REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4590/2019-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca sc.
Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca
izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira
Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T&H INVEST d.o.o. iz Varaždina, A.
Wisserta 3/a, OIB 86546896316, pravnog sljednika ODRŽIVI RAZVOJ d.o.o. iz
Varaždina, Cehovska ulica 44/M (ranije T7 VIS d.o.o.), kojeg zastupaju punomoćnici
Vlado Sevšek i Maja Tkalčec Piberčnik, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika
BABIĆ d.o.o. iz Cestice, Ljudevita Gaja 44, OIB 53703886646, kojeg zastupaju
punomoćnici iz Odvjetničkog društva Brlečić i partneri j.t.d. u Varaždinu, radi isplate,
odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske poslovni broj Pž-707/2016-2 od 30. travnja 2019., kojom je potvrđena
presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-512/2015-14 od 30.
prosinca 2015., na sjednici održanoj 1. veljače 2023.
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske Pž-707/2016-2 od 30. travnja 2019. i Trgovačkog suda u
Bjelovaru poslovni broj Povrv-512/2015-14 od 30. prosinca 2015., te se predmet
vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je
djelomično ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Stjepana
Trstenjaka iz Varaždina poslovni broj Ovrv-686/2014 od 14. listopada 2014. kojim je
naloženo tuženiku da tužitelju (njegovu predniku Održivi razvoj d.o.o., Varaždin)
isplati iznos od 1.044.687,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od
dospijeća svakog pojedinačnog iznosa navedenog u izreci presude pa do kao i da
mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 6.287,50 kn s pripadajućima
kamatama tekućima od 14. listopada 2014. do isplate. (Rješenjem sadržanim u toj
presudi utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 100.053,25 kn s pripadajućim
zateznima te je i u tom dijelu ukinut navedeni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi,
te je odlučeno o troškovima parničnog postupka).
2. Protiv navedene drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju tvrdeći da su
počinjene postupovne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,
2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. –
Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) te da je pogrešno
primijenjeno materijalno pravo. Predložio je drugostupanjsku presudu preinačiti ili
podredno ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje
drugostupanjskom sudu. Zahtijeva troškove postupka u povodu revizije.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03.,
88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,
89/14.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP) s obzirom
na vrijednost predmeta spora pobijane presude iznad 500.000,00 kuna.
5. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u
onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno
navedenih u reviziji.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu.
7. Nižestupanjski sudovi zaključuju da je zahtjev tužitelja neosnovan jer da je
utuženo potraživanje preneseno na novog vjerovnika društvo Prvi faktor d.o.o.,
ugovorom o cesiji, o čemu da je tuženik kao cesus obaviješten, pa da tužitelj ne
može od tuženika potraživati navedeni iznos koji je bio predmetom cesije, jer da više
nije vjerovnik tuženika.
8. Drugostupanjski sud cijeni da je ugovorom o cesiji 1701/14 od 30. listopada 2014.
prestala obveza tuženika tužitelju isplatiti cesijom ustupljeno potraživanje, kao i da
tužitelj nije u prvostupanjskom postupku isticao činjenicu da je ugovor o faktoringu, o
kojem ovisi i ugovor o cesiji, raskinut, pa tako ni da je raskinut ugovor o cesiji, a da to
niti ne proizlazi iz dostavljene potvrde društva Prvi faktor d.o.o. od 13. studenoga
2015 (dalje: Potvrda, stranica 357 spisa). Pritom da je očito da prvostupanjski sud
nije cijenio tu Potvrdu jer da je dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka,
te da, neovisno od toga, sam tuženik nije obavješten da je ugovor o cesiji raskinut pa
da nema obvezu spram tužitelja.
9. U ovoj pravnoj stvari postupak je započet prijedlogom za ovrhu 2014., te se radi o
nastavljenom parničnom postupku gdje tužitelj zahtijeva isplatu novčanog iznosa za
kojeg je tijekom parnice istakao da je tu tražbinu cedirao, o tome obavijestio tuženika,
da bi se potom podneskom s u prilogom Potvrde očitovao i dostavio kao dokaz
Potvrdu cesionara od 3. studenoga 2015. Ta potvrda je sadržaja da je cesija 1701/14
stornirana budući da društvu T&H Invest d.o.o. nije isplatilo sredstva na temelju te
cesije te da na temelju iste nema potraživanja prema dužniku niti prema društvu T&H
Invest d.o.o. Takav sadržaj potvrde utvrđuje drugostupanjski sud.
10.1. Zbog citiranog sadržaja rečene potvrde nejasno je zašto nižestupanjski sudovi
cijene da tuženik nije obaviješten o sadržaju Potvrde predane uz podnesak tužitelja u
ovoj parnici, u kojem se on i poziva na sadržaj te potvrde.
10.2. Uobičajeno značenje riječi „stornirati“ u knjigovodstvenom smislu je „poništiti
već uknjiženo, ispraviti uknjiženo“, a u svakodnevnom govoru ima značenje
obustaviti, ispraviti pogrešku, vratiti na početak, poništiti i sl.
