- 1 -              III Kž 6/2022-4

 

 

 

 

 

Broj: III Kž 6/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao trećestupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića, Žarka Dundovića, Perice Rosandića i Ileane Vinja kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. K. zbog kaznenog djela iz članka 111. točaka 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 24. kolovoza 2022. broj I Kž-211/2022-4, u sjednici održanoj 1. veljače 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

              Odbija se kao neosnovana žalba optuženog S. K. i potvrđuje drugostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 24. kolovoza 2022. broj I Kž-211/2022-4, pod točkom I. izreke, prihvaćena je žalba državnog odvjetnika te je preinačena prvostupanjska presuda Županijskog suda u Varaždinu od 7. veljače 2022. broj K-1/2021-94 u odluci o kazni na način da je optuženi S. K. za kazneno djelo iz članka 111. točaka 2. i 4. KZ/11., za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme lišenja slobode od 16. srpnja 2020. pa nadalje. Pod točkom II. izreke navedene presude odbijena je žalba optuženog S. K. kao neosnovana te je u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

 

2. Protiv drugostupanjske presude Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske žalbu je podnio optuženi S. K. po branitelju, odvjetniku D. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da ga oslobodi optužbe ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

3. Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

 

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 490. stavkom 2. Zakona o Kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba optuženog S. K. nije osnovana.

 

6. Optuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. navodeći da su razlozi u pobijanoj presudi nejasni, odnosno u znatnoj mjeri proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju izvedenih dokaza i stvarnog sadržaja tih dokaza. Međutim, osim što iznosi ovakve općenite i paušalne prigovore, žalitelj ne konkretizira i ne obrazlaže u čemu bi se ta postupovna povreda sastojala.

 

6.1. Unatoč navedenoj nepreciznosti i općenitosti iznesenih žalbenih prigovora, treba istaknuti da je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi dao jasne, argumentirane i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni, a osobito ne znatno. Također, u pogledu odlučnih činjenica nema proturječja, posebno ne znatnog, između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju izvedenih dokaza i stvarnog sadržaja tih dokaza. Naposljetku, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao trećestupanjski sud, nije našao niti da bi u pobijanoj presudi bila počinjena neka druga postupovna povreda na koju pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 490. stavkom 2. ZKP/08.

 

7. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, optuženi S. K. u žalbi ističe da ga u vezu s predmetnim kaznenim djelom ne dovodi niti jedan materijalni dokaz, već ogovaranja i pogrešno protumačene snimke posebnih dokaznih radnji. Naime, tvrdi da se žrtvi, nakon što joj je kao maloljetnik iz kuće ukrao tolare, više nije približavao, a od 2012., kada je osuđen zbog pokušaja ubojstva, u naselju ga zovu "ubica" i „kalašnjikov". I S. O. (bivša supruga optuženika) ga je u ljutnji znala nazivati „ubica“. Dana 5. veljače 2020. posvađao se s M. Š. i udario ju je te je ona pala, a on je pobjegao misleći da je mrtva, tako da je moguće da je pod utjecajem alkohola i mučen savješću majci svoje izvanbračne supruge, M. O., rekao da je "ubio ženu", misleći pritom na M. Š.. Moguće je da je iz istog razloga sljedećeg dana s telefona D. B. nazvao svoju majku Z. O. i rekao joj: "Mama ubil sam jednu ženu, ve me nebuš vidla 50 let." Pri tome on poriče kako "prijeti svjedocima da svi moraju potvrditi njegove riječi jer da će ih u suprotnom rezati žiletom, ubiti, razrezati vrat", već prijetnje iznosi svojoj supruzi u intimi njihova doma.

 

7.1. U okviru iste žalbene osnove optuženik nadalje navodi da su dvije osobe – J. P., sin žrtve i J. K. - imali motiva počiniti kazneno djelo za koje se njega tereti te smatra da policija nije u dovoljnoj mjeri istražila mogućnost da je počinitelj i netko drugi, a ne on.

