Republika Hrvatska Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo Turistička 2, 52440 Poreč

Posl. br. 31 P-945/2021-

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda
mr.sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari pravnoj stvari tužitelja
A. M. iz B., R. 2, OIB, zastupan po punomoćnici
M. B., odvjetnici iz P., protiv tuženika: 1. K. D., OIB, iz B., D. 1A i 2. D. D., OIB , iz B., D. 1a, oboje zastupani po punomoćnicima iz ZOU
mr. sc. E. K. i A. K., odvjetnicima iz P., radi isplate, nakon
javne glavne rasprave zaključene dana 19. prosinca 2022. godine u prisutnosti
zamjenika punomoćnika stranaka, dana 01. veljače 2023. godine,

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade iznos od 6.886,44
eur1/51.885,86 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče
od 03. prosinca 2016. godine do isplate, po stopi koja se određuje, do 31. prosinca

2022. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za
3% poena, a od 01. siječnja 2023. godine, za svako polugodište, uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana
tekućeg polugodišta za 3% postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom
ovrhe.

II Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade troškove ovog
postupka u iznosu od 3.139,43 eur / 23.654,00 kuna, zajedno sa zakonskim
zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za
svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% postotna poena, u roku od 15
dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1 fiksni tečaj konverzije 7,53450

2

Posl. br. 31 P-945/2021-

1. Tužitelj je dana 09. svibnja 2017. godine podnio tužbu protiv tuženika radi
isplate iznosa od 35.164,96 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 09. svibnja

2017. godine pa do isplate. U tužbi tvrdi da su tuženici presudom Općinskog suda u
Puli posl.br. K-389/11 od 28. studenog 2014. godine, a koja je postala pravomoćna

09. siječnja 2015. godine oglašeni krivim i to prvotuženica zbog kaznenog dijela
prijevare u gospodarskom poslovanju, a drugotuženik zbog kaznenog djela prijevare
i što su zajednički i po prethodnom dogovoru u vremenskom razdoblju od 01. do 30.
rujna 2009. godine, u B., prvotuženica kao odgovorna osoba T.D. N. "
d.o.o. iz B., a drugotuženik kao osoba koju je prvotužena usmeno ovlastila da
prodaje vozilo u ime trgovačkog društva, u nakani da za trgovačko društvo priskrbi
znatnu materijalnu dobit neistinito predoči da će tužitelji isporučiti vozilo marke i tipa
Lada Niva plave boje i to u roku od 1 do 2 mjeseca, od uplate kupovne cijene.
Tužitelj da je, u uvjerenju da će mu se isporučiti vozilo, na žiro račun trgovačkog
društva dana 16. listopada 2009. godine uplatio iznos od 64.500,00 kn na ime
kupovne cijene vozila, a na temelju ponude 2009017 od 12. listopada 2009. godine,
a nakon te uplate tuženici da nisu tražili niti uplatili kupljeno vozilo ovlaštenom
predstavniku za uvoz vozila trgovačkom društvu B. d.o.o. iz O., nego da su
uplaćeni iznos zadržali za poslovanje trgovačkog društva N.-auto d.o.o. i tako
neosnovano se okoristili za iznos od 64.500,00 kn na štetu tužitelja. Pravomoćnom
presudom prvotuženica da je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2
godine, na koju je primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna neće
izvršiti ukoliko u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo te ukoliko u roku od 2
godine solidarno s drugotuženikom naknadi štetu tužitelju u iznosu od 27.000,00 kn.
Drugotuženik da je osuđen na jedinstvenu kaznu u trajanju od 2 godine, na koju je
primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće primijeniti
ukoliko drugotuženik u roku od 4 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo
kazneno djelo te ukoliko u roku od dvije godine solidarno s prvotuženicom naknadi
štetu tužitelju u iznosu od 27.000,00 kn. Istom presudom da je tužitelj upućen u
parnicu za preostali traženi iznos. Dalje navodi da su tuženici tužitelju do dana
podnošenja tužbe vratili iznos od 64.500,00 kn na način da su 22. srpnja 2010.
godine tužitelju platili iznos od 1.000,00 kn, 06. travnja 2012. godine iznos od

