28. Kzd-96/2020-26

 

             

 

 

 

Republika Hrvatska              28. Kzd-96/2020-26

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000  Osijek

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Osijeku, po sucu za mladež Marini Bušbaher Oberkirš, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. K., zbog kaznenog djela iz članka 173.stavka 1.Kaznenoga zakona (NN broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – u nastavku KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KOz-DO-360/2020 od 28.rujna 2020., izmijenjene 12.rujna 2022, nakon zaključene rasprave održane u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku T. B., okrivljenika S. K., 1.veljače 2023. objavio je, a 26.siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Na temelju članka 544. Zakona o kaznenom postupku(NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08)

 

              STAVLJA SE IZVAN SNAGE presuda Općinskog suda u Osijeku broj Kzd-96/2020-2 od 2.listopada 2020. u odnosu na okrivljenog S. K., kojom je izdan kazneni nalog na način da je istom na temelju članka 173.stavka 1. KZ/11 na štetu mlt. ošt. L. K. utvrđena kazna zatvora od 4 (četiri) mjeseca, na temelju članka 173.stavka 1. KZ/11 na štetu ošt. J. K. utvrđena kazna zatvora od 4 (četiri) mjeseca, pa  je okrivljeni na temelju članka 51.KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci, te mu je izrečena uvjetna osuda na način da mu se jedinstvena kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

 

              II. Na temelju članka 453.točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08),

 

okrivljeni  S. K., …..

 

 

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

 

              da bi

 

 

              u razdoblju od 27.rujna 2019. do rujna 2020., u D. M., V., iako svjestan da su mu presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj P Ob-263/19-4 od 27.rujna 2019., koja je postala pravomoćna i ovršna istog dana određeni susreti i druženja s djecom L. K. (rođena …..) i J. K. (rođen ….) svaki vikend počev od petka 17,00 sati s noćenjem do nedjelje do 19,00 sati, tijekom ljetnih praznika 30 dana neprekidno, a preko zimskih praznika 7 dana neprekidno, te za vrijeme blagdana, državnih praznika i rođendana djece naizmjenično, sve po dogovoru s majkom djece I. K., nije tako postupio i nije redovno, te sukladno presudi ostvarivao susrete i druženja s djecom, govoreći im da nema vremena za njih, da mu nije zgodno da dolaze kod njega, da ima posla, da ima novu obitelj koja ga treba, da ne želi da djeca ometaju njegovu novu suprugu K. i njihovo novorođenče koje ga treba te ih blokirao na mobitelu tako da ga djeca nisu mogla nazvati niti je on nazivao njih, a dana 6. prosinca 2019. kada ih je majka  dovela kod njega, galameći ih istjerao iz kuće van govoreći im da ne mogu biti kod njega, uslijed čega se djeca osjećaju neprihvaćeno,

 

              III. dakle, nije provodio odluku za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud,

 

              pa da je time počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisano i kažnjivo u članku 173.stavku 1. KZ/11.

 

              IV. Na temelju članka 149.stavka 1.ZKP/08, troškovi kaznenog postupka u odnosu na ovo kazneno djelo padaju na teret proračunskih sredstava.

 

 

Obrazloženje

             

1.Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KOz-DO-360/2020 od 28. rujna 2020., izmijenjene 12. rujna 2022.optužen je okrivljeni S. K. da je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisano i kažnjivo po članku 173. stavak 1. KZ/11.

 

U odnosu na točku I/ izreke.

 

2. Općinski sud u Osijeku je 2. listopada 2020., donio presudu br. Kzd-96/2020-2,  kojom je okrivljenom S. K. izdan kazneni nalog zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 1. KZ/11, na način da je okrivljenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te je istom izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora od neće izvršiti, ukoliko okrivljenik u vremenu od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

              3. Na citiranu presudu okrivljenik je pravodobno uložio prigovor, pa je stoga odlučeno kao pod I/ izreke.

 

U odnosu na točku II/ izreke.

 

              4. Pozvan da se očituje da li se smatra krivim za kaznena djela iz optužbe okrivljeni S. K. izjavio da se ne smatra krivim.