 

7.2. Tvrdi da ga niti jedan od svjedoka ne dovodi u vezu s ubojstvom A. S. te da su svi svjedoci, osim M. Š., potvrdili njegovu obranu, dok iskaz imenovane svjedokinje nije uvjerljiv i vjerodostojan. Tvrdi da se M. Š. povjerila N. K. da je „S. dobar dečko te da ga nije htjela „uvaliti“ pred sudom pa da zato nije rekla da ju je udario.“ N. K., kao prva susjeda M. Š., kako to nadalje ističe žalitelj, ima saznanja o njenom psihičkom stanju, učestalim incidentima i konzumaciji alkohola, a prijedlog obrane za saslušanjem te svjedokinje je odbijen. Osim toga, svjedok I. B. naveo je da M. Š. voli popiti te da mu je osobno rekla „da su došli cigani, da su je napali i udarili“, kao i to da M. Š. kod kuće ima alkohol te da je bila na psihijatrijskom liječenju.

 

7.3. Optuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je njegova obrana iskonstruirana vezano uz podatak u spisu koji se odnosi na ispis poziva s broja ...(D. B.) na broj..., kao broj njegove (optuženikove) majke 6. veljače 2020. u 15,55 sati, a u kojem pozivu je optuženik priznao „ubojstvo“ M. Š., što ga je u konačnici dovelo u položaj optuženika u ovom postupku. Ističe da je i u razgovoru između V. O. i T. K. od 4. lipnja 2020., pribavljenom provođenjem posebnih dokaznih radnji, kao datum „ubojstva“ naveden „peti u mjesecu“, koji pamti jer joj je na taj datum rođeno dijete, sugerirajući zaključak da je time potvrđeno vrijeme incidenta s M. Š..

 

7.4. Optuženik u žalbi potom detaljno analizira sadržaj pojedinih razgovora pribavljenih provođenjem posebnih dokaznih radnji koji su izloženi u prvostupanjskoj presudi te nastoji sugerirati kao jedini ispravan zaključak da su svi ti razgovori bili usmjereni skrivanju kaznenog djela za koje je mislio da ga je počinio na štetu M. Š..

 

7.5. Međutim, izloženim navodima žalbe u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ne iznosi ništa novo niti drugačije od onoga što je već iznosio u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku. On, naime, polemizira s razlozima prvostupanjske i drugostupanjske presude i zaključcima sudova u odnosu na odlučne činjenice, pri čemu daje svoju analizu izvedenih dokaza i svoju ocjenu rezultata provedenog dokaznog postupka, ustrajući i nadalje u tvrdnji da on nije počinitelj ovog kaznenog djela te da za takav zaključak nema dokaza. Pritom su, po ocjeni ovog suda, i prvostupanjski i drugostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenih odlučnih činjenica izveli pravilan zaključak da je počinitelj ovog kaznenog djela upravo optuženi S. K., a navedeno nije s uspjehom dovedeno u pitanje žalbom optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7.6. Točno je da nijedan izvedeni materijalni dokaz optuženika ne dovodi u vezu s ovim kaznenim djelom. Međutim, osim što ta činjenica sama po sebi ne isključuje optuženika kao počinitelja ovog kaznenog djela, nijedan od izvedenih materijalnih dokaza ne upućuje ni na neku drugu osobu kao eventualnog počinitelja. Prema tome, potpuno su neprihvatljive i neargumentirane tvrdnje žalitelja kojima nastoji odgovornost za ovo kazneno djelo preusmjeriti na druge osobe za koje, za razliku od optuženika, ne postoje nikakve indicije ili dokazi koji bi upućivali na njih kao na počinitelje. S druge pak strane, upravo su, kako su to pravilno zaključili i prvostupanjski i drugostupanjski sud, iskazi svjedoka i rezultati posebnih dokaznih radnji dokazi koji u svojoj međusobnoj povezanosti bez imalo dvojbe upućuju upravo na optuženog S. K. kao na osobu koja je počinila ovo kazneno djelo na štetu žrtve A. S. te ujedno i na neistinitost i nelogičnost njegove obrane usmjerene isključivo k otklanjanju svoje kaznene odgovornosti. S obzirom na navedeno, potpuno su neprihvatljive i neosnovane tvrdnje žalitelja da su ga u vezu s ovim kaznenim djelom dovela ogovaranja utemeljena na njegovom prijašnjem životu i ponašanju.

