- 1 -              Poslovni broj: Usž-3882/22-2

Poslovni broj: Usž-3882/22-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda  Boris Marković, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika – specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja C. B. d.o.o., B., zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu B., D. & partneri j.t.d., Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: 5 UsI-641/22-6 od 26. kolovoza 2022., na sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Žalba tuženika se uvažava.
2. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: 5 UsI-641/22-6 od 26. kolovoza 2022.
3. Oglašava se ništavim rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-641/22-6 od 26. kolovoza 2022.
4. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/21-01/840, URBROJ: 513-04-22-7 od 6. travnja 2022.
5. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenom prvostupanjskom presudom poništeno je rješenje tuženika, Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/21-01/840, URBROJ:513-04-22-7 od 6. travnja 2022. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda P., Ispostave B., KLASA: UP/I-410-20/21-01/247, URBROJ: 513-07-18-07-2021-26 od 16. kolovoza 2021. te je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kuna (šest tisuća dvjesto pedeset kuna).

2.              Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda P., Ispostave B., KLASA: UP/I-410-20/21-01/247, URBROJ: 513-07-18-07-2021-26 od 16. kolovoza 2021., kojim je tužitelju razrezan porez na promet nekretnina u iznosu od 2.260.000,00 kuna na poreznu osnovicu od 45.200.000,00 kuna.

3.              Osporenu presudu tuženik pobija žalbom radi bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi navodi kao bitno da je porezno tijelo za nastanak porezne obveze saznalo 12. srpnja 2016. godine, trenutkom podnošenja porezne prijave, pa je rok zastare za utvrđivanje porezne obveze počeo teći od 1. siječnja 2017., sukladno članku 94. stavku 2. OPZ/08. Poziva se na članak 197.stavak 2. OPZ/16 koji se primjenjuje u ovom slučaju jer do njegovog stupanja na snagu nije nastupila relativna zastara. Predlaže sudu da poništi osporenu presudu i odbije tužbu.

4.              Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da i tuženik i prvostupanjsko tijelo ignoriraju činjenicu da su za predmetnu poreznu obvezu saznali i shodno tome pokrenuli postupak još 2015. godine, kako je to vidljivo iz obavijesti prvostupanjskog tijela od 16. prosinca 2020., koja je dostavljena tužitelju i u kojoj je izričito propisano da je postupak pokrenut 30. 11. 2015. Ono što tuženik sada pokušava napraviti, smatra tužitelj, jest zamjena teza da nije bitno kad je porezno tijelo saznalo za tužiteljevu poreznu obvezu nego da je jedino bitno kada je tužitelj prijavio nastanak te porezne obveze. Ponavljajući tužbene navode vezane uz negiranje postojanja bilo kakve obveze tužitelja prema  tuženiku, pa tako ni ove porezne obveze, a sve zbog izvansudske nagodbe sklopljene između članica grupe C. d.d. i Republike Hrvatske 31. srpnja 2018., predlaže sudu da odbije tuženikovu žalbu uz naknadu troškova odgovora na  žalbu.

5.              Žalba tuženika je osnovana.

6.              Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 73. stavka 1.  Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), ovaj je Sud utvrdio da postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda ne može ocijeniti zakonitom.

7.              Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je rješenje Porezne uprave – Područnog ureda P., Ispostave B. K.: UP/I-410-20/21-01/247, URBROJ: 513-07-18-07-2021-26 od 16.kolovoza 2021., kojim je tužitelju razrezan porez na promet nekretnina u iznosu od 2.260.000,00 kuna doneseno u ponovljenom postupku nakon što je uvažena tužiteljeva žalba na porezno rješenje od 21. siječnja 2021., kojom je tužitelj osporavao i osnovu i visinu utvrđene porezne obveze. 

7.1.               Naime, predmetne nekretnine tužitelj je stekao temeljem presude na temelju priznanja Općinskog suda u Puli, Stalna služba u P., poslovni broj: 2 P-2717/15 od 24. studenog 2015., čija je vrijednost (kao vrijednost spora) navedena u iznosu od 28.630.000,00 kuna.

7.2.               Procjenu tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina porezna je uprava  izvršila  na temelju Procjembenog elaborata sačinjenog po ovlaštenoj inženjerki građevinarstva J. L., koju je zbog složenosti predmeta angažiralo samo porezno tijelo. Procjembenim elaboratom broj 14-12-2020 od 14. prosinca 2020., tržišna vrijednost predmetnih nekretnina procijenjena je na 45.200.000.00 kuna, u kojem postupku je tužitelj putem punomoćnika aktivno sudjelovao što je vidljivo i iz zapisnika.

