1              Poslovni broj: Gž-14/2021-7

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-14/2021-7

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ane Grbavac, predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr.sc. Lidije Vojković, članice vijeća, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica-specijalist Marijana Ostojić Kavain, u pravnoj stvari tužitelja N. S. iz M., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik O. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. O. d.d., Z., OIB: ..., koje zastupaju članovi Uprave D. I. i Ž. K., a njih punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu u Z., G. & p., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1055/2018-29 od 12. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 1. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se žalba tuženika, a djelomično odbija, a djelomično prihvaća žalba tužitelja te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1055/2018-29 od 12. studenog 2020.:

 

a)     potvrđuje u dijelu pod točkama I, III i V izreke,

 

b) preinačuje u dijelu pod točkom VII izreke na način da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju pored dosuđenog iznosa od 10.300,68 kuna daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 301,94 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 1. siječnja 2023., a nakon 1. siječnja 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

" I./ Nalaže se tuženiku E. O. d.d., Z., OIB: ... da tužitelju N. S. iz M., OIB: ... na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 19.500,00 kuna sa zateznom kamatom od 11.10.2016. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II./ Odbija se kao neosnovan daljnji zatraženi iznos s osnova naknade neimovinske štete preko dosuđenog u točci I./ izreke, odnosno za iznos od 1.500,00 kuna s pripadajućim kamatama.

III./ Nalaže se tuženiku E. O. d.d., Z., OIB: ... da tužitelju N. S. iz M., OIB: ... na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege isplati iznos od 2.200,00 kuna sa zateznom kamatom od 11.10.2016. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV./ Odbija se kao neosnovan daljnji zatraženi iznos s osnova naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege preko dosuđenog u točci III./ izreke, odnosno za iznos od 1.100,00 kuna s pripadajućim kamatama.

V./ Nalaže se tuženiku E. O: d.d., Z., OIB: ... da tužitelju N. S. iz M., OIB: ... na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova putovanja na liječničke preglede i fizikalne terapije isplati iznos od 520,00 kuna sa zateznom kamatom od 27. travnja 2017. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VI./ Odbija se kao neosnovan daljnji zatraženi iznos s osnova naknade imovinske štete po osnovi troškova putovanja na liječničke preglede i fizikalne terapije preko dosuđenog u točci V./ izreke, odnosno za iznos od 520,00 kuna s pripadajućim kamatama.

VII./ Nalaže se tuženiku E. O: d.d., Z., OIB: ... 7 da tužitelju N. S. iz M., OIB: ... naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.300,68 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. studenog 2020. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.".

 

2.Protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim nije prihvaćen tužbeni zahtjev  za naknadom troška postupka žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. ZPP predlažući istu u pobijanom dijelu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

3.Protiv navedene presude pod točkom I, III I V izreke preko iznosa od 8.670,00 kuna te protiv odluke o trošku žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne materijalnog prava, žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. ZPP, predlažući preinačiti presudu u pobijanom dijelu, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

4.Žalba tuženika nije osnovana, a žalba tužitelja je djelomično osnovana.

 

5.Predmet spora u ovom stadiju postupka jest zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete, naknadu za tuđu pomoć i njegu i putni trošak preko dosuđenog iznosa od 8.670,00 kuna.

 

6.Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja kao i pasivna legitimacija tuženika te pravna osnova tužbenog zahtjeva, a sporna je osnova i visina tužiteljeva potraživanja. 

 

7.Prvostupanjski je sud u provedenom postupku utvrdio slijedeće odluče činjenice:

 

- kako je tužitelj u prometnoj nesreći dana 2. rujna 2016. zadobio tjelesne povrede pri čemu mu je nastala imovinska i neimovinska šteta,

- kako je prometnu nesreću uzrokovao osiguranik tuženika,

-kako iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim.dr.sc. J. F. proizlazi da su se ozljede koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem.

-kako je tužitelj u uzročno posljedičnoj vezi sa povredama zadobivenim u nesreći trpio fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 6 dana i manjeg intenziteta 60 dana,

- kako je tužitelj u vezi prometne nesreće pretrpio primarni strah jačeg intenziteta i kratkotrajan, zatim sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana te stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 55 dana,

- kako su po završetku liječenja zaostale trajne posljedice po redukciji kretnji i bolnosti vratne kralježnice te pogoršanja statusa LS kralježnice, koja je od prije promijenjena, odnosno kako su zaostale trajne posljedice od 6%.