20.000,00 kn, 08. kolovoza 2012. godine iznos od 3.000,00 kn, 07. rujna 2012.
godine iznos od 2.000,00 kn, 02. studenog 2012. godine iznos od 1.500,00 kn, 11.
ožujka 2013. godine iznos od 2.000,00 kn, dana 04. rujna 2013. godine iznos od

8.000,00 kn te 02. prosinca 2016. godine iznos od 27.000,00 kn. Tužitelju da je
ukupno vraćeno 64.500,00 kn, međutim tužitelju da pripada i zakonska zatezna
kamata koja je predmet ove tužbe. Tijekom postupka provedeno je financijsko
vještačenje, te je tužitelj nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka bio uskladio tužbeni
zahtjev s istim tako da je potraživao iznos od 56.807,08 kn. Nakon toga tužitelj je
podneskom od 17. ožujka 2022. godine bio specificirao tužbeni zahtjev kojim je
potraživao isplatu iznosa od 51.937,21 kn, te je predložio dopunsko vještačenje.
Nakon provedenog dopunskog vještačenja tužitelj je podneskom od 07. srpnja 2022.
godine specificirao tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu iznosa od 51.885,86 kn
zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od 03.
prosinca 2016. godine.

2. U odgovoru na tužbu tuženici osporavaju osnov i visinu tužbenog zahtjeva.
Ističu prigovor zastare potraživanja. Zastarni rok za potraživanje zakonskih zateznih
kamata sukladno čl. 226. st. 1. ZOO-a koji iznosi 3 godine od dospjelosti svakog
pojedinog davanja, da je istekao. Tvrde da tužitelj nije poduzeo pravne radnje za

3

Posl. br. 31 P-945/2021-

naplatu svoga potraživanja, osim što je u kaznenom postupku podnio imovinsko
pravni zahtjev. A pravomoćnu presudu Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. K-389/11
od 28. studenog 2014. godine da su u cijelosti izvršili. Tuženici smatraju da je tužitelj
preinačavao tužbeni zahtjev, te su se protivili preinaci, a posebno zato jer da je
zaključen prethodni postupak.

3. Sud je dopustio preinake tužbenog zahtjeva tužitelja jer je do preinake došlo
zbog okolnosti koje su nastale kao rezultat financijskog vještačenja odnosno
dopunskog financijskog vještačenja i jer smatra da je isto svrsishodno radi
sveukupnog rješenja odnosa između stranaka.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Puli-Pola
posl.br. K-389/11, u ispis zakonskih zateznih kamata (5-12), presudu (13-17), ponudu
(18), priznanicu (19-27), zapisnik (39-42), provedeno je financijsko vještačenje po
vještaku financijske struke, te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka (52-54), te je
provedeno i dopunsko vještačenje, te su pročitani dopuna nalaza i mišljenja vještaka
(110-112) i očitovanje vještaka na ročištu za glavnu raspravu, kao i pisanog
očitovanja na primjedbe tuženika (144-146).

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Provedenim dokazima utvrđeno je da je tužitelj dana 16. listopada 2009.
godine na žiro račun trgovačkog društva N.-A. d.o.o. iz B., izvršio uplatu
iznosa od 64.500,00 kn na ime kupovne cijene vozila Lade Niva na temelju ponude
2009017 od 12. listopada 2009. godine. Prvotuženica je bila odgovorna osoba
navedenog trgovačkog društva, a drugotuženik je od strane prvotuženice bio
usmeno ovlašten da prodaje vozilo u ime trgovačkog društva.

