- 1 -              Revd 162/2023-2

Broj: Revd 162/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. H. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P. i p. iz S., te po punomoćniku M. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B., D. i p. iz Z., protiv tuženika 1. E. M., P., Republika Češka i 2. M. M., P., Republika Češka, kao nasljednici J. M., obje zastupane po punomoćniku Z. G., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tuženica za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-928/2022-3 od 21. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-244/2021-10 od 25. studenoga 2021., u sjednici održanoj 1. veljače 2023.,

r i j e š i o   j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog tuženica za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženice su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-928/2022-3 od 21. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-244/2021-10 od 25. studenoga 2021.

2. U odgovoru na prijedlog tuženica za dopuštenje revizije tužitelj je predložio isti odbaciti kao nedopušten, podredno odbiti. Zatražio je trošak odgovora na prijedlog.

3. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da je riječ o pitanju u odnosu na koje nisu izneseni odgovarajući razlozi važnosti. Naime, tuženice u prijedlogu niti ne navode da bi o postavljenom pitanju postojala različita praksa nižestupanjskih – žalbenih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, što je osnovni smisao revizijskog postupka. Umjesto toga predlagateljice u prijedlogu samo izražavaju nezadovoljstvo s iznesenim shvaćanjima drugostupanjskog suda i osporavaju pravilnost primjene materijalnog prava, a što u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije, ukoliko nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 385.a ZPP.

4. Slijedom navedenog, a jer postavljeno pitanje ne udovoljava pretpostavkama propisanim čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenost revizije, jer nisu kumulativno ispunjene pretpostavke, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 1. veljače 2023.