- kako je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 sata dnevno kroz 55 dana.

-kako naruženje ne postoji.

- kako je liječenje tužitelja završeno 26. travnja 2017.,

-kako iz predmetnog štetnog događaja nije moguće nastanak navedene značajne promjene u području slabinske kralježnice, ali da je zasigurno došlo do pogoršanja lokalnog stanja slabinske kralježnice po štetnom događaju, a predmetni štetni događaj djelovao po principu domino efekta i degenerativne promjene koje su postojale bez kliničke slike su se prezentirale u kliničkoj slici,

- kako je tuženik u mirnom postupku 9. prosinca 2016. isplatio tužitelju iznos od 2.500,00 kn kao i 4. travnja 2018. daljnji nesporni iznos od 8.000,00 kn, odnosno sveukupno je tuženik isplatio na ime štete tužitelju iznos od 10.500,00 kn. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 8. studenog 2018. stranke su učinile nespornim da su tužitelju nakon ozljeđivanja tuđu pomoć pružali ukućani dok su na ročištu 22. listopada 2020. punomoćnici stranaka učinili nespornim da troškovi putovanja na liječničke preglede i fizikalne terapije iznose 520,00 kn.

 

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj sud drži kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalba tuženika, kao niti koja druga povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

 

9. Sukladno naprijed navedenim utvrđenjima zaključak prvostupanjskog suda kako je zbog štetnog događaja došlo do povrede prava osobnosti tužitelja i to povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje pa da mu pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u smislu na temelju odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05,41/08,125/11 i 78/15, dalje ZOO) te naknade imovinske štete u smislu odredbe članka 1095. ZOO te pravo na naknadu za troškove prijevoza na preglede i terapiju. Za ocjenu datuma početka tijeka kamata prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 29. i čl.1103. ZOO, te odredbe čl. 12. st.4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje ZOOP ocijenio je valjanim datum podnošenja odštetnog zahtjeva (11. listopada 2016.), a kamate su na dosuđeni iznos naknade za troškove prijevoza na preglede i terapiju dosuđene od dana nakon okončanja liječenja, odnosno od 27. travnja 2017. do isplate po već navedenog stopi.

 

10.Naime, odredbom čl.12. st.4 ZOOP-a propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili spornog iznosa naknade štete, u roku od 60 dana, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva .

 

11. Člankom 1100. stavkom 1. ZOO-a propisano da će, u slučaju povrede prava osobnosti, sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

12.Odredba članka 1095. ZOO uređuje pravo na naknadu imovinske štete u slučaju tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja oštećenika, odnosno u slučaju kada je posljedica štetne radnje tjelesna ozljeda ili narušenje zdravlja koje je s manjim ili većim uspjehom sanirano. Iz navedene odredbe proizlazi da je odgovorna osoba dužna naknaditi oštećeniku troškove liječenja i druge troškove s tim u vezi.

 

13. Ovdje valja istaknuti kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. zauzeto pravno shvaćanje da se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%., te je navedeno da se navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

 

14.Iz obrazloženja navedenog pravnog shvaćanja dodatno je pojašnjeno kako se takvi orijentacijski kriteriji primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (5. ožujka 2020.).

 

15. Stoga, cijeneći sve okolnosti slučaja u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO, posebno duljinu i intenzitet fizičkih bolova koje je pretrpio tužitelj, tužiteljevu životnu dob (tužitelj je rođen 1982. a u vrijeme štetnog događaja imao je 34 godina), tijek liječenja i popratne neugodnosti pri liječenju, lokaciju i težinu ozljede te posebno činjenicu kako su mu ostale trajne posljedice i posljedično tome, smanjena je njegova životna aktivnost (trajne posljedice po redukciji kretnji i bolnosti vratne kralježnice te pogoršanja statusa slabinskog dijela kralježnice) pretrpljeni strah, te konačno posebno imajući u vidu individualizaciju naknade i primjenu pravnog standarda pravične naknade prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da bi tužitelju pripadala pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu u daljnjem iznosu od 19.500,00 kuna, a sve to imajući u vidu kako je tuženik isplatio tužitelju za neimovinsku štetu iznos od 10.500,00 kuna, pa žalbeni navodi tuženika u odnosu na dosuđenu visinu naknade neimovinske štete nisu osnovani.

