- 1 -              Rev 921/2021-3

Broj: Rev 921/2021-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. I. iz O., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici A. B., odvjetnici u Z., protiv tuženice I. I. iz O., ..., sada u G., ..., OIB: ..., zastupanoj po punomoćnici I. M., odvjetnici u Z., radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-369/2020-2 od 10. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-3/2015-44 od 22. siječnja 2020., u sjednici održanoj 1. veljače 2023.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda koja glasi:

"1/ Utvrđuje se da je prestala obveza tužitelja I. I., OIB: ... iz O., ..., s danom 15. prosinca 2008. godine određena presudom Općinskog suda u Otočcu poslovni broj P-8/05 od 28.9.2007. godine kojom je naloženo tužitelju da za uzdržavanje tužene I. I., OIB: ... iz O., ..., kao bračnog druga doprinosi mjesečno iznos od 1.532,00 kn počev od 24. siječnja 2005. tj. od dana podnošenja tužbe, tako da dospjele iznose plati odjedanput, a iznose koji će dospijevati ubuduće do svakog 15-og dana u mjesecu za dospjele obveze iz prethodnog mjeseca, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 15% godišnje, a koja teče od dospjelosti svake mjesečne obveze do naplate, a ubuduće počev od 28. rujna 2007. tj. kojom je tužitelju naloženo da od dana donošenja presude tuženoj doprinosi iznos od 34% od svoje mjesečne mirovine.

2/ Tužena je dužna tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja je propisana čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za 5% poena koja teče od dana presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP) podnosi tuženica zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena rješenjem ovoga suda broj Revd 3229/2020-2 od 17. studenog 2020., i to:

              "Da li je odredba čl. 220. stavka 1. Obiteljskog zakona (,.Narodne novine“, br. 116/2003., 17/2004. i 136/2004.) ograničavala obvezivanje jednog bračnog druga doprinositi uzdržavanju drugog bračnog druga na maksimalni rok od godinu dana?"

3. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

4. Revizija nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je prestala obveza uzdržavanja tužitelja prema tuženoj kao bivšem bračnom drugu.

6. Drugostupanjski sud u pogledu postavljenog pitanja u pobijanoj presudi nije zauzeo pravno shvaćanje, što i sama tuženica pravilno navodi u reviziji, nego je naveo da je ''pravilno prvostupanjski sud temeljem utvrđenja, da je tužena radno sposobna, da ostvaruje prihode radeći u ugostiteljstvu, da je stekla suvlasništvo nekretnina nakon diobe bračne stečevine (1/2 kuće, zemljišta), zaključio da su prestale pretpostavke za uzdržavanje iz čl. 217. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15 - dalje: ObZ/03) te da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja o prestanku njegove obveze uzdržavanja tužene u skladu s odredbom čl. 243. ObZ/03.''

7. Nadalje, iz citirane izreke prvostupanjske presude (koja je potvrđena drugostupanjskom presudom) proizlazi da je u konkretnom slučaju uzdržavanje trajalo od 24. siječnja 2005. do 15. prosinca 2008., dakle, gotovo četiri godine.

8. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

9. Već zbog činjenica da tužbeni zahtjev nije pravomoćno prihvaćen na temelju čl. 220. st. 1. mjerodavnog Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15) kojim je propisano da ''sud može odlučiti da obveza uzdržavanja bračnog druga traje do godine dana, osobito kad je brak trajao kratko ili kad je tužitelj u mogućnosti u dogledno vrijeme na drugi način osigurati sredstva za život'' (nego zbog, pod toč. 6., izloženih razloga) i da je u konkretnom slučaju uzdržavanje trajalo znatno duže od godine dana odnosno gotovo četiri godine, revizija ne može biti osnovana.

10. Ipak, kako se rješenje ovoga suda broj Rev 2900/2018-2 od 10. travnja 2019. i rješenje ovoga suda broj Rev 4413/2019-2 od 30. listopada 2019. odnose na odredbu čl. 298. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15) koja je sporno pravno pitanje uređivala na drugačiji način, kako je to i istaknuto u potonjem rješenju, a rješenje ovoga suda broj Rev 296/2015-2 od 24. veljače 2015. na ovdje mjerodavnu odredbu čl. 220. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15), ovaj sud prihvaća shvaćanje revidentice kako prilikom primjene toga Zakona treba primijeniti pravno shvaćanje iz rješenja ovoga suda broj Rev 296/2015-2 od 24. veljače 2015. prema kojemu odgovor na pitanje je li vremensko ograničenje uzdržavanja iz te odredbe primarni i uobičajeni način određivanja obveze uzdržavanja ''ovisi o postojanju konkretnih činjenica svakog posebnog slučaja, a koje činjenice se odnose na okolnosti iz čl. 217. ObZ, a posebno na okolnost trajanja određenog braka, te mogućnost primatelja uzdržavanja da u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život (čl. 220. st. 1. ObZ)'', iz čega proizlazi da odredba čl. 220. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/2003, 17/2004 i 136/2004) nije ograničavala obvezivanje jednog bračnog druga doprinositi uzdržavanju drugog bračnog druga na maksimalni rok od godinu dana.

11. No, kako je to već, pod toč. 9., istaknuto, takvo shvaćanje nema utjecaja na pravilnost pobijane presude donesene na temelju čl. 243. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15), i to ''temeljem utvrđenja, da je tužena radno sposobna, da ostvaruje prihode radeći u ugostiteljstvu, da je stekla suvlasništvo nekretnina nakon diobe bračne stečevine (1/2 kuće, zemljišta)'', jer je uslijed tih utvrđenja drugostupanjski sud prihvatio zaključak prvostupanjskog suda da su prestale pretpostavke za uzdržavanje iz čl. 217. toga Zakona.

12. Kako stoga razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena ne utječu na donošenje drukčije odluke, primjenom čl. 393. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 1. veljače 2023.

                            Predsjednica vijeća:

              Renata Šantek, v.r.