- 1 -              Revd 5491/2021-2

Broj: Revd 5491/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. S., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., Ministarstva obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-541/2018-3 od 27. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4092/13-81 od 28. veljače 2018., u sjednici održanoj 1. veljače 2023.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-541/2018-3 od 27. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4092/13-81 od 28. veljače 2018., pozivom na odredbu članka 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

2. U prijedlogu je postavio sljedeća pitanja:

„a) Da li kršenje procesnih pravila Zakona o parničnom postupku, može imati opravdanja, u stavu suda da je to bilo potrebno radi svrsishodnog razrješenja spora, iako u vrijeme kada se ista krše je spor moguće zakonito razrješiti ?

b) Na koji način i temeljem čega je sud utvrdio da je tužitelj imao slobodno vrijeme u trajanju od 8 sati dnevno u dežurstvima koja su trajala 24 sata, tijekom 7 dana, ukoliko materijalni dokazi u ovom postupku upućuju na sasvim drugi zaključak?

c) Na koji način je, u odnosu na tužitelja u spornom razdoblju u kojem zahtjeva isplatu razlike plaće sud utvrdio da je koristio odmor, dnevni u trajanju 8 sati, (a po najnovijoj sudskoj praksi 4 sata za neke vojne djelatnike),za vrijeme 24 satnog dežurstva?

d) Da li se pojam dnevnog odmora, razlikuje od odmora kako ga određuju odluke Europskog suda za ljudska prava, tj. odredbe Direktive 2003/88

e) Zbog čega se svi podzakonski akti tuženika, a koji su bitni za odluku o načinu obračuna prekovremenih sati, u ovom parničnom postupku jednako ne vrednuju i imaju istu pravnu snagu?

f) Zašto sadržaj iskaza tužitelja, iz kojeg proizlazi da de facto za vrijeme aktivnog dežurstva nema nikakav odmor, nema utjecaj na odluku suda, niti se isti ne ocjenjuje?“

3. Obrazlažući razloge važnosti navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Suda Europske unije u predmetu: C-107/19 od 9. rujna 2021. i u predmetu Jäger od 9. rujna 2003. (broj predmeta: C-151/02).

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da nije riječ o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda. Naprotiv, u skladu je s pravnim shvaćanjem izraženim u revizijskoj odluci broj Rev-600/2021-2 od 11. siječnja 2022. i brojnim drugima.

6. Vezano za navode predlagatelja u kojima se poziva na odluku Suda Europske unije u predmetu broj 107/19 i u predmetu broj C-151/02, te na primjenu Direktive Europskog parlamenta 2003/88/EZ, o određenim vidovima organizacije radnog vremena, ističe se da je tužitelj djelatna vojna osoba na kojeg se primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08), kroz koje mu je osigurana maksimalna zaštita i koje ni u čemu nisu u sukobu s navedenom Direktivom, niti odlukama Suda Europske unije. Stoga nema potrebe preispitivati sudsku praksu povodom navedenih odluka Suda Europske unije (tako i ovaj sud broj Revd-5593/2021-2 od 4. siječnja 2022., Revd-5541/2021-2 od 4. siječnja 2022.).

7. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. u vezi članka 387. stavak 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 1. veljače 2023.

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.