7. Protiv tuženika vodio se kazneni postupak kod Općinskog suda u Puli
posl.br. K-389/11 zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju.
Tuženici su presudom Općinskog suda u Puli posl.br. K-389/11 od 28. studenog

2014. godine, a koja je postala pravomoćna 09. siječnja 2015. godine proglašeni
krivim i to prvotuženica zbog kaznenog dijela prijevare u gospodarskom poslovanju,
a drugotuženik zbog kaznenog djela prijevare i što su zajednički i po prethodnom
dogovoru u vremenskom razdoblju od 01. do 30. rujna 2009. godine, u B.,
prvotuženica kao odgovorna osoba T.D. N. " d.o.o. iz B., a
drugotuženik kao osoba koju je prvotužena usmeno ovlastila da prodaje vozilo u ime
trgovačkog društva, u nakani da za trgovačko društvo priskrbi znatnu materijalnu
dobit neistinito predočili da će tužitelju isporučiti vozilo marke i tipa Lada Niva plave
boje i to u roku od 1 do 2 mjeseca, od uplate kupovne cijene. Tužitelj je u uvjerenju
da će mu se isporučiti vozilo, na žiro račun trgovačkog društva dana 16. listopada

2009. godine uplatio iznos od 64.500,00 kn na ime kupovne cijene vozila, a na
temelju ponude 2009017 od 12. listopada 2009. godine, a nakon te uplate tuženici
nisu tražili niti uplatili vozilo ovlaštenom predstavniku za uvoz vozila trgovačkom
društvu B. d.o.o. iz O., nego su uplaćeni iznos zadržali za poslovanje
trgovačkog društva N.-A. d.o.o. i tako neosnovano se okoristili za iznos od

64.500,00 kn na štetu tužitelja. Pravomoćnom presudom prvotuženica je osuđena
na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine, na koju je primijenjena uvjetna
osuda na način da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko u roku od 2 godine ne
počini novo kazneno djelo te ukoliko u roku od 2 godine solidarno s drugotuženikom

4

Posl. br. 31 P-945/2021-

naknadi štetu tužitelju u iznosu od 27.000,00 kn. Drugotuženik je osuđen na
jedinstvenu kaznu u trajanju od 2 godine, na koju je primijenjena uvjetna osuda na
način da se izrečena kazna zatvora neće primijeniti ukoliko drugotuženik u roku od 4
godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo te ukoliko u roku od
dvije godine solidarno s prvotuženicom naknadi štetu tužitelju u iznosu od 27.000,00
kn. Za preostali iznos tužitelj je upućen da svoja prava ostvaruje u parnici. Tužitelj
kao oštećenik u kaznenom postupku K-389/11 postavio imovinsko pravni zahtjev za
isplatu zakonskih zateznih kamata, ali kako je već navedeno za sve ostalo osim
dosuđenog, upućen je da to pravo ostvaruje u parničnom postupku.

8. Između stranaka je nesporno da su tuženici plaćali tužitelju, (a po osnovi
uplate koju je tužitelj bio uplatio na žiro račun trgovačkog društva N.-A. d.o.o. iz
B.) iznose kako slijedi: dana 22. srpnja 2010. godine iznos od 1.000,00 kn, 06.
travnja 2012. godine iznos od 20.000,00 kn, 08. kolovoza 2012. godine iznos od

3.000,00 kn, 07. rujna 2012. godine iznos od 2.000,00 kn, 02. studenog 2012. godine
iznos od 1.500,00 kn, 11. ožujka 2013. godine iznos od 2.000,00 kn, dana 04. rujna

2013. godine iznos od 8.000,00 kn te 02. prosinca 2016. godine iznos od 27.000,00
kn.

9. Tuženici smatraju da su navedenim uplatama tužitelju platili sve što su mu
bili dužni vratiti, dakle da su uplatili iznos od 64.500,00 kn koji iznos je tužitelj bio
uplatio na žiro račun trgovačkog društva N.-auto d.o.o. iz B.. Također
smatraju da su navedenim uplatama postupali i po pravomoćnoj presudi koju da su u
cijelosti izvršili.