 

16.Nadalje, stav prvostupanjskog suda u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na glavnicu neimovinske i imovinske štete koja je među strankama u razlici ostala sporna, žalbenim navodima tuženika nije doveden u pitanje. Naime, prema citiranoj odredbi ZOOP zakonska zatezna kamata i na te sporne iznos štete teče od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, suprotno žalbenim navodima, pravilna je odluka prvostupanjskog suda o tijeku zatezne kamate na i dosuđeni iznos naknade neimovinske  štete od podnošenja zahtjeva, jer je to sukladno odredbi čl. 1103. ZOO, a tvrdnja žalitelja da je zateznu kamatu trebalo dosuditi od dana kada je preinačeni povišeni tužbeni zahtjev povodom objavljenih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne može se prihvatiti, jer je ta činjenica bez utjecaja na dospijeće tražbine. Naime, povećanje naknade prema Orijentacijskim kriterijima nije od utjecaja na pravo oštećene osobe zahtijevati zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku, pa se obveznik naknade, koji nije isplatio naknadu neimovinske štete (u iznosima koji su oštećeniku pripadali prema tadašnjim Orijentacijskim kriterijima), ne može osloboditi plaćanja neimovinske štete prema sadašnjim Orijentacijskim kriterijima, niti se može osloboditi plaćanja zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Prema tome, u konkretnom slučaju, tužitelju je i na povišeni iznos naknade štete, valjalo dosuditi pripadajuće zakonske zatezne kamate za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Isto tako, i žalbeni prigovori kako u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva liječenje nije bilo završeno nemaju utjecaja na pravilnost odluke o početku tijeka zatezne kamate.

 

17. U vezi tuženikovog prigovora zastare, u odnosu na preinačenu tužbu, treba reći da, u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, pitanje zastare se, u odnosu na povećani dio zahtjeva, ocjenjuje samostalno onda kada se, uz povećanje tužbenog zahtjeva, mijenja pravna i činjenična osnova prijašnjeg tužbenog zahtjeva do mjere koja dovodi do izmijene istovjetnosti zahtjeva. Ako je povećanjem tužbenog zahtjeva došlo i do izmijene činjenične osnove zahtjeva u navedenoj mjeri, tada je za ocjenu prigovora zastare, u odnosu na dio zahtjeva na koji se odnosi preinačenje tužbe, bitan dan preinake tužbe. Na takav se slučaj odnosi, primjerice presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-424/11-2 od 29. siječnja 2014. kojom su preinačene prethodne odluke uvažavanjem prigovora zastare zbog promjene činjeničnog kompleksa tužbenog zahtjeva.

 

18. U ovom predmetu nije riječ o preinaci tužbe izmjenom činjenične osnove zahtjeva, već je predmetni zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete preinačen povišenjem generičnog - novčanog zahtjeva bez izmjene činjenične i pravne osnove tužbe tako da je prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva. Ovo stoga, jer je podnošenjem tužbe poduzeta radnja ostvarenja subjektivnog prava na naknadu navedenih vidova štete, a time je prekinuto zastarijevanje, što se odnosi i na povećane zahtjeve iz iste činjenične osnove.

 

19. Ovdje je zahtjev za naknadu štete preinačen povišenjem tužbenog generičkog novčanog zahtjeva za naknadu štete, visina koje se određuje prema vrijednostima u vrijeme presuđenja te je stoga prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva. U ovom slučaju, nije riječ o povremenim tražbinama, niti je promijenjena činjenična osnova tužbe. Tužitelj je podnošenjem tužbe 9. travnja 2018., poduzeo radnju ostvarenja svog subjektivnog prava na naknadu štete te je time prekinuo zastarijevanje, što se odnosi i na povećani dio zahtjeva iz iste činjenične osnove. Tako je odlučeno i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske presudom poslovni broj Rev x-1196/11-2 od 4. travnja 2012. Navedenom je presudom poslovni broj Rev x-1196/11-2 odbijena revizija kao neosnovana u sudskom sporu za naknadu upravo nematerijalne štete, sa slijedećim zaključkom: "Podizanjem tužbe kojom zahtijevaju isplatu određenog iznosa na ime naknade određenog vida štete visina koje se utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, tužitelji ujedno poduzimaju radnju radi utvrđivanja tog potraživanja i radi njegovog ostvarenja te time, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, prekidaju zastarijevanje i u odnosu na povećane zahtjeve iz iste činjenične osnove."

