- 1 -              Revd 1576/2022-2

Broj: Revd 1576/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. L. K. iz P., Republika Slovenija, OIB: ..., zastupane po punomoćniku Z. B., odvjetniku u B., protiv tuženica S. G. iz M., OIB: ..., zastupane po punomoćnici O. M., odvjetnici u B., L. K. iz K., Republika Slovenija i A. M. iz Lj., Republika Slovenija, radi utvrđenja ništavosti ugovora i utvrđenja, odlučujući o prijedlogu prvotuženice za dopuštenje revizije protiv dijela presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-1734/2020-2 od 2. srpnja 2021., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie broj P-1262/2019-53 od 24. kolovoza 2020., u sjednici održanoj 1. veljače 2023.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Prvotuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-1734/2020-2 od 2. srpnja 2021., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie broj P-1262/2019-53 od 24. kolovoza 2020.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanju gdje odgovor na postavljeno pitanje ne utječe na odluku u ovoj pravnoj stvari ili se radi o pravnom pitanju koje polazi od drugačijeg utvrđenja od onog u postupku.

3. Naime, prvopostavljeno pitanje odnosi se na nadležnost suda na području Europske unije, odnosno da li se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje Uredba vijeća (EU) 2016/1103 od 24. lipnja 2016. ili Ureda (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2012. Međutim, prema čl. 6. Uredbe (EU) 2016/1103 i to stavka 1. alineja c) prvostupanjski je sud utvrdio nadležnost hrvatskog suda, dok je drugostupanjski sud istu tu nadležnost utvrdio temeljem odredbe čl. 4. toč. 1., čl. 8. toč. 4. i čl. 24. toč. 1. Uredbe (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i vijeća. Slijedom navedenog, od tako postavljenog pravnog pitanja ne ovisi odluka u sporu jer primjenom obje navedene uredbe postoji nadležnost hrvatskog suda.

4. U odnosu na drugopostavljeno pravno pitanje prvotuženica polazi od toga da je dio pokretne imovine darovan drugom bračnom drugu za vrijeme trajanja bračne zajednice, a što je suprotno od utvrđenja u postupku gdje je utvrđeno da takvog darovanja nije bilo.

5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 1. veljače 2023.