10. Tužitelj pak smatra da mu tuženici duguju isplatu utuženog novčanog iznosa budući da tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate.

11. Pravomoćnom presudom određeno je tuženicima koji iznos trebaju
isplatiti tužitelju. Međutim, tužitelj je u navedenom kaznenom postupku, osim iznosa
koji im je dosuđen u kaznenom postupku, tražio i isplatu pripadajućih zakonskih
zateznih kamata i to na raspravi 26. studenog 2014. godine. O tom zahtjevu u
navedenom kaznenom postupku sud nije odlučivao odnosno tužitelju je dosuđen
samo imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 27.000,00 kn, dok je za preostali dio
imovinsko pravnog zahtjeva tužitelj upućen da ga ostvaruje u parnici. Zato tužitelj u
ovoj parnici ostvaruje preostali dio svog imovinskog pravog zahtjeva.

12. Prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem
novčane obveze duguje osim glavnice i zatezne kamate. Nesporno je da je glavnica
u konkretnom slučaju bila u iznosu od 64.500,00 kn.

13. Neosnovan je prigovor tuženika o zastari potraživanja te poziva na
odredbu čl. 226. st. 1. ZOO-a koji zaista propisuje zastarni rok od 3 godine od
dospjelosti svakog pojedinog davanja, međutim tuženici su plaćanjem određenih
iznosa priznali dug i na taj način prekinuli tijek zastare.

Opća pravila o zastari uređena su Zakonom o obveznim odnosima (čl. 214. do

246.) uz opći zastarni rok od 5 godina, te uz kraći trogodišnji zastarni rok za tražbine
kao na primjer o povremenim tražbinama i potraživanjima po osnovi kamata.

5

Posl. br. 31 P-945/2021-

Prekid zastare nastaje određenom radnjom dužnika ili vjerovnika. Tako u
konkretnom slučaju tuženici kao dužnici su prekinuli tijek zastare priznanjem duga,
već prvom uplatom iznosa od 1.000,00 kn dana 22. srpnja 2010. godine, a kasnije i
priznanjem duga u kaznenom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Puli pod
posl.br. K-389/11. Tuženici su priznanje duga učinili dovoljno određeno, jasno,
bezuvjetno. Tako priznanje duga ne samo što je izričitom izjavom tuženika izrečeno u
kaznenom postupku već su tuženici i posredno otplaćivanjem duga kroz duže
vremensko razdoblje priznali dug.

14. Nesporno je da tužitelju nije isporučeno vozilo (za koji je uplatio iznos
kupovne cijene od 64.500,00 kn), a koje vozilo mu je trebalo biti isporučeno u roku
od jedan do dva mjeseca od uplate kupovne cijene tj. do 16. prosinca 2009. godine.

15. Nesporno je da su tuženici tužitelju uplatili iznose kako slijedi: 22. srpnja

2010. godine tužitelju platili iznos od 1.000,00 kn, 06. travnja 2012. godine iznos od

20.000,00 kn, 08. kolovoza 2012. godine iznos od 3.000,00 kn, 07. rujna 2012.
godine iznos od 2.000,00 kn, 02. studenog 2012. godine iznos od 1.500,00 kn, 11.
ožujka 2013. godine iznos od 2.000,00 kn, dana 04. rujna 2013. godine iznos od

8.000,00 kn te 02. prosinca 2016. godine iznos od 27.000,00 kn. Do okončanja
kaznenog postupka tuženici su isplatili iznos od 37.500,00 kn, pa je u kaznenom
postupku tužitelju – kao oštećeniku priznat iznos još od 27.000,00 kn. Prema
odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a nesporno proizlazi da tužitelju, budući da mu tuženici do

16. prosinca 2009. godine nisu isplatili iznos koji je tužitelj bio uplatio na žiro račun
tvrtke Nina-auto d.o.o., da tužitelju pripada i pripadajuća zakonska zatezna kamata.

