- 1 -              Rev 89/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 89/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. R. iz R., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica S. B., odvjetnica u R., protiv tuženice S. M. iz M., L., OIB:...., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu mr. sc. E. K. i A. K. u P., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, sudskog raskida i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž R-591/20-6 od 9. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci br. Pr-469/19-10 od 23. ožujka 2020., u sjednici održanoj 1. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđen je nedopuštenim otkaz ugovora o radu kojeg je tuženica kao poslodavac dala tužitelju kao radniku, te su utvrđene ništetnim kao nezakonite: Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. srpnja 2013., te Odluka od 13. kolovoza 2013. nazvana Očitovanje poslodavca na zahtjev za zaštitu i ostvarenje prava od 1. kolovoza 2013. (toč. 1.), određen je sudski raskid radnog odnosa tužitelja s danom 20. prosinca 2013. (toč. 2.), te je naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime naknade štete zbog sudskog raskida iznos od 10.874,37 kuna sa zakonskim zateznim kamatama. U preostalom dijelu tužitelj je odbijen sa zahtjevom (toč. 3.). Ujedno je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.250,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom (toč. 4.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točkama 1. i 2. izreke, u dosuđujućem dijelu točke 3. izreke, te u točki 4. izreke.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je pravodobno podnijela prijedlog za dopuštenje reviziju zbog pravnog pitanja važnog za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju tuženice odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu, time da tužitelj traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija tuženice je neosnovana.

 

6. U konkretnom slučaju riječ je o sporu o prestanku radnog odnosa radi čega je sukladno odredbi čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) dopuštena revizija protiv presude donesene u drugom stupnju bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenim otkaza ugovora o radu kojeg je tuženica dala tužitelju odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. srpnja 2013., kao i odluke tuženice od 13. kolovoza 2013. kojom se očitovala na zahtjev tužitelja za zaštitu prava, te zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj, kao radnik, s danas pokojnim M. M., kao vlasnikom Ugostiteljskog obrta „M. ...“ iz P., zaključio Ugovor o radu 30. travnja 2012. prema kojem je tužitelj obavljao poslove točioca pića (čl. 2.) u izdvojenom pogonu „M. ...“ u R., Š., (čl. 3.), u punom radnom vremenu (čl. 6.), s time da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme (čl. 1.), dok je čl. 4. istog ugovoreno da tužitelj s radom započinje 1. svibnja 2012.,

 

- da je nakon smrti vlasnika obrta M. M. 29. prosinca 2012. u obrtnom registru bila izvršena promjena stručnog djelatnika i upis privremenog poslovođe za Obrt za ugostiteljstvo M. ... i to na temelju zahtjeva tuženice, pozivom na odredbu čl. 28. st. 3. i čl. 10. st. 1. Zakona o obrtu ("Narodne novine" broj 77/93, 90/96, 102/98, 64/01, 71/01, 49/03, 68/07, 79/07 i 40/10 - dalje: ZO),

 

- da je odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju stavljeno na teret počinjenje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa iz razloga što je neopravdano izostao s posla više od pet radnih dana, te da se u obrazloženju navodi da je tužitelj 2. svibnja 2013. obavijestio poslodavca da se nalazi na bolovanju, da bi 19. srpnja 2013. preko prijatelja obavijestio poslovođu Z. B. da mu je s tim datumom zaključeno bolovanje, no tužena ga je telefonom nazvala i rekla da dostavi izvješće o bolovanju, koje da je faksirano, međutim da je poslodavac po primitku izvješća o bolovanju utvrdio da je bolovanje tužitelja trajalo od 2. svibnja do 15. srpnja 2013. pa kako tužitelj do 22. srpnja 2013. nije pristupio na posao niti se javio na posao, a niti je svoj izostanak opravdao da je počinio naprijed navedenu osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa,

 

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Klasa: UO/II-502-06/13-01/156, Urbroj:338-01-21-13-2 od 28. studenoga 2013. drugostupanjsko tijelo rješavajući o žalbi osiguranika K. R. izjavljenoj protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda zavoda u R., Klasa. UP/I-502/13-01/17, Urbroj:338-14-13-2 od 19. srpnja 2013., u predmetu priznanja prava za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, u točki I. izreke usvojilo žalbu K. R., točkom II. poništilo prvostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda Zavoda u R., od 19. srpnja 2013., te točkom III. utvrdilo da osiguranik K. R. u razdoblju od 16. do 18. srpnja 2013. nije bio radno sposoban, a točkom IV. da je 19. srpnja 2013. godine bio radno sposoban.

 

10. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev ocjenjujući da tužitelj nije bio radno sposoban sve do 19. srpnja 2013., zbog čega nije ostvaren razlog zbog kojeg je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu zbog neopravdanog izostanka s posla više od pet dana u primjeni odredbe čl. 108. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 82/12 - dalje: ZR).

 

11. Iz sadržaja revizije proizlazi da je tuženica reviziju podnijela zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 335. ZPP i čl. 299. st. 2. ZPP.

 

12 .Sukladno odredbi čl. 335. st. 6. ZPP ročište na kojem se presuda objavljuje sud je dužan zakazati na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena. Ako jedna od stranaka nije prisustvovala ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena, sud će je pismeno obavijestiti o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Ročište na kojem se presuda objavljuje održati će se neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište.

 

13. Sukladno odredbi čl. 335. st. 11. ZPP stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog Zakona o dostavi pismena.

 

14. U konkretnoj situaciji, kada su naredbom predsjednika suda prvog stupnja od 23. ožujka 2020. odgođene sve rasprave i ročišta do 1. svibnja 2020. zbog epidemioloških razloga, radi čega uredno obaviješteni punomoćnik tuženika nije bio u mogućnosti prisustvovati ročištu radi objave presude, nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP koja bi utjecala na zakonitost odluke.

 

15. Naime, strankama je presuda suda prvog stupnja dostavljena sukladno odredbama ZPP o elektronskoj dostavi, čime su stranke omogućene pravovremeno podnijeti pravni lijek u odnosu na presudu, pa revidentici nije onemogućeno raspravljanje u postupku.

 

16. Prema odredbi čl. 299. st. 1. ZPP stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stavkom 2. navedenog članka određeno je da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka dok je stavkom 3. određeno da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovog članka sud neće uzeti u obzir.

 

17. Kako je tuženica dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka M. T. predložila nakon zaključenja prethodnog postupka, pri čemu nije navela opravdane razloge zbog kojih ga bez svoje krivnje nije mogla iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, neosnovano se prigovara opisanoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 299. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 354. st. 1. ZPP.

 

18. Prigovori tuženice koji se odnose na raniju odluku suda drugog stupnja kojima je taj sud ukinuo presudu suda prvog stupnja su neosnovani i ne mogu se podvesti pod povrede postupka. Sud drugog stupnja je donoseći takvu odluku postupao sukladno čl. 369. ZPP, pa se stoga takvo postupanje ne može smatrati povredama postupka, ovo tim više što rješenja suda drugog stupnja kojima se ukida presuda suda prvog stupnja niti ne mogu biti predmet ispitivanja ovog revizijskog suda u smislu članka 385. ZPP.

 

19. Kako revidentica dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 386. st. 1. ZPP reviziju iz čl. 382.a ZPP nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidentice kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

 

20. Kada je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje rješenjem od 28. studenoga 2013. utvrdio, između ostalog, da tužitelj u razdoblju od 16. do 18. srpnja 2013. nije bio radno sposoban, o navedenom je na snazi pravomoćno rješenje nadležnog tijela, te ne postoji mogućnost za utvrđenje da je tužitelj u navedenom razdoblju bio radno sposoban.

 

21. Sud je vezan pravomoćnim rješenjem u odnosu na utvrđenje postojanja radne sposobnosti kod tužitelja, te ne može u ovom postupku ispitivati pravilnost pravomoćne odluke donesene u upravnom postupku i ulaziti u ocjenu njene pravilnosti, radi čega su nižestupanjski sudovi pravilnim tumačenjem odredbe čl. 12. st. 1. ZPP utvrdili svoju vezanost na odluku nadležnog upravnog tijela.

 

22. Iz tih razloga pravilno je primijenjeno materijalno pravo budući da je pravilno shvaćanje nižestupanjskih sudova da nisu ispunjene pretpostavke za otkazivanje ugovora o radu tužitelju propisane odredbom čl. 108. st. 1. ZR.

 

23. Također su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovanim, budući je sukladno odredbama Zakona o obrtu ("Narodne novine" broj 143/13) tuženica, kao privremeni poslovođa, ovlaštena poduzimati sve radnje koje spadaju u vođenje obrta u interesu nasljednika umrlog obrtnika, pa i otkazivati ugovore o radu u skladu s odredbama Zakona o radu (tako i Revr-395/07).

 

24. Slijedom izloženog ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu.

 

25. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

 

Zagreb, 1. veljače 2023.