1                             Poslovni broj: I Kž-16/2023-4

 

Poslovni broj: I Kž-16/2023-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. B. zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12., 56/15., 61/15., 101/17,. 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od broj K-13/2022-14 od 4. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog državnog odvjetnika i optuženog S. B. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Šibeniku proglasio je krivim optuženog S. B. zbog dva kaznena djela protiv imovine, i to kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano pod točkom I izreke, i za kaznenog djela teške krađe iz 229. stavka 1. točke 2. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno pisanog pod točkom II izreke, pa mu je za počinjena djela utvrdio kazne zatvora i to za djelo iz točke I na temelju članka 230. stavak 2. KZ/11. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. u trajanju od 2 godine i 4 mjeseca, a za djelo iz točke II na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11. u trajanju od 10  mjeseci, pa je na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 godine i 10 mjeseci.

 

1.1. Temeljem članka 54. KZ/11. optuženom S. B. u jedinstvenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od dana kada je lišen slobode po djelatnicima PU Šibensko-kninske dana 04. veljače 2022., pa nadalje.

1.2. Temeljem članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 70/17., 126/19. i 80/22.- dalje: ZKP/08.) obvezan je optuženi S. B. da oštećenoj tvrtki „V. – V. Š.“ d.d. iz osnova postavljenog imovinskopravnog zahtjeva isplati iznos od 1.700,00 kuna / 225,63 eura.

 

1.3. Temeljem članka 77. stavka 1. KZ/11. u vezi s člankom 560. stavkom 1. i 2. ZKP/08. utvrđeno je da iznos od 40,00 kuna / 5,31 euro predstavlja imovinsku korist koju je optuženi S. B. ostvario kaznenim djelom iz članka 229. stavka 1. točka 2. KZ/11. te da navedeni iznos postaje imovina Republike Hrvatske, pa je naloženo optuženiku da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 40,00 kuna / 5,31 euro u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

1.4. Temeljem članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženog S. B. je oduzet zračni pištolj crne boje, plastično-metalni marke P. 500 „G.“, call. 4,5 mm, ukupne dužine 33 cm, sa pripadajućim streljivom privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta od 04. veljače 2022. pod brojem … (navedeno i opisano u točkama 1. i 2. potvrde)

 

1.5. Temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi S. B. oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti iz članka 145. stavak 1. - 6. ZKP/08., pa isti padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv te su presude žalbe podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

 

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni utvrđivanjem strože kazne zatvora za kazneno djelo iz članka 230. stavak 2. KZ/11., a što po prirodi stvari treba rezultirati i strožom jedinstvenom kaznom zatvora.

 

2.2. Optuženik se žali po branitelju A. M., odvjetniku u Š., bez navođenja žalbenih osnova, dok iz sadržaja proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud ''predmet odbaci, preinači ili vrati na ponovno odlučivanje''.

 

3. Spis je sukladno odredbi članku 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

 

5. Suprotno tvrdnjama optuženika da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje, u pobijanoj presudi sve odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene.

 

5.1. Naime, optuženik u žalbi ponavlja sve što je tijekom postupka iznio u obrani, a što je bilo predmet ocjene i analize u prvostupanjskoj presudi, a iznijete razloge prvostupanjskog suda na temelju kojih ne prihvaća obranu optuženika u cijelosti prihvaća prvostupanjski sud.

5.2. Tako opravdano sud prvog stupnja nije prihvatio varijantu obrane da je u odnosu na kazneno djelo teške krađe optuženik zamolio oštećenicu novce, a ona mu je dobrovoljno predala torbicu da ju pregleda pri čemu je bila dobre volje i smješkala se,  nakon čega je uzeo 11 kuna iz novčanika za kefir

 

