radu moguće je odlučivati tek kada se bude znalo je li raniji otkaz ugovora o radu dopušten ili ne. Ako je raniji dopušten, potrebno je u odnosu na novosklopljeni ugovor o radu utvrditi točnost tvrdnji tuženika, na kome je teret dokaza, da je dostavljen pisani otkaz tog ugovora o radu. U ovom konkretnom slučaju sud je cijenio da je teret dokaza na tužitelju. S tim u vezi i razlozi podnositelja revizije vezanih za neprovođenje dokaznih prijedloga na tu činjenicu ukazivali bi se opravdanim.

 

11. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava nisu utvrđene sve odlučne činjenice, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja te ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu, a kako je ukinuta odluka o primarnom zahtjevu trebalo je ukinuti i o eventualno kumuliranom, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

 

12. U nastavku postupka utvrdit će se odlučne činjenice vezane za izraženo shvaćanje ovog suda.

 

13. Odluka o troškovima parničnog postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

 

Zagreb, 1. veljače 2023.

 

                                                                                                  Predsjednik vijeća:

                                                                                                  dr. sc. Jadranko Jug, v. r.