Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 73 Pž-5158/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Gorane Aralica Martinović, sutkinje
izvjestiteljice, te Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice
REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, Ministarstvo državne imovine, Zagreb
OIB 9555588147, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, protiv
tuženika GRAD VIS, OIB 76486299480, Trg 30. svibnja 1992. br. 2., Vis, kojeg
zastupa punomoćnik Vinko Samardžić, odvjetnik u Splitu, Ruđera Boškovića 21, radi
utvrđenja prava vlasništva, postupajući po tuženikovoj žalbi protiv presude
Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-653/2021-10 od 4. studenoga 2022., u
sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Splitu poslovni broj P-653/2021-10 od 4. studenoga 2022. u točkama I. i II.
njene izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom utvrđeno je da je Republika Hrvatska, OIB
52634238587, suvlasnik nekretnina u suvlasničkom dijelu od 11913/12319 dijela
nekretnina označenih kao čest. zem. 7202/1 voćnjak, šuma, površine 11919 m2 i
čest.zem. 7202/7 spremnik, prirodno neplodno zemljište, površine 400 m2, obje
upisane u z.u. 6925, k.o. Vis pa je dužan tuženik Grad Vis, OIB 76486299480 trpjeti
upis tužitelja u tom suvlasničkom dijelu upisanom u korist Grada Visa (točka I. njene
izreke), naloženo je tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužiteljici troškove
parničnog postupka u iznosu od 31.125,00 kn / 4.131,00 EUR (točka II. njene izreke)
te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog
postupka u iznosu od 7.000,00 kn / 929,06 EUR (točka III. izreke).
______________________________
Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Poslovni broj: 73 Pž-5158/2022-2 2
2. Tako je odlučio prvostupanjski sud o tužiteljičinom zahtjevu na utvrđenje
prava vlasništva na predmetnim nekretninama na kojima je upisano tuženikovo pravo
vlasništvo, a prije njegova upisa, bilo je prethodio upis „Viške Obćine“ (Obćinska
Imovina) obrazlažući da je pravo vlasništva tužiteljica stekla stupanjem na snagu
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90;
dalje: ZID ZŠ), jer su se predmetne nekretnine na dan stupanja na snagu tog
Zakona, 16. listopada 1990., predstavljale šumu i šumsko zemljište.
3. Protiv pobijane presude žalbu je podnio tuženik iz razloga pogrešno i
nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te
bitne povrede postupka ponavljajući navode iz prvostupanjskog postupka. Predlaže
preinačenje, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno
raspravljanje i odlučivanje prvostupanjskom sudu, sve uz naknadu troškova žalbe
žalbenog postupka.
4. Tužiteljica u odgovoru na tuženikovu žalbu predlaže žalbu odbaciti i potvrditi prvostupanjsku odluku.
5. Tuženikova žalba je neosnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu i rješenje na temelju odredbe iz čl. 365. i 381.
Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u
granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na
pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.
7. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena
povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a budući se presuda suda prvog stupnja može
ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude,
razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su
i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude
navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije
utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz
čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju
odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
9. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1.
ZPP-a u vezi s čl. 8. ZPP-a budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene
svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog
postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu
materijalnog prava.
10. Postupak je vođen nakon ukidnog rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4413/2019-2 30. rujna 2021, a tužiteljica je u
Poslovni broj: 73 Pž-5158/2022-2 3
podnesku od 8. rujna 2022. specificirala tužbeni zahtjev o čemu je pobijanom presudom odlučeno.
11. Sporno je da li je predmetna nekretnina u naravi šuma i šumsko zemljište,
odnosno je li to bila u naravi na dan 16. listopada 1990. te je li na predmetni datum
bila u društvenom ili privatnom vlasništvu, odnosno je li nad njom stupanjem na
snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ex lege izvršena
pretvorba društvenog vlasništva u korist Republike Hrvatske.
12. Prvostupanjski sud je na temelju dostavljenih povijesnih izvadaka za čest.
zem. 7202/1 (sada čest. zem. 7202/1 i čest. zem. 7202/7) k.o. Vis utvrdio da se radilo
o nekretnini površine 12319 m2 koja je u zemljišnim knjigama i katastru bila upisana
po kulturi kao šuma, te je predmetna nekretnina i danas zadržala istu površinu, pri
čemu je šuma upisana u površini od 10919 m2, dakle u površini većoj od 10 ari. Na
temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka geodetske struke prvostupanjski sud je
utvrdio da su se na dan 16. listopada 1990. predmetne nekretnine samo manjim
dijelom, u površini od 132 m2, nalazile unutar granice građevinskog područja, dok su
se u ostatku svoje površine nalazile u zoni označenoj kao vrijedne šume.
13. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno
primijenio odredbe materijalno prava kada je ocijenio da ispunjene pretpostavke za
stjecanje prava vlasništva Republike Hrvatske primjenom odredbe iz čl. 6. Zakonu o
izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90; dalje: ZID
ZŠ), koja se primjenjuje temeljem odredbe iz čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i
drugim stvarnim pravima, te je pravilno prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.
14. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi kako veći dio predmetne čestice u
površini 12319 m2 predstavlja šumsko zemljište te se nalazio u zoni prostornog
plana označenog kao vrijedne šume, dok se dio od 132 m2 nalazio unutar granica
građevinskog područja.