 

7.7. Okosnica optuženikove obrane, koju je iznio tek na raspravi, na kraju dokaznog postupka, jest da je status osobe okrivljene za ovo kazneno djelo dobio u pokušaju da sakrije „ubojstvo“ na štetu M. Š., za koje je pogrešno mislio da ga je počinio, i to 5. veljače 2020. (5 do 10 dana prije počinjenja ovog kaznenog djela), a da bi se na kraju ispostavilo da je ta žena živa. Pozivanjem na navedeno optuženik objašnjava i svoju cjelokupnu komunikaciju sa svjedocima, kao i onu koja je zabilježena provođenjem posebnih dokaznih radnji tvrdeći da je u svim tim razgovorima mislio isključivo na M. Š., a ne na žrtvu ovog kaznenog djela odnosno A. S.. Međutim, po ocjeni ovog trećestupanjskog suda, bez uspjeha.

 

7.7.1. Prije svega, ispitana u svojstvu svjedokinje pred prvostupanjskim sudom na raspravi 13. srpnja 2021. M. Š. jasno je navela da nikada nije bila žrtvom fizičkog nasilja u smislu da bi je netko udario te da bi uslijed toga pala u nesvijest ili tome slično. Ističe kako je doista bio jedan događaj u kojemu su sudjelovali ona i optuženik i u kojemu joj je iz kuće otuđeno 2.500,00 eura te slušni aparat, no to se dogodilo nakon što je žrtva ovog kaznenog djela već bila ubijena. Iako se ne sjeća točno kada se taj događaj odvijao, misli da je bilo ljetno vrijeme jer se radilo o novcu koji joj je donijela njezina sestra za Uskrs. Dopunski ispitana na raspravi 25. siječnja 2022., dakle nakon što je optuženik iznio svoju obranu i u njoj prethodno opisanu verziju događaja, ova svjedokinja ponovila je i kategorički ustvrdila da nikada nije bilo situacija da bi je optuženik udario te da ne postoji mogućnost da bi naknadno zaboravila takav događaj. Dopustila je mogućnost da joj je optuženik u veljači pomagao, no ni tada nije bilo nikakvog incidenta. Kada joj je predočena obrana optuženika u dijelu u kojem je iskazivao o događaju od 5. veljače 2020. koji bi se dogodio u njezinoj kući, decidirano je izjavila da je to laž, da joj nikakav novac tada nije otuđen niti je bila udarena. Također je negirala navode svjedoka I. B. (osobe s kojom je optuženik radio) da bi mu ona govorila da je bila udarena od strane optuženika, kao i navode svjedoka Lj. K. (brata optuženika) da bi ona bacala kamenje po kući optuženika, a da je on došao i udario je tako da je pala u nesvijest.

 

7.7.2. Osim što je svjedokinja M. Š. dosljedno i suglasno iskazivala tijekom čitavog postupka, na vjerodostojnost njezinog iskaza, i po ocjeni ovog trećestupanjskog suda, upućuje okolnost da iz dokumentacije koju je prvostupanjski sud pribavio od strane MUP-a, PU m., Službe kriminalističke policije (listovi 560 do 578 spisa) proizlazi da je M. Š. 24. travnja 2020. u PP P. prijavila događaj o kojemu je iskazivala u svom iskazu, i to događaj od 15. travnja 2020. Kada joj je prilikom dopunskog saslušavanja predočen sadržaj te dokumentacije, iz koje proizlazi da bi u događaju iz travnja 2020. sudjelovali Z. K., Ž. K. stariji (otac optuženika) i Ž. K. mlađi (brat optuženika), navela je da u toj prigodi nije bilo Ž. K. mlađeg, već je bio optuženik te da ne zna kako i tko je to pobrkao. Naposljetku, svjedoci V. O. (izvanbračna supruga optuženika), T. K., N. K. i Lj. K. (braća optuženika) u svojim prvim iskazima u stadiju istrage nijednom riječju nisu spomenuli M. Š. odnosno događaj od 5. veljače 2020., a u kojemu bi navodno sudjelovali optuženik i M. Š., da bi tek na raspravi svojim iskazima odjednom „dodali“ i priču o M. Š. na način kako je to prezentirao i optuženik u svojoj obrani, očito s ciljem da na taj način potkrijepe obranu optuženika usmjerenu otklanjanju njegove kaznene odgovornosti za ovo kazneno djelo.

