REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Revd 381/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc.
Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja,
Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki
članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AWT International d.o.o., OIB 57159149897 iz
Zagreba, Slavonska avenija 52, zastupanog po punomoćniku mr. sc. Kristijanu Galiću
odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika S.C. JOHNSON ITALY S.r.L., P. le M.m. Burke
3, 20020 Arese (MI) iz Republike Italije, porezni broj 00801980152, registarski broj
(REA) MI-541215, zastupanog po punomoćnici Blaženki Ćulap odvjetnici u Zagrebu,
radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja i o prijedlogu tuženika za
dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske
poslovni broj Pž-3146/2022-2 od 23. kolovoza 2022., kojom je dijelom potvrđena, a
dijelom preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2522/15-38
od 17. studenoga 2017., u sjednici održanoj 1. veljače 2023.,

r i j e š i o j e:

I. U odnosu na pravno pitanje navedeno u prijedlogu tužitelja za dopuštenje
revizije, prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava iz čl. 29. st. 1. Ustava
Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda, prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

III. U odnosu na pravna pitanja naznačena pod rednim brojem 1 i rednim brojem
2, navedena u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, prijedlog tuženika za
dopuštenje revizije se odbija.

IV. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava iz odredbe čl. 29. st. 1.
Ustava Republike Hrvatske i odredbe čl. 6. st. 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda te u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava iz čl. 26.
Ustava Republike Hrvatske, prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na
prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

- 2 - Revd 381/2023-2

Obrazloženje

1. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-
3146/2022-2 od 23. kolovoza 2022., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena
presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2522/15-38 od 17. studenoga

2017. i to u dijelu u kojem nije prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, u dijelu u kojem nije
prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška i u dijelu u kojem je
prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, tužitelj je podnio prijedlog za
dopuštenje revizije, naznačivši slijedeće pravno pitanje za koje smatra da je važno za
osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za
razvoj prava kroz sudsku praksu (pozivajući se pri tome na rješenje ovog revizijskog
suda broj Revd 1267/20-2 od 16. lipnja 2020):

" Je li drugostupanjski sud prilikom ponovnog odlučivanja ovlašten odstupiti od
pravnog shvaćanja i jasne upute revizijskog suda iznesene u istom predmetu, odnosno
je li drugostupanjski sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan u tom
predmetu pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskog suda kojim je
ukinuta pobijana drugostupanjska odluka?".

1.1. Nadalje tužitelj smatra da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog
postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo
iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. Europske Konvencije za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje.

1.2. Tužitelj zahtjeva da ovaj revizijski sud postavi Sudu Europske unije slijedeće prethodno pitanje:

" Može li se odredba čl. 17. Direktive 86/653/EEZ tumačiti na način da distributer
koji ima isti položaj i prava kao trgovački zastupnik nakon jednostranog raskida poslovnog
odnosa ne bude u potpunosti obeštećen ili mu ne bude u punom opsegu nadoknađena
cjelokupna time pretrpljena šteta, odnosno bude mu na bilo koji način uskraćena provizija
koju bi stekao urednim izvršenjem ugovora o zastupanju osiguravajući tako nalogodavcu
znatne koristi vezano uz svoje djelatnosti, iako ničime nije doprinio njezinom nastanku i
ničime nije osujetio ublažavanje te štete, tako da nacionalni sud primjenjuje odredbe
nacionalnog prava na način da dopuštaju ograničavanje ili uskraćivanje prava propisanog
čl. 17. ove Direktive u slučaju kad procijeni da je distributer/trgovački zastupnik morao
nastaviti kupovati robu od principala i nakon raskida njihovog poslovnog odnosa?".

1.3. Tuženik u odgovoru na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije osporava taj
prijedlog. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na taj prijedlog.

2. Protiv iste drugostupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev
tužitelja, u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška i
u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška i tuženik
je podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši slijedeća pravna pitanja za koje

- 3 - Revd 381/2023-2

smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

1. Predstavljaju li nepotpisani sporazumi usmenu pogodbu stranaka u smislu
članka 286. Zakona o obveznim odnosima, a koji su u cijelosti realizirani i ispunjeni,
stvaraju li takvi sporazumi pravno relevantne učinke za sve odnose u svezi kojih su
sklopljeni i da li se prava i obveze stranaka prosuđuju u skladu s njihovim odredbama?