 

              5.U svojoj obrani S. K. je naveo je da je točno da u kritično vrijeme nije mogao ostvarivati kontakt sa djecom, jer je to bilo gotovo nemoguće. Naime, djeca su konstantno vrijeđala njega i njegovu novu partnericu, djeca su dolazila kod njega u kuću, sve je pokušavao, ali to je bilo nemoguće za izdržati. Dolazili su pred njegovu kuću i vikali njegovoj novoj partnerici da je kurva i drolja, na telefon su mu slali pogrdne poruke za njegovo novo dijete, za njega i novu partnericu. Okrivljenik se konstantno obraćao djelatnicima Centra za socijalnu skrb, sve im je to govorio i pokušao pokazati. Bivša supruga ga je isto konstantno vrijeđala, te mu je čak dolazila i na posao i pravila probleme, te on nije imao drugog izbora, nego blokirati nju i djecu. Djeca nisu željela dolaziti kod njega, rekli su da ne žele zbog njegove nove partnerice, a sve je krenulo na bolje kad se u obitelj uključila G. B. G., koja je vidjela te poruke na njegovom mobitelu, te je otišla do kuće njegove bivše supruge i onda je stalo to vrijeđanje. Obzirom da djeca nisu htjela dolaziti kod njega kući, pronalazio je bilo koje druge načine da se mogu viđati. Nije točno da je djecu odvezao odmah kući bez razloga, već su oni vrištali i plakali, te ih je morao odvesti kući. Sa svojom djecom sada ima normalan odnos i sreća je da se uključila G. iz C., jer mu nitko drugi nije htio pomoći. Morao je raditi prekovremeno po cijele dane, da bi mogao uzdržavati svoju novu obitelj, a da može i plaćati uredno alimentaciju za svoju djecu, a najviše zbog toga što mu je bivša supruga ostavila hrpu dugova, koje je morao vraćati.

 

6. U tijeku dokaznog postupka izvršena je reprodukcija snimke ispitivanja maloljetnih L. i J. K., pročitani su iskazi svjedoka I. K., G. B. G. i S. I., presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu Pob-263/2019, te materijalna dokumentacija CZS Donji Miholjac

 

7. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika.

 

8. Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, te uspoređujući ih s materijalnom obranom okrivljenog S. K., ovaj sud drži da nije sa sigurnošću utvrđeno, a niti dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo u vrijeme i na način kako je to opisano u optužnici.

 

9. Naime, okrivljenika se tereti da svjesno nije provodio odluku za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio suda, odnosno nije postupao po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Osijeku broj P Ob-263/19-4 od 27. rujna 2019., a po kojoj su bili određeni susreti i druženja sa djecom L. K. i J. K. na način kako se to u izreci presude opisuje. Naime, tereti ga se da je odbijao i onemogućavao susrete sa djecom, uslijed čega su se djeca osjećala neprihvaćeno.

 

              10. Suprotno takvim navodima, sud je prihvatio obranu okrivljenika, u kojoj isti poriče počinjenje terećenog kaznenog djela, obzirom da iz cjelokupnog dokaznog postupka ne proizlazi da je okrivljenik svjesno i namjerno odbijao izvršavati svoju obavezu. Okrivljenik navodi da nije mogao ostvarivati kontakte i viđanja sa djecom, jer su ista to odbijala, vrijeđala njegovu novu partnericu, te se on zbog svega toga obraćao za pomoć nadležnom Centru za socijalnu skrb. 

 

              11. Da je istinita obrana okrivljenika nedvojbeno je utvrđeno upravo iz iskaza djelatnica Centra G. B. G. i S. I., koje su imale uvid i neposrednih saznanja o konkretnoj situaciji.

 

              12. Naime, svjedokinja G. B. G. je navela da su joj poznati odnosi u obitelji okrivljenika, naime 9.lipnja 2020. imenovana je voditeljem mjere nadzora koja je njima bila izrečena zbog visoko konfliktnih odnosa supružnika, u koja su bila upletena i djeca. Što se tiče odnosa okrivljenika sa djecom, isti su bili veoma narušeni i poznato joj je da su djeca odlazak oca i njegovu novu partnericu prihvatili vrlo neprijateljski. Vrijeđali su oca, dolazili su pred kuću i vrijeđali njegovu novu partnericu da je ''kurva i kučka''. Novorođenog polubrata su nazivali kopiletom. Problem je bio što je majka sve to još i poticala. Navela je da su sa njenog gledišta ovdje i otac i majka jednako odgovorni, jer joj je poznato da je npr. ostalo puno neplaćenih režija i računa za struju i vodu koje je okrivljenik morao platiti, a majka koja je živjela s djecom nije uopće plaćala režije, pa su djeca bila uznemirena i plakala što će im isključiti struju i vodu.  Nadalje je navela da je ona, a zbog svih tih takvih narušenih odnosa,čak sugerirala okrivljeniku da ne forsira susrete s djecom, u takvim situacijama koje su bile napete, zbog te nove partnerice i njene djece, te je predlagala da se sretnu negdje u kafiću, što je okrivljenik i činio. Čak se okrivljenik i odselio da izbjegne te takve revolte djece i svjedokinja smatra da je to bilo uredu i da on nije na taj način izbjegavao odluku o viđanju djece. Cijelo vrijeme dok je u obitelji, svjedokinja ne misli da je okrivljenik svjesno izbjegavao postupati po odluci, našli su zajednički jezik, da je to ugodno i djeci i njemu. Djeca su imala jako blizak odnos s okrivljenikom, koji je bio jako brižan otac i taj razvod roditelja i nova partnerica oca ih je jako teško pogodila. Zna da su ispočetka susreti bili, ali su se počeli događati ekscesi. Poznato joj je da je okrivljeni blokirao djecu na mobitelu, da je ona s njim puno o tome razgovarala da djecu odblokira, ali isto tako može reći da je vidjela te poruke koja su djeca slala okrivljeniku koje su bile neprimjerenog sadržaja upućivane njemu i njegovoj novoj partnerici. Poznato joj je da su djeca odbijala i nisu se htjela viđati s ocem u terećenom razdoblju, čak su im osiguravali i prostorije kako bi se viđali, ali djeca to nisu htjela. To je bilo u jesen 2020.