 

20. Budući da tužitelj u tužbi od 9. travnja 2018. nije mogao postavljati svoj zahtjev, u visini koja za  50% premašuje tada postojeće Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, jer ni na koji način nije mogao predvidjeti da će se, po proteku daljnjih godina trajanja postupka, odnosno 2020. godine, isti Kriteriji, na navedeni način, izmijeniti, a upravo je u skladu sa izmjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. godine, (br. Su-IV-47/2020--5) preinačio svoj zahtjev, zaključuje se da bi primjena zastarnog roka na povećani dio zahtjeva predstavljao za tužitelja nepredvidiv način primjene toga roka. Ovo stoga, jer je važenje prethodnih Orijentacijskih kriterija, predstavljalo objektivnu zapreku za postavljanje zahtjeva koji bi ih premašivao do mjere koja bi odgovarala naknadnoj izmjeni tih Kriterija iz 2020. Primjena zastarnog roka na dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete preinačen nakon izmjene Okvirnih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete stoga predstavlja nepredvidivu primjenu mjerodavnog prava i posljedično je suprotna ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja (na što upućuju i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3538/2018 od 12. studenog 2020. godine i U-III-6091/2016 od 20. prosinca 2018. godine).
 

              21.Stoga, suprotno žalbenim navodima u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni bitna povreda odredbe  iz članka 354. stavak 1., u vezi članka 190. ZPP, niti je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točke 4. i 12. ZPP.

 

22.Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove drugostupanjske presude.

 

23.Kako je prvostupanjska presuda preinačena, to je u smislu odredbe članka 166. stavak 2. ZPP, u vezi s odredbom članka 154. stavak 2. i članka155. ZPP, trebalo odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka.

 

24.Utemeljeno tužitelj pobija prvostupanjsku odluku o parničnom trošku jer je djelom pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

25.Dakle, tužitelj je uspio u osnovi te djelomično u visini tužbenog zahtjeva međutim, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio tužitelj nije uspio s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi pa je prvostupanjski sud obračunao trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku u iznosu od 10.300,68 kuna. Isto tako, a suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je dosuđena kamata i na trošak parničnog postupka.

 

26.U odnosu na žalbene navode tuženike kako mu pripada trošak na ime plaćenog predujma za očitovanje i pristup vještaka na ročište bez obzira na uspjeh u postupku, istaknuti je kako je isti bio nepotreban jer su na navedenom ročištu otklonjeni svi prigovori tuženika na vještvo.

 

27.Međutim, u pravu je tužitelj kada tvrdi da ima pravo na trošak sastava odštetnog zahtjeva po punomoćniku odvjetniku jer ga je podnio radi ostvarenja prava na naknadu štete u mirnom postupku bez sudjelovanja suda.

 

28.Tako je tužitelju valjalo dosuditi i trošak sastava odštetnog zahtjeva po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 165,90 eur/1.250,00 kuna, (prema Odluci Vijeća Europske unije o prihvaćanju eura u Hrvatskoj od 1. siječnja 2023., dopuni uredbe prema kojoj Hrvatska postaje dvadeseta članica europodručja te uredbi kojom se utvrđuje fiksni tečaj konverzije kune u euro: 1 euro = 7,53450 kuna) jer, prema odredbi članka 151. stavak 2. ZPP, parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, a tužitelj je odštetni zahtjev podnio radi ostvarenja prava na naknadu štete u mirnom postupku bez sudjelovanja suda, dakle u povodu i radi izbjegavanja postupka. Osim toga, kako i odredba članka 1103. ZOO dospijeće pravične novčane naknade veže uz podnošenje odštetnog zahtjeva (uz ispunjenje određenih pretpostavki), to se sporni trošak ukazuje kao potreban, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

 

29.Kako je tužitelj žalbom pobijao samo odluku o trošku, to se smatra da je podnio žalbu protiv rješenja, a kako je uspio u žalbenom postupku to mu je valjalo priznati trošak sastava žalbe, pripadajući PDV i troška pristojbe u ukupnom iznosu od 136,40 eur 1.025,00 kuna.

 

30.Dakle, uz već dosuđen trošak parničnog postupka valjalo je priznati tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 301,94 eur / 2.275,00 kuna.

 

31.Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.

 

Split, 1. veljače 2023.