7.3.               U ponovnom postupku, postupajući po uputi tuženika iz rješenja klasa: UP/II-410-20/21-01/290, urbroj: 513-04-21-2 od 9. travnja 2021., porezno je tijelo donijelo novo rješenje od 16. kolovoza 2021. na koje je tužitelj izjavio žalbu, koju je tuženik odbio osporenim rješenjem od 6. travnja 2022. godine, KLASA: UP/II-410-20/21-01/840, URBROJ:513-04-22-7.

8.               Tužitelj je tužbom tražio od upravnog suda prvog stupnja da „poništi rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 6. travnja 2022., KLASA: UP/II-410-20/21-01/840, URBROJ: 513-04-22-7 te sam donese meritornu odluku na način da ne postoji porezna obveza tužitelja, podredno, da poništi pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno rješavanje.“

9.               Prvostupanjski je sud osporenom presudom djelomično postupio prema tužbenom zahtjevu i poništio osporeno rješenje tuženika od 6. travnja 2022., ali je poništio i prvostupanjsko rješenje Porezne uprave, Područnog ureda P., Ispostave B., KLASA: UP/I-410-20/21-01/247, URBROJ: 513-07-18-07-2021-26 od 16. kolovoza 2021., koje nije bilo obuhvaćeno tužbenim zahtjevom, čime je povrijedio odredbu članka 31. ZUS-a.

9.1.               Prema članku 31. ZUS-a sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, ali nije vezan razlozima tužbe( st.1.). Na razloge ništavosti pojedinačne odluke (…..) sud pazi po službenoj dužnosti( st.2.).

9.2.               Budući da tužitelj nije tražio poništavanje prvostupanjskog rješenja KLASA: UP/I-410-20/21-01/247, URBROJ: 513-07-18-07-2021-26 od 16. kolovoza 2021., a niti je ono ocijenjeno ništavim to je sud u tom dijelu prekoračio svoje postupovne ovlasti.

10.               Nadalje, prvostupanjski sud je  ocijenio da je nastupila zastara prava na utvrđivanje predmetne porezne obveze jer je zastara počela teći 1. siječnja 2016., pa je šestogodišnji zastarni rok iz članka 108. stavka 1. OPZ/16 istekao s danom 1. siječnja 2022., a drugostupanjsko rješenje je doneseno 6. travnja 2022.godine.

11.               Prema odredbi članka 108. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj:115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22.) pravo i obveza poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata (…..) zastarjeva za šest godina otkad je zastara počela teći (st.1.). Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim zakonom (st.4.).

11.1.              Prema odredbi članka 14. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 69/97.-143/14.) porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora, odnosno drugoga pravnog posla, kojim se stječe nekretnina (st.1.).

Ako se stječe nekretnina na temelju odluke suda ili drugog tijela, porezna obveza nastaje u trenutku pravomoćnosti te odluke (st.2.).

12.               Predmetne nekretnine su stečene temeljem sudske presude od 24. studenog 2015. godine.

13.               Prijava poreza na promet nekretnina stečenih na temelju naprijed navedene sudske odluke podnijeta je poreznom tijelu dana 12. srpnja 2016. godine, kada je porezno tijelo saznalo za postojanje porezne obveze.

14.               Prema ustaljenom stajalištu zauzetom na sjednici sudaca Visokog upravnog suda RH u situaciji kad je porezni obveznik dužan poreznom tijelu sam prijaviti nastanak porezne obveze, kao što je u slučajevima stjecanja nekretnina, zastarni rok za utvrđivanje porezne obveze ne može početi teći prije nego što je porezno tijelo saznalo za nastanak porezne obveze.

14.1.               Ovo iz razloga što je kod stjecanja nekretnina, bilo da se stječu temeljem kupoprodajnog ugovora, bilo ugovora o darovanju, bilo na temelju odluka državnih tijela, obveza obavješćivanja poreznih tijela uvijek na strani stjecatelja nekretnina. Stoga je, nepodnošenjem poreznih prijava u zakonom propisanom roku, moguća zlouporaba prava na štetu javnog interesa.

15.               U konkretnom slučaju tužitelj je podnio prijavu poreza na promet nekretnina 12. srpnja 2016. godine pa je zastara prava na utvrđivanje obveze poreza na promet nekretnina počela teći istekom te, 2016. godine, a zastarni je rok istekao sa 31. prosincem 2022., odnosno zastara prava na utvrđivanje porezne obveze je nastupila 1. siječnja 2023. godine.

15.1.               Budući da je osporeno rješenje tuženika doneseno 6. travnja 2022. godine to je doneseno prije isteka šestogodišnjeg roka zastare iz članka 108. OPZ/16.

16.               Što se tiče navoda tužitelja iz odgovora na žalbu da je zastarni rok prava na utvrđivanje porezne obveze počeo teći od saznanja tuženika za poreznu obvezu, a da to nije dan kada je tužitelj podnio poreznu prijavu, valja reći da taj navod nije osnovan niti odlučan za drugačiju odluku u ovoj upravnosudskoj stvari.