10.3. Zbog opisanog značenja nejasno je i to zašto sudovi cijene da ugovor o cesiji
nije raskinut, osobito kada je u potvrdi navedeno da cesionar nema potraživanja
prema tužitelju i tuženiku, dakle kao cesusu i cedentu. Sama potvrda je sačinjena 3.
studenoga 2015., prethodni postupak je zaključen upravo tog dana i po prirodi stvari
moguće je da potvrda nije mogla biti dostavljena kao dokaz do zaključenja
prethodnog postupka. Sudovi ne cijene ni značaj niti točnost tvrdnje da je nakon
notifikacije tuženiku, ovdje tuženik tužitelju podmirio iznos od 100.053,25 kuna, te ne
cijene relevantnost personalnih dokaznih prijedloga tužitelja na okolnost daljnjeg
postojanja ugovora o cesiji, odnosno raskida tog ugovora, pa s tim u vezi zašto nisu
prihvaćeni ti dokazani prijedlozi.
11. Prema odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«,
br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., dalje: ZOO) vjerovnik
može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji
je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj
naravi protivi prenošenju na drugoga. Za ustup tražbine nije potreban pristanak
dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Ispunjenje ustupitelju
prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako
nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti, prema odredbi
čl. 82. ZOO.
12.1. Dakle, iz sadržaja navedenih odredbi za zaključiti je da za perfekciju ugovora o
cesiji nije potreban pristanak dužnika cesusa, ali je cedent dužan obavijestiti dužnika
o izvršenom ustupanju. Obavijest, notifikacija, nema konstitutivni učinak na nastanak
samog ugovora o cesiji, već je njen značaj u tome da dužnik, cesus, dozna da se
vjerovnik njegova duga promijenio te da mora tražbinu ispuniti primatelju cesionaru.
Njome se on štiti tako da se ispunjenjem oslobađa svoje obveze čak i onda kad je
došlo do cesije, ali on o njoj nije bio obaviješten niti je o njoj na drugi način doznao.
Dužnik putem notifikacije doznaje kome je zapravo dužan jer nakon cesije cjelokupne
tražbine dotadašnji vjerovnik i dužnik više nisu u pravnom odnosu te cedent više
nema aktivnu legitimaciju tražiti izvršenje dužne činidbe od dužnika. Svi učinci zaštite
dužnika neposredno su vezani uz njegovo znanje o cesiji. Dakle, posljedica
notifikacije je da dužnik gubi pravo pozivati se na zaštitna pravila koja mu omogućuju
da se oslobodi ispunjenjem pogrešnoj osobi. Neznanje dužnika o izvršenoj cesiji na
temelju zakonskih odredbi se pretpostavlja, a dužnost dokazivanja suprotnog, tj. da
je dužnik bio obaviješten o izvršenoj cesiji, leži na primatelju (cesionaru). Podmiri li
cesus, nakon što je bio obaviješten o cesiji, tražbinu cedentu umjesto cesionaru, da
bi se oslobodio svoje obveze, morat će dokazati da je cesija ništetna ili da postoje
drugi razlozi zbog kojih nije došlo do prijenosa tražbine na cesionara. U protivnome
morat će još jednom istu tražbinu ispuniti primatelju cesionaru.
12.2. U situaciji kada dolazi do nazad ustupa, recesije, pravila su identična. Međutim
u ovoj pravnoj stvari se ne radi o nazad ustupu, recesiji, jer nema ustupanja tražbine
u od strane cesionara prvotne cesije cedentu. Ovdje cesionar izjavljuje da je došlo do
storniranja cesije.
12.3. Obavijest cesusu, dužniku, o raskidu ugovora o cesiji potrebno je cijeniti u kontekstu opisanih učinaka notifikacije o cesiji.
12.4. I prema postojećoj sudskoj praksi (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-
1559/01 od 12. rujna 2001.) cijeni se da u postupku cesus može i tijekom postupka
saznati za izvršeno ustupanje potraživanja. Analogijom se to shvaćanje može
primijeniti i na pitanje obavijesti o činjenici raskida ugovora o cesiji.
13. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova, o značaju
priopćavanja storniranja ugovora o cesiji i značaju te obavijesti učinjene u ovoj
parnici, revizijski prigovori podnositelja su osnovani, te kako time u primjeni
materijalnog prava nisu utvrđene sve odlučne činjenice, valjalo je na temelju odredbe
čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja te ukinuti prvostupanjsku i
drugostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno
suđenje, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.
14. U nastavku postupka utvrdit će se odlučne činjenice vezane za izraženo
shvaćanje ovog suda te ostale sporne činjenice vezane za osnovanost osnove i
visine potraživanja te s tim u vezi tuženikova prigovora radi prebijanja.
15. Odluka o troškovima parničnog postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je
za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP, te je odlučeno kao pod
točkom II. izreke.
Zagreb, 1. veljače 2023.
Predsjednik vijeća: dr. sc. Jadranko Jug
Kontrolni broj: 00ef9-df47b-cba3e
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