16. Radi utvrđivanja duga tužitelj je predložio provođenje financijskog
vještačenja. Vještak financijske struke je, po provedenom vještačenju, izradio pisani
nalaz i mišljenje, te je primjenom odredbe čl. 172. ZOO-a dao mišljenje da su
tuženici iznos od 51.937,21 kn, platili na ime zatezne kamate od 17. listopada 2009.
do 01. prosinca 2016., a iznos od 12.562,79 kn na ime glavnog duga. Slijedom
navedenog dug tuženika s osnova primitka iznosa od 64.500,00 kn, na dan 03.
ožujka 2018. godine iznosi ukupno 56.807,08 kn, a isti da se odnosi na iznos od

4.869,87 kn na ime obračunate a nepodmirene zatezne kamate za razdoblje od 02.
prosinca 2016. do 02. ožujka 2018. godine, te iznos od 51.937,21 kn na ime glavnog
duga. Vještak je pisani nalaz i mišljenje obrazložio i usmeno na raspravi. Vještak je
iskazao da je u svom pisanom nalazu i mišljenju primijenila odredbu čl. 172. ZOO-a
odnosno da je izvršila uračunavanje na način da je uplatom pokrila najprije iznos
kamate, a razliku glavnice (prema stavu Vrhovnog suda odredbi čl. 171. i 172. ZOO-a
da su jedan pravni institut) što znači da ukoliko postoje dvije istorodne obveze to
znači da glavnicu u tom slučaju prilikom podmirenja dužnik može izabrati koju će od
tih glavnica platiti. Međutim, ukoliko postoji samo jedna glavnica i zatezne kamate
kao što je ovdje slučaj tada se podmiruje najprije zatezna kamata, a onda glavnica
onako kako je to određeno čl. 172. ZOO-a. Vještak se izjasnio na upit punomoćnika
tuženika s obzirom na sadržaj izreke presude Općinskog suda u Puli posl.br. K-
389/11, te je izjavio da pitanje da li ide kamata i od kog datuma ide da je to pravno
pitanje, a ne pitanje za vještaka. A s obzirom na nalog koji je dobila od strane suda
za izračun zatezne kamate, sukladno tome da je izvršila izračun prema odredbama
čl. 171. i 172. ZOO-a.

6

Posl. br. 31 P-945/2021-

17. U postupku je provedeno i dopunsko financijsko vještačenje radi
prikazivanja visine kamate i glavnice koja je podmirena pojedinačno po izvršenim
uplatama i radi utvrđenja visine duga s osnova glavnice i nepodmirene zatezne
kamate na dan 02. prosinca 2016. godine, a nakon izvršene posljednje uplate od
strane tuženika u iznosu od 27.000,00 kn. Vještak je u dopuni nalaza s prikazom u
tabeli izračuna potraživanja tužitelja s osnove uplaćenog iznosa od 64.500,00 kn
(dana 16. listopada 2009. godine) izračunao dug na dan 02. prosinca 2016. godine
tako da je ukupni dug iznosio 116.385,86 kn, a isti da se odnosio na iznos od

64.500,00 kn na ime glavnice, a iznos od 51.885,86 kn na ime obračunate zatezne
kamate za razdoblje od 17. listopada 2009. godine do 01. prosinca 2016. godine.
Zatim da su na ime duga izvršene uplate u ukupnom iznosu od 64.500,00 kn
kojima je (primjenom čl. 172. ZOO-a) podmireno iznos od 51.885,86 kn na ime
obračunate kamate za razdoblje od 17. listopada 2009. do 01. prosinca 2016.
godine, a iznos od 12.614,14 kn na ime glavnog duga, slijedom čega da na dan 02.
prosinca 2016. godine ostaje dug u iznosu od 51.885,86 kn koji se odnosi na dug
glavnice. Uplatama od strane tuženika da je podmiren ukupno obračunati iznos
zatezne kamate obračunate za razdoblje od 17. listopada 2009. do 01. prosinca

2016. godine.

18. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka odnosno dopunski nalaz i
mišljenje vještaka u cijelosti, te je sukladno navedenom i specificirao tužbeni zahtjev
za isplatu iznosa od 51.885,86 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom
od 03. prosinca 2016. pa do isplate.

19. Tuženici su dali primjedbu na nalaz i mišljenje vještaka s obrazloženjem
da je nalaz i mišljenje dano u pisanom obliku neusklađen sa sadržajem presude
posl.br. K-389/11 od 28. studenog 2014. godine, prema kojoj su tuženici uplatili
tužitelju na ime naknade štete 37.500,00 kn i da je taj iznos oduzet od glavnice
postavljenog zahtjeva u visini od 64.500,00 kn. Preostali iznos glavnice u iznosu od

27.000,00 kn tuženici da su sukladno navedenoj presudi uplatili 02. prosinca 2016.
godine također na ime glavnice. I sukladno svemu tome tuženici da su u cijelosti
podmirili glavnicu budući da je vraćen iznos od 64.500,00 kn na ime glavnice, a prvo
postavljeni tužbeni zahtjev u visini od 35.164,96 kn da se odnosio na zakonske
zatezne kamate.

Tuženici su i na dopunu nalaza i mišljenja vještaka dali primjedbe navodeći
da niti u ponovljenom vještačenju vještak nije dao odgovor koliko iznosi zatezna
kamata koju su tuženici platili tužitelju. Tuženici osporavaju da je u razdoblju od 17.
listopada 2009. do 01. prosinca 2016. godine uz primjenu zakonom propisane
kamatne stope i unatoč svim uplatama koje su tuženici izvršili u tom razdoblju i to u
iznosu cjelokupne glavnice od 64.500,00 kn – početna glavnica smanjena za samo

12.614,14 kn, a ne u cijelosti otplaćena, odnosno da je ukupna tražbina tužitelja u
istom razdoblju, unatoč svim uplatama, postala gotovo jednaka početnoj tražbini.
Konačno tuženici smatraju da je financijski vještak samoinicijativno i neovlašteno
korigirao pravna shvaćanja tužitelja i prvostupanjskog suda i tako prekoračio granice
tužbenog zahtjeva iz svog zadatka, a sve na štetu tuženika.

20. Vještak se očitovao na primjedbe tuženika na dopunu nalaza i mišljenja
navodeći da je uračunavanje ispunjenja djelomično izvršenim uplatama dopunom
nalaza i mišljenja izvršeno primjenom odredbe čl. 172. ZOO-a odnosno da je
djelomičnim uplatama podmirena najprije kamata, a zatim glavnica cijeneći pritom da

7

Posl. br. 31 P-945/2021-

su odredbe čl. 171. i čl. 172. ZOO-a jedan pravni institut. Vještak je s obzirom na
primjedbe tuženika u očitovanju od 17. listopada 2022. godine izvršio uračunavanje
ispunjenja prema tumačenju tuženika tj. da se djelomično izvršenim uplatama podmiri
najprije glavnica, a zatim kamata. Slijedom takvog uračunavanja (ističe se prema
tumačenju tuženika), vještak je iznio da je (u tabeli broj 1 priloga dopune nalaza)
izračun duga na dan 02. prosinca 2016. godine ukupni dug iznosio 101.143,28 kn, a
isti se odnosio na iznos od 64.500,00 kn na ime glavnice, te iznos od 36.643,28 kn
na ime obračunate zatezne kamate za dug glavnice sve za razdoblje od 17. listopada

2009. do 01. prosinca 2016. godine, koji je izvršenim uplatama u ukupnom iznosu
od 64.500,00 kn djelomično podmiren na ime glavnice uslijed čega ostaje dug na
ime zatezne kamate obračunate za razdoblje od 17. listopada 2009. do 01. prosinca

2016. godine i koji na dan 02. prosinca 2016. godine iznosi 36.643,28 kn (prema
obračunu iz tabele broj 1, stupci dva do pet nalaza od 17. listopada 2022. godine).