 

7.8. Imajući, dakle, u vidu sve prethodno navedeno u pogledu vjerodostojnosti iskaza svjedokinje M. Š., kao i to da je ta svjedokinja prilikom dopunskog svjedočenja jasno i nedvosmisleno iskazala i to da se nije povjeravala susjedi preko puta N. K. u smislu da nije htjela „usositi“ optuženika, žalitelj nije u pravu ni kada tvrdi da se M. Š. povjerila N. K. da je „S. dobar dečko te da ga nije htjela „uvaliti“ pred sudom pa da zato nije rekla da ju je udario“, zbog čega da je neosnovano odbijen dokazni prijedlog obrane za saslušanje u svojstvu svjedokinje N. K..

 

7.9. Prvostupanjski sud je također pravilno zaključio da obrana optuženika vezano uz  uspostavu poziva s broja ...(D. B.) na broj ..., kao broj optuženikove majke, 6. veljače 2020. u 15,55 sati predstavlja konstrukciju usmjerenu otklanjanju optuženikove odgovornosti za ovo kazneno djelo, a istu je i valjano obrazložio jasnim, logičnim i životno uvjerljivim razlozima. Budući da takvo obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj trećestupanjski sud te da isto nije dovedeno u pitanje žalbom optuženika, kojom se ne iznosi ništa novo i drugačije, već se ponavljaju navodi njegove obrane i žalbe protiv prvostupanjske presude, žalitelj se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na iste (točka 10. obrazloženja prvostupanjske presude).

 

8. Suprotno tvrdnjama žalbe, kojima se opetovano nastoji kao jedini ispravan sugerirati zaključak da su svi razgovori pribavljeni provođenjem posebnih dokaznih radnji bili usmjereni skrivanju kaznenog djela za koje je optuženik, kako je to naveo u svojoj obrani, mislio da ga je počinio na štetu M. Š., drugostupanjski je sud u pobijanoj presudi pravilno zaključio da su takve teze optuženika neprihvatljive, a za to je dao jasne, logične i životno uvjerljive razloge utemeljene na savjesnoj i iscrpnoj analizi svih izvedenih dokaza u prvostupanjskom postupku, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti.

 

8.1. Prije svega, ti su se razgovori vodili tijekom lipnja 2020., dakle, u vrijeme kada je policija istraživala ubojstvo A. S., a u to su vrijeme i optuženik i svi drugi sudionici tih razgovora već na potpuno nedvojbeni način znali da je M. Š. živa. Sam optuženik je, naime, u svojoj obrani naveo da je "M. Š. vidio nekih dva dana nakon što ju je onako udario" (a prema obrani udario ju je 5. veljače 2020.). Prema tome, potpuno je nelogična, neživotna i neuvjerljiva tvrdnja optuženika da bi u tim razgovorima, čija je okosnica istraga o ubojstvu jedne starice, i to A. S., on govorio o drugoj starici za koju je već u vrijeme vođenja tih razgovora bez ikakve dvojbe znao da je živa i u odnosu na koju se nije niti vodila bilo kakva istraga.