 

              13. Obranu okrivljenika, a i iskaz svjedokinje G. B. G., potvrdila je i svjedokinja S. I. koja je navela da je od 2018. ravnateljica Centra za socijalnu skrb Donji Miholjac i da joj je djelomično poznat ovaj postupak i to negdje kraj 2020/2021, a ostalo joj je poznato iz izvješća voditeljica mjera nadzora. Poznato joj je da je najveći problem u konkretnom postupku bila obiteljska situacija okrivljenika, odnosno njegova nova partnerica, koja nije dozvoljavala voditeljici mjere nadzora da dolazi kući, pa je okrivljenik tražio neki drugi način, bilo putem Centra ili slično. Zna da ti susreti oca s djecom se nikada nisu mogli odvijati prema presudi, pa su okrivljenik i djeca nalazili neke druge načine za susrete na nekim javnim mjestima, a i to je bilo rijetko. Tijekom terećenog razdoblja bilo je telefonskih kontakata između okrivljenika i djece, a što joj je isto poznato iz izvješća, iako ti kontakti nisu bili redoviti kako bi trebali, ali u jednom periodu je otac blokirao i djecu i majku. Okrivljenik je kao razlog naveo problem sa novom partnericom, odnosno s njenom djecom, a također joj je poznato da se okrivljenik s novom obitelji odselio u Č., a da ne bi bilo problema ukoliko bi se i djeca susretala međusobno u D. M.. Poznato joj je da su se škole djece obraćale da djeca imaju poteškoća u ponašanju u to kritično vrijeme. Točno je da je okrivljenik dolazio u Centar i obraćao im se u vezi nasilja u obitelji, te pokušavao pokazati poruke na mobitelu, a za što oni nisu nadležni, te upućuju što se toga tiče na policiju.

 

              14. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka G. B. G. i S. I., smatrajući iste istinitim, jasnim i uvjerljivim. Naime, obje svjedokinje u bitnom sukladno iskazuju o kritičnim događajima, te u cijelosti potvrđuju obranu okrivljenika. Svjedokinje su djelatnice Centra za socijalnu skrb koji je bio nadležan za postupanje u obitelji okrivljenika i kao službene osobe zasigurno objektivno i savjesno iskazuju o bitnim činjenicama. Iz njihovih iskaza jasno proizlazi ne samo činjenica da okrivljenik nije svjesno kršio svoju obavezu kontakata sa djecom, već upravo suprotno, isti je pokušavao na sve moguće načine ostvariti kontakte i viđanja sa djecom, ali to nije bilo moguće zbog revolta  i odbijanja djece, a zbog okrivljenikove nove obitelji koju nisu prihvaćali. Čak je i svjedokinja G. B. G. savjetovala okrivljeniku da ne forsira susrete sa djecom i ona je kao najmjerodavnija osoba jasno potvrdila da okrivljenik niti u jednom trenutku nije svjesno odbijao postupati po presudi, već su okolnosti bile takve da to tada jednostavno nije bilo moguće, a zasigurno nije bilo niti u interesu djece. Okrivljenik se cijelo vrijeme obraćao Centru za pomoć, čak se i odselio da se situacija nekako smiri, te se na kraju uspjelo naći neko obostrano zadovoljavajuće rješenje.