21. Tuženici nisu imali primjedbe na očitovanje vještaka od 17. listopada

2022. godine glede točnosti izračuna. Međutim, i dalje se u cijelosti protive tužbenom
zahtjevu.

22. Sud je prihvatio dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 03. lipnja 2022.
godine s prilozima izračuna potraživanja tužitelja budući da je istim prikazana visina
duga i s osnova glavnice i s osnova nepodmirene zatezne kamate na dan 02.
prosinca 2016. godine, a sve sukladno odredbi čl. 172. ZOO-a, koja propisuje da
ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, u tom slučaju se najprije
namiruju troškovi, kamate, pa zatim glavnica. A u konkretnoj pravnoj stvari ne postoje
troškovi pa je vještak ispravno najprije uračunao kamatu, pa zatim glavnicu, a sve
sukladno odredbi čl. 172. ZOO-a. Iz dopune nalaza i mišljenja financijskog vještaka
nesporno je utvrđeno da se iznos od 51.885,86 kn odnosi isključivo na iznos
zatezne kamate, te da iznosima uplata koje su izvršili tuženici (1.000,00 kn +

20.000,00 kn + 3.000,00 kn + 2.000,00 + 1.500,00 kn + 2.000,00 kn + 8.000,00 kn +

27.000,00 kn = ukupno 64.500,00 kn) da bi tim uplatama bila podmirena zatezna
kamata (51.885,86 kn). Dakle, vještak je u dopuni nalaza i mišljenja prikazao kako
su tuženici vršili određene uplate (namirivali svoju obvezu prema tužitelju) vještak je
prikazao da je svakom uplatom najprije namirena kamata, a u slučaju kada je uplata
bila veća od kamate na dan uplate, prikazao je i djelomično glavnicu (a što je vidljivo
u dopuni nalaza i mišljenja u tabeli broj 1 stupcima šest do devet). Naime, ako iznos
namirenja ne bi bio dovoljan da se namiri sveukupna kamata, tada se najprije
namiruje kamata do visine uplate, a glavnica se ne namiruje. Tek ako je visina uplate
viša od visine kamate na dan uplate, a manja od cjelokupne glavnice, u tom slučaju
se najprije namiruje cjelokupna kamata na dan uplate te dio glavnice do visine
preostalog dijela uplate, koji čini razliku između ukupnog iznosa uplate i visine
kamate na dan uplate.

Prema navedenom sud nije prihvatio tumačenje tuženika iznijeto u podnesku
od 10. lipnja 2022. godine vezano za podmirivanje glavnice odnosno podmirivanje
najprije glavnice, a potom kamata.

Iz navedenih razloga sud je prihvatio dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 03.
lipnja 2022. godine, jer je istog izradio objektivno, razumljivo, stručno i sukladno
odredbi čl. 172. ZOO-a.

Iz istih razloga sud je odbio prijedlog tuženika, da se na teret tužitelja,
provede novo vještačenje po drugom vještaku.

8

Posl. br. 31 P-945/2021-

23. Nesporno je da su tuženici zadnji iznos (27.000,00 kn) platili tužitelju 02.
prosinca 2016. godine, kao što je nesporno da je tužitelj još u kaznenom postupku
zahtijevao isplatu zakonske zatezne kamate, a što je predmet ove tužbe.

