- 1 -              Rev 664/2022-2

 

 

 

 

Broj: Rev 664/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog Zavoda za mirovinsko osiguranje, Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju S. V., protiv tuženika A. o. d.d. Z., OIB:... (ranije: J. o. d.d.), kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i p. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4440/2019-2 od 12. listopada 2020. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu broj P-1422/2015-89 od 4. travnja 2019., u sjednici održanoj 1. veljače 2023.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Prihvaća se revizija tuženika, ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4440/2019-2 od 12. listopada 2020. i presuda Trgovačkog suda u Pazinu broj P-1422/2015-89 od 4. travnja 2019., pa se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženik A. O. d.d. (ranije: J. O.) Z., P. P., P., dužan je naknaditi štetu koja je nastala tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Z., zbog povrede na radu (prometna nezgoda) pok. osiguranika Z. E. u štetnom događaju od ... 2009., a radi koje je rješenjem tužitelja br. 34851 od 15. prosinca 2009. udovici Z. B. i djeci priznato pravo na obiteljsku mirovinu."

 

II. Nalaže se tuženiku A. O. (ranije: J. O.) d.d. Z., P. P., P., da isplati tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Z., svotu od 20.225,35 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. veljače 2015. do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena i svotu od 45.301,78 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. listopada 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od osam dana.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 7.369,60 kn, u roku od osam dana.".

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se žalba tuženika A. o. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1422/2015-89 od 4. travnja 2019. u točki III. i u točki II. njezine izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iznos od 20.214,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2015. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i iznos od 43.368,91 kn sa zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1422/2015-89 od 4. travnja 2019. u točki II. njezine izreke u dijelu koji se odnosi na stopu zatezne kamate na iznos od 20.214,50 kn i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje za isplatu zatezne kamate na iznos od 20.214,50 kn (dvadesettisućadvjestočetrnaest kuna i pedeset lipa) tekuće od 1. kolovoza 2015. do isplate u iznosu koji premašuje iznos stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.".

 

2.1. Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

 

"Ukida se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1422/2015-89 od 4. travnja 2019. u točki II. njezine izreke u dijelu u kojem je tuženiku A. o. d.d. naloženo isplatiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iznos od 10,85 kn sa zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2015. do isplate i iznos od 1.932,87 kn sa zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2015. do isplate.".

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revd-2847/2021-2 od 29. rujna 2021. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4440/2019-2 od 12. listopada 2020. u dijelu kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu broj P-1422/2015-89 od 4. travnja 2019., u odnosu na pitanje:

 

"Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja motornog vozila štetnika radi isplate iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu?"

 

4. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske i presudu Trgovačkog suda u Pazinu te odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obvezati da mu nadoknadi trošak postupka ili ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

5. U odgovoru na reviziju tuženika tužitelj osporava revizijske navode tuženika i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

6. Revizija tužitelja je osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 65.527,13 kuna s osnova 80% obiteljske mirovine isplaćene B. Z., udovici osiguranika tužitelja E. Z., koji je poginuo u prometnoj nesreći ... 2009. te njegovoj djeci, A. Z., M. Z.1 i M. Z.2, u razdoblju od 1. svibnja 2012. do 30. rujna 2015.

 

9. Tijekom postupka je utvrđeno:

 

- da je osiguranik tužitelja E. Z., poginuo u prometnoj nesreći ... 2009. u kojoj je sudjelovao A. K., čije je vozilo registarske oznake .... u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod J. o. d.d., broj police ...,

 

- da E. Z. nije koristio sigurnosni pojas te da je među strankama bilo nesporno da je doprinos E. Z. nastanku štetnog događaja zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa 20%,

 

- da je prometno-tehničkim vještačenjem provedenim u ovom postupku, na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, utvrđeno, da do prometne nesreće ne bi došlo da osiguranik tuženika nije prešao na suprotnu kolničku traku, a osiguranik tužitelja nije imao vremena poduzeti bilo kakvu radnju s ciljem izbjegavanja sudara,

 

- da je tuženik u izvansudskom postupku izvršio isplatu naknade štete obitelji E. Z. i to udovici B. Z., te djeci A. Z., M. Z.1 i M. Z.2,

 