5.3. Naime, u odnosu na kazneno djelo teške krađe, oštećena A. K. B., koja nije prije vidjela optuženika niti ga ima razloga lažno teretiti, iskazivala je da je nepoznati muškarac došao do nje i bez riječi uhvatio remen od torbice pokušavajući ju otrgnuti, a ona je lijevom rukom pokušala stisnuti remen da ga ne skine s ramena, ali u tome nije uspjela već je nakon dva-tri trzaja pustila torbicu od straha da joj fizički ne naudi i prestala pružati fizički otpor, a on se nakon toga udaljio tri metra, otvorio torbicu i iz nje izvadio novčanik i uzeo u papirnatom novcu ukupno 30,00 kuna, jednu novčanicu od 20,00 i 10,00 kuna te 10,00 kuna u kovanicama, te joj je potom torbicu vratio. Stoga su neuvjerljive žalbene tvrdnje kojima negira događaj kako ga opisuje oštećenica jer se njima niti u najmanjoj mjeri ne dovode u sumnju ispravna utvrđenja suda prvog stupnja kako je sa životnog stajališta posve nelogično da bi oštećenica nepoznatoj osobi, koja traži novac, dobrovoljno predala torbicu i pri tome se smješkala i bila dobre volje, kako to opisuje optuženik. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza oštećenice utvrdio i protupravno stečenu imovinsku korist jer je oštećenica detaljno i jasno opisala iznos novca za koji nije postavila imovinskopravni zahtjev.

 

5.4. Jednako, odnosu na kazneno djelo razbojništva, optuženik ponavlja svoju obranu da djelo nije počinio već je pronašao razne stvari dok se šetao i stavio ih u vrećicu te odnio u stan, koju obranu prvostupanjski sud pravilno cijeni i analizira dovodeći ju u vezu s ostalim dokazima, a to su iskaz oštećene A. E., zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija, DVD snimka mjesta provođenja pretrage s fotografijama i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, pa je neosnovan i daljnji žalbeni navod optuženika da ne postoje dokazi u odnosu na ovo kazneno djelo.

 

5.5. Naime, iako se točno u žalbi tvrdi da ne postoji video zapis kamera iz kojih bi bilo vidljivo kako se optuženik nalazi u blizini mjesta događaja, a niti je oštećenica vidjela lice optuženika, ispravno je prvostupanjski sud povezao činjenice da je pretragom stana koji koristi optuženik pronađen novac u iznosu od 1.500,00 kuna te 400,00 eura, zračni pištolj crne boje, cal. 4,5 mm, crna kutija u kojoj se nalazi više komada streljiva za zračni pištolj cal. 4,5 mm, odjeća i to, između ostalog, vuneni okovratnik, vunene rukavice, crna zimska jakna s kapuljačom i vunena kapa s iskazom oštećene A. E. koja je, u odnosu na predočeni pištolj koji je oduzet od optuženika, sa sigurnošću potvrdila se radi upravo o pištolju kojim joj je počinitelj prijetio jer je pištolj jasno vidjela kada je vadila novac iz registar kase za koje vrijeme je pištolj bio položen na pultu kao i s dijelom istog iskaza da s velikom sigurnošću potvrđuje da je jakna, privremeno oduzeta od optuženika, upravo jakna koju je počinitelj imao na sebi, a radilo se o crnoj zimskoj jakni s kapuljačom dok pronađeni novčani iznos odgovara i otuđenom iznosu cijeneći da je od počinjenja djela do oduzimanja predmeta prošlo par dana. Stoga, iskaz optuženika da je pored kontejnera uočio odjeću i tenisice i to uzeo u vrećicu, a da je tek u stanu vidio da je slučajno s tim stvarima ''pokupio'' i novac i pištolj, pravilno je prvostupanjski sud otklonio pri čemu je posve neuvjerljivo i nelogično da bi netko drugi počinio kazneno djelo razbojništva i potom bacio, ne samo odjeću i obuću sa sebe, već i pištolj, kutiju sa streljivom i otuđeni novac.

 

5.6. Stoga zaključci prvostupanjskog suda u odnosu na kazneno djelo razbojništva nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima optuženika, jer se temelje na sveobuhvatnoj analizi izvedenih dokaza, kako materijalnih, tako i personalnih pri čemu žalbeni prigovor optuženika da do sada nije osuđivan pa se ne bi usudio počiniti kazneno djelo razbojništva nije okolnost koja ima utjecaj na odluku o krivnji već se cijeni prilikom odmjeravanja kazne.

 

5.7. Iz iznesenih razloga žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog stanja nije osnovana.

 

5.8. Nadalje, optuženik, osim žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, sadržajno upire i na nepotpuno činjenično stanje jer prvostupanjski sud nije proveo dokaz, ispitivanje svjedoka, koji je optuženik predložio u žalbi na rješenje o produljenju istražnog zatvora. Međutim, stranke dokaze predlažu neposredno na raspravi o kojim prijedlozima raspravno vijeće odlučuje rješenjem pa na potpunost utvrđenog činjeničnog stanja nema utjecaj citirani žalbeni prigovor.

 

6. Državni odvjetnik i optuženik pobijaju prvostupanjsku presudu i zbog odluke o kazni, a Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu iz te žalbene osnove je zaključio da žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

 

6.1. Pri odlučivanju o vrsti i visini kazne, prvostupanjski sud je olakotnim cijenio dosadašnju kaznenu osuđivanost i smanjenu ubrojivost optuženika, dok je otegotnim cijenio okolnosti prekršajnu osuđivanost, razmak od dva dana između počinjenih djela i naročitu bezobzirnost pri počinjenju djela, pa je, uz primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., za kazneno djelo razbojništva utvrđena kazna od 2 godine i 4 mjeseci, a za kazneno djelo teško krađe kazna zatvora u trajanju 10 mjeseci, te je na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 godine i 10 mjeseci.

 

6.2.U odnosu na tako utvrđene okolnosti, državni odvjetnik prigovara da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti dok je podcijenio otegotne okolnosti i propustio cijeniti upornost optuženika u počinjenju djela, a u odnosu na kazneno djelo razbojništva da nije mogao primijeniti odredbe o ublažavanju kazne jer zakon ne propisuje blaže kažnjavanje smanjenu ubrojivost optuženika.

 

6.3. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je primijenio institut ublažavanja kazne na temelju postojanja olakotnih okolnosti koje u svojoj ukupnosti i po ocjeni drugostupanjskog suda predstavljaju naročito olakotne okolnosti i opravdavaju izricanje kazne ispod zakonom propisane granice. Tako je optuženik do sada neosuđivana osoba dok prekršajna kažnjavanost zbog dva prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama nema toliki značaj da bi bila od posebnog utjecaja na odmjeravanje kazne zbog kaznenih djela koja su predmet ovog postupka pa prvostupanjski nije podcijenio otegotne okolnosti. Jednako se odnosi i na ''bezobzirnost i upornost'' u počinjenju djela, koje okolnosti apostrofira državni odvjetnik u žalbi, jer je optuženik proglašen krivim za kvalificirani oblik kaznenog djela razbojništva upravo zbog uporabe oružja, a radnje optuženika ne nadilaze značajno prijetnju oružjem koja je nužna da bi se ostvarila kvalificirana obilježja tog djela. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud cijenio i smanjenu ubrojivost optuženika koji, prema nalazu i mišljenju vještaka, zadovoljava dijagnostičke kriterije za Paranoidnu shizofreniju, ima psihotičnu razinu funkcioniranja i na njegove intelektualne i voljne funkcije utječe simptom psihotičnog poremećaja. 

 

6.4. Neosnovano optuženik u žalbi ističe okolnosti, a to su podrška obitelji i njihova odlučnost da mu pomognu kada izađe na slobodu, namjeru optuženika da se zaposli odmah nakon puštanja na slobodu i njegova želja da bude koristan član društva te da je zaposlen kao voditelj na trgovačkom brodu odnosno da je upravljao ribarskom kočom koje, prema mišljenju optuženika, imaju utjecaja na odmjeravanje kazne. Naime, upravo je svrha kažnjavanja da optuženik shvati pogibeljnost činjenja kaznenih djela i nakon izdržane kazne bude ''koristan član društva'' u čemu se prirodno i normalno očekuje podrška obitelji.

 

6.5. Stoga drugostupanjski sud, uzimajući u obzir sve opisane olakotne i otegotne okolnosti, cijeneći i vrstu prekršaja koje je optuženik ranije počinio, nalazi da su po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne za svako pojedino djelo i izrečena jedinstvena kazna u trajanju od 2 godine i 4 mjeseci primjerene kako počinjenim djelima, tako i ličnosti počinitelja, a jedinstvenom kaznom će se izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela i utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela.

 

7. U odnosu na odluke suda o oduzimanju imovinske koristi i predmeta, drugostupanjski sud je temeljem članka 478. ZKP/08. utvrdio da je ispravno prvostupanjski sud pobijanom presudom optuženiku oduzeo imovinska korist jer nitko ne može zadržati korist ostvarenu počinjenjem kaznenog djela kao i zračni pištolj sa pripadajućim streljivom koji je uporabljen pri počinjenju djela.

 

8. Slijedom iznijetoga, kako žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane, a ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede zakona na koje ovaj sud, u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 482. ZKP/08.

 

 

Zagreb, 1. veljače 2023.