- 1 -              Revd 4935/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4935/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja odvjetnika J. G., S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetniku u S., protiv tuženika Ž. G. od K., P., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica N. M. odvjetnica u Š., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5209/2020-2 od 20. srpnja 2022. ispravljene rješenjem broj Pž-5209/2020-4 od 14. rujna 2022., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1175/2018 od 14. listopada 2020., na sjednici održanoj 1. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Dopušta se revizija protiv toč. II. izreke presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5209/2020-2 od 20. srpnja 2022. ispravljene rješenjem broj Pž-5209/2020-4 od 14. rujna 2022., radi pravnog pitanja:

 

„U sporu između odvjetnika kao tužitelja i stranke kao tuženika radi neplaćanja računa za odvjetničke usluge, može li sud primijeniti isključivo odredbu članka 155. ZPP-a (ako nije tako ugovoreno) i procjenjivati koji su troškovi bili opravdani za vođenje parnice, a koji nisu, ili pak utemeljenost tužbenog zahtjeva treba prije svega provjeriti s aspekta ZOO-a (da li je određena usluga naručena te da li je pružena) naročito članka 763. – 784. ZOO-a, Zakona o odvjetništvu i Odvjetničke tarife?“

 

i temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP radi ispitivanja je li pobijanom odlukom tužitelju povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj J. G. (dalje: tužitelj) predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5209/2020-2 od 20. srpnja 2022. ispravljene rješenjem broj Pž- 5209/2020-4 od 14. rujna 2022., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1175/2018 od 14. listopada 2020. postavljajući slijedeća pitanja:

 

„1. Ako je tužitelj predlagao izvođenje dokaza u svrhu dokazivanja neke činjenice, ali ga prvostupanjski sud nije izveo jer je tu činjenicu smatrao dostatno dokazanom, može li drugostupanjski sud preinačiti presudu smatrajući da tužitelj nije dokazao istu tu činjenicu (članak 221. ZPP-a), sve to tim više ako ju tuženik uopće nije osporavao, te ako je sud već preinačio takvu presudu, mora li dati razloge o svim bitnim činjenicama i dokazima?;

2. Smije li (drugostupanjski) sud utvrđivati drugačije one činjenice koje su među strankama nesporne, odnosno ako jedna stranka drugoj ne osporava određenu činjeničnu tvrdnju može li drugostupanjski sud zaključiti da je ista nedokazana (ako se priznanjem te činjenice ne raspolaže nedopuštenim zahtjevom u smislu članka 3. ZPP-a).?

3. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi članka 8. ZPP-a i povredu iz članka 354. stavka 2. toč.11, te druge bitne povrede (npr. isti članak toč. 6.), kada postupajući po ovlaštenju iz članka 373. ZPP-a, utvrdivši bitne činjenice različito od prvostupanjskog suda, preinači prvostupanjsku presudu, a da pritom nije brižljivo i savjesno ocijenio sve izvedene dokaze i činjenice (štoviše neke nije ocijenio uopće), niti je obrazložio zbog čega pojedine dokaze prihvaćene po prvostupanjskom sudu ne prihvaća, a naročito zato što nije obrazložio zbog čega pojedine dokazne prijedloge koji nisu bili provedeni zbog drugačijeg stava nižeg suda – ne smatra potrebnim provoditi?

4. U sporu između odvjetnika kao tužitelja i stranke kao tuženika radi neplaćanja računa za odvjetničke usluge, može li sud primijeniti isključivo odredbu članka 155. ZPP-a (ako nije tako ugovoreno) i procjenjivati koji su troškovi bili opravdani za vođenje parnice, a koji nisu, ili pak utemeljenost tužbenog zahtjeva treba prije svega provjeriti s aspekta ZOO-a (da li je određena usluga naručena te da li je pružena) naročito članka 763. – 784. ZOO-a, Zakona o odvjetništvu i Odvjetničke tarife?“ navodeći da pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženih u odlukama Rev 2168/2018, Revt 268/15, Rev 332/2020, Gzz 333/08, Rev 1070/03, Revd 493/2021, Revd 3818/2020, Revd 3342/2021, Rev 749/05, Rev 1673/12, Revd 1501/21, Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-4670/2018, U-III-2097/2007, U-III-2494/2008, te Županijskog suda u Splitu Gž Ob-476/2019.

 

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

 

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je zaključio da je tužitelj učinio vjerojatnim da mu je postupanjem drugostupanjskog suda povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, a budući da se u drugostupanjskoj odluci iznosi pravno shvaćanje da tužitelj nije dokazao postojanje svog potraživanja iako je tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka predlagao dokaze radi utvrđivanja tog potraživanja. Sud prvog stupnja te dokaze nije proveo (priklop spisa) ali je prihvatio tužbeni zahtjev, očito ocijenivši da ta činjenica nije sporna. Stoga je tužitelj prijedlogom za dopuštenje revizije učinio vjerojatnim da mu je postupanjem suda drugog stupnja uskraćeno pravo na raspravljanje pred sudom.

 

3.1. Iz sadržaja čl. 385.a ZPP, kao i ostalih odredbi ZPP kojima se propisuju zakonske pretpostavke za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije, kao i dopuštenje revizije iz ovog razloga (čl. 385.a st. 2. ZPP) ne proizlazi da se u odnosu na ovaj razlog revizija dopušta u odnosu na postavljeno pitanje.

3.2. Stoga je odlučeno da se revizija dopušta temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP bez navođenja konkretnih pitanja koja je tužitelj u prijedlogu za dopuštenje naveo (pitanja pod brojem 1.-3.).

 

4. U odnosu na postavljeno materijalnopravno pitanje pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja ovoga suda (odluka Rev 332/2020), te je stoga temeljem čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 1. veljače 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Đuro Sessa, v. r.