 

8.2. Da se razgovori optuženika s pojedinim osobama, koji su pribavljeni provođenjem posebnih dokaznih radnji, odnose upravo na ubojstvo ovdje žrtve A. S., proizlazi i iz okolnosti da u ovom postupku nisu pronađeni nikakvi materijalni dokazi koji bi optuženika dovodili u vezu s ovim kaznenim djelom. Naime, iz tih razgovora jasno proizlazi da je u vrijeme kada je policija provodila istragu oko ubojstva A. S. optuženiku bilo vrlo dobro poznato da takvih dokaza nema. Primjerice, u razgovorima od 3. lipnja 2020. vođenima između optuženika i njegove izvanbračne supruge V. O. optuženik je rekao: "Kad bi mi mogli dokazati već bi došli po mene." Zatim, "Ne može mi ništa... A dokaze nemaju, nemaju ništa."

 

8.3. Kada se na umu i to da optuženik u tim razgovorima prijeti potencijalnim svjedocima da moraju potvrditi njegove riječi jer da će ih u suprotnom rezati žiletom, ubiti, razrezati vrat, potpuno je neprihvatljiva tvrdnja optuženika da se to odnosilo na događaj vezan uz M. Š., dakle uz ženu koja je u vrijeme vođenja tih razgovora bila živa (što je optuženiku tada bilo nedvojbeno poznato) i koja ni u kojem pogledu nije bila predmetom bilo kakvog istraživanja povezanog s optuženikom. Tako je, primjerice u razgovorima od 4. lipnja 2020. vođenima između optuženika i njegove izvanbračne supruge V. O. optuženik rekao: "Na sudu ću te ubiti, ako ne bude tako kako sam rekao, razrezat ću ti vrat žiletom." Zatim "Ubit ću nekoga, ako ne bude tako, žiletom ću ga raskomadati, po cijeloj M. županiji će se o tome pričati."

 

8.4. Naposljetku, treba spomenuti i razgovor od 4. lipnja 2020. vođen između optuženika i njegove izvanbračne supruge V. O. u kojemu je optuženik rekao: "Ne marim da svatko od nas dobije po 10 godina. S. je dva tri dana prije toga bila kod nje po jaja, vidjela je kod nje puno novaca." Zatim razgovor od istoga dana vođen između optuženika i njegove izvanbračne supruge V. O. u kojemu je optuženik rekao: "S. je dva tri dana prije kod nje bila po jaja. Dobila je zimnicu od nje... S. je kod nje vidjela puno novaca kada je kupila jaja." Potom razgovor od 9. lipnja 2020. vođen između optuženika i Z. K. (majke optuženika) u kojem Z. K. govori: "Rekla sam im da ne lažem i da me nije strah. Da li su čuli svi iz naselja kad su je našli susjed ili netko drugi, ne znam. Nismo znali o kome je riječ pa su onda rekli da "čučika". Imala je ona puno kokoši, zato smo je zvali "čučika"." Da je u tim razgovorima riječ upravo o ovdje žrtvi A. S., a ne o M. Š., vrlo jasno proizlazi iz činjenice da je prema iskazima nekolicine saslušanih svjedoka (M. Ž., I. F., O. K.) upravo A. S. bila starica koja se bavila prodajom jaja.

 

9. U okviru žalbene osnove nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ističe da je prvostupanjski sud neosnovano odbio dokazne prijedloge obrane za ispitivanjem vještaka biološke struke, mehanoskopskog i DTK vještaka, i to na okolnost nepronalska materijalnih tragova koji bi optuženika doveli u vezu s predmetnim kaznenim djelom te prijedlog za ispitivanjem svjedoka J. K., M. H., J. J. i J. T., na okolnost da se žrtva bavila posudbom novca i zamjenom eura u kune odnosno svjedokinje N. K., a radi provjere istinitosti iskaza svjedokinje M. Š.. Međutim, s obzirom da žalitelj u ovom dijelu izjavljene žalbe ne ukazuje na neke odlučne činjenice koje bi prvostupanjski sud u provedenom dokaznom postupku propustio utvrditi, to će se i ovi istaknuti žalbeni prigovori cijeniti u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9.1. Naime, žalitelj smatra kako sama vrsta zadobivenih ozljeda na žrtvi upućuje na počinitelja velike tjelesne mase, koja činjenica je ignorirana, kao i činjenica da je J. K. u tijeku ovog postupka preminuo, a uzrok njegove preuranjene smrti nije ustanovljen. Isti je, kako to tvrdi žalitelj, imao motiv i tjelesnu masu koja odgovara počinitelju ubojstva. Budući da je prvostupanjski sud odbio ispitati okolnosti smrti J. K. te svjedoke vezano uz njegov odnos sa žrtvom, žalitelj tvrdi da je činjenično stanje zbog toga pogrešno utvrđeno.