 

              15. Niti jednim dokazom tijekom postupka nije utvrđeno da bi se djeca zbog okrivljenikovog postupanja kako ga se optužnicom tereti osjećala neprihvaćeno, djeca jednostavno nisu prihvatila okrivljenikovu novu obitelj, a zbog koje su se vjerojatno liše osjećala i to je djelovalo na njih i da popuste u to vrijeme u školi. Ali nikako se okrivljenika ne može teretiti da je svojim radnjama počinio kazneno djelo, jer niti jedan činjenični navod optužnice nije tijekom postupka dokazan.

 

              16. Čak je i bivša supruga okrivljenika I. K., a čiji iskaz je sud također prihvatio kao jasan i istinit, potvrdila sve naprijed navedene navode. Naime, ista je iskazala da nema saznanja o korektnim događajima za koji se tereti optuženika. Njegovi susreti s njihovom djecom od početka odluke se nisu odvijali uredno, ali iz razloga što on nije htio razdvajati djecu svoje nove partnerice od njihove djece, njihovoj djeci to nije odgovaralo, pa nisu htjeli tamo ići. Zna da su se znali susretati u kafiću ponekad, znali su reći da ih je tata nekad nazvao i da su znali nazvati tatu. Zadnjih godinu dana nema problema u njihovim susretima, zna da se uvijek dogovore. Ona djecu nije tjerala da idu kod oca, odnosno u početku ih je tjerala, ali oni su plakali i vrištali i nisu htjeli ići, pa je onda odustala. Što se tiče događaja od 6.prosinca 2019., nema o tome saznanja, ali su joj djeca rekla da su oni nešto rekli njegovoj gospođi, da ih je tata udario, pa da ih nije udario, da ih je istjerao, ali ona ne zna što je od toga istina, a što nije, da li su oni bili ljuti na tatu, pa su to rekli. U početku je otac njih blokirao na mobitelu, ali to nije trajalo dugo, odnosno dok se nije umiješao Centar. Oni njega nisu mogli zvati, ali on je njih zvao kad je htio. Znala su djeca dolaziti plačući i govoriti da je tata bezobrazan, a uglavnom im je smetala ta njegova nova partnerica koja ih je provocirala. Djeca su znala zvati oca i slati mu poruke uvredljivog sadržaja.

 

              17. Sud je cijenio iskaze djece L. i J. K. koji su iskazivali da sa ocem ne ostvaruju kontakte, ponekad se druže u kafiću, da o njima najviše brine majka, da ih otac ne želi. O događaju 6. prosinca 2019. navode da su došli kod oca i posvađali se, da im je rekao da ne mogu biti kod njega, da ih je izvukao van, J. uhvatio za vrat, a L. za ruku. Iz ovakvih iskaza djece sud ne može sa sigurnošću potvrditi činjenične navode optužbe, naime nikako ne proizlazi da ih je otac istjerao iz kuće galameći, sama djeca su navela da su se prije toga posvađali, a i okrivljenik, kao i njegova bivša supruga su potvrdili da su djeca vrištala i plakala kad bi išla kod oca. Sama majka djece je navela da ne zna što je uopće istina od toga, jer su djeca iskazivala malo jedno, a malo drugo, vjerojatno su bili ljuti na okrivljenika. Da su djeca bila ljuta na okrivljenika zbog njegove nove obitelji nesporno su potvrdili svi svjedoci u ovom postupku, jasno navodeći da su djeca slala okrivljeniku uvredljive poruke, vrijeđajući njega i njegovu novu obitelj, te je logično i životno da je u takvim uvjetima nemoguće ostvarivati bilo kakve kontakte, a koji kontakti su zasigurno bili štetni i nepovoljni za djecu, kao što se tijekom postupka i dokazalo. Cijela situacija se, zasigurno velikim trudom i voljom i samog okrivljenika, na kraju riješila, te se kontakti odvijaju uredno i bez problema.             

 

              18.Slijedom svega naprijed navedenog, sud smatra da tijekom dokaznog postupka nije na neutvrđen način dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo na način kako ga se tereti optužbom, odnosno niti jednim dokazom to nije dokazano, pa ga je sud, temeljem odredbe čl. 453. točka 3. ZKP/08, oslobodio od optužbe.

 

              19. Budući da je sud okrivljenog S. K. oslobodio od optužbe, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, a temeljem odredbe čl. 149.st.1.ZKP/08.

 

              20.Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

 

Osijek, 1.veljače 2023.

                                                                                                               

              Sudac za mladež

                                                                                                       Marina Bušbaher Oberkirš

 

 

 

 

 

Uputa o pravu na žalbu:

              Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu.

 

Dostaviti:             

1. ODO Osijek na broj KOz-DO-96/2020
2. okr. S. K.