24. Zatezne kamate vezane su uz činjenicu zakašnjenja plaćanja i posljedica
su toga kašnjenja. Ako ugovorom ili zakonom nije određen rok ispunjenja, a svrha
posla odnosa priroda obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanoviti rok
ispunjenja, vjerovnik, u ovom slučaju tužitelj, ima pravo tražiti da dužnik, u ovom
slučaju tuženici, odmah ispune obvezu.

25. Odredba čl. 172. ZOO-a uređuje redoslijed uračunavanja kod djelomičnog
plaćanja (ispunjenja), ali ne kada između istih subjekata obveznog odnosa postoji
više istorodnih obveza, već onda kad se dug zasniva na jednoj obvezi, ali se ona
sastoji od glavnog dijela i sporednog dijela, tj. iz glavnice i kamata. Važnost te
zakonske odredbe dolazi do izražaja (pa i dnevnog) obvezvrijeđivanja novca zbog
čega su kamate kao sporedne tražbine značajnije i višestruko veće od glavnice. Tako
pravilo koje zakon naziva "uračunavanje kamata i troškova" određuje se kod
dugovanja glavnica i kamata i uračunavanje se vrši tako da se prvo otplaćuju kamate,
pa glavnica. Kamate imaju prednost pred glavnicom jer bi u protivnom plaćanjem
glavnice (u cijelosti ili djelomično) dužnik spriječio daljnji tijek kamata na glavnicu koju
više ne bi dugovao. Uz to, na dospjele kamate vjerovnik ne bi mogao računati nove
zatezne kamate zbog zakonske zabrane anatocizma (čl. 31. ZOO-a). Zakonska
odredba čl. 172. ZOO-a ima za cilj zaštitu vjerovnikovih interesa, a stranke u ovom
postupku nisu sporazumom odredili drugačije u smislu da se navedena odredba ne
bi primijenila.

26. Između stranaka je nesporno postojao obvezno pravni odnos. Prema čl. 9.
ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za
njezino ispunjenje.

27. Pozivom na odredbe čl. 29. st. 2. i čl. 172. ZOO-a presuđeno je kao u izreci.

28. Imajući u vidu da je od 01. siječnja 2023. godine službena valuta u
Republici Hrvatskoj euro, odlučeno je kao u točki I izreke Presude (u smislu isplate
novčanog iznosa).

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a.
Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom postupku pa su mu tuženici dužni naknaditi
parnični trošak. Tužitelju je priznat trošak ukupno sa PDV-om za sastav tužbe, sastav
podneska od 12. srpnja 2017. godine, za zastupanje na ročištima 26. travnja 2018. i

20. rujna 2018. godine za svaku radnju po 1.250,00 kn, za sastav odgovora na žalbu
protiv prvostupanjske presude, za sastav podnesaka od 17. ožujka 2022. i 06. srpnja

2022., za zastupanja na ročištima 31. ožujka 2022., 13. listopada 2022. i 19.
prosinca 2022., za svaku radnju po 1.875,00 kn, zatim za trošak vještačenja u
iznosu od 4.000,00 kn plus 2.000,00 kn, te trošak sudske pristojbe na tužbu 702,00
kune i sudske pristojbe na presudu 702,00 kune, a što ukupno iznosi 23.654,00
kuna/3.139,43 eura. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tbr. 7., tbr. 8.,
tbr. 9 i tbr. 42. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika te tbr. 1. i 2.
Tarife sudskih pristojbi. Za radnje provedene u prvostupanjskom postupku do

9

Posl. br. 31 P-945/2021-

ukidbene odluke tužitelju su priznati troškovi s obzirom na to koliko je iznosila
vrijednost boda po Tarifnom broju 50. Tarife (10,00 kn), a u ponovnom postupku
15,00 kn po radnji, s obzirom na izmjenu vrijednosti boda.

30. Slijedom navedenog valjalo je presuditi kao u izreci presude.

U Poreču - Parenzo, dana 01. veljače 2023. godine

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u
Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana i
počinje teći danom objave Presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.