15. U odnosu na jedino sporno pitanje, odnosno pitanje vlasništva dijela u
površini 132 m2 koji da se nalazio unutar granica građevinskog područja, valja reći
da su šume i šumska zemljišta postala na temelju samog zakona vlasništvo
Republike Hrvatske, dakle bez obzira je li se zemljište nalazilo unutar ili izvan granica
građevinskog područja, o čemu je stav već zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske
(broj Rev 2056/10, Rev-450/11-2, Rev 869/2019 i dr). Ni prema odredbi čl. 87.
Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“ broj: 90/92, 94/93, 117/97 –
dalje: ZLSU) jedinice lokalne samouprave i uprave nisu postale vlasnicima
nekretnina na svom području. Naime, pretvorba društvenog vlasništva na šumama i
šumskom zemljištu izvršena je 16. listopada 1990., te su od toga dana šume i
šumsko zemljište koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu postale vlasništvo
Republike Hrvatske. Zbog toga niti Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi (koji je
donesen 1992.) nije mogao mijenjati vlasnički status nekretnina – šuma i šumskog
zemljišta. Niti jednom odredbom tog Zakona nije određeno da bi šume i šumsko
zemljište unutar granica građevinskog zemljišta postale vlasništvo jedinice lokalne
samouprave i uprave na čijem se području pojedina nekretnina nalazi. Dakle, za
vlasnički status nekretnina – šuma i šumskog zemljišta nije odlučno je li zemljište
Poslovni broj: 73 Pž-5158/2022-2 4
prostornim planom predviđeno za gradnju. Provedba prostornih planova može biti
razlog za izdvajanje nekretnine - zemljišta iz šumskog gospodarskog područja, ali
samim prostornim planom ne može se mijenjati pravni status šume i šumskog
zemljišta. To ne predviđa Zakon o šumama kao specijalni propis, a niti je provedba
prostornih planova predviđena kao temelj za stjecanje vlasništva odnosno promjenu
pravnog statusa zemljišta (tako i u Rev-2056/10-2 od 30. listopada 2013.).
16. Nije od utjecaja činjenica da se Hrvatske šume d.o.o. nisu mogle
konkretno izjasniti je li ova nekretnina obuhvaćena Programom gospodarenja za
jedinicu Vis na dan 16. listopada 1990. s obzirom da je takvo uvjerenje jedan od
dokaznih sredstava na okolnost da je zemljište predstavljalo šumu, dok je u ovom
postupku dokazano da je predmetna nekretnina predstavljala šumu činjenicom upisa
u zemljišnoj knjizi na dan 16. listopada 1990., površinom predmetne nekretnine
većom od 10 ari (sukladno čl. 4. Zakona o šumama) kao i nalazom i mišljenjem
Geodetskog zavoda d.d., odnosno stalnog sudskog vještaka Ante Bošnjaka.
17. Nisu od utjecaja žalbeni navodi da se ne radi samo o šumi jer da su u
zemljišnoj knjizi za predmetne nekretnine navedene kulture neplodno, cisterna,
voćnjak zato što je relevantan upis na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o šumama kada je predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi
upisana isključivo kao šuma (razvidno iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka) i nisu
od značaja kasnije promjene kulture po prijedlogu tuženika.
18. Također, tuženik pogrešno smatra da predmetna nekretnina na dan
stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama nije bila u
društvenom vlasništvu, već da je kao titular bila upisana Viška Obćina. Sukladno
Zakonu o proglašenju imovine i zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških
imovnih općina općenarodnom imovinom („Narodne novine“ broj 36/47) predmetna
nekretnina je po sili zakona proglašena općenarodnom imovinom, odnosno ista je
bila upravo društveno vlasništvo.
19. Pored navedenog, a u odnosu na navode da se tužba imala odbaciti jer da
su svi upisani suvlasnici nužni i jedinstveni suparničari, ističe se kako bi svi suvlasnici
bili nužni i jedinstveni suparničari samo kada bi tužiteljica tražila utvrđenje prava
vlasništva na geometrijski odijeljenim dijelovima nekretnine, ali budući je tužiteljica
tražila utvrđenje prava vlasništva dijela nekretnine i to upravo dijela upisanog kao
tuženikov suvlasnički dio, a ne suvlasničke dijelove drugih suvlasnika, to drugi
suvlasnici nisu ni nužni ni jedinstveni suparničari u ovom postupku.
20. Konačno, neosnovani su žalbeni navode da je tužbeni zahtjev neosnovan
jer da tužitelj nije ustao brisovnom tužbom u propisanim rokovima nakon donošenja
rješenja o uknjižbi tuženika, budući da je tužiteljica u ovom postupku ustala
vlasničkom tužbom i nije vezana rokovima brisovne tužbe.
21. Na ostale navode iz žalbe ovaj sud nije smatrao potrebnim odgovarati jer
se ne radi o navodima koji su od odlučnog značaja za odluku (čl. 375. st. 1. ZPP-a).
Poslovni broj: 73 Pž-5158/2022-2 5
22. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti
žalbu kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dijelu.
Zagreb, 1. veljače 2023.
Predsjednica vijeća
Jagoda Crnokrak
Kontrolni broj: 08566-aadb7-df07d
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Jagoda Crnokrak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.