2. Odstupa li u konkretnom slučaju drugostupanjska odluka od prakse Vrhovnog
suda RH jer je drugostupanjska presuda u suprotnosti sa pravnim shvaćanjima
zauzetima od strane VSRH u odlukama Rev 807/2020-2 od 29. rujna 2020. i VSRH
Rev 833/2016-3 od 27.ožujka 2015. koje određuju da realizirani usmeni sporazumi i
dogovori stranaka obvezuju? Jesu li takvi sporazumi stranaka obvezujući za sudove?

2.1. I tuženik smatra da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito
teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava,
povrijeđeno temeljno ljudsko pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6.
st. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pravo na
pravično suđenje) te temeljno ljudsko pravo iz čl. 26. Ustava Republike Hrvatske
(jednakost pred sudom).

2.2. Tužitelj se u odgovoru na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protivi tom prijedlogu.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,
57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), ovaj
revizijski sud je ocijenio slijedeće.

3.1. Pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije nije važno
za odluku u sporu. Ovo stoga što ovaj revizijski sud u rješenju broj Rev 4226/19-3 od

5. travnja 2022., nije zauzimao pravno shvaćanje o suštini spornog odnosa među
strankama, već je tek ocijenio da je u postupku pred drugostupanjskim sudom bila
počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP
(da tada pobijana drugostupanjska presuda ima nedostatke radi kojih se ne može
ispitati jer ne sadrži razloge o bitnoj činjenici odlučnoj za ishod spornog odnosa među
strankama - značaju i učincima zapisnika od 21. rujna 2004.).

3.2. K tome, to pravno pitanje nije niti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava
i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To
pravno pitanje odnosi se na primjenu odredbe čl. 394.a Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,
57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19). No ta odredba je brisana
odredbom čl. 70. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“, broj 80/22 - dalje: ZIDZPP/22). Navedena izmjena primjenjuje se
na sve postupke u toku kojima do stupanja na snagu tog Zakona (19. srpnja 2022.)
nije donesena drugostupanjska odluka (što je u konkretnom slučaju riječ) (čl. 107. st.

5. ZIDZPP/22). Stoga kada se tužitelj kao razlog važnosti predmetnog pravnog pitanja

- 4 - Revd 381/2023-2

poziva na rješenje ovog revizijskog suda broj Revd 1267/20-2 od 16. lipnja 2020., ovdje
je tek za ukazati da je navedeno rješenje doneseno u situaciji gdje se primjenjivala
kasnije brisana odredba čl. 294.a ZPP.

3.3. Pravna pitanja navedena u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije nisu važna
za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili
za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što na ta pitanja nije moguće dati
jednoznačne odgovore primjenjive i u drugim sličnim slučajevima. Odgovori na ta
pitanja ovise o specifičnim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

3.4. Ocjena je ovog revizijskog suda da niti tužitelj, a niti tuženik nisu učinili vjerojatnim
da su im zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne
primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom
Republike Hrvatske i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda (pravo na pravično suđenje i jednakost pred sudom).

4. Zahtjev tužitelja za postavljanje prethodnog pitanja Sudu Europske unije nije
prihvaćen. Ovo stoga što je Direktiva 86/653/EEZ u odnosu na Republiku Hrvatsku
stupila na snagu 1. srpnja 2013., a pravni učinci odgovornosti za predmetnu štetu su u
potpunosti nastupili prije toga dana.

5. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b.
st. 1. ZPP, riješiti kao pod stavkom I i stavkom III izreke ovog rješenja, odnosno valjalo
je na temelju odredbe čl. 387. st. 1., odredbe čl. 389.a st. 1. i odredbe čl. 389.a. st. 3.
ZPP, odlučiti kao pod stavkom II i stavkom IV izreke ovog rješenja.

6. Zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog tužitelja za
dopuštenje revizije je odbijen, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno
u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja
na donošenje odluke povodom prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije (st. V izreke
ovog rješenja).

Zagreb, 1. veljače 2023.

Predsjednik vijeća: dr.sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: eb318-f3708

Kontrolni broj: 023ba-13636-e35e1

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.