Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 919/2018-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 919/2018-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz P., OIB: ... kojeg zastupa punomoćnik T. N., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ... koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z. građansko-upravni odjel, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice, B. S.. M. iz Z., OIB: ... kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu J. & G. Z., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-165/15-2 od 26. siječnja 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-739/11 od 28. studenog 2014., u sjednici održanoj 1. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija tužitelja I. M..

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

              ''I. Utvrđuje se da je I. M. pok. M. (OIB: ...) na temelju Ugovora o diobi suvlasničke zajednice sklopljenog sa M. S. od 14. kolovoza 2006.g. stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na nekretnini oznake čest. 878 k.o. P. u površini od 857 m2 za cijelo, dok je njegov prednik otac M. M. pok. J. ovu nekretninu stekao razrješenjem kmetskog odnosa na temelju Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930.g. slijedom čega je tužitelj ovlašten na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti ishoditi uknjižbu prava vlasništva na označenoj nekretnini na svoje ime za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

              II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u ukupnom iznosu od 6.893,75 kuna, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška od zatraženog do dosuđenog odbija kao neosnovan.''.

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

              ''1. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-739/11 od 28. studenoga 2014., tako da se sudi:

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja I. M., koji glasi:

              Utvrđuje se da je I. M. pok. M. (OIB: ...) na temelju Ugovora o diobi suvlasničke zajednice sklopljenog sa M. S. od 14. kolovoza 2006.g. stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na nekretnini oznake čest. 878 k.o. P. u površini od 857 m2 za cijelo, dok je njegov prednik otac M. M. pok. J. ovu nekretninu stekao razrješenjem kmetskog odnosa na temelju Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930.g. slijedom čega je tužitelj ovlašten na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti ishoditi uknjižbu prava vlasništva na označenoj nekretnini na svoje ime za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

              2. Dužan je tužitelj I. M. nadoknaditi tuženici Republici Hrvatskoj parnični trošak u iznosu od 3.984,37 kn (tritisućedevetstoosamdesetčetiri kune i tridesetsedam lipa) te umješaču na strani tuženice B. S.. M. u Z. parnični trošak u iznosu od 1.921,87 kn (tisućudevetstodvadesetjednu kunu i osamdesetsedam lipa), sve u roku od 15 dana.''.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 57/11, 123/08 – ispr., 67/11, 148/11-proč.tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH - dalje: ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnoga pitanja, važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da o tome pitanju postoji različita sudska praksa. Tužitelj predlaže pobijanu drugostupanjsku presudu preinačiti.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija je dopuštena, ali nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382 st. 2. ZPP-a stranke koje ne mogu protiv pravomoćne drugostupanjske presude podnijeti redovnu reviziju (čl. 382. st. 1. ZPP-a) mogu podnijeti takozvanu izvanrednu reviziju, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnoporavnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7. U takvoj reviziji, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st 3. ZPP-a). Ocjena važnosti postavljenog pitanja uvjetovana je time, je li riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka o konkretnom sporu. Dakle, da bi ovaj sud mogao pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni potrebno je da revizija ispunjava tri pretpostavke dopustivosti: određeno pravno pitanje i određeno navođenje razloga zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, te da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu.

 

8. Revizijsko pitanje tužitelja odnosi se na vezanost stranaka rješenjem donesenim u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, kada su stranke sudjelovale u tom postupku i nisu protiv donesenoga rješenja izjavile prigovor, odnosno, jesu li stranke koje su sudjelovale u postupku preoblikovanja zemljišne knjige prekludirane ili na bilo koji drugi način onemogućene u podnošenju tužbe u smislu odredbe čl. 130. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 31/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje ZVDSP).

 

9. U opravdanju postavljenog pitanja tužitelj se poziva na odluke Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2678/2016 od 30. ožujka 2017., Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1389/2015 od 26. travnja 2016. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-847/07 od 4. prosinca 2007., za koje tvrdi da s protivne shvaćanju iz pobijane odluke.

