- 1 -              Rev 588/2021-2

Broj: Rev 588/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Z., Z., OIB … , zastupanog po punomoćnici M. T., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Š. … j.t.d., Z., protiv tuženika P. M. iz Z., OIB … , zastupanog po punomoćnici S. Ž., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2052/16-2 od 26. studenoga 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-815/15-15 od 30. listopada 2015., na sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2023.,

p r e s u d i o   j e :

I. Odbija se revizija tuženika.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2052/16-2 od 26. studenoga 2019. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-815/15-15 od 30. listopada 2015., a kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 1.221.246,20 kn sa zateznim kamatama obračunatima od 19. ožujka 2014. do isplate, kao i nadoknaditi mu prouzročene parnične troškove u iznosu od 101.650,00 kn sa zateznim kamatama obračunatima od 30. listopada 2015. do isplate.

2. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pobijajući je u cijelosti zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda poslovni broj: Revd-2839/2020-2 od 3. prosinca 2020., a koje glasi:

„U slučaju kondikcijskog zahtjeva koji se temelji na činjenici da je prihvaćen pravni lijek tuženika te je ukinuta presuda kojom mu je naloženo platiti određenu novčanu svotu, tko je dužan vratiti stečeno na temelju presude, je li to bivši vjerovnik koji je po pravomoćnosti određenu tražbinu (cedent) ili osoba kojoj je on cedirao tu tražbinu (cesionar) i naplatio je prije ukidne odluke (od cesusa)“?

Revident predlaže presude nižestupanjskih sudova  preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti ili iste ukinuti i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju tužitelju.

4. Revizija je, u skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ispitana samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

5. Predmet spora je isplata stečenog po osnovi koja je naknadno otpala, a u smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08 i 78/15, dalje: ZOO).

6. Odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari, a koje nisu među strankama sporne su: da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-6805/10 od 8. ožujka 2011. odbijen tužbeni zahtjev P. M. (tuženika u ovoj parnici) da mu G. Z. (tužitelj u ovoj parnici) plati 861.950,00 kn sa zatraženim zateznim kamatama i parničnim troškovima. Presudom Županijskog suda u Zagrebu Gžn-2752/11 od 6. prosinca 2011. prvostupanjska presuda je preinačena tako što je tuženi zahtjev prihvaćen. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-x 434/12 od 18. rujna 2013. prihvaćena je revizija G. Z. i drugostupanjska presuda preinačena na način da je potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je tužbeni zahtjev P. M. protiv G. Z. odbijen. Međutim, prije te presude revizijskog suda, tuženik P. M. je svoju tražbinu iz citirane pravomoćne presude ugovorom od 5. srpnja 2012. godine ustupio (cedirao) Odvjetničkom društvu G. i G. j.t.d., Z., koje je ustupljenu tražbinu i naplatilo od G. Z. u ovršnom postupku.

7. U opisanoj situaciji, tužitelj G. Z. stekao je pravo da mu se vrati ono što je platio po osnovi koja je naknadno otpala (presudom ovog suda broj Rev-x 434/12) u smislu odredbe čl. 1111. st. 3. ZOO. Sporno je pravno pitanje je li u obvezi vraćanja tuženik koji je raspolagao tražbinom tako što ju je ustupio trećoj osobi ugovorom u smislu čl. 80. st. 1. ZOO ili pak osoba kojoj je tražbinu ustupio (primatelj, cesionar).

8. Imajući na umu odredu čl. 1111. st. 1. ZOO koja glasi: „ Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi“ – prema pravnom shvaćanu ovog suda obveza vraćanja ne tereti cesionara (primatelja) zbog toga što je on tražbinu stekao na temelju valjane pravne osnove - ugovora o ustupanju od 5. srpnja 2012. Osim toga, u trenutku ustupanja (5. srpnja 2012.) sporna novčana tražbina nije bila dio imovine tužitelja, nego tuženika koji je s njome mogao slobodno raspolagati.

9. Obveza vraćanja onoga što je stekao na temelju pravomoćne presude (konkretno presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2752/11 od 6. prosinca 2011.) tereti dakle tuženika. Tražbina je postala dio njegove imovine u trenutku donošenja pravomoćne presude 6. prosinca 2011. i to je bila sve do donošenja presude revizijskog suda Rev-x 434/12 od 18. rujna 3013., kada je nastala njegova obveza vraćanja. U tom razdoblju on je spornom tražbinom, kao i bilo kojom drugom svojom imovinom, mogao slobodno raspolagati. Osoba koja je nešto stekla po osnovi koja je naknadno otpala ne može se osloboditi obveze time što je ono što je stekla ustupila, poklonila, prodala, potrošila ili raspolagala na neki drugi način. Ovo zbog toga što u slučaju nemogućnosti vraćanja, stjecatelj prema čl. 1111. st. 1. ZOO ima obvezu „naknaditi vrijednost postignute koristi“. Navedeno pravno shvaćanje ujedno predstavlja i odgovor na postavljeno revizijsko pitanje.

10. S obzirom na iznesene razloge, pravilnom je primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO prihvaćen kondikcijski zahtjev tužitelja.

11. Kako dakle ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena i oni ne utječu na donošenje drukčije odluke, valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci ove presude.

12. Kako odgovor na reviziju nije bila radnja potrebna za vođenje spora, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Zagreb, 1. veljače 2023.