1              Poslovni broj: II Kž-36/2023-5

Poslovni broj: II Kž-36/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić-Jergović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog K. E., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru, broj Kov-2/2023. od 10. siječnja 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog K. E. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog K. E., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog K. E. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni K. E. po branitelju, odvjetniku S. K. bez navođenja posebne žalbene osnove s prijedlogom "da se pobijano rješenje preinači i istražni zatvor protiv okrivljenika ukine, odnosno zamijeni mjerom opreza liječenja u psihijatrijskoj ustanovi".

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog K. E., a koja proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, a tako i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da se opasnost od ponavljanja kaznenih djela ne može umanjiti ili otkloniti primjenom mjera opreza.

6. Žalbom okrivljenik osporava opstojnost istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. na način da polemizira s pravnom kvalifikacijom kaznenog djela ističući kako okrivljenik nije postupao s namjerom da usmrti oštećenika već isključivo s namjerom da ga prestraši i lakše ozlijedi pa da je eventualno počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. KZ/11., kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. KZ/11. ili kazneno djelo osobito teške tjelesne ozljede iz članka 119. KZ/11. u pokušaju kao i da je okrivljenik osoba kojoj treba hospitalizacija jer će se boravkom u istražnom zatvoru njegovo zdravstveno stanje dodatno pogoršati.

7. Nasuprot žalbenim navodima, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kao jedine mjere kojom se u konkretnom slučaju može postići svrha istražnog zatvora.

7.1. Naime, kada se analizira način i okolnosti počinjenja kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret, dakle da se inkriminirani događa dogodio upravo tijekom liječenja okrivljenika u bolnici te da je oštećenik drugi pacijent koji se nalazio na liječenju pri čemu iz psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je okrivljenik tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv kao i da postoji značajna opasnost od ponavljanja kaznenog djela, pa i težeg stupnja, a okrivljenikovu ličnost karakterizira mješoviti poremećaj ličnosti s disocijalnim i emocionalno nestabilnim značajkama uz višegodišnju politoksikomansku ovisnost te kada se navedenom pridoda da je okrivljenik i ranije dolazio u sukob sa zakonom jer je višestruko osuđivan za različita kaznena djela, pa i za kazneno djelo sa elementima nasilja (kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11.) i po ocjeni drugostupanjskog suda, kod okrivljenika egzistiraju one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, koja se, može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora kao nužnom i jedinom prikladnom mjerom jer mjere opreza u konkretnom slučaju ne bi bile dostatna garancija za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela koja nedvojbeno postoji.

8. Stoga prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv ovog okrivljenika, pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

9. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 1. veljače 2023.