16.1. Sud primjećuje  da je od podnošenja porezne prijave 12. srpnja 2016. pa do izrade Procjembenog elaborata 14. prosinca 2020., prošlo nedopustivo dugo vremena u kojemu je Porezna uprava P., Ispostava B., protivno svim zakonskom rokovima, propustila provesti dužne radnje u svrhu pravodobnog razreza poreza na promet nekretnina.

16.2.               U svjetlu takvog ne/djelovanja ovaj žalbeni sud ne može uzeti kao vjerodostojan i na zakonu utemeljen podatak – obavijest upućenu tuženiku, kojim voditeljica Ispostave B. S. R. G. 16. prosinca 2020. obavještava tuženika da je „dana 30.11.2015. godine pokrenut postupak utvrđivanja poreza na promet nekretnina.“ Za takvu tvrdnju ne samo da  nema dokaza u spisu predmeta, nego je i neizvjesno čime je bilo potaknuto/motivirano izdavanje takve „obavijesti“ kraj nesporne činjenice da je od podnošenja porezne prijave pa do davanja obavijesti proteklo 4,5 godine u kojem razdoblju nije bilo doneseno niti prvo prvostupanjsko rješenje. Naime, prvo prvostupanjsko rješenje je donijeto tek 21. siječnja 2021.godine. Opravdano se postavlja pitanje zašto i u  koju svrhu se izdaju „obavijesti“ o neradu poreznog tijela umjesto da se radi na postupku utvrđivanja poreza i njegove naplate.

17.               Što se tiče prigovora tužitelja iznesenog u tužbi da tužitelj ustvari nije niti obveznik plaćanja poreza na promet za predmetne nekretnine pri čemu se poziva na Nagodbu – Sporazum o međusobnom uređenju odnosa sklopljen/u s Republikom Hrvatskom 31. srpnja 2018., sud prihvaća utvrđenje tuženika da predmetnim sporazumom nije obuhvaćen dug za porez na promet predmetnih nekretnina.

18.               Sud je ovom presudom oglasio ništavim rješenje prvostupanjskog suda o odgodi izvršenja  Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda P., Ispostave B., KLASA: UP/I-410-20/21-01/247, URBROJ: 513-07-18-07-2021-26 od 16. kolovoza 2021.

18.1.               Ovo iz razloga što  se o odgodnom učinku tužbe, po prirodi tog zahtjeva, odlučuje žurno odmah po podnošenju tužbe, kako bi se spriječio nastanak teško popravljive štete do donošenja odluke o osnovanosti ili neosnovanosti tužbe odnosno tužbenog zahtjeva. Odlučivanje o zahtjevu za odgodnim učinkom tužbe zajedno sa odlukom o osnovanosti tužbenog zahtjeva protivi se pravnoj prirodi toga instituta.

18.2.               Nadalje, prvostupanjski je sud odlučujići o zahtjevu za odgodnim učinkom tužbe ustvari odgodio izvršenje prvostupanjskog rješenja koje je svojom presudom poništio pa se postavlja pitanje čemu služi institut odgodnog učinka tužbe – izvršenja rješenja koje je ionako uklonjeno iz pravnog prometa ( iako nepravomoćno) jer ga je sam sud poništio. Prema ocjeni ovog Suda prvostupanjski je sud odlučujući o zahtjevu za odgodnim učinkom tužbe ustvari donio privremenu mjeru odgode izvršenja prvostupanjskog  rješenja koju tužitelj nije tražio.

18.3.               Odgodom izvršenja zakonitog rješenja donesenog unutar zastarnog roka od šest godina, sve do pravomoćnosti presude, odnosno do odluke drugostupanjskog suda po žalbi,  prvostupanjski je sud izašao iz svojih procesnih ovlaštenja zadiranjem u procesna ovlaštenja žalbenog suda i onemogućivši pri tom porezna tijela da naplate razrezani porez na promet nekretnina.

18.4.               Naposljetku valja reći da je tužitelj tražio odgodni učinak tužbe u  odnosu na osporeno rješenje, a da je osporeno rješenje KLASA: UP/II-410-20/21-01/840, URBROJ:513-04-22-7 od 6. travnja 2022., a ne rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda P., Ispostave B., KLASA: UP/I-410-20/21-01/247, URBROJ: 513-07-18-07-2021-26 od 16. kolovoza 2021., čije je izvršenje prvostupanjski sud odgodio.

19.               Imajući u vidu izloženo, prema ocjeni ovog suda, osporena se presuda ne može ocijeniti zakonitom. Stoga je trebalo, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.

20.               Odluka o troškovima upravnog spora i odgovora na žalbu temelji se na  članku 79. stavku 4. ZUS-a jer tužitelj nije uspio u sporu.

 

U Zagrebu 1. veljače 2023.

 

                                                                       Predsjednica vijeća

                                                                                            Boris Marković, v.r.