- da je tužitelj priznao je pravo na obiteljsku mirovinu udovici i djeci pokojnog E. Z., počevši od ... 2009.,

 

- da je tuženik prema ranijim odštetnim zahtjevima isplatio tužitelju 80% štete koja je tužitelju nastala isplatom mirovine te da tuženik nije isplatio tužitelju 80% štete koja je tužitelju nastala s osnova isplaćene obiteljske mirovine obitelji E. Z. u razdoblju od 1. svibnja 2012. do 31. listopada 2014.,

 

- da je za razdoblje od 1. svibnja 2012. do 30. rujna 2015. tužitelj isplatio o osnova obiteljske mirovine 113.516,71 kunu, te da izračun štete koja je nastala za tužitelja, cijeneći pri tome doprinos osiguranika tužitelja u visini od 20%, za razdoblje od 1. svibnja 2012. do 31. prosinca 2013., iznosi 20.225,35 kuna, dok za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2015., visina naknade štete iznosi 45.301,78 kuna, odnosno da sveukupna visina stvarne štete nastale za tužitelja s osnove novčanih davanja, cijeneći pri tome doprinos osiguranika tužitelja u visini od 20%, za razdoblje od 1. svibnja 2012. do 30. rujna 2015. iznosi 65.527,13 kuna,

 

- su se sva djeca pokojnog osiguranika tužitelja redovito školovala te su ostvarila pravo na isplatu obiteljske mirovine, i nakon navršene 15. godine života.

 

10. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev primjenom odredbi čl. 161. do čl. 170. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 - dalje: ZMO) s obrazloženjem da se pravo na naknadu štete tužitelja u ovoj parnici ocjenjuje prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a ne štetnog događaja te da šteta tužitelju nastaje isplatom obiteljske mirovine. Pritom otklanja primjenu odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75,09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP) i izražava stajalište da je svrha tog zakona naknada pretrpljene štete, te da je u odredbi čl. 27. ZOOP propisano da se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje naknađuje stvarna šteta prema propisima koji uređuju pravila o mirovinskom osiguranju, pa Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ima pravo zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja, koja obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu (čl. 161. st. 1. i st. 2. t. 1. ZMO).

 

10.1. Stoga, prema ocjeni prvostupanjskog suda, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ima pravo zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja, koja obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to za razdoblje od 1. svibnja 2012. do 31. prosinca 2013. (razmjerni izračun) i od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2015. (izračun stvarne naknade štete), što za razdoblje od 1. svibnja 2012. do 31. prosinca 2013. iznosi 20.225,35 kuna, za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2015., visina naknade štete iznosi 45.301,78 kuna, odnosno sveukupna visina stvarne štete nastale za tužitelja s osnove novčanih davanja, cijeneći pri tome doprinos osiguranika tužitelja u visini od 20% za razdoblje od 1. svibnja 2012. do 30. rujna 2015. iznosi 65.527,13 kuna.

 

11. Drugostupanjski sud prihvaća pravilnim zaključke i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o primjeni odredaba ZMO pozivajući se i na stajalište zauzeto na 26. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 5. prosinca 2016. prema kojem će se osnovanost zahtjeva Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za naknadu štete na ime razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine njegovu osiguraniku ili obiteljske mirovine isplaćene članovima osiguranikove obitelji prema društvu za osiguranje, ocjenjivati primjenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju.

 

12. Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojnim odlukama (primjerice broj Rev x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., broj Rev 1354/2016-2 od 18. svibnja 2021., broj Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021. i broj Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022.) prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine, mjerodavan ZOOP kao specijalni zakon, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje što znači u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a nije mjerodavan ZMO.

 

13. Iz navedenog proizlazi da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana odluka, nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda, pa je stoga revizija tuženika osnovna u smislu odredbe čl. 385.a alineja 1. ZPP.

 

14. Budući da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, uslijed čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, jer visina štete nije obračunata na temelju odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP i nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuo revizijom pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, kao i odluku o troškovima postupka i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznesenim pravnim shvaćanjem, utvrditi sve relevantne činjenice te pravilnom primjenom materijalnog prava, u smislu odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

 

16. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 1. veljače 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Željko Šarić, v.r.