 

9.2. Međutim, stalni sudskomedicinski vještak, dr. J. Š. je na raspravi pred prvostupanjskim sudom 9. studenog 2021., odgovarajući na pitanje branitelja optuženika, jasno naveo da nije u mogućnosti cijeniti težinu osobe koja bi mogla izvršiti takvo ozljeđivanje jer u tom smislu ne govori ni opseg ni brojnost prijeloma kostiju prsnog koša, kao i to da je takve ozljede mogla zadati i osoba tjelesne težine 70-ak kg. Imajući u vidu navedena utvrđenja, dana od strane stručne i za ishod ovog postupka nezainteresirane osobe, potpuno su promašeni prigovori žalitelja o važnosti tjelesne mase počinitelja ovog kaznenog djela i njezinom utjecaju na mogućnost zadavanja ozljeda kakve su utvrđene kod žrtve ovog kaznenog djela.

 

9.3. S obzirom na to da je, kako to navodi sam žalitelj, J. K. u tijeku ovog kaznenog postupka preminuo, nije niti bilo moguće ispitati ga u svojstvu svjedoka. Osim toga, okolnost na koju je obrana predložila njegovo ispitivanje u svojstvu svjedoka - da je žrtva vršila posudbe novaca - ne može se na nedvojben način povezati s motivom počinjenja ovog kaznenog djela. Iz istog je razloga prvostupanjski sud pravilno odlučio odbivši i dokazni prijedlog obrane za saslušanjem u svojstvu svjedokinje M. H., a koji se odnosio na utvrđivanje te iste okolnosti.

 

9.4. Isto tako okolnosti smrti J. K. (koji je, dakle, preminuo tijekom trajanja ovog kaznenog postupka) potpuno su nevažne za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom kaznenom postupku. Također je prvostupanjski sud pravilno odlučio odbivši i dokazni prijedlog obrane za saslušanjem u svojstvu svjedoka J. T., na okolnost promjene eura u kune koje je vršio za žrtvu, budući da se pitanje financijskih transakcija žrtve ne može dovesti u izravnu vezu s ovim kaznenim djelom te niti ovo nije odlučna činjenica u ovom kaznenom predmetu. Osim toga već je prethodno obrazloženo zašto su, po ocjeni ovog trećestupanjskog suda, pravilne odluke prvostupanjskog suda o odbijanju dokaznih prijedloga obrane usmjerenih utvrđivanju motiva i tjelesne građe J. K. u vezi njegove moguće povezanosti s počinjenjem ovog kaznenog djela. Sve navedeno vrijedi i u odnosu na, po ocjeni ovog trećestupanjskog suda, pravilno odbijen dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem u svojstvu svjedoka J. J. na te iste okolnosti. Taj je dokazni prijedlog obrana, osim toga, predlagala i na okolnosti saznanja J. J. kao policijskog službenika u vezi njegovog obavijesnog razgovora s J. K., što je prvostupanjski sud također pravilno odbio. Naime, policijski službenik se ne može tijekom dokaznog postupka ispitivati na okolnost saznanja i sadržaja razgovora do kojih je došao prilikom obavljanja obavijesnog razgovora s građanima odnosno s presumptivnim svjedocima.

 

9.5. Žalitelj također smatra da su mu neosnovano odbijeni i dokazni prijedlozi obrane za ispitivanjem vještaka Centra za kriminalistička vještačenja, i to vještaka biološke struke N. O., mehanoskopskog vještaka M. Z. i vještaka DTK-a I. M.. To je, po stanovištu žalitelja, bilo nužno kako bi se oni očitovali o mogućim tragovima koji bi ukazivali na nekog drugog počinitelja.

 

9.6. Međutim, žalitelj niti u navedenom nije u pravu. Prije svega, svi navedeni vještaci svoje su nalaze i mišljenja u ovom postupku dali u pisanom obliku, a iz svih tih pisanih vještačenja u bitnome proizlazi da istima nisu pronađeni tragovi koji bi, bilo optuženika bilo neku drugu osobu, dovodili u vezu s kaznenim djelom za koje se ovdje tereti optuženog S. K.. Osim toga, na raspravi održanoj 13. srpnja 2021. pred prvostupanjskim sudom stranke (dakle, i optuženik) suglasile su se da se pročitaju pisani nalazi i mišljenja svih vještačenja, a nakon što su isti pročitani, izjavile su da na njih nemaju primjedbi. Uzevši, dakle, u obzir sve prethodno izneseno, prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada je kao nevažne odbio dokazne prijedloge obrane za ispitivanjem prethodno imenovanih sudskih vještaka.

 

9.7. Uzevši u obzir sve prethodno izneseno žalba optuženika izjavljena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja također nije osnovana.

 

10. Optuženi S. K. samo u uvodu svoje žalbe navodi da se žali i zbog povrede kaznenog zakona. Međutim, osim što tu žalbenu osnovu ne označava navođenjem određene zakonske odredbe, nijednom riječju ne obrazlaže u čemu bi se sastojala povreda kaznenog zakona. Stoga je pobijana presuda ispitana po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 490. stavkom 2. ZKP/08., no ni pri tome nije utvrđeno da bi na štetu optuženog S. K. bio povrijeđen kazneni zakon. Prema tome, nije osnovana niti žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona.

 

11. Što se tiče odluke o kazni, optuženik je samo u uvodu svoje žalbe naveo da se žali i zbog "odluke o kaznenoj sankciji". No, ni ovu žalbenu osnovu nije obrazložio nijednom riječju. Stoga je pobijana presuda u tom dijelu ispitana sukladno odredbi članka 478. u vezi s člankom 490. stavkom 2. ZKP/08.

 

11.1. Određujući vrstu i mjeru kazne koju u konkretnom slučaju treba primijeniti, sud uvijek mora uzeti u obzir sve one okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja određenog kaznenog djela. U skladu s tim kriterijem sud drugog stupnja je, polazeći od stupnja optuženikove krivnje i svrhe kažnjavanja, optuženiku pravilno cijenio po prvostupanjskom sudu utvrđenu olakotnu okolnost u vidu očinstva šestero malodobne djece, dok su mu otegotnim okolnostima s pravom cijenjeni kriminalna količina očitovana u činjenici da je inkriminirano mu kazneno djelo teškog ubojstva počinjeno s čak dva kvalifikatorna elementa – iz koristoljublja i prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi; višestruka osuđivanost, od čega u tri navrata na bezuvjetne kazne zatvora, uz naglasak da je optuženik ranije bio osuđivan i zbog kaznenih djela imovinskog karaktera, a koristoljublje je bilo početni motiv postupanja optuženika i u ovom konkretnom slučaju te okolnost da je optuženik nakon počinjenja ovoga djela na sve moguće načine nastojao prikriti da je on počinitelj, pa i kroz prijetnje potencijalnim svjedocima. Uzevši u obzir sve izneseno te imajući u vidu i zakonski okvir kazne propisane za kazneno djelo iz članka 111. KZ/11. (kazna zatvora najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora), ocjena je i ovog trećestupanjskog suda da je upravo kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina za kazneno djelo teškog ubojstva iz članka 111. točaka 2. i 4. KZ/11., počinjeno na štetu A. S., primjerena svim utvrđenim okolnostima konkretnog slučaja i ličnosti optuženog S. K. kao počinitelja. Njome će se izraziti i društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge članove društvene zajednice da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

 

12. Slijedom svega iznesenoga, a kako ispitivanjem drugostupanjske presude nisu nađene povrede zakona na koje ovaj sud, u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. u vezi s člankom 490. stavkom 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 1. veljače 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Dražen Tripalo, v.r.