 

10. S obzirom na izloženo, vijeće ovoga suda je ocijenilo kako je riječ o reviziji koja ispunjava pretpostavke dopustivosti.

 

11. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem, da je tužitelj na temelju ugovora o diobi suvlasničke zajednice, sklopljenim sa svojom sestrom M. S. 14. kolovoza 2006., stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva čest. zem. 878 k.o. P. u površini od 857 m2, dok je njegov otac M. M. ovu nekretninu stekao razrješenjem kmetskog odnosa na temelju Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930., a slijedom čega da je tužitelj ovlašten na temelju presude, ishoditi uknjižbu prava vlasništva na označenoj nekretnini na svoje ime za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženice.

 

12. Utvrđuje prvostupanjski sud: da je tužiteljev otac M. M., stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini razrješenjem kmetskog odnosa (na temelju presude Sreskog suda u Biogradu na moru broj Agr-117/31) koju nekretninu je i nakon donošenja agrarne odluke obrađivao te se u njezinom posjedu nalazio i na dan stupanja na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera 22. studenog 1946.; da je sporna nekretnina koja predstavlja odvojenu cjelinu u odnosu na ostalu površinu nekadašnje čest. zem. 469/4 kao P., ograđena sa svih strana suhozidom i nije oduzeta iz posjeda umješača u smislu Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske, upravo iz razloga što je prije toga bila u samostalnom posjedu tuženikovog prednika. Utvrđeno je i da se prednik tužitelja nakon prve revizije posjeda 1955. nalazio u posjedu sporne nekretnine.

 

12.1. Iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. P., 31. siječnja 2008., proizlazi da je na raspravu pristupila Š. M. kao punomoćnica I. M., tužitelja iz ovoga postupka, te da je doneseno rješenje kojim se kao vlasnica na nekretnini koja je predmet spora u zk. ul. br. 1507, upisuje Republike Hrvatska. Na to rješenje tužitelj je uložio prigovor koji je odbačen kao nepravovremen, pa je uknjižba prava vlasništva na čest. 878 upisana u zk. ul. br. 1507 k.o. P. ostala na ime Republike Hrvatske.

 

12.2. S obzirom na sve navedeno, a kako je tužitelj na temelju Ugovora o diobi suvlasničke zajednice od 24. srpnja 2006. stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine te dokazao pravni slijed stjecanja, prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev.

 

13. Suprotno ovakvom shvaćanju prvostupanjskoga suda, drugostupanjski sud zaključuje da tužitelja veže rješenje donesene u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, budući da se u konkretnoj pravnoj stvari, tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju koje je tužitelj isticao i u postupku preoblikovanja zemljišne knjige i nije na upis prava vlasništva tuženice, u zk. ul. br. 1507 preoblikovane zemljišne knjige za k.o. P., podnio prigovor (neodlučno je nepravovremeno podnošenje prigovora) niti tužbu za ispravak.

 

13.1. Pri tome drugostupanjski sud primjenjuje pravno shvaćanje Županijskog suda u Zadru (zauzeto na sjednici građanskog odjela 14. veljače 2013. broj 1 Su-86/2013-2) prema kojem, rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku a nisu protiv rješenja izjavila žalbu odnosno podnijele tužbu za ispravak u smislu odredbe čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama (''Narodne novine'', broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13 - dalje: ZZK) i da bi takav tužbeni zahtjev trebalo odbiti.

 

13.2. Slijedom navedenoga, drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev.

 

14. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, rješenje doneseno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak, u smislu odredbe čl. 197. ZZK, pa kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti. U situaciji kada se tužba temelji na drugačijem činjeničnom stanju uspjeh tužitelja ovisi o tome je li ili nije, dokazao tužbenu osnovu.

 

15. S obzirom na sve navedeno (činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje ovoga suda vezano za postavljeno pitanje), pravilno je drugostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev, radi čega je reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 